Novi roman književnika Zorana Ferića “Na osami blizu mora”, kako je rečeno na njegovu predstavljanju u petak navečer u Zagrebu, novi je prozni biser iz pera jednog od najčitanijih hrvatskih pisaca srednje generacije i intrigantna, cjelovita i zaokružena priča pisana prepoznatljivim pripovjedačkim rukopisom majstora suvremene stvarnosne proze.

U romanu, upravo objavljenom u izdanju nakladnika VBZ, kroz priču o životima rabljanskih “galebova” i malomišćanskih cura, Ferić ispisuje priču o muško-ženskim odnosima punu ljubavi, seksa, mnoštva smiješnih i prepoznatljivo ferićevskih grotesknih situacija, ali jednako tako i tuge, melankolije i vječne borbe sa životom “koji nas uvijek nekako iznevjeri”.

Tekstovi u toj knjizi nastajali su od 2009. do jeseni 2015., a rezultat su brojnih piščevih neobaveznih zabilješki o doživljajima mladića koji su na otoku Rabu između 1976. i 1989. zavodili strankinje.

“Pričama iz ove knjige liječio sam se od rada na vrlo opsežnom romanu ‘Kalendar Maja'”, kazao je Ferić na predstavljanju u klubu Vinyl. “Te su priče nastale iz igre, nostalgije i sjećanja, ali za sve njih postoji nešto iz stvarnosti što ih je izazvalo”, napomenuo je.

Njegovi su glavni protagonisti lokalni “galebovi” Luka, Boris, Gavran, Škembo, Lena i Alka, u čije se živote upleću i brojne strankinje, čije živote Ferić hvata u ključnim epizodama u kojima se formiraju ili prelamaju.

U svakoj fazi rada na romanu nailazio je na brojne zamke, kazao je pisac, a ono što mu je bilo posebno važno je da ne napiše previše “mušku knjigu”, mada je tema potpuno muška.

• Glavni urednik VBZ-a Drago Glamuzina ocijenio je kako je riječ o Ferićevu dosad najboljem proznom ostvarenju, sastavljenom od niza “ulančanih kratkih romana” u kojima se motivi, atmosfera i likovi prelijevaju, ali koji mogu funkcionirati i kao odvojeni romani.

“Ovaj roman doista ulazi u sam vrh onoga što je Ferić dosad napisao. U njemu pisac iz fragmentiranih sličica stvara cjelovit i zaokružen roman, dajući nam lice i naličje života svojih likova, od njihovih tinejdžerskih dana, do 50-tih godina života, od vremena kada su bili puni života, žudnji i želja, kada je za njih sve pulsiralo, do godina kada su već išibani životom, umoreni, rezignirani i skršeni”, kazao je Glamuzina.

Književna kritičarka Jagna Pogačnik osvrnula se na Ferićevo “sjajno umijeće fabuliranja, njegov konzistentan i zanimljiv, prepoznatljiv prozni rukopis”.

“U romanu su prisutne sve osobitosti Ferićeva prepoznatljiva proznog rukopisa: njegov alternativni otočki zavičaj – otok Rab; spoj lijepoga i ružnoga koji uvijek karakterizira njegovu prozu; bizarnost, mali trenuci strahote koji se pojavljuju u nekim slikama koje na početku djeljuju potpuno idilično i normalno”, kazala je. Koliko god su priče ispripovijedane iz vizure pojedinih likova, cjelovitu sliku dobivamo tek kad pročitamo roman do kraja, napomenula je.

O romanu je govorio i književnik i urednik Roman Simić Bodrožić, koji je kazao kako je to “u svakome smislu jedan superioran roman, Ferićeva najbolja knjiga dosad”, u kojoj pisac “igra igru traženja srži, esencije ljeta”.

Zoran Ferić (1961.) objavljuje u časopisima i novinama od 1987., prvu knjigu priča, “Mišolovka Walta Disneya”, objavio je 1996., a za drugu, “Anđeo u ofsajdu” (2000.) dobio je Nagradu Ksaver Šandor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine. Prvi roman “Smrt djevojčice sa žigicama” objavio je 2003., drugi, “Djeca Patrasa”,  2005., a 2011., za roman “Kalendar Maja” je dobio nagradu Vladimira Nazora, Jutarnjeg lista, Grada Zagreba i pulskog sajma knjiga (Kiklop). Objavio je i dvije knjige izabranih kolumni. Prevođen je na njemački, engleski, poljski, ukrajinski, slovenski, talijanski i španjolski jezik. Radi kao profesor hrvatskog jezika u zagrebačkoj XVIII. gimnaziji.