Prošloga tjedna Europska komisija dala je zeleno svjetlo za ulazak Hrvatske u Schengen. Tome je prethodilo zajedničko pismo koje su potpisali svi hrvatski europarlamentarci, u kojem su ustvrdili da je, suprotno tvrdnjama nekih slovenskih zastupnika Hrvatska ispunila sve tehničke uvjete. Iako je odluka Europske komisije dočekana s odobravanjem i među hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu, a osobito među predstavnicima Plenkovićeve vlade, zbog činjenice da o tome jednoglasnu odluku mora donijeti Europsko vijeće u kojem sjede šefovi država i vlada svih zemalja članica, nije izgledno da će se to dogoditi tako skoro. Naime, sasvim je izvjesno da će Slovenija iskoristiti svoju mogućnost veta. O tim i ostalim aktualnim temama Nacional je u Strasbourgu, na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, razgovarao s Fredom Matićem, zastupnikom SDP-a u EP-u koji se upravo uhodava u svojoj novoj funkciji. Član je nekoliko parlamentarnih odbora, između ostalog Odbora za ribarstvo i Odbora za obrazovanje i kulturu, a i zamjenski je član Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova.

NACIONAL: Kako su se svi hrvatski zastupnici uspjeli složiti oko pisma Europskoj komisiji kojim se traži da EU komisija donese pozitivnu odluku o hrvatskom ulasku u Schengen i na čiju inicijativu je pismo napisano?

Inicijativa je došla od kolege Flege koji nam je poslao radnu verziju teksta, kako bismo je nadogradili, ako mislimo da je potrebno. Svi smo se složili s onime što je napisao, kao odgovor na slovensku notu poslanu Europskoj komisiji. Drago mi je da je došlo do takve zajedničke akcije i nadam se da će ih biti i više u budućnosti i da ću ja biti u prilici nešto inicirati. Općenito mislim da bi hrvatski europarlamentarci, iako dolaze iz različitih političkih stranaka, trebali barem jednom mjesečno održavati koordinaciju, kako bismo uskladili svoje aktivnosti u interesu Hrvatske. Jer nacionalni interes je uvijek iznad stranačkog. Jedan ili dvoje među 750 zastupnika ne mogu ništa, ali 11 ipak nešto znače. Nadam se da kolege iz HDZ-a neće imati neke stranačke kočnice prema toj ideji.

NACIONAL: Njima je stranačka stega svetinja.

S nama je drugačije. Evo, nedavno sam glasao za neke amandmane u ribarstvu koje je predložila Ruža Tomašić. Moja grupacija je bila protiv, ali ja sam glasao za. Nije mi nitko prigovorio, jer se radilo o nacionalnom interesu Hrvatske. Meni je to važnije od stranačke solidarnosti.

NACIONAL: Bez obzira na moguće ucjene Slovenije u Europskom Vijeću, nama cijeli taj cirkus ne treba. Jer iako je „proces kontaminiran“ kako se to stalno govori, mi smo arbitražom dobili više nego što smo očekivali. Zar ne bi bilo pametnije prihvatiti tu odluku i riješiti problem?

Pametni ljudi i dobri diplomati riješili bi to brzo, jer rezultat arbitražne odluke zapravo ide u korist Hrvatske. Istina je da je bilo pokušaja varanja sa slovenske strane i zato je za vrijeme vlade Zorana Milanovića Sabor donio odluku da iz arbitražnog postupka izlazimo. Ali sada je prošlo dosta vremena i mislim da bi tu situaciju konačno trebali riješiti. No, iako nam državu vode sve sami školovani i vrsni diplomat od kalibra, ne znam zašto smo sa svim našim susjedima u zavadi i imamo sa svima problema. U malo boljim smo odnosima s Italijom, ali to je zato što nas more dijeli.

‘Problem u Hrvatskoj zove se Tomislav Karamarko. Prije sedam godina polako smo se razvijali prema pristojnoj, ne prebogatoj ali pristojnoj državi. On je pustio zloduha i teško ga je vratiti u bocu’

NACIONAL: Koliko se sjećam, i Zoran Milanović bio je u svađi sa susjedima i u njegovo doba odbili smo arbitražu. Ako postane predsjednik i on će morati mijenjati stavove, a ne čini se da je na to spreman.

Nacionalni interesi su iznad svega. Političari na tome ne smiju istjerivati svoje kaprice, već moraju djelovati u najboljem interesu države, čak i ako zato moraju ustuknuti korak unatrag. Vjerujem da je Milanović kroz ovih nekoliko godina sazrio i nešto o tome naučio. Uostalom, slogan mu je „Predsjednik s karakterom“. Bilo bi loše da nema karakter, kao neki drugi. On bi kao predsjednik mogao pozitivno djelovati i pomoći da se nađe neki kompromis u formulaciji dogovora – tako da to bude win-win situacija za obje strane, osobito zato što je u Sloveniji sada na vlasti ljevica. Ipak, moram primijetiti da su i Slovenci i dalje dobrim dijelom na Balkanu, ne mislim zemljopisno, već u glavama. I sada se kao mala djeca inate i ucjenjuju nas pristupom schengenskom prostoru, što bi i njima itekako odgovaralo. Trebalo bi ih možda podsjetiti da svaki drugi Slovenac ima vikendicu u Hrvatskoj. Lakše bi došao do nje bez provjere na granici.

NACIONAL: A osim toga, briga o vanjskoj granici EU-a prešla bi na Hrvatsku.

Točno, to nije lak zadatak. Zato i jedva čekam da Crna Gora, Srbija i BiH, uz ispunjenje svih uvjeta, jednog dana postanu članice EU-a, da ta granica bude dalje od nas. Možda zvuči sebično, ali to nam je u interesu.

NACIONAL: Jeste li imali prilike razgovarati sa slovenskim kolegama zastupnicima? I njihovi socijaldemokrati tvrdo su protiv ulaska Hrvatske u Schengen i nazivaju to političkom odlukom odlazeće Komisije.

Znam se na tu temu našaliti s Milanom Brglezom koji je bio predsjednik slovenskog Državnog zbora, i s njim sam surađivao dok sam bio u Saboru. On je također član socijalista i demokrata i ja mu predlažem da nas dvojica to riješimo u pet minuta. On se na to nasmije, ali ništa dalje od toga. Svi njihovi zastupnici inzistiraju na poštovanju odluke Arbitražnog suda.

NACIONAL: Kad smo već kod solidarnosti hrvatskih zastupnika, jeste li dogovorili na Predsjedništvu SDP-a kako će vaša delegacija glasati za novu EU komisiju, u kojoj bi Dubravka Šuica trebala biti potpredsjednica?

Postoji i dalje dilema, jer se različita politika vodi u Saboru i EU parlamentu. Ono što je Plenković pokušao progurati tvrdnjom da, ako glasamo protiv Dubravke Šuice, onda smo i protiv Hrvatske jednostavno ne stoji. To je jeftini populizam zato što je to mjesto u Komisiji rezervirano za predstavnika Hrvatske. Dakle, ako neće biti Dubravka Šuica, bit će netko drugi, a valjda između 220 tisuća članova HDZ-a Plenković može pronaći nekoga tko nije u sukobu interesa, nije optužen za korupciju i siguran sam da postoji barem dvadeset njih koji mogu donijeti potvrdu o nekažnjavanju.

NACIONAL: Ali vi ne možete glasati samo protiv Dubravke Šuice jer glasate za Komisiju u paketu.

To smo pokušali objasniti na Predsjedništvu. Nama će postaviti pitanje: jeste li za ovakvu Komisiju ili niste? U novoj Komisiji bit će 10 SPD-ovih povjerenika, jedan više od Europskih pučana, što se nikada nije dogodilo i mi ne možemo glasati protiv njih, kao niti protiv Timmermansa koji bi trebao postati izvršni potpredsjednik Komisije. To nije laka odluka i još ćemo o njoj razgovarati. S druge strane, Dubravka Šuica prošla je na Odboru za pravna pitanja, gdje su pali Mađar i Rumunjka, prošla je i saslušanje, doduše s najnižom ocjenom i mi zapravo tu nemamo puno argumenata. Osim toga, postoji onaj tradicionalni stav, a to je kada si u inozemstvu, nemoj ići protiv svog sunarodnjaka. Moramo progutati žabu i o tome još razgovarati na Predsjedništvu stranke.

NACIONAL: HDZ tvrdi da su oni glasali za Mimicu.

Da, ali treba se sjetiti da je na saslušanju on od svih kandidata dobio najbolje ocjene. Ali sjetimo se izbora za glavnu tajnicu UN-a, kada se kandidirala Vesna Pusić. HDZ-ova vlada nije joj htjela dati podršku, pa naravno da onda ni drugi nisu željeli glasati. Ili najnoviji primjer Lore Vidović koja je trebala 40 potpisa za kandidaturu za europsku pučku pravobraniteljicu. To joj je trebalo samo da se može ravnopravno natjecati i ništa više. U toj situaciji HDZ-ovci su izričito odbili potpisati, jer nije njihova. Tako to oni rade. Hrvatska javnost mora znati da na poziciju za koju se željela natjecati Lora Vidović može biti imenovan bilo tko – i Čeh i Mađar i Francuz. Ali na poziciju na koju bi trebala doći Dubravka Šuica može doći samo netko iz Hrvatske.

NACIONAL: Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava napravio je cirkus na gradskom vijeću i dvaput bacio na pod Statut grada pisan ćirilicom. Kako komentirate njegovo ponašanje?

Ponovit ću još jednom ono što se zna: u vrijeme Sanaderove vlade, 2009. godine HDZ u koaliciji s SDSS-om na čelu Vukovara donio je Statut kojim se omogućava upotreba ćirilice u javnom životu i službenoj komunikaciji. SDP za to nije glasao, ali nas neprekidno optužuju zbog pokušaja da se ta odluka provede. Ivan Penava je kao mladić bio pod snažnim utjecajem određenih radikalnih krugova kojima nije u interesu da rat ikada završi. On na žalost nema svoje ja i instrument je u njihovim rukama. To je borba svijetloplavih i tamnoplavih unutar HDZ-a u kojoj teško zloupotrebljavaju žrtvu Vukovara, obitelji ubijenih i nestalih branitelja i silovane žene za svoje unutarstranačke obračune. Penavi i ekipi iz HDZ-a oko njega nije u interesu miran suživot, kao i nekim predstavnicima srpske zajednice koji ne znaju što bi danas radili da nisu u politici i da stalno ne potenciraju sukob.

‘S vodstvom HVIDRa-e ne bih se ni u tramvaju vozio. Treba im samo zavrnuti pipu. Đakić je od mene sto puta nešto tražio, ja od njega ništa. Zato ga i mogu kritizirati. On i njegova ekipa tamo su isključivo iz interesa’

NACIONAL: Zašto se Penava i braniteljske udruge nisu bunili protiv neučinkovitosti institucija za vrijeme Tuđmana, Sanadera, Karamarka? Je li i vas to pogađa kao branitelja?

Dvadeset osam godina se skoro ništa nije događalo i iste te kolovođe to nije smetalo. Jasno je ko’ dan da se ovdje isključivo radi o pritisku na Plenkovića. Iza uvijek istih branitelja u prvim redovima koje ja sve jako dobro poznajem, stoje radikalno desni ideolozi, intelektualci, Crkva. Oni su umovi koji povlače konce. Naravno da mene kao branitelja također pogađa činjenica da ratni zločinci nisu kažnjeni. Neki su pobjegli u Srbiju, pa nisu dostupni, neki su umrli. To su činjenice. Institucije to nisu odradile zato što, između ostaloga, nisu bile spremne kažnjavati one koji su počinili zločine s naše strane. Treba podsjetiti da se amnestija koju je Tuđman propisao 1997. odnosila na sve koji su nosili pušku kao obični vojnici i nisu počinili ratni zločin. Nije se odnosila na ratne zločince, one koji su ubijali, mučili, odvodili ranjenike iz Ovčare. Taj zločin ne zastarijeva i oni za to mogu biti kažnjeni i nakon 30 godina. No, zločinci su i oni s hrvatske strane koji su mučili i odvodili srpske civile i bacali ih u Dunav prije samog početka rata. I oni moraju biti kažnjeni. Ali nakon mirne reintegracije nismo mogli zatvoriti onih 20, 25 tisuća ljudi koji su sudjelovali u oružanoj pobuni, iz nekih svojih uvjerenja. Oni su pucali na mene, kao i ja na njih. Rat je prestao, za te ljude koji nisu počinili zločine vrijedi zakon o oprostu i to je završena priča.

NACIONAL: Što je s nestalima? I Boris Tadić u vrijeme Ive Josipovića, kao i Aleksandar Vučić nakon posjeta predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović predavali su neku dokumentaciju, ali to očito nije bilo ono što Hrvatska traži.

Osobno sam molio i Tadića i srpsku vladu dok sam bio savjetnik predsjednika i ministar da nam predaju protokole svih, a posebno onih nestalih s Ovčare. Oni ni tada ni sada ne razumiju da bi to vjerojatno kratkotrajno podiglo tenzije, ali bi dugoročno pomoglo pomirenju. Ovako tenzija stalno traje i trajat će dok god se to ne riješi. Problem je da su srpski agresori dva ili tri puta premještali masovne grobnice, a oni koji znaju za te lokacije ne smiju o tome govoriti, jer bi ih njihovi vlastiti sumještani vjerojatno ubili. Tamo vlada omerta. Siguran sam da 80% slučajeva neće biti nikada riješeno.

NACIONAL: Ali među tih 1800 nestalih gotovo pola su Srbi.

Ipak je malo više Hrvata. Htio bih istaknuti da sam ja prvi uveo takav popis kada sam postao ministar branitelja. Prije toga tražene su samo hrvatske žrtve, a ja sam na popis stavio sve građane Hrvatske, bez obzira na nacionalnost. To su tada jako dobro primili predstavnici srpske zajednice, bio sam na razgovoru i s pokojnim mitropolitom Jovanom i s Porfirijem. Bio sam i kod Bozanića. No iskreniju potporu dali su mi pravoslavni popovi nego naši svećenici. Tada sam uspio za isti stol sjesti ljude sa suprotnih strana i pokušao im objasniti da svaka majka jednako plače. I srpska i hrvatska. I da među žrtvama nema razlika po nacionalnosti. Ja svaki taj predmet gledam sam za sebe i nikada ne izjednačavam i ne tražim uzročno-posljedičnu vezu među zločinima. Ovčara je jedna priča, Paulin Dvor je druga, to su dva odvojena slučaja. U oba su stradali nevini.

NACIONAL: Kako je moguće da vi i bivši vukovarski gradonačelnik Željko Sabo, kao ratni veterani i zatočenici srpskih logora podržavate pomirbu i gledate u budućnost, a Penava koji tada nije ni bio u Vukovaru ustraje na podjelama?

Ja jesam za pomirbu i suživot. Ali za pravednu pomirbu. Znam da među ratnim zločincima koji danas slobodno šeću Vukovarom ima 90% Srba, ali ima i 10% Hrvata. Onog trena kada ćemo mi biti spremni kazniti svojih 10%, riješit će se i pitanje onih 90% koji su se provukli kroz opću amnestiju. No ne postoji politička volja ni s jedne strane, ni HDZ-a ni SDSS-a. Ja o tome uporno govorim, očistimo u svom dvorištu da bismo mogli u tuđem. Uvjeren sam da bih samo ja mogao spasiti Vukovar. Jer bi za mene glasali normalni Hrvati i normalni Srbi. Mala skupina glasnih s jedne i s druge strane sprečava suživot, jer ne želi i ne može izaći iz 1991. Bez te ratne prošlosti oni su ništa i zato i na njoj toliko jašu. Ako grad ode u budućnost, oni ostaju u prošlosti. Imao sam veliku želju kandidirati se za gradonačelnika Vukovara, ali to više ne želim. Da mi Bog da još jedan dan provedem kao ministar branitelja, onda bih im ponovio svoju rečenicu: udruge iz Domovinskog rata, dobrodošli ste partneri, ali politiku voditi nećete. Sad bih im rekao da nisu dobrodošli ni kao partneri.

NACIONAL: Slično im je rekao i Plenković. Kako komentirate ucjene HVIDRA-e zbog Pupovca?

Dosljedno i sluganski, kako to rade već 25 godina otkako postoje. Većina članova HVIDRA-e su najčasniji ljudi Domovinskog rata koji su izgubili zdravlje za ovu zemlju. Ali s njihovim vodstvom ne bih se ni u tramvaju vozio. Treba im samo zavrnuti pipu. Đakić je od mene sto puta nešto tražio, ja od njega nikada ništa. Zato ga i mogu kritizirati. Jer oni i njegova ekipa tamo su gdje jesu isključivo iz interesa. Njih prava branitelja apsolutno ne zanimaju. Oni su prije svega biznismeni koji su stekli golemu imovinu.

NACIONAL: Podsjeća li vas sve to na scenarij iz 2013. i dvije kolone na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara? Hoće li pokušati i ove godine s nekom provokacijom?

Podsjeća, naravno. Oni nešto spremaju i sigurno će nešto napraviti, ali ne vjerujem da će izazvati neki incident. Prije će smisliti neki oblik sabotaže tog 18. studenoga. Što će to biti, ne znam, jer ne bi bili originalni da opet organiziraju dvije kolone kao što su to napravili 2013., kada su blokirali državni vrh i prijetili da će nas napasti molotovljevim koktelima. A i to je sve tada bilo maslo Karamarkove ekipe.

NACIONAL: Ima li Penava kapaciteta voditi Vukovar i voditi HDZ? Jer su očito njegove ambicije jako velike?

Ironično ću citirati dvojicu velikih hrvatskih ‘’mislilaca’’ i ponoviti njihove riječi: svatko ima pravo na ambiciju, svatko ima ideju, dok ne dobije šakom u glavu! To što je on odgovoran za nazadak Vukovara, u očima nekih čini ga junakom. Željko Sabo tukao se rukama i nogama da pronađe novac za obnovu vodotornja. Najveći njegov kritičar bio je upravo Penava koji ga je optuživao da prosi naokolo. A otkad je on postao gradonačelnik, radi to isto.

NACIONAL: Postali ste zamjenski član Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova EU parlamenta. Tamo ste jedan od rijetkih muškaraca. Kako to?

Istina, ima malo muških članova, iz SD-a smo samo nas dvojica – jedan Poljak i ja. Mene je to područje oduvijek zanimalo i želio sam dati svoj doprinos. Žao mi je što nisam bio uključen u jednu diskusiju u kojoj je kolega iz Poljske govorio o građanskom i zdravstvenom odgoju. Zvučalo je kao da je prepisao situaciju iz Hrvatske, a desničari su ga pljuvali na osobnoj razini, zato što je deklarirani gej. Žao mi je da nisam imao prilike uključiti se u raspravu jer bi me baš zanimalo što bi meni, kao ratnom veteranu imali zamjeriti, ali bit će prilike.

NACIONAL: Znaju li za to vaše članstvo nevladine ženske udruge u Hrvatskoj i jesu li vas kontaktirale?

Da, već sam u Zagrebu odradio veliki sastanak s predstavnicama udruga koje se bave pravima žena. Želio bih biti njihov glas ovdje i omogućiti da one, koje puno više od mene znaju o tim temama, dobiju priliku iznijeti probleme s kojima se suočavaju u EU parlamentu, na nekom od sastanaka moga Odbora. U tom smislu ću im svakako nastojati pomoći.

‘Penavi i ekipi iz HDZ-a oko njega nije u interesu miran suživot, kao ni nekim predstavnicima srpske zajednice koji ne znaju što bi danas radili da nisu u politici i da stalno ne potenciraju sukob’

NACIONAL: Pitam vas zato što ste izrazito oštro reagirali na sramotnu odluku suca iz Zadra koji je pustio grupu silovatelja petnaestogodišnje djevojčice da se brane sa slobode. Očito da nam ni Istanbulska konvencija nije pomogla.

Problem u Hrvatskoj zove se Tomislav Karamarko. Prije sedam godina polako smo se razvijali prema pristojnoj, ne prebogatoj, ali pristojnoj državi. On je pustio zloduha i teško ga je vratiti u bocu. I kada Hrvoje Zekanović kaže da se ratifikacijom Istanbulske ništa nije promijenilo, ja se slažem. Jer Plenković je isforsirao da HDZ-ovci glasaju za nju, a oni su glasali s figom u džepu. Krajnji desničari tu su bili puno iskreniji i glasali protiv. HDZ glumi neke Europejce, a u biti većina ih misli isto što i Zekanović ili Glasnović. Digli su ruku za Istanbulsku jer je EU to tražio, ali nisu baš da se provodi.

NACIONAL: Diljem EU-a, ali i u Hrvatskoj Crkva i fundamentalističke katoličke udruge žele ukinuti već stečena ženska prava, poput prava na pobačaj. Iako je Ustavni sud naložio Plenkovićevoj vladi da donese novi zakon do veljače ove godine, on to nije učinio. Kako to tumačite?

HDZ se ne želi zamjeriti Crkvi. Mi smo nedavno izašli sa svojim prijedlogom Zakona za koji kao prvo želim istaknuti da SDP nije za pobačaj, nego za pravo žene na izbor. Zabrane nikada nisu nikada dovele,, osim što su mogle ugroziti zdravlje žena. Osobito smo stavili naglasak na onaj čuveni izraz „priziv savjesti“ zbog kojeg u manjim bolnicama ili mjestima nema ni jednog doktora koji želi napraviti legalan i siguran pobačaj. Naš je prijedlog da se taj izraz izbaci jer radi se zapravo o vojnoj terminologiji koja nema veze s medicinom. Uveli smo definiciju koja kaže da je to „uskrata prava zbog osobnih uvjerenja“. No ako liječnik zbog svojih uvjerenja ne može raditi svoj posao, onda neka ga ne radi u bolnici, već neka radi preglede u ambulanti. U bolnici mora postojati liječnik koji radi pobačaje u svakoj smjeni.

NACIONAL: Kad smo već kod silovanja, u vrijeme vlade Zorana Milanovića vi ste kao ministar branitelja progurali Zakon o žrtvama ratnog zločina silovanja. Kada se o njemu glasalo, cijeli HDZ je izašao iz sabornice.

Nema većih prodavača magle od članova HDZ-a. Danas se koriste žrtvom tih žena za unutarstranačke obračune. Oni su licemjeri i ne mogu si pomoći. Penava se poziva na te žene, a činjenica da je taj Zakon donesen za SDP-ove vlade, na prijedlog ministarstva kojem sam bio na čelu, njemu je šaka u oko. Isto kao i Memorijalni centar u Vukovaru koji je uređen u mom mandatu, na moju inicijativu i kojeg godinama u okviru školskog programa posjećuju djeca iz cijele Hrvatske. Čini mi se da bi ga oni najradije zatvorili na jedno mjesec dana, pa onda opet otvorili, da sebi uzmu te zasluge. A i vodotoranj bi bio davno završen, da nismo izgubili izbore.

NACIONAL: Kako ocjenjujete predsjedničku pretkampanju? Ima li Milanović šanse jer se zamjerio velikom dijelu lijevih birača.

Mislim i vjerujem da Zoran ima šanse i naravno ima moju punu potporu. A što se tiče birača SDP-a, mi imamo zahtjevnije biračko tijelo. To su ljudi koji razmišljaju, zato sam i ja u toj stranci. To ima svoje dobre i loše strane. To su kritični i često obrazovani ljudi koji su nas spremni kažnjavati kad pogriješimo. Dok desni birači izlaze i uvijek glasaju za HDZ. Ma što bilo, ma koga kandidirali i po kiši i po snijegu. Zato i molim Boga da kada dođu izbori bude sunčan dan, jer nas se kažnjava i zbog kiše. Zoran će, vjerujem, u kampanji iskoristiti priliku da se ispriča zbog grešaka koje je radio, osobito zbog famoznog sastanka sa šatorašima, za koji ne znam tko ga je na to nagovorio, a možda i bolje da ne znam. Moj savjet mu je da to sam napravi prije nego ga zbog toga počnu ozbiljno napadati. To je jak adut, javno i ponizno se ispričati. No Zoran je surovo realan i to je ono što kod njega volim. Zato ću i citirati njegovu rečenicu koja glasi: da smo nešto posebno, nismo. Ali za ove druge smo televizor u boji. Zapravo, svemirski brod. I to je živa istina.