Opsežna monografija Katarine Horvat-Levaj o sakralnoj, reprezentativnoj stambenoj i javnoj te fortifikacijskoj arhitekturi jednoga od najvažnijih stilskih razdoblja u Hrvatskoj “Barokna arhitektura” predstavljena je u petak u Muzeju za umjetnost i obrta (MUO) u Zagrebu.

Ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti Milan Pelc ocijenio je kako je Katarina Horvat-Levaj napravila impresivnu i monumentalnu knjigu u kojoj raskošno pokazuje značenje barokne arhitekture, koja u sebi nosi oznake pobjede i trijumfa. “Razdoblje je to pobjede Katoličke Crkve nad protestantima u habsburškim zemljama te pobjede Habsburške Monarhije nad Osmanlijama, koje su potisnuli iz panonskih krajeva, rekao je Pelc dodavši kako se sve to uz analizu trijumfa ogleda u ovoj knjizi.

Po riječima akademika Tonka Maroevića hrvatski prostor iz ove knjige izranja kao iznimno bogato arhitektonsko mjesto. To mjesto suradnje, spajanja i prožimanja sjevera i juga na što su domaći majstori znali pravodobno reagirati, napomenuo je Maroević dodavši kako su na taj način stvorili iznimno vrijednu arhitekturu iz koje probija dah širenja i ekspanzije.

Ocijenio kako knjiga reprezentativno predstavlja Hrvatsku u europskim razmjerima.

Povjesničarka umjetnosti Željka Čorak smatra da je autorica barokni dinamizam gledala ispod stroge arhitektonske atrukture. Horvat-Levaj uspostavlja organski odnos između hrvatskoga sjevera i juga, odnosno od Konavala preko Istre do Srijema, napomenula je Čorak dodavši kako kroz arhitekturu prati dinamizam hrvatskoga prostora koji se stalno mijenja.

Ustvrdila je kako autorica suvereno raspolaže relevantnim podatcima povijesnoga zemljopisa Hrvatske te dodala  kako piše i o povijesnim podatcima koje se mi ne usudimo, poput Boke, Istre i Štajerske, uklopiti u taj povijesni zemljopis.

U monografiji je predstavljena barokna arhitektonska baština nastala na tlu Hrvatske tijekom 17. i 18. stoljeća, kada je Hrvatska kao “predziđe kršćanstva” bila na razmeđi talijanskoga i srednjoeuropskoga baroka te je pod utjecajem povijesnih prilika nastao osebujan pluralizam na tom području sa zajedničkim stilskim okvirom.

Na više od 712 stranica predočena je sinteza dosadašnjih spoznaja, ali i otkriveni rezultati autoričinih višegodišnjih znanstvenih terenskih i arhivskih istraživanja, kao i komparativnih sa susjednim srednjoeuropskim i mediteranskim državama.

Zahvaljujući doprinosu naručitelja umjetnosti, biskupa, crkvenih redova, državnih institucija, komunalne uprave, feudalnih veleposjednika barokna je arhitektura u Hrvatskoj zaživjela i ostala, o čemu svjedoče i brojne ilustracije u knjizi – tekst prati više od 600 fotografija, shematskih prikaza i skica, a nabavljena je i dosad dijelom nepoznata, atraktivna arhivska građa iz zemlje i inozemstva.

 Građa je sistematizirana kronološki po područjima, a u stručnoj literaturi dosad uobičajena podvojenost na kontinentalnu i jadransku Hrvatsku prevladana je tipološkom i stilskom komparacijom arhitekture na cjelokupnom teritoriju. Napravljena je tipološka podjela po vrstama arhitekture, sakralne i profane, a svaka je grupacija spomenika prezentirana u svom prostorno-urbanističkom i povijesnom okviru.

 Posebno je težište na istraživanju ishodišta tipologije i stila, koja se uslijed tadašnje gospodarske i političke situacije te teritorijalne podijeljenosti Hrvatske nalaze izvan njezinih granica, u srednjoeuropskom i mediteranskom krugu, od Rima i Venecije do Graza i Beča.

 Osim baroka, knjiga prikazuje paralelne stilove, gotiku, renesansu i manirizam u 17. stoljeću, te rokoko i klasicizam u 18. stoljeću, kao i nove rezultate istraživanja udjela pojedinih europskih arhitekata u formiranju hrvatske barokne arhitekture, te prihvaćanja njihovih utjecaja u domaćim krugovima naručitelja i graditelja.

 Knjigu “Barokna arhitektura”objavila je u sklopu svoje edicije “Povijest umjetnosti” zagrebačka Naklada Ljevak.

 Katarina Horvat-Levaj radi na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, među ostalim i na nizu tema vezanih uz arhitekturu i urbanizam ranoga novog vijeka na području cijele Hrvatske, posebice Dubrovnika.  Uz izložbene projekte urednica je publikacija iz serija “Umjetnička topografija Hrvatske” i “Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti”, a objavila je i niz znanstvenih radova te knjiga. Za monografiju “Barokne palače u Dubrovniku” dobila je Državnu godišnju nagradu za znanost, a za monografiju “Akademska crkva sv. Katarine u Zagrebu” Godišnju nagradu HAZU te Godišnju nagradu Društva povjesničara umjetnosti “Radovan Ivančević”. Predaje u naslovnom zvanju izv. prof. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, te na Doktorskom studiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, povremeno i na Sveučilištu u Grazu.