Program Godine UNESCO-ove svjetske baštine u Dubrovniku, s preko 100 događanja kroz cijelu godinu,  predstavljen je danas na konferenciji za novinare u Kneževu dvoru.

Naime, u 2024. godini Dubrovčani se prisjećaju nekoliko događaja važnih za povijesnu i kulturnu memoriju Dubrovnika; 45. obljetnicu upisa povijesne jezgre Dubrovnika na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, 15. obljetnicu upisa Feste sv. Vlaha na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva te upis arhivskih fondova iz razdoblja Dubrovačke Republike na listu Sjećanje svijeta u studenome prošle godine. Ovi upisi Dubrovnik čine jednim od rijetkih gradova na svijetu čija su materijalna i nematerijalna kulturna dobra zaslužila status univerzalne baštinske vrijednosti, a Gradsko vijeće Grada Dubrovnika proglasilo je 2024. godinu „Godinom UNESCO-ove svjetske baštine“.

Naglaske bogatog kulturnog, znanstvenog i edukativnog programa predstavila je zamjenica gradonačelnika Grada Dubrovnika Jelka Tepšić dok je o ideji i konceptu same Godine UNESCO-ove svjetske baštine uvodno govorila pročelnica Upravnog odjela za kulturu i baštinu Julijana Antić Brautović.

Obraćajući se prigodnim govorom gradonačelnik Mato Franković rekao je kako su gradu dugog i znamenitog povijesnog kontinuiteta, obljetnice neizbježne, česte i dobrodošle. –„Prilika su da osvježimo i produbimo pamćenje Grada. Ali iznad svega, one su podsjetnik o važnosti naših uloga baštinika i skrbnika kulturnog, povijesnog, graditeljskog naslijeđa grada“, rekao je istaknuvši značaj donošenja i provođenja prvog hrvatskog Plana upravljana zaštićenom povijesnom baštinom u čijem je fokus očuvanje živog grada. –„Jer grad bez ljudi nije grad, to su samo prazne palače, i ma koliko bile veličanstvene, bez ljudi neće biti istinski lijepe. Mi danas zbilja možemo reći da smo pokrenuli procese koji će omogućiti život grada na održivim postavkama i to je od presudne važnosti da bi za 50 ili 100 godina mogli održavati ovakve i slične jubileje“, poručio je gradonačelnik.

Gradonačelnik je također naglasio kako je UNESCO Dubrovniku uvijek bio oslonac u teškim vremenima; nakon potresa 1979. godine i u Domovinskom ratu. –„Proglašavajući 2024. godinu godinom UNESCO-ove svjetske baštine slavimo naše bogato povijesno, kulturno i baštinsko naslijeđe. To naslijeđe je univerzalno i doprinos je sveukupnoj baštini čovječanstva, ali isto tako ono je hrvatsko i dubrovačko“, rekao je.

Program obilježavanja Godine UNESCO-ove svjetske baštine u Dubrovniku počinje već u veljači Festom sv. Vlaha i svečanim uručenjem Povelje o uvrštenju arhivskih fondova Dubrovačke Republike na UNESCO-ov popis Sjećanje svijeta, dok će se središnja izložba “Dubrovnik i UNESCO” Dubrovačkih muzeja i Državnog arhiva u Dubrovniku otvoriti 18. svibnja. Središnja proslava u kojoj će uz Grad Dubrovnik sudjelovati Ministarstvo kulture i medija RH, europska mreža Europa Nostra i Društvo prijatelja dubrovačke starine te drugi održat će se u listopadu uz četverodnevnu znanstvenu konferenciju „Planiranje i baština“. U međuvremenu, Dubrovčane i njihove goste očekuje preko stotinu kulturnih, znanstvenih i obrazovnih programa.

Partneri i suradnici Grada Dubrovnika u obilježavanju Godine UNESCO-ove svjetske baštine u Dubrovniku su Ministarstvo kulture i medija RH, Europa Nostra (paneuropska federacija za kulturnu baštinu), Društvo prijatelja dubrovačke starine, Turistička zajednica Grada, ustanove u kulturi Grada Dubrovnikas, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovačka biskupija, Zavod za povijesne znanosti, Sveučilište u Dubrovniku, Hrvatska udruga povijesnih gradova, osnovne škole, vrtići, Dubrovačka baština, Matica hrvatska, Hrvatsko-austrijsko društvo Dubrovnik, Umjetnička škola Luke Sorkočevića, Studentski teatar Lero, Deša, Udruga Sve ostalo je glazba, Kazališna družina Kolarin.

Govoriti o Dubrovniku znači govori o gradu koji je bio jedna od europskih spona klasičnog i suvremenog, koji je širio kulturu daleko izvan svojih granica i u svojoj iznimnosti postao model i uzor brojnim gradovima i državama u svijetu. Identitet Dubrovnika temelji se prvenstveno na njegovom povijesnom naslijeđu, na njegovoj bogatoj materijalnoj i nematerijalnoj baštini, na njegovoj kulturi sjećanja. Sjećanje pak najbolje definira stanje pripadnosti jednom posebnom duhovnom i prostornom lokalitetu, njegov genius loci.

U 2024. godini Dubrovčani se prisjećaju nekoliko događaja važnih za povijesnu i kulturnu memoriju Dubrovnika. Prvo sjećanje odnosi se na 45. obljetnicu upisa Staroga grada Dubrovnika na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, drugo na 15. obljetnicu upisa Feste sv. Vlaha na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a treće na upis arhivskih fondova iz razdoblja Dubrovačke Republike na listu Sjećanje svijeta u studenome prošle godine. Ovi upisi Dubrovnik čine jednim od rijetkih gradova na svijetu čija su materijalna i nematerijalna kulturna dobra zaslužila status univerzalne baštinske vrijednosti. Povijesna jezgra Dubrovnika među prvim je dobrima upisana na Popis svjetske baštine 1979. godine, kao jedinstveno umjetničko dostignuće, remek-djelo ljudske kreativnosti, kompleks izvanredne vrijednosti koji ispunjava uvjete autentičnosti i integriteta mjesta univerzalne vrijednosti.

Tri desetljeća poslije Festa svetog Vlaha proglašena je nematerijalnom baštinom čovječanstva. Grad i sveti Vlaho neraskidivo su vezani. Njegovo slavljenje tijekom povijesti postalo je simbolom dubrovačke neovisnosti i državnosti, a njegova nazočnost u svim vidovima života postala je jedna od glavnih odrednica dubrovačkog identiteta. Festa svetog Vlaha u kontinuiranom povijesnom trajanju već više od tisuću godina zadržala je svoje tradicionalne i prepoznatljive odlike i vrsnoću izričaja, povezujući materijalnu i nematerijalnu baštinu prožimajućom duhovnom dimenzijom. Upisom Feste svetog Vlaha na UNESCO-ovu listu, cjelokupna dubrovačka nematerijalna kulturna baština dodatno je valorizirana, promovirana i osnažena, kao sinteza svega dubrovačkog, kao živi podsjetnik na ono što jesmo i odakle dolazimo.

Konačno, u mjesecu studenom prošle godine na UNESCO-ovu listu Sjećanje svijeta upisani su arhivski fondovi iz razdoblja Dubrovačke Republike. Tih važnih 75 arhivskih fondova koji se čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku predstavljaju dragocjeno povijesno vrelo za detaljno proučavanje dubrovačke prošlosti. Kontinuitet i količina sačuvane građe, njegova starost i vrijednost, čine arhiv Dubrovačke Republike jednim od najbogatijih u ovome dijelu Europe.

Ove značajne obljetnice prilika su za novo promišljanje jedinstvenog dubrovačkog ”pamćenja mjesta”, pamćenja koje u sebi nosi povijesnu, kulturnu i emotivnu komponentu. Pamćenje mjesta nije samo popis činjenica, poput dokumenata o urbanističkim i higijenskim propisima, o prvim komunalnim, socijalnim, prosvjetnim, gospodarskim ustanovama u Europi i svijetu, o slavnoj mornarici, ukidanju ropstva, pomorskom zakonu, vodovodu. Pamćenje mjesta je trajno sjećanje na grad koji je kroz stoljeća postao skladna cjelina, prožeta snagom mudrosti, duha i kulture, sjećanje na sve one ljude i događaje koji su ga takvim učinili.

S tim je ciljem Gradsko vijeće Grada Dubrovnika proglasilo 2024. godinu ,,Godinom UNESCO-ove svjetske baštine“ u Gradu Dubrovniku. Bogat kulturni, znanstveni i edukativni program ove obljetničke godine svjedoči o univerzalnoj vrijednosti dubrovačke kulturne baštine, kao i važnosti njene zaštite i očuvanja za buduće generacije. Tu baštinu malena dubrovačka zajednica nudi kao svoj specifični odgovor na suvremena društvena kretanja, pomoću nje objašnjava svoju vezu s prošlošću, njome iskazuje svoj osjećaj identiteta i kontinuiteta.