Bivši sindikalni povjerenik sindikata Nova Solidarnost, nekadašnji predsjednik Radničkog vijeća Ine i koordinator Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak Predrag Sekulić, koji je u hrvatskoj javnosti dobro poznat po višegodišnjoj neumornoj borbi za opstanak Inine rafinerije u Sisku, a koja je završila zatvaranjem te rafinerije i njegovim otkazom, za Nacional otkriva detalje tajnog sastanka koji je početkom 2018. godine održan u uredu tadašnjeg ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića. Prema Sekulićevim riječima, ministar Ćorić je odmah s vrata najavio da nikada neće spomenuti taj sastanak u javnosti niti će ikad potvrditi da se on dogodio, a još manje što se na njemu razgovaralo. Pojedinosti koje Sekulić iznosi u razgovoru za Nacional ukazuju na stvarnu nezainteresiranost ministra Ćorića da poduzme bilo kakve konkretne korake koji bi rezultirali opstankom sisačke rafinerije, koja je tada bila pred gašenjem, ali i na ministrovu zabrinjavajuću neupućenost ne samo u stvarni značaj Ine za hrvatsko gospodarstvo, već i u funkcioniranje naftnog sektora koji je dio njegova resora i koji je dužan pratiti. To je, kako je potvrdio Sekulić, na sastanku priznao i sam ministar, rekavši da „nafta nije njegovo područje, baš kao ni resor kojim se bavi“. Sekuliću je u studenome 2017. godine uručen otkaz zbog „odavanja poslovne tajne i nanošenja štete ugledu poslodavca kroz istupe u medijima“, no kako je on u to vrijeme bio sindikalni povjerenik, slučaj je završio na sudu. Nakon iznenađujuće brzo odrađenog sudskog procesa koji je trajao svega godinu dana, Sekulić je u ljeto 2019. godine definitivno potjeran iz Ine, a njegov je stvarni krimen činjenica da je godinama hrvatsku javnost i politički vrh upozoravao na razorne posljedice MOL-ova upravljanja Inom. Njegove riječi, koje političari u to vrijeme nisu htjeli ili nisu željeli čuti, uglavnom su se obistinile, a pojedinosti sa spomenuta tajnog sastanka dodatno svjedoče o sumnjivim pozadinama odluka tadašnjeg ministra zaštite okoliša i energetike, a danas gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića vezanima uz Inu.

‘I Tomislava Ćorića i Darka Horvata izabrao je jedan čovjek pa su, naravno, skloni njemu i slušanju njegovih odluka o Ini. Vjerujem da su odluke bile na višim instancama i s dubljim interesima, a oni su bili samo izvršitelji’, rekao je Predrag Sekulić. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

NACIONAL: U objavi na svojem profilu na Facebooku spomenuli ste prije nekoliko dana da ste u veljači 2018. godine održali tajni sastanak s ministrom Ćorićem. Kojim je povodom taj sastanak održan?

Za mene je to bio samo još jedan sastanak u nizu, s pričom o Ini i rafineriji u Sisku. Nisam pretpostavljao, niti sam o tome razmišljao, zašto me ministar zove na sastanak, ali gledajući svoju ulogu u priči o Ini, vjerovao sam da jedan ministar u hrvatskoj vladi želi iskreno saznati što se to ima čuti s druge strane. Nažalost, ni danas mi nije jasno zašto me pozvao i što je točno htio. Možda je samo htio vidjeti „s kim ima posla“ i procijeniti eventualnu „opasnost“. Posebno to mislim danas kada je cijela Hrvatska upoznala ministra Ćorića kao, rekao bih, bahatog lutalicu. Dakle, za mene sastanak nije bio tajan. Tajni sastanci su za mene bili oni u kojima sam informiran o stanju u Ini, o informacijama vezanima za poslovanje ili Upravu, ili pak oni na kojima sam morao sačuvati tajnost svog informatora. I tome je i danas tako.

NACIONAL: Tko je osoba kod koje tvrdite da je sastanak održan i kakva je bila njezina uloga u sastanku?

Nažalost, to ne mogu reći. Ne zato što sam nešto tom čovjeku dužan, već zato što ni danas nisam siguran koliko je on doista bio na našoj, odnosno hrvatskoj strani, a koliko je moguće očekivao nešto drugo ili je pak kalkulirao.

NACIONAL: Zašto je ministar Ćorić rezolutno naglasio da sastanak „nije održan“ i u startu ga je negirao? Čega se bojao?

Desetak dana nakon tog sastanka održan je službeni sastanak sa svim sindikatima u Ini. Podsjetit ću da sam tada u Ini već bio „persona non grata“, ali i u trima sindikatima koji su djelovali u Ini uz naš Nova Solidarnost. Moguće da se tu krije dio straha od ljudi iz Ine i ljudi sa sindikalne scene. Da, dobro sam rekao, straha. Tada sam dobio dojam da se ustvari ministar Ćorić mnogo čega i mnogih ljudi boji, da je strašljiv čovjek koji to pokušava moguće sakriti svojom bahatošću. S druge strane, na lokalnim izborima godinu dana ranije bio sam nezavisni kandidat na Mostovoj nezavisnoj listi, pa je moguće da se i tu krije dio straha ili nelagode. Čak je nakon par uvodnih rečenica na tom sastanku rekao kako zna da sam simpatizer Mosta, na što sam odgovorio da me u ovom trenutku ne zanima tko je čiji simpatizer i da mi je jedino važno razgovarati s ministrom u Vladi RH o problemima vezanim uz Inu. Još je jedna moguća pretpostavka o strahu činjenica da smo tada bili snažni kao Stožer za obranu Rafinerije, a u čijem je sastavu bila Udruga branitelja i veterana Domovinskog rata Rafinerija Sisak. Udruga je tada od mnogih prijateljskih udruga dobila odgovore da će doći i podržati prosvjed koji se trebao održati 23. veljače 2018. Kasnije sam saznao da su neke od njih zvali kako bi minimalizirali važnost prosvjeda i odgovorili druge udruge od sudjelovanja. Na kraju nas je na Markovom trgu bilo petstotinjak na -14 stupnjeva, što je, mislim, jedini prosvjed na tako niskoj temperaturi.

NACIONAL: O čemu ste razgovarali na sastanku i što ste tada prezentirali ministru?

Potpuno iskreno sam pristupio sastanku, računajući na ozbiljnost osobe preko koje me je ministar pozvao na sastanak, a naravno i na ozbiljnost i važnost ministra. Otvoreno i s puno vjere sa sobom sam ponio nekoliko dokumenata kako bih prikazao važnost situacije, računajući da ministar razumije da ne govorim o čuvanju radnih mjesta, već o važnom segmentu energetske stabilnosti Hrvatske. Tada sam sa sobom imao i dokument koji sam napisao još 2015. godine, a koji sam sa svojim kolegama dijelio prije konstituirajuće sjednice Sabora RH. U njemu je na dvije stranice navedeno što točno MOL preko Ine čini protivno interesima Hrvatske i što će još učiniti. Sve što je navedeno u tom dokumentu se i dogodilo, osim ulaska MOL-a u vlasničku strukturu JANAF-a, što sam tamo naveo. Nažalost, i moj tadašnji sugovornik ministar Ćorić je kasnije umnogome pomogao ispunjenju svega navedenog u dokumentu. Sjetimo se samo potpisanog tajnog memoranduma o prijevozu, odnosno izvozu, hrvatske nafte u Mađarsku te izmjena Zakona o privatizaciji Ine. U otprilike pola sata mog govora bez prekidanja, pojasnio sam i važnost FCC postrojenja (za preradu vakuumskog plinskog ulja iz kojega se dobiva benzin) za bilo koju rafineriju, pa tako i sisačku, a koje su u Ini odlučili ugasiti. Govorio sam i o MOL-ovim manipulacijama brojkama i cijenama kako bi se Sisak prikazao neisplativim, prikazao sam podatke o tome kako je Sisak pozitivniji od Rijeke i kako su zbog toga Mađari krenuli na Sisak, a tada će završiti i s Rijekom. Govorio sam o slijedu posljednjih tada osam godina vladavine mađarskog MOL-a koji provodi nacionalni interes Mađarske, ali i mađarona u Ini i o još dosta tema. Predložio sam da ću jedan dokument, odnosno tablicu, poslati na Ministarstvo kao svojevrsni predgovor za traženi sastanak, a najvažnije dokaze donijet ću ako do sastanka dođe. Na sastanku smo htjeli vidjeti hrvatske članove Uprave i NO-a Ine, predstavnike Ministarstva gospodarstva, koje je tada vodio Darko Horvat, i Ministarstva energetike. Imali smo tada spremnu prezentaciju koja je imala za cilj zainteresirati prisutne, ali i jasno pokazati da u toj priči o budućnosti Rafinerije nešto ne štima, a konkretno o djelomičnom radu pogona Rafinerije Sisak, koji su pametne glave iz Ine tada prikazivale kao model koji će donositi dobit. Nakon toga smo htjeli sjesti sa stručnjacima odabranima od vlasti, koji bi provjerili sve te navode.

NACIONAL: No do tog sastanka nikada nije došlo. Zašto?

Zato što mislim da su i „predsastanak“ s neimenovanom osobom i sastanak s ministrom održani iz nekog drugog razloga. Naši interesi jednostavno nisu bili isti, nisu bili zajednički. Je li ministar samo želio procijeniti mene kao osobu ili su mu namjere bile drugačije? Ne znam. Znam samo da je nakon tog sastanka krenulo moje ubrzano suđenje za otkaz, ročište za ročištem. Sve je bilo gotovo za otprilike godinu dana. Dok moje tužbe prema Ini čekaju već četiri, odnosno tri godine.

‘Nakon tog sastanka s ministrom Ćorićem krenulo je moje ubrzano suđenje za otkaz, ročište za ročištem. Sve je bilo gotovo za otprilike godinu dana’, rekao je Predrag Sekulić. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Ćorić je na sastanku spomenuo da su informacije koje ste im predočili kontradiktorne onima koje je on imao. Je li vam rekao otkud on dobiva informacije i što je znao o temi o kojoj ste razgovarali?

Ne, nije mi rekao izvor svojih informacija, ako ih je uopće tada i imao. Možda je ružno s moje strane reći da je jedan ministar zapravo lažni ministar, no reći ću upravo to. Nažalost, nije mi rekao ni što je to njemu prikazano. Naprotiv, rekao je da o rafinerijskom poslovanju ne zna ništa ili malo, pa čak i o resoru kojem je na čelu. Jer on je ekonomist. Ali rekao je i da uči i puno radi. Možda tjedan dana poslije tog susreta održao se službeni sastanak ministra s predstavnicima svih Ininih sindikata. To je tek bio susret pravih lažnjaka. Naravno, prilikom ministrova ulaska on i ja smo se ponovo upoznali, jer se „nismo susreli“. I inače je običaj kolega iz sindikata da moraju nešto reći, ma koliko malo znali o temi sastanka. Pustili smo ih sve da se pokažu i dokažu, međutim, svi redom su u svojim izlaganjima prepuštali mojim kolegama iz sindikata Nova Solidarnost i meni da konkretnije i stručnije elaboriramo pojedinosti. To je bilo posebno zanimljivo jer kolege iz ostalih sindikata i ja odavno ne igramo za isti tim. Nisam htio ponavljati ono što sam već rekao ministru, ali sam zamolio kolegu tajnika sindikata da ukratko kaže o situaciji umjesto mene.

Na moje pitanje upućeno ministru je li netko analizirao e-mail s podacima koji sam prethodno poslao, a što smo dogovorili na sastanku prije, ministar Ćorić je šutio i slao zbunjujuće poglede svojim suradnicima. A oni redom jedni drugima. Jedna članica njegova tima je potom izašla iz prostorije i vratila se nakon desetak minuta s riječima isprike. Kasnije me zvao čovjek kojega je ministar zadužio da pregleda podatke kako bih mu malo pobliže pojasnio o čemu se radi, jer ni njegov posao, kako je rekao, nije rafinerijski biznis. Na to sam odgovorio kako bi trebalo nekih desetak sastanaka da bi mu nešto bilo jasnije, s obzirom na to da to nije njegovo područje. Moj se sugovornik i sam s tim složio te završio s pitanjem „zašto je to meni uopće dao?“. Kako nisu bili ista politička opcija, i mene je sve to dodatno zbunilo. Na kraju sastanka ministar iznosi zaključak i gledajući u mene kaže: „Gospodine Sekuliću, ja moram vjerovati Upravi i Nadzornom odboru.“ A moje pitanje je i danas isto: koliko su Uprava i NO Ine odlučivali o bilo čemu i koliko su uopće znali?

NACIONAL: Kakav ste dojam stekli na sastanku s ministrom Ćorićem? Je li on, s obzirom na to kako je i sam priznao da se u naftnom biznisu baš ne snalazi, doista shvaćao pogubnost odluke o zatvaranju sisačke rafinerije?

Jasno je da nije znao, ali nije ga ni bilo briga. Zaključio sam da je on jedan od onih ljudi koji na prvu odrede cilj i idu prema njemu, ma što im se pojavilo na putu. Ne znam je li i koliko imao osobne koristi od svega što je oko Ine činio na ruku Mađarima. Nadam se da će neki sud to ustanoviti. Ali čovjek ne može biti toliko slijep, posebice ministar. Jednostavno možemo postaviti pitanje: kako smo mi iz Siska sve vidjeli unaprijed i sve točno predvidjeli, a sva sila vlasti to nije mogla? Nažalost, već uskoro bi se mogla pokazati pogubnost te situacije, zbog rata koji je započeo prije nekoliko dana u Ukrajini. To je ono na što sam posebice ukazivao godinama. Cijena energenata nema granica i nismo smjeli postati ovisni o drugoj ili drugim državama. Priče o slobodnom tržištu i privatnoj kompaniji koje Ćorić često spominje, morale su biti izuzete iz tog segmenta. Ali što reći o čovjeku koji je nedavno izjavio da ne postoje hrvatska nafta ili hrvatska voda.

NACIONAL: Jeste li iz razgovora zaključili da ministar Ćorić pokazuje stvarnu volju i želju za poduzimanjem konkretnih mjera kako bi se spriječilo zatvaranje RN Sisak? Ili ste imali drugačiji dojam?

Ne, apsolutno nije pokazao nikakvu volju. I to unatoč svim našim nastupima u medijima, unatoč uvijek točnim informacijama koje smo plasirali, unatoč tome što nikada iz Ine nismo demantirani o bilo kojoj informaciji koju smo dali. Unatoč i tom sastanku na kojem sam prikazao o kolikim iznosima štete se svakodnevno govori i radi, o prikazanom uvozu goriva iz Mađarske, cijenama… Unatoč tome što je akademska zajednica govorila upravo to što i mi. Članovi Vijeća za naftu i plin pri HAZU-u, akademici Mirko Zelić, Ivica Billege i Ivan Medarac, svojim su analizama i radovima potvrđivali naše riječi, održane su radionice i otvorene tribine. Mnogi energetski stručnjaci, bivši visokopozicionirani ljudi u naftnoj industriji, svjetski priznati naftni savjetnici i stručnjaci poput Jasminka Umićevića i Davora Šterna – nitko od njih nikada nije dobio poziv iz Vlade da iznese svoje mišljenje ili pomogne oko situacije u Ini. Mislim da se u tome također vidi gdje je bio interes i u kojem je smjeru išao. Gdje su savjetničke kuće koje je angažirao MOL, što sam i tada javno govorio kada sam napao ekipu iz konzultantske kuće Deloitte? Tada sam proglašavan „neprijateljem ljudi koji stručno rade svoj posao“. A odmah sam napisao kakav će biti rezultat analize i preporuke za budućnost oko rafinerije, ali i da se ni to neće realizirati. Kako sada vidimo, i u tome sam bio potpuno u pravu. Mislim da Ćorić i mnogi naši političari znaju da naš narod ima kratko pamćenje. Ili barem dugo ne zamjera.

NACIONAL: Jeste li upozoravali i prijašnje ministre gospodarstva i premijere na događaje u Ini i pokušaje MOL-a da lažiranjem informacija o poslovanju Rafinerije Sisak zatvore to postrojenje? Jeste li tražili slične sastanke i na kakve ste reakcije nailazili, odnosno jesu li i prijašnji ministri prepoznavali i shvaćali problem?

Da, razgovarali smo s dvoje predsjednika, s dvojicom premijera i brojnim ministrima. Međutim, stječe se dojam da je za sve njih priča o Ini bila prevelika. Na početku je postojao interes koji je kasnije slabio. Je li to bilo zbog nečijeg naloga ili tek nezainteresiranosti, teško je reći. Most je možda 2015. godine, kao nova parlamentarna stranka, bio najozbiljniji i održali smo tada nekoliko sastanaka.

NACIONAL: Uslijedio je, prema vašim riječima, ubrzani sudski proces nakon kojega vam je uručen otkaz. U svojoj objavi na Facebooku tvrdite da je sve odrađeno po nalogu ministra Ćorića. Znači li to kako vjerujete da je ministar Ćorić na neki način utjecao na sudske instance i tražio vaš otkaz?

Ne mogu reći da je utjecao na sud, takav igrač ipak nije. Ali vjerujem da je dao otvorene ruke i zeleno svjetlo takvom scenariju. Također je za mišljenje pitana i lokalna zajednica. Na jednoj sjednici Skupštine Sisačko-moslavačke županije tadašnjem županu Žiniću izletjelo je kako mu je „žao što je Sekulić dobio otkaz“ i prije negoli mi je on stvarno uručen, na što sam mu odgovorio da do toga još nije došlo, a on se ispričao.

NACIONAL: Jeste li i kakvu suradnju imali s ministrom Horvatom u vrijeme njegova mandata u Ministarstvu gospodarstva? Jeste li se s njim susretali i jeste li mu skretali pažnju na način na koji MOL upravlja rafinerijom u Sisku?

Ne, s ministrom Horvatom sam imao priliku razgovarati samo u emisiji „Otvoreno“ na HTV-u, u kojoj su gostovali i Davor Štern i predstavnik HNS-a. I tada su se svi odreda slagali sa mnom, što se može i danas pogledati.

NACIONAL: Što je, po vašem mišljenju, razlog zbog kojeg ni ministar Horvat dok je bio ministar gospodarstva, a onda i ministar Ćorić nisu pokazali volju da bilo što učine po pitanju Ine? Što ili tko ih je priječio u poduzimanju ključnih koraka koji bi Inu spasili od propadanja?

Prvenstveno mislim da se ovdje ne radi o nekom previše osobnom interesu. Ne mislim ni da je bitno nerazumijevanje problema. Ključno je to što su ti ljudi izabrani od jednog čovjeka pa su, naravno, skloni njemu i slušanju njegovih odluka. Vjerujem da su odluke bile na višim instancama i s dubljim interesima, a oni su bili izvršitelji. Sigurno je jedino da odluke nisu išle u smjeru interesa Republike Hrvatske.

NACIONAL: Zašto, po vašem mišljenju, nijedna vlada do sada – i ona premijera Milanovića i dvije Plenkovićeve – ne poduzima ništa da Inu vrati u hrvatske ruke?

Čuo sam kuloarske priče prema kojima se Zoran Milanović, dok je bio premijer, bojao nešto poduzeti. Danas ne odaje takav dojam. Podsjetit ću da je tada predsjednik NO-a Ine bio njegov prijatelj Siniša Petrović, koji je kasnije, baš kao i nedavno smijenjeni Damir Vanđelić, iznio neke strašne stvari oko Ine.

Ostaje žal što to nisu učinili dok su bili na čelu Nadzornog odbora, jer vjerujem da bi ti podaci naišli na jaču reakciju. Činjenica je isto tako da priča o Ini traje dugo i da su mnogi uzeli dio kolača. Nemali broj puta sam „u povjerenju“ čuo da se „nešto pokrenulo“, ali bi onda sve opet stalo. Ljudi zadržavaju svoj utjecaj i kada ih ne vidite ili kad su se maknuli sa scene, barem naizgled. Kako danas stvari stoje, jedino smo Sanader i ja stradali zbog Ine. Ne znam je li to više smiješno ili tužno. Ipak vjerujem da će protok vremena mnoge stvari, činjenice, događanja ili prevare izvesti na čistac.

‘Cijela Hrvatska je upoznala ministra Ćorića kao, rekao bih, bahatog lutalicu, A i što reći o čovjeku koji je nedavno izjavio da ne postoje hrvatska nafta ili hrvatska voda?’ pita se Sekulić. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL