Kineski predsjednik Xi Jinping ljubitelj je nogometa a da bi Kina postala dominantna u tom sportu, prvo je uhapšen predsjednik nogometnog saveza, zatim su vlasnici klubova dobili porezne olakšice, a slijedeći cilj je organizacija svjetskog prvenstva

Prošlog tjedna svjetski nogomet zapanjila je vijest da je 26-godišnji brazilski nogometaš Alex Teixeira prešao iz ukrajinskog kluba Šahtjor u kineski Jiangsu Suning, pri čemu je plaćena odšteta od 50 milijuna eura, što je rekordni iznos koji je neki kineski klub platio za jednog igrača. To je drugi nogometaš kojeg je taj klub tako skupo platio u ovom prijelaznom roku jer je prvi, prije dva tjedna, bio Ramires koji je napustio engleskog prvaka Chelsea. Ramires je brazilski reprezentativac koji je prije dvije godine nastupao na svjetskom prvenstvu u nogometu, s 28 godina na vrhuncu je snage i mogućnosti, a za njega su se interesirali klubovi kao što su Bayern München, Borussia Dortmund i PSG, ali on se ipak odlučio za odlazak u Kinu. Za Chelsea je to donekle i razumljiv potez jer je Ramires prije pet godina kupljen za 17 milijuna funti, sada je prodan za osam milijuna više, a kako je ove sezone kod trenera Gusa Hiddinka izgubio mjesto u prvoj postavi, londonski klub ipak je na financijskom dobitku. Odlazak tih nogometaša u Kinu pokazao je da je kineski nogomet, kao i svi poslovi u Kini u kojima se okreću milijuni, u strahovitom usponu. I dok su dosad vlasnici kineskih nogometnih klubova trošili milijune na ostarjele zvijezde kao što su Didier Drogba i Nicholas Anelka, očigledno je došlo vrijeme da konkuriraju najboljim europskim klubovima u borbi za kupovinu vrhunskih nogometaša.

ALEX TEIXEIRA I RAMIRES NISU JEDINI VRHUNSKI NOGOMETAŠI koji su otišli u Kinu. Kolumbijski reprezentativac Jackson Martinez prešao je iz madridskog Atletica u kineski Guangzhou Evergrande, uz plaćenu odštetu od 45 milijuna eura. Taj 29-godišnjak imat će godišnju plaću od 12,5 milijuna eura. Učinio je to i 28-godišnji Gervinho, reprezentativac Obale Bjelokosti koji je do 2013. igrao za Arsenal, a zatim za Romu. On je potpisao za Hebei China Fortune, navodno je transfer iznosio 15 milijuna eura, što je bilo isplativo za Romu koja ga je dovela iz Arsenala za osam milijuna eura. Isto tako, 29-godišnji kolumbijski reprezentativac Fredy Guarin napustio je Inter iz Milana i potpisao za kineski Šangaj Šenhua. Guarin je trebao potpisati za Juventus, ali su se navijači suprotstavili toj ideji, pa je sad Guarin otišao u Kinu. U transferu će Inter dobiti 13 milijuna eura, a nogometaš će imati godišnju plaću od šest milijuna eura. Time je potvrđena statistika objavljena za prošlu godinu koja pokazuje da je u prvoj kineskoj ligi potrošeno 168 milijuna dolara na transfere nogometaša. U odnosu na prethodnu godinu, kineski klubovi potrošili su 68 posto više novca na transfere, a kako je počelo ove godine, 2016. će biti financijski rekordna u transferu nogometaša u Kinu. Brojke iz 2015. pokazale su da je kinesko nogometno tržište šesto po veličini na svijetu, nakon onog u Engleskoj, Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj i Francuskoj. Ako se pogledaju recentni zimski transferi, u prvoj kineskoj ligi potrošeno je na transfere 259 milijuna eura, više nego u bilo kojoj europskoj nogometnoj ligi.

JAČANJE KINESKOG KLUPSKOG NOGOMETA nije neorganizirani projekt, nego iza njega stoji Si Đinping, kineski predsjednik i veliki ljubitelj nogometa koji smatra da se snaga države mora očitovati i na travnjaku. „Moja je želja da kineska reprezentacija postane jedna od najboljih na svijetu“, izjavio je nedavno kineski predsjednik. On i njegovi suradnici napravili su plan u 50 točaka s ciljem da od Kine stvori nogometnu silu. S jedne strane, država je odlučila uložiti novac u nogometnu infrastrukturu, dok su, s druge strane, privatne kompanije i njihovi bogati vlasnici odlučili uložiti novac u klubove. U Kini se događa nešto što se prije desetak godina dešavalo u Rusiji. Ne radi se samo o jačanju klubova, nego i nacionalne reprezentacije, pa je kineska vlada odlučila uvrstiti nogomet u obrazovni kurikulum kako bi do 2017. dobili 100 tisuća nogometaša. Nakon toga planiraju da Kina dobije organizaciju svjetskog prvenstva u nogometu, vjerojatno 2030. Ujedno država želi do 2025. otvoriti čak 50 tisuća škola nogometa u Kini.

• KINESKA VLADA prvo je krenula u obračun s namještanjem utakmica pa su predsjednik nogometnog saveza i dva bliska suradnika dobili od 10,5 do 12 godina zatvora

DA BI SE SVE TO OSTVARILO, kineska vlada odlučila je pomoći onim kompanijama koje ulažu u klubove prve kineske lige pa im nudi porezne olakšice od 15 do 25 posto. Nakon što je 2014. objavljen taj plan, kompanijama koje su se uključile u prvu kinesku nogometnu ligu, službeno nazvanu Chinese Super League, vrijednost dionica je narasla. Kompanija Ledman Optoelectronic sponzor je prve kineske lige i kineskog nogometnog saveza, Leshi Internet prenosi utakmice prve lige preko interneta, a mnoge druge ušle su u suvlasništvo klubova. Svima njima je vrijednost dionica u godinu dana porasla u prosjeku za nevjerojatnih 158 posto. A da kineske kompanije zainteresirane za nogomet imaju novca, govori i podatak da je prije dva mjeseca konzorcij China Media Capital kupio 13 posto dionica Manchester Cityja koje je platio 400 milijuna dolara. Prije toga, u svibnju prošle godine, najbogatiji Kinez Wang Jianlin i njegova kompanija Wanda Group kupili su 20 posto dionica kluba Atletico Madrid, što su platili blizu 50 milijuna dolara.

Ali prije svega toga trebalo je krenuti u obračun s podmićivanjem i namještanjem utakmica u kineskom nogometnom prvenstvu, što je u prošlom desetljeću bila javna tajna. Policijska akcija započela je krajem 2009., a u siječnju 2010. predsjednik kineskog nogometnog saveza Nan Jong i njegova dva suradnika bili su smijenjeni zbog upletenosti u nezakonite radnje. Nakon trogodišnjeg suđenja, Jong je osuđen na 10,5 godina zatvora zbog primanja mita od 232 tisuće dolara i doživotno mu je zabranjen rad u sportu. Džang Đianćiang, šef sudačke organizacije, osuđen je na 12 godina jer je primio mito od 433 tisuće dolara, dok je dopredsjednik saveza Jang Jimin osuđen na 10,5 godina zatvora zbog primanja 200 tisuća dolara mita. Osim njih, na kraće zatvorske kazne osuđeno je i nekoliko niže rangiranih dužnosnika te nogometnih sudaca.

VELIKA FINANCIJSKA ULAGANJA počela su davati rezultate. Prije tri mjeseca kineski prvak Gvangdžu Evergrande osvojio je drugi put azijsku Ligu prvaka, a prvi put to su uspjeli 2013. Radi se o klubu čiji je većinski vlasnik (57 posto) kompanija Evergrande Group koja se obogatila na nekretninama, dok je manjinski vlasnik (38 posto) Alibaba Group, kompanija koja se obogatila na internetskoj trgovini. Gvangdžu je, inače, s 13 milijuna stanovnika treći najveći grad u Kini. Nedavno su na kineskoj burzi izlistane dionice kluba i on je tako zaradio 132 milijuna dolara. Gvangdžu Evergrande smatra se prvim azijskim super klubom, iako je još 2010. nastupao u drugoj kineskoj ligi. Te ga je godine kupio nekretninski div, drugi po veličini u Kini koji je 2012. za trenera doveo talijanskog stručnjaka Marcela Lippija i dao mu godišnju plaću od 10 milijuna eura.

Godinu dana ranije doveli su 28-godišnjeg argentinskog playmakera Daría Concu, tada najboljeg igrača argentinske lige. Odšteta koja je plaćena njegovu klubu Fulminenseu iznosila je 10 milijuna dolara, a Conca je imao godišnju plaću od 12,5 milijuna dolara, pa je u tom trenutku bio jedan od najbolje plaćenih nogometaša na svijetu. Uz pomoć Elkesona i Muriquia, dvojice brazilskih nogometaša, Gvangdžu Evergrand postao je prvak Azije, a navijači su ih nazivali kineskim Manchester Unitedom. Međutim, 2014. Lippi nije obranio titulu prvaka Azije, pa je smijenjen jer je klub ispao već u četvrtzavršnici. Novi trener postao je još jedan Talijan, bivši reprezentativac Fabio Cannavaro, ali kako su rezultati bili loši – smijenjen je nakon samo šest mjeseci – u lipnju prošle godine klub je angažirao Brazilca Luiza Felipea Scolarija, bivšeg izbornika Brazila i Portugala, s kojim je ponovo osvojio azijsku Ligu prvaka. Uz Scolarija, prošlog ljeta od Tottenhama za 15 milijuna eura klub je kupio brazilskog reprezentativca, veznog igrača Paulinha. Tako je tada potvrđeno da kineski klubovi financijski mogu konkurirati bogatim europskim klubovima. Da bi za sve to imala novca, kompanija Evergrande 2014. prodala je 50 posto kluba kompaniji Alibaba Group za 193 milijuna dolara, a onda je ubrzo od nje otkupila 10 posto vlasništva.

Klub je od 2010. u trenere i igrače uložio više od 150 milijuna dolara. Sva ta ulaganja ipak su toliko velika da ne donose zaradu, pa je klub 2013. imao gubitak od 576 milijuna juana (92 milijuna dolara), dok je godinu dana kasnije gubitak iznosio nešto manje, 482 milijuna juana. Stoga su i izlistali dionice na burzi. Zbog toga nije iznenađenje vijest objavljena prošlog tjedna da je Gvangdžu Evergrande odlučio prodati svog najboljeg igrača Elkesona konkurentskom klubu Shanghai SIPG za, procjenjuje se, 19 milijuna eura.

• KINESKA REPREZENTACIJA kaska za klubovima, posljednji put nastupila je na svjetskom prvenstvu 2002. godine, a teško da će se plasirati na prvenstvo 2018.

Trenutno je na ljestvici Gvandžu EVERGRANDE prvoplasirana momčad kineske lige, dok je Šangaj SIPG drugoplasirana, a razlika između njih je dva boda. Dugo se smatralo da, s obzirom na financijska ulaganja, nijedan klub u Kini ne može konkurirati Gvandžu Evergrandeu koji je posljednjih pet godina bio prvak Kine, sve dok krajem 2014. kompanija Shanghai International Port Group, u vlasništvu kineske države, nije kupila klub Šangaj SIPG kojem je do tada bila glavni sponzor.

Prvo su za trenera postavili Svena Gorana Erikssona, bivšeg izbornika engleske reprezentacije, i dali mu godišnju plaću od 4,2 milijuna funti, a zatim su počeli kupovati igrače. Prvo su kupili Darija Concu koji se nakon Gvandžu Evergrandea vratio u Brazil, ali ga je Šangaj SIPG kupio od Fluminensea za 22 milijuna dolara, a dali su mu godišnju plaću od 10,8 milijuna dolara. Ambicije su im velike, pa su prošle godine kupili Asamoaha Gyana, reprezentativca Gane kojem su dali nevjerojatnu plaću koja iznosi 315 tisuća eura tjedno, pa je tako on postao jedan od najplaćenijih nogometaša na svijetu. Ujedno, Eriksson je već ponudio klubu Chelsea šest milijuna funti za nigerijskog reprezentativca Johna Obija Mikela.

I DOK SE KINESKI KLUPSKI NOGOMET, zahvaljujući milijunima juana, prilično brzo razvija, nacionalna reprezentacija još uvijek kaska. Posljednji put nastupila je na svjetskom prvenstvu 2002., a nakon toga je svaki put ispadala u kvalifikacijama. Ni sada ne stoje najbolje, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. treći su u svojoj skupini, iza Katara i Hong Konga, a osam prvoplasiranih i četiri najbolje drugoplasirane reprezentacije idu u drugi krug kvalifikacija. Šanse za plasman u drugi krug su im male, pa je kineski predsjednik, saznaje se, vrlo nezadovoljan i nesretan.