Dr. Tomislav Jonjić je odvjetnik, povjesničar, publicist, urednik… Često komentira ideološke prijepore u društvu i ulazi u rasprave s povjesničarima lijeve struje. Oštar i elokventan, zdušno zastupa antikomunističke stavove pa i lustraciju. Nedavno je objavio da ulazi u izbornu borbu za Predsjednika Republike.

Zašto ste se odlučili kandidirati za predsjednika Republike?

-Moja kandidatura ne znači samo novu osobu, nego i novu političku paradigmu. Jednom složenom, ali u biti sasvim prozirnom medijsko-obavještajno-političkom operacijom aktualni je predsjednik Republike javnosti predstavljen kao strašilo u hrvatskome političkom kukuruzištu kojemu je svrha odagnati svakoga mogućeg protivnika. Svaki je protukandidat tobože unaprijed osuđen ne neuspjeh, jer je stvorena predodžba da je Zoranu Milanoviću, eto, zajamčen drugi mandat. U stvarnosti, on nije ništa doli serija promašaja, kontinuitet bez iznimke. Bio je loš predsjednik SDP-a, bio je dosad najneuspješniji predsjednik Vlade, a bilanca njegova predsjedničkog mandata je katastrofalna. Uvijek i svagdje on iza sebe ostavlja uništene strukture, rastočene institucije i zatrovanu atmosferu. Milanović u tome uživa, jer je ta destruktivnost autentični izraz njegova sebeljublja. Je li, pak, time stupio u kvislinšku poziciju, doznat ćemo vrlo brzo, premda se većina organizirano trudi zaboraviti nedavnu aferu u kojoj je osumnjičen da je predsjednika jedne strane vlade ili šefa jedne države molio da se izravno umiješa u hrvatska unutarnjopolitička pitanja. Ako se to pokaže točnim, bit će to dokaz da je njegova destruktivna politika prerasla u kvislinšku. To je nešto što ne bi smjelo ostati ni bez kaznenopravnog, a kamoli bez političkog odgovora, ma koliko se mnogi s raznih strana političkog spektra trudili da najdraži neprijatelj premijera Plenkovića ostane na Pantovčaku.

U stvarnosti, on nije ništa doli serija promašaja, kontinuitet bez iznimke. Bio je loš predsjednik SDP-a, bio je dosad najneuspješniji predsjednik Vlade, a bilanca njegova predsjedničkog mandata je katastrofalna.

Na što mislite, kad kažete da vaša kandidatura znači i novu paradigmu?
-Milanović je do krajnjih granica izveo antinomiju koja postoji u hrvatskome ustavnom poretku. Prema Ustavu, predsjednik Republike je nestranačka i nadstranačka osoba, a mi usprkos tomu bez ikakva čuđenja, a kamoli negodovanja svakodnevno slušamo kako će pojedine političke stranke kandidirati pojedine osobe za predsjednika Republike te financirati njihovu predizbornu kampanju. Zar je onda čudo da takva osoba, kad jednom bude izabrana, predstavlja zapravo stranačkog jurišnika šćućurena na Pantovčaku, odakle ga se prema stranačkim potrebama angažira u izravnim stranačkim bitkama i prijeporima?! Ako je osoba koja je Ustavom (pr)opisana kao nadstranački predstavnik svih Hrvata i svih hrvatskih državljana zapravo tek stranački vojnik, zar je čudo da se Milanović proljetos pokušao nedvosmisleno angažirati na strani SDP-a i Možemo! na način koji je većina ustavnopravnih stručnjaka jasno i glasno ocijenila protuustavnim?! To je ono što ubuduće treba spriječiti: predsjednik Republike smije imati svoje svjetonazorsko-ideološke i političke poglede i preferencije, smije ih zastupati, ali ni formalno ni stvarno ne smije biti partijski poslušnik niti bilo kada smije smetnuti s uma da ima ustavnu obvezu prema svim hrvatskim državljanima. Svima, dakle – i onima koji misle različito od njega! To je osobito važno danas, kad se Hrvatska sa svojim saveznicima nalazi pred izazovima koji zahtijevaju ozbiljnost, odgovornost i spremnost da se razmišlja bez stranačkih stega i obveza. Zato je moja želja maknuti Milanovića s položaja na koji nikad nije ni trebao zasjesti, a nakon toga želim potaknuti i predvoditi ozbiljnu, konstruktivnu i demokratsku raspravu o promjenama hrvatskoga ustavnog i političkog sustava, jer smatram da je sazrelo vrijeme za to.

Zar je onda čudo da takva osoba, kad jednom bude izabrana, predstavlja zapravo stranačkog jurišnika šćućurena na Pantovčaku, odakle ga se prema stranačkim potrebama angažira u izravnim stranačkim bitkama i prijeporima?!

Koja je vaša politička platforma, kako namjeravate osvojiti podršku hrvatskih građana i za što ćete se zalagati budete li izabrani?
-Nacrt mog programa formuliran je u “30 točaka” kojima se dijagnosticira stanje hrvatskog društva te se ne nude fraze i floskule, nego konkretna rješenja i jasne inicijative. To je plod mojih razmišljanja i moga političkog iskustva, ali i brojnih primjedaba i prijedloga koje je dao vrlo širok krug osoba s raznih strana političkog spektra, različitih afiniteta i pogleda, pa ako hoćete, i različite narodnosne pripadnosti. Smatrao sam da onaj koji želi biti predsjednikom svih hrvatskih državljana mora svoja razmišljanja podastrijeti tako širokom krugu ljudi koji u područjima svog djelovanja nešto znače u hrvatskom društvu i u hrvatskom iseljeništvu. Zato sam sa zahvalnošću proučio primjedbe koje sam dobio, recimo, od jednog od najvažnijih filozofa današnjice prof. Nevena Sesardića do uglednoga pravnog stručnjaka Veljka Miljevića, od generala Markice Rebića do umirovljenog bojnika ATJ Lučko Ante Jurendića, od bivše hrvatske veleposlanice Nede Rosandić Šarić do uglednoga hrvatskoga političkog emigranta i publicista Šime Letine, od književnika i novinara Damira Pešorde do predsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika mr. Marka Grubišića, od povjesničara dr. Zlatka Matijevića i dr. Mate Artukovića do povjesničara i publicista Igora Vukića, te od čitava niza drugih poznatih filozofa, politologa, ekonomista i diplomata, preko hrvatskih branitelja do visoko rangiranih crkvenih dostojanstvenika koji iz razumljivih razloga ne žele da im se ime javno spominje u tom kontekstu.

Svi oni su primjedbama, sugestijama i opaskama dali svoj prinos tom programu koji je program jedne autentične hrvatske politike koja je izrasla iz starčevićanskih korijena i želi vidjeti slobodnu, samostalnu i neovisnu Hrvatsku snažno oslonjenu na Europu, SAD i NATO, ali istodobno potpuno oslobođenu balkanskoga, jugoslavenskoga i totalitarnog balasta te posvećenu osiguranju nacionalnih interesa i osiguranju prava naših sunarodnjaka u drugim državama. Pojednostavljeno kazano, taj program želi konačno ostvarenje ideala zbog kojih su hrvatski branitelji i Hrvati uopće, ali i velika većina nacionalnih manjina, 1991. goloruki srnuli pred jugoslavenske tenkove i zrakoplove, uz dlaku cijelom svijetu!

U slučaju izborne pobjede, okružio bih se savjetnicima koji imaju različite poglede i u kojima je preslikana cijela lepeza hrvatskog društva, govori dr. Jonjić | Foto: Boris Šćitar

Koliko su, po vama, antikomunizam ili lustracija teme koje zanimaju široki sloj hrvatskih građana 2024. godine? Zbog čega mislite da treba ustrajavati na njima?

Već na načelnoj razini treba duboko sumnjati u antifašiste koji nisu istodobno i antikomunisti. Ne može se biti predsjednikom svih Hrvata, a previđati traume koje hrvatski narod nosi iz jugoslavenskoga te osobito komunističkog doba. Ne može se djelovati na smirenju inače neminovnih društvenih prijepora, ako se ignorira činjenica da je jugoslavenska komunistička tiranija duboko odredila političke, gospodarske i kulturne prilike i u današnjoj hrvatskoj državi. Da parafraziram Ivu Pilara: činjenice imaju to neugodno svojstvo da postoje i onda kad se njihovo postojanje poriče. Zato je, mislim, potrebno krenuti prema suočavanju s tim činjenicama, ne tako da se potiču progon vještica ili hajka na pojedince, nego tako da se potakne nepristrano, znanstveno i sustavno, a u nekim segmentima – kao, primjerice, kod pitanja žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća – i međunarodno interdisciplinarno istraživanje. Mi imamo pravo na istinu, a u interesu blagostanja mladih naraštaja i u interesu budućnosti cijeloga našeg naroda vrijeme je da povijest postane poviješću, a prestane biti politikom. Nije, dakle, riječ o bitci za bolju prošlost, nego o ljudskom dostojanstvu i pravu na istinu; riječ je o protivljenju svakom totalitarizmu te o samopoštovanju, pa i kulturi čitavog naroda.

Osobne, prijateljske i stranačke veze u tom su smislu beznačajne, važna je samo odanost hrvatskoj državi i spremnost da se osobni interesi podrede nacionalnima

Koliko ste bliski s gospođom Brunom Esih i gospodinom Zlatkom Hasanbegovićem? Hoće li netko od njih biti u vašem predizbornom ili u slučaju osvajanja madata, predsjedničkom timu?

Pretenciozno je i neozbiljno – da ne kažem neetično – razgovarati o podjeli dužnosti prije pobjede na izborima. Iz načina na koji je nastala završna verzija mojih “30 točaka“ lako je zaključati da bih se, u slučaju izborne pobjede, okružio savjetnicima koji imaju različite poglede i u kojima je preslikana cijela lepeza hrvatskog društva. Osobne, prijateljske i stranačke veze u tom su smislu beznačajne, važna je samo odanost hrvatskoj državi i spremnost da se osobni interesi podrede nacionalnima. Ljudi s kojima se inače družim te pretpostavke ispunjavaju. Inače, s gospođom Esih sam u korektnim odnosima.

Kako ćete se postaviti u slučaju ulaska u kampanju gospodina Jurčevića ili nekog drugog kandidata desne političke opcije, što nesumnjivo dovodi do rasapa glasova? Jeste li za gospodski dogovor ili ćete ostati u utrci bez obzira na broj kandidata sličnog političkog profila? 

Svatko ima pravo kandidirati se, a sasvim je sigurno da će biti kandidata koji će s raznim pobudama i iz raznih motiva ući u izbornu borbu. Nikad me nisu zanimale polemike ad personam, pa ni sada ne kanim nasjesti na pokušaje da me se antagonizira s drugim kandidatima. Zasad ne vidim nikoga koji bi svojim životom, svojom političkom borbom i svojim programom nudio ono što ja nudim. Ako se takav pojavi, budite uvjereni da ću donijeti odluku koja ne će odudarati od kontinuiteta moga političkog djelovanja u kojem taština i osobni probitci nikad nisu imali važnu ulogu.

Pojedinci, stranke i ideologije nisu sami sebi svrhom, nego su instrumenti oslobođenja Hrvatske i osiguranja blagostanja hrvatskih državljana, kaže dr. Jonjić | Foto: Boris Šćitar

Očekujete li podršku DP-a ili drugih stranaka s desnog političkog spektra, kao što su Suverenisti…ili možda i HDZ-a?

Vaše pitanje pokazuje koliko duboko je ukorijenjena antinomija o kojoj sam govorio na početku, antinomija u kojoj stranke presudno determiniraju poziciju koja je i logički i ustavnopravno nadstranačka. No, za mene u tom kontekstu pojedinci, stranke i ideologije nisu sami sebi svrhom, nego su instrumenti oslobođenja Hrvatske i osiguranja blagostanja hrvatskih državljana. Zato se ja obraćam prvenstveno biračima, a ne stranačkim vodstvima. Kad sam među tzv. običnim ljudima i među hrvatskim braniteljima, tada sam među svojima. I da, svojim biračima vidim upravo one ljude koji već tri i pol desetljeća biraju stranke desnog centra i desnice. Pogledajte rezultate, pa ćete vidjeti da oni čine većinu hrvatskoga biračkog tijela.

Ne mislim da je obilaženje derneka i proštenja jedini način da se dopre do birača, štoviše – parade političara u takvim prigodama nerijetko vrijeđaju osjećaje i dostojanstvo građana

Kako će izgledati Vaša kampanja, planirate li obići cijelu Hrvatsku?

Ja nisam lutka na nečijoj uzici. Nemam ni prikrivenih financijera niti tajnih gospodara, pa ću do hrvatskih birača doći onako kako mi mogućnosti dopuštaju. Ne mislim da je obilaženje derneka i proštenja jedini način na koji se to postiže, štoviše – parade političara u takvim prigodama nerijetko vrijeđaju osjećaje i dostojanstvo građana. Hrvatski su birači nesumnjivo shvatili koliko su ih izvarali oni koji su im na tim dernecima i partijskim paradama tepali i podilazili. Pošao sam od toga da će me tzv. mainstream mediji i plaćene ankete ignorirati, ali – to je problem kojem ću znati doskočiti čak i danas, kad se drastično povećava nadzor na društvenim mrežama.

Za kraj, vezano uz prvo pitanje: što će biti Vaš prvi predsjednički potez i koja će biti prva zemlja koju ćete posjetiti u svojstvu Predsjednika Republike Hrvatske?

Jedna država mora imati jednu vanjsku i jednu sigurnosno-obrambenu politiku. Zato ne će biti soliranja kao i vrijeme Milanovićeve planirane anarhije. Za njega je Hrvatska slučajna država, za mene plod stoljetnih žrtava i snova najboljih među nama. Drugim riječima, vanjsku bih politiku – sukladno Ustavu – vodio u dogovoru s Vladom. No, kad Ustav u tom pogledu ne bi bio apsolutno jasan, za mene dvojbe ne bi bilo: Bosna i Hercegovina, drugi naši susjedi te naši saveznici iz EU-a i NATO-a.