Roman “Djevojka s Leicom” Helene Janeczek, o slavnoj fotoreporterki i antifašističkoj heroini Gerdi Taro, objavljen je u izdanju Naklade Ljevak i predstavljen u ponedjeljak kao vrhunsko štivo povijesne fikcije u čijem je središtu fascinantan život jedne iznimne žene.

Janeczek je za ovaj roman osvojila najprestižniju talijansku nagradu Strega. Prijevod na hrvatski potpisuje Ita Kovač.

U razgovoru koji je u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića moderirala Vlatka Kolarović, književna kritičarka Marija Ott Franolić istaknula je kako je riječ o jednom “malo drugačijem biografskom romanu koji se može čitati kao kaleidoskop, ali je on istodobno i fikcionalizirana biografija”. “To je biografska knjiga o Gerdi Taro, no nje u toj knjizi nema: to je knjiga u kojoj troje ljudi govori o njoj, ljudi koji su je poznavali svatko na svoj način, pa tako imamo tri subjektivnosti koje na različite načine govore o istoj ženi”, pojasnila je Ott Franolić.

Ta tri različita gledišta pripadaju troje Gerdinih prijatelja koji su je voljeli i divili joj se: Andréu Friedmannu, koji će nakon njezine smrti sam nastaviti raditi kao Robert Capa, muškarac koji je Taro naučio koristiti se Leicom; njenoj staroj prijateljici iz Leipziga Ruth Cerf, s kojom je pobjegla u Pariz, te bivšem ljubavniku Willyju Chardacku.

“Ta jasno vidljiva otvorena konstrukcija čitatelju omogućuje da s jedne strane procijeni te tri priče i iz njih vidi neku svoju Gerdu Taro, koja će mu se svidjeti li neće, s kojom će se identificirati ili neće, ali ona ipak na kraju i dalje nikada ne biva potpuno razjašnjena. Moglo bi se reći da je ona na neki način prazno mjesto u središtu toga teksta”, rekla je Ott Franolić.

Gerda Taro, pravog imena Gerda Pohorylle, bila je njemačko-židovska ratna reporterka, aktivistkinja, antifašistkinja, umjetnica i inovatorica koja je, sa svojim partnerom, Mađarem Andréom Friedmannom, činila drugu polovicu slavnog Roberta Cape, jednog od najslavnijih ratnih i političkih fotoreportera dvadesetoga stoljeća.

Poginula je na ratnom zadatku za vrijeme Španjolskog građanskog rata i na taj tragični način postala prva fotoreporterka ubijena na bojnom polju.

Viša kustosica u Muzeju za umjetnost i obrt Dunja Nekić, voditeljica zbirke starije fotografije do 1950., kazala je kako je Gerda Taro u povijest ušla zbog svoje tragične pogibije, a dugo je godina ostala zanemarena, te su njezine fotografije pripisivane Robertu Capu. “Tek u zadnjih 20-ak godina, nakon što su otkriveni negativi u takozvanom ‘meksičkom koferu’ – tri sanduka sa 126 razvijenih rola filma, odnosno 4.500 negativa čiji je put spašavanja opisan u pogovoru ove knjige – ona dobiva svoje mjesto”, napomenula je Nekić.

U romanu “Djevojka s Leicom”, Helena Janeczek kreativno i suptilno osvjetljava njezino nasljeđe.

Ott Franolić je istaknula kako postoji paralelizam između toga kakva je bila Gerda Taro – žena koja očito nije pristajala na kompromise, i toga na koji je način ovaj roman napisan.

“On je nelinearan, on mijenja mjesta, premješta se i geografski i vremenski, i nije uvijek jasno gdje su te granice. Gerda Taro bila je opsjednuta tranzicijama, fazama i poglavljima a ovaj tekst kao da nam svojom formom pokazuje da se on sastoji od tranzicija, faza i poglavlja, a na kraju se stvara taj kolaž subjektivnosti koje govore o njoj i prva stvar koju iz njega možemo zaključiti je upravo ta nekonvencionalnost i čvrstoća karaktera”, istaknula je.

Gerda Taro možda je na neko vrijeme bila zaboravljena, no kad je umrla, u Parizu joj je 1. kolovoza 1937. priređen sprovod na kojemu je bilo preko 10 tisuća ljudi. “Imala je puno poklonika svoje fotografije, ali i jako široko, vrlo šaroliko društvo, što je još jedna tema ove knjige: 20-te i 30-te godine prošloga stoljeća u Parizu”, napomenula je Ott Franolić.

Tako je jedan od likova knjige i sama era, tridesete godine prošlog stoljeća, s ekonomskom depresijom, porastom nacizma, neprijateljstvom prema izbjeglicama u Francuskoj, ideološkim ratovima stoljeća, kulturnim previranjima i usponom fotografije kao vrhunske umjetničke forme.

“Ovaj roman podsjeća na neke ljude koje smo možda zaboravili ili nikad nismo za njih čuli, na neka razdoblja o kojima vrijedi razmišljati. Ova knjiga vrtloži cijelo razdoblje i vrti sve te ljude oko toga razdoblja”, zaključila je Ott Franolić.

Helena Janeczek talijanska je spisateljica rođena u Münchenu u Njemačkoj u obitelji poljskih Židova koji su preživjeli holokaust. U dobi od 19 godina seli u Italiju, gdje otada živi. U prvoj knjizi, “Lekcije o tami” (1997.), prepričava obiteljsku povijest te opisuje svoj odlazak u Auschwitz, gdje je njena majka bila zatočena tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 2010. objavljuje roman “Montecassinijeve lastavice”, koji je osvojio talijansku nagradu Zerilli-Marimo, a govori o grupi vojnika tijekom znamenite Bitke za Monte Cassino u Drugom svjetskom ratu. Roman “Djevojka s Leicom” (2017.) također se našao i u finalu nagrade Campiello.