Istaknuti dramaturg, teoretičar i dramski kritičar Goran Ferčec u svojoj knjizi eseja “Priručnik za jučer”, objavljenoj u izdanju nakladnika Frakture i predstavljenoj u ponedjeljak u Zagrebu, iznosi svoja promišljanja o nizu aktualnih tema, ponirući u prošlost u potrazi za ishodištima suvremenih intelektualnih pozicija.

O autoru i knjizi uvodno je na predstavljanju u ponedjeljak u klubu Vinyl u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici govorio glavni urednik Frakture Seid Serdarević.

Istaknuo je kako je riječ o izvrsno pisanoj esejistici u kojoj taj “veliki ljubitelj knjige i čitanja iznimno duboko promišlja o brojnim temama, krećući se u najrazličitijim krugovima”.

“U toj se knjizi Ferčec bavi pitanjem apatridstva, seljenja, nemogućnosti bivanja bilo gdje – jer intelektualac koji promišlja svijet oko sebe zapravo je stalno u poziciji neprekidnog sagledavanja stvari na drugačiji način”, kazao je Serdarević.

“Zatim, tu je i jedna bolna, nježno ispričana priča o povijesti njegove obitelji, kroz koju se dotiče i pitanja radništva, pitanja tko je radnik i kako se percepcija radnika i radništva mijenja kroz gotovo dvije generacije”, dodao je.

“Sve je to napisano uz dozu nostalgije koja nije ni ganutljiva niti čeznutljiva već je to nostalgija koja potiče na razmišljanje. Nabijena velikim mislima, stilski vrlo precizno ispisana, ta se knjiga na mnogo razina zapravo bavi pitanjem što je intelektualac danas”, ocijenio je.

Autor niza istaknutih projekata na polju izvedbenih umjetnosti i jednoga romana, Ferčec već niz godina svoje izvedbene, teorijske tekstove i eseje objavljuje u domaćim i stranim časopisima kao što su zagrebački “Frakcija”, “Kretanja” i “Kazalište”; “Scena” iz Novog Sada, beogradski “TkH časopis za teoriju izvođačkih umetnosti”, bečki “Buchkultur”, “I.D.I.O.T.” iz Ljubljane i “Sarajevske sveske” (Sarajevo).

Dobitnik je nekoliko važnih nagrada, među kojima Nagrade hrvatskog glumišta 2014. te, iste godine, Nagrade Festivala Borštnikovih susreta, a tekstovi su mu prevedeni na njemački, mađarski, engleski, francuski, slovenski i makedonski jezik.

Redovito piše i za Treći program Hrvatskoga radija, za koji su napisani i tekstovi sabrani u njegovoj novoj knjizi. Nastajali u razdoblju od rujna do prosinca 2013., tekstovi su izvorno osmišljeni u formatu desetminutnog osvrta na aktualne teme, te emitirani u sklopu emisije “Praskozor” ponedjeljkom ujutro.

• Knjiga “Priručnik za jučer” sadrži, tako, trinaest eseja koji su u pripremi za tiskano izdanje zadržani u svojem izvornom obliku s manjim stilskim i pravopisnim preinakama, a prate kronologiju radijskog emitiranja.

Osnovna se premisa Ferčecovih promišljanja sastoji u zaključku da je današnji intelektualac, koji se bavi kulturom i od nje pokušava živjeti, više nego kulturni radnik – od njega se očekuje da svakodnevno promišlja stvarnost, da stvara nova djela ili reinterpretira stara.

Njegov strah za vlastito sutra usporediv je s onim nekadašnjega proletarijata, koji je, međutim, na to odgovarao buntom, štrajkovima i revolucijama, dok je današnji kulturni radnik pojedinac u sukobu sa svijetom koji o tome može govoriti samo svojim umjetničkim djelom. Da bi shvatio svoju poziciju, neminovno se mora vratiti u prošlost, smatra Ferčec.

Ferčec je istaknuo kako je tjedne kolumne počeo pisati na nagovor urednice Trećeg programa Hrvatskog radija Ane Grbac. Od počeka si je zadao cilj da to što piše bude cjelina, da tjedni eseji budu na neki način povezani, iz čega proizlazi i njhova literarnost, kazao je.

“To, kao i želja – i zadatak – da dobiveni prostor iskoristim tako da pišem o aktualnim temama, o nečemu što mislim da ima itekako veze s aktualnim ali je ustvari vrlo osobno, dva su ključna sastojka tih eseja”, napomenuo je autor, kojemu je Fraktura 2011. objavila i zapaženi romaneskni prvijenac “Ovdje neće biti čuda”.

Ujedno je to za njega bio i izazov – želio je vidjeti koliko se i kako može snaći u literarnom žanru u kojemu se ranije nije okušao, koliko se može odmaknuti od literature. Tematski se pak okrenuo prošlosti jer ga je zanimalo “baviti se prošlošću kao faktom, vidjeti što se događa kad ju ja pokušavam interpretirati, kad ja pokušavam pisati povijest”.

Dramaturg i kazališni kritičar Matko Botić ocijenio je kako je riječ o “literaturi povišenog intelektualnog diskursa pisanoj sa željom da se razumije apsolutno svaka strana priče u svakoj priči i s nevjerojatnom količinom nježnosti”, autora koji je “intelektualac u starinskom, zahtjevnom smislu te riječi”.

“Ferčecov diskurs operira na dvije temeljne opreke – jednoj, između bijesa i nježnosti, i drugoj, između privatnog i javnog, crtajući sliku stvarnosti društvenog trenutka i svojih predaka i sebe”, kazao je Botić.