Osvrt na 2020. u hrvatskoj diplomaciji izaziva podijeljene osjećaje. Počelo je tako što se ambiciozno predsjedanje EU-om zbog pandemije pretvorilo u virtualno, ali su do kraja godine ispunjeni uvjeti za ukidanje viza za Ameriku, zemlju su posjetila dvojica najvažnijih šefova diplomacija i konačno je proglašen IGP na Jadranu.

Hrvatska se veći dio 2019. pripremala za preuzimanje rotirajućeg predsjedništva EU-om, šest i pol godina nakon što je postala članicom i na samom početku rada nove Europske komisije (EK) predvođene Ursulom von der Leyen.

Predsjedanje je krenulo dinamično – premijer Andrej Plenković putuje u Pariz na konzultacije s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, dva dana kasnije u Zagreb stiže novi predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, a potom i cijela EK koja se sastaje u preuređenoj Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici.

EU su početkom 2020. čekali pregovori o sedmogodišnjem proračunu i sporazumu o budućim odnosima s Londonom, a službeni je Zagreb k tome najavljivao da tijekom predsjedanja želi vratiti fokus na europsku perspektivu zapadnog Balkana s vrhuncem na zagrebačkom samitu, neformalnom sastanku EU-a i zemalja kandidatkinja.

U Hrvatskoj se trebao održati ukupno 161 događaj, od čega dvije trećine u Zagrebu, ali prije europskog ‘lockdowna’ stiglo ih se održati tek nekoliko.

Hrvatska je za slogan predsjedanja odabrala „Snažna Europa u svijetu punom izazova“, što se pokazalo proročanskim kad su u siječnju iz Kine počele stizati vijesti o „nepoznatoj upali pluća“ u gradu Wuhanu, virusu koji će uskoro zahvatiti cijeli svijet.

Fokus EU-a i hrvatskog predsjedanja ubrzo je usmjeren na borbu protiv koronavirusa koji u Europu stiže u veljači.

Hrvatski politički vrh kasnije je ocijenio da predsjedanje nije prošlo po planu, ali da je postignuto sve što se moglo u tim okolnostima.

Proširenje EU-a

Hrvatska je jedan od prioriteta predsjedanja ostvarila u ožujku zelenim svjetlom o otvaranju pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom nakon što je postignut kompromis sa zemljama koje su se tome protivile.

Zagrebački samit, održan 20. godina nakon prvog koji je otvorio europsku perspektivu Hrvatskoj, zbog pandemije se odvio videovezom.

Članice EU-a u Zagrebačkoj su deklaraciji potvrdile svoju nedvosmislenu podršku europskoj perspektivi država zapadnog Balkana, ali je dio analitičara nakon samita bio razočaran jer u završnoj izjavi nije spomenuto proširenje EU-a.

“Osobno bih bio sretniji da smo u izjavi snažniji i jasniji, svi mi”, rekao je tada Plenković.

Ipak, hrvatsko predsjedanje, obilježeno i potresom jačine 5,5 po Richterovoj ljestvici koji je u ožujku pogodio Zagreb, završilo je još jednim uspjehom – otvoreno je posljednje poglavlje u pregovorima s Crnom Gorom.

Na europskom planu pozitivne vijesti stigle su i mjesec dana kasnije kad je Hrvatska ušla u europski tečajni mehanizam (ERM II), što je ključan korak prema ulasku u eurozonu.

Gospodarski pojas

Hrvatska je na kraju godine odlučila proglasiti isključivi gospodarski pojas na Jadranu, 17 godina nakon proglašenja kompromisnog ZERP-a. Pitanje je bilo to bilo tako da Talijani nisu odlučili učiniti isto na svojoj strani Jadrana.

Prilikom posjeta talijanskog šefa diplomacije Luigija Di Maia, njegov hrvatski kolega Grlić Radman objavio je da će dvije zemlje svoje gospodarske pojaseve proglasiti zajedno.

U odnosu na ZERP, koji je 2003. proglašen jer su se Italija i Slovenija tada protivile hrvatskom IGP-u, a ona je morala biti ‘obzirna’ jer još nije bila članica EU-a, Hrvatska ovime dobiva pravo na izgradnju umjetnih otoka i prava na proizvodnju energije korištenjem mora, morskih struja i vjetrova.

Sve ima svoju dinamiku i vrijeme, odgovorio je Grlić Radman na kritike da je Hrvatska IGP trebala proglasiti i prije. “U svim vanjskopolitičkim aktivnostima i djelovanju sve ima svoju dinamiku, logiku i pravo vrijeme. Hrvatska je razmatrala, promišljala te na kraju procijenila najbolji trenutak za proglašenje IGP-a, sada kada će taj čin, komplementaran s talijanskim proglašenjem IGP-a, polučiti najbolji rezultat”, kazao je.

Pompeo i Lavrov

Nakon višegodišnje stanke, Hrvatsku su u razmaku u nekoliko mjeseci posjetili američki i ruski šef diplomacije.

Američki državni tajnik Mike Pompeo u listopadu je u Dubrovniku potvrdio da će Hrvati uskoro moći putovati u SAD bez viza, naglasio da je odluka o kupovini borbenih zrakoplova suverena odluka Hrvatske i u lobističkoj misiji protiv Huaweija pozvao Zagreb da strateške projekte ne daje u ruke Kinezima.

Američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst je nekoliko tjedana kasnije objavio da Hrvatska službeno ima manje od tri posto odbijenih zahtjeva za vizom, što je bio ključan uvjet za bezvizni režim putovanja.

Sergej Lavrov je stigao nakon dvije odgode i poručio da “Rusija ima dobre odnose s Hrvatskom” unatoč tome što EU nije spreman na “dobre odnose s Rusijom”.

Lavrov je u Zagrebu ponovio da je Moskva čvrsto opredijeljena za poštivanje Daytonskog sporazuma, nekoliko dana nakon 25. obljetnice tog dogovora, naglasivši kako s Hrvatskom ima “zajednički stav” o poštivanju jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda.

Šef ruske diplomacije u Zagrebu je otvorio novu zgradu ruskog veleposlanstva, a dvije zemlje potpisale su program suradnje u području kulture.

Novi sukreator

Godinu na isteku obilježila je i promjena na Pantovčaku – Zoran Milanović u drugom krugu izbora pobjeđuje Kolindu Grabar Kitarović i sredinom veljače postaje novi predsjednik i sukreator vanjske politike.

“Ratovi su gotovi”, rekao je Milanović na skromnoj inauguraciji pred četrdesetak uzvanika koja se prvi put nije održala na Markovom trgu, najavivši da će na vanjskom planu surađivati sa svima.

U odnosu na prethodnicu novi predsjednik manje je diplomatičan, pa je tako srbijanskog kolegu Aleksandra Vučića prozvao „ratnim kabadahijom“, američkog predsjednika Donalda Trumpa huškačem koji je upropastio SAD, a uoči Pompeovog posjeta rekao je da on dolazi Hrvatskoj „uvaliti“ američke zrakoplove.

Milanović je Inicijativu triju mora, koju je njegova prethodnica nazvala jednim od svojih najvećih postignuća, ocijenio nepotrebnom i potencijalno štetnom zbog zamjeranja Berlinu i Moskvi te istaknuo da je protiv toga da Hrvatska za nju „da i lipe“.

Milanović je u veljači kazao kako hrvatskoj vojsci već neko vrijeme nije mjesto u Afganistanu, ali je u ožujku potpisao slanje još 110 vojnika u misiju NATO saveza u toj državi, rekavši da želi poštovati ranije preuzete obaveze.

Taj posljednji kontingent vratio se u rujnu, nakon čega u Afganistanu nije ostalo hrvatskih vojnika.

Milanović je za prvo službeno putovanje odabrao Sloveniju, a tijekom mandata je posjetio i Austriju, Crnu Goru i Njemačku, uz privatan posjet Albaniji zbog kojeg se sporječkao s premijerom.

Pomaci sa Srbijom

Usprkos tradicionalnim verbalnim sukobima sa Srbijom kojih je bilo i ove godine, odnosi Hrvatske s istočnom susjedom imali su i pomake.

Potpredsjednik vlade Boris Milošević u kolovozu je postao prvi predstavnik hrvatskih Srba koji je sudjelovao na obilježavanju operacije Oluja u Kninu, što Beograd nije podržao, ali je poručio da želi raditi na pomirenju.

Milošević je bio i u Vukovaru 18. studenoga, ali ondje je golemu pažnju izazvala simbolična gesta izaslanika srbijanskog predsjednika Verana Matića koji je kleknuo pred spomenikom na Ovčari.

Prethodno su Milanović i Plenković u Kninu izrazili žaljenje zbog srpskih civilnih žrtava u Oluji.

Grlić Radman i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić su u listopadu istaknuli spremnost dviju država za unaprjeđenjem odnosa. Hrvatski ministar stigao je u Srbiju povodom primopredaje kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu hrvatskoj zajednici u Srbiji.

Vučić je istaknuo spremnost na “zastupanje Hrvata u pokrajinskom i lokalnim parlamentima u Srbiji onako kako je Hrvatska to uredila za srpsku manjinsku zajednicu“.

Krajem listopada su dvije države dogovorile koje lokacije pretraživati u potrazi za još 1900 nestalih u Domovinskom ratu.

Sudovi nisu nadležni

Hrvatska i Slovenija ni u 2020. nisu postigle napredak po pitanju teritorijalnog spora.

Sud Europske unije u Luksemburgu u siječnju se proglasio nenadležnim za slovensku tužbu zbog navodne povrede europskog prava neprovedbom arbitražne odluke o granici.

“To je snažna poruka Sloveniji da se jednostranim potezima ne može ništa postići i da je potreban dogovor s Hrvatskom kako bi se pronašlo rješenje za zajedničku granicu”, poručio je premijer.

U ožujku slovenski premijer po treći put postaje Janez Janša koji je skloniji otvaranju bilateralnih pregovora s Hrvatskom i ističe kako je hrvatski ulazak u šengenski prostor u slovenskom interesu.

Na samom kraju godine i Europski sud za ljudska prava proglasio se nenadležnim za gotovo 430 milijuna eura tešku tužbu Slovenije protiv Hrvatske u međudržavnom sporu oko Ljubljanske banke, što je izazvalo zadovoljstvo u Zagrebu i razočarenje u Ljubljani.

Hrvatska ignorira Komšića

Hrvatske vlasti i ove su godine naglašavale da položaj Hrvata u BiH nije ravnopravan s ostalim narodima.

U lipnju se taj položaj dijelom poboljšalo kad su čelnici vodeće hrvatske i bošnjačke stranke potpisali sporazume koji su omogućili održavanje lokalnih izbora u Mostaru, prvi put od 2008., te dogovorili izmjene izbornog zakona.

Čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović u rujnu je u Zagrebu naglasio kako se ti sporazumi i dalje ne provode i da dvije strane i dalje imaju „različite poglede“ kako ih implementirati.

Hrvati u BiH žele što skorije izmjene kako bi se zajamčilo da će hrvatske predstavnike u tijelima vlasti birati isključivo Hrvati, čime bi se izbjeglo ponavljanje slučajeva poput onih u kojima je Željko Komšić tri puta izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Grlić Radman je u studenome poručio kako Hrvatska neće službeno primiti Komšića jer je njegovim izborom prekršen Daytonski sporazum, koji ove godine ima 25. obljetnicu.

Ministar je to izjavio dva mjeseca nakon što su Milanović i Plenković u Zagrebu odvojeno primili Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva, što je naišlo na kritike bošnjačkih čelnika koji su ustvrdili da su time „pogoršani odnosi dviju država“, ali i međunacionalni odnosi u samoj BiH.

Plenković je desetak dana kasnije u Banskim dvorima ugostio Bakira Izetbegovića, čelnika najveće bošnjačke stranke SDA.

Velika ili ne Mađarska

Mađarski premijer Viktor Orban u svibnju je najavio državnu maturu iz povijesti objavivši na Facebooku povijesnu kartu velike Mađarske koja obuhvaća i dio Hrvatske.

Karta se odnosi na Kraljevinu Mađarsku prije potpisivanja Trianonskog mirovnog sporazuma 1920. kojim su Mađari izgubili oko dvije trećine teritorija.

Izazvalo je to žestoke reakcije u Hrvatskoj pa je predsjednik Milanović odgovorio porukom hrvatskim maturantima da se ne obaziru “na iritantne kronične kartomane u komšiluku i da uče iz povijesti, a gledaju u budućnost”.

Bivši veleposlanik u Budimpešti, sadašnji šef diplomacije Grlić Radman, član HDZ-a koji je najblaži u kritikama mađarske politike, a uz to su mu susreti s mađarskom stranom bili među češćima tijekom mandata, odbacio je da prijateljska Mađarska svojata hrvatski teritorij.

Postupanje prema migrantima

Hrvatska je i u 2020. bila pod kritikama zbog postupanja prema ilegalnim migrantima na granici. Nevladine organizacije i međunarodni mediji optužuju hrvatsku policiju za brutalnost.

MUP je u studenom objavio kako „optužbe dolaze iz iste kuhinje“ – nevladinih organizacija koje djeluju na području BiH i cilj im je diskreditirati Hrvatsku.

„Konačni cilj je stvaranje pritiska i plasiranje negativne slike u javnosti kako bi se spriječilo donošenje odluke o našem članstvu u šengenskom prostoru“, priopćio je MUP.

Europska pravobraniteljica je u listopadu objavila da je na zahtjev Amnesty Internationala pokrenula istragu protiv EK zbog izostanka reakcije na ponašanje hrvatskih vlasti na granicama i neuspostavljanja promatračkog mehanizma.

Fokus istrage je na tome što EK čini da bi osigurala da hrvatske vlasti poštuju temeljna ljudska prava u svojim operacijama zaštite granice, priopćila je pravobraniteljica.