Zastupnik SDP–a u Europskom parlamentu, vukovarski branitelj i zatočenik srpskih logora komentira ‘Apel za ljudsku podršku i međunarodnu zaštitu Hrvatske i EU-a ruskim dezerterima’ koji je proteklog tjedna pokrenut u Hrvatskoj

Apel za ljudsku podršku i međunarodnu zaštitu Hrvatske i EU ruskim dezerterima” naslov je inicijative koju je proteklog tjedna, u utorak, 27. rujna, pokrenulo nekoliko hrvatskih nevladinih organizacija za ljudska prava i građana. Apel je objavljen u nekoliko medija, a na društvenim mrežama doživio je značajan i jednodušno pozitivan odaziv. Pokrenut na poticaj pisca i izdavača Nenada Popovića, člana hrvatskog centra PEN-a, koji na hrvatskom portalu forum.tm i francuskom portalu Le Fantôme de la liberté sinkrono objavljuje svoje “Ukrajinske bilješke”, Apel od hrvatske vlade zahtijeva “da građanima Rusije koji odbijaju ratovati u Ukrajini omogući pristup sustavu azila i, sukladno zakonskim i međunarodnim obvezama, odobri međunarodnu zaštitu svim ruskim dezerterima.”

“Ruski proturatni pokret vrijedan je divljenja”, stoji, među ostalim, u tom apelu. “Prosvjedi traju već godinama, još od početka ruske agresije na Ukrajinu 2014. godine. Rusi prosvjeduju protiv rata, riskirajući slobodu, pa čak i vlastite živote.” Dodaje se kako “zemlje članice EU, pa tako i Hrvatska, imaju moralnu obvezu zaštititi sve protivnike Putinove politike u Rusiji. Posve su jasne i pravne obveze članica EU da pruže međunarodnu zaštitu svakome kome bi povratkom u zemlju prijetio progon, mučenje ili smrt, a to se odnosi i na sve one koji izbjegavaju prisilnu mobilizaciju u ovom okrutnom ratu. Stoga je ljudski i pravno potpuno jasno što Hrvatska i Europa trebaju napraviti: bjeguncima od Putinove mobilizacije ponuditi azil i zaštitu.” Navodi se, također, i ovo: “U interesu je svih da se rat u Ukrajini završi što prije. Uza svu postojeću pomoć Ukrajini i Ukrajincima, ostvarenju tog cilja potpomogla bi i međunarodna zaštita Hrvatske i EU ruskim dezerterima. Stoga od hrvatske vlade tražimo da im omogući pristup sustavu međunarodne zaštite, a na zastupnike u Europskom parlamentu, naročito na veterana obrane Vukovara Predraga Matića Freda, apeliramo da u EP podnesu rezoluciju o pomoći članica EU bjeguncima iz Putinove vojske.”

Predrag Matić Fred reagirao je na apel, objavivši 29. rujna odgovor na Facebooku. “Sva ratna zbivanja u Ukrajini koja pozorno pratim, pobudila su u meni duboko potisnuta ratna i logoraška sjećanja”, napisao je Matić u svojoj reakciji. “Suosjećam s mladim ljudima koji su danas na ratištu, umjesto sa svojim obiteljima u toplini svog doma, kao i s onima koji su zarobljeni i mučeni. Stoga bezrezervno osuđujem Putinov nemilosrdni režim i nesovjetski geopolitički narativ, a podržavam sve dosadašnje prosvjede protiv ruske vlasti.

Svakako da treba ohrabriti svaki oblik suprotstavljanja Putinovoj agresiji, bilo to poticanjem ruskog naroda na sveopću pobunu protiv režima ili pružanjem pomoći ljudima koji ne žele sudjelovati u nametnutom ratu. Mora se naći način za oslabljivanje ruskih snaga te zadati udarac njihovim ekspanzionističkim težnjama”, naglasio je Matić, dodajući kako će EU “nedvosmisleno nastaviti pružati” vojnu i ekonomsku pomoć Ukrajini. “Ukrajina je dio naše europske obitelji i svim dosadašnjim djelima smo se pobrinuli da to i znaju”, naglasio je.

“Ruski mladići imaju apsolutno pravo ne sudjelovati u Putinovom ratu, a da pritom ne riskiraju sudske procese, progone, mučenje i ubijanja. (…) Želimo moći pružiti podršku i azil svim ljudima koji iz moralnih, ali i sigurnosnih razloga žele napustiti Rusiju. Moramo imati na umu da je rat izvanredna okolnost u kojoj se mogu dogoditi razne zloupotrebe i iskorištavanje dobronamjernih politika zemalja članica EU-a”, napisao je Matić, dodajući kako stoga “nije pobornik ishitrene reakcije”. “Rusija je ogromna zemlja s velikim brojem ljudi, a jednom odlukom potencijalno se može uzrokovati kolaps sustava. Želimo omogućiti zaštitu i nove prilike Rusima i Ruskinjama koje traže spas u zemljama članicama, ali to jedino možemo kontroliranim i nužnim prihvatom, pri tome vodeći računa o stvarima koje predstavljaju moguće sigurnosno pitanje.” Matić je dodao kako “na razini naše političke obitelji već se ozbiljno raspravlja o načinima pomoći ruskim ljudima jer u prvom planu nam je omogućavanje i pružanje zaštite izbjeglicama; to je prvenstveno naša moralna dužnost. Ali, ne smije se niti narušiti sigurnost naših granica ili unijeti nemir unutar njih samih. Zato je potrebno razviti i implementirati mehanizam na razini EU-a koji može pružiti zaštitu svim izbjeglicama, ali i identificirati mehanizam kojim bi se sa sigurnošću moglo utvrditi tko spada u pravnu kategoriju dezertera.” U intervjuu za Nacional, hrvatski europarlamentarac objašnjava kako bi EU mogao pomoći ruskim prigovaračima savjesti, ali i pripovijeda kako je ruski napad na Ukrajinu potaknuo njegova vlastita teška ratna sjećanja.

NACIONAL: U utorak, 27. rujna, skupina hrvatskih građana i nevladinih organizacija objavila je ‘’Apel za ljudsku podršku i međunarodnu zaštitu Hrvatske i EU ruskim dezerterima’’. U tom apelu, od vas izrijekom traže da pred EP-om podnesete rezoluciju o pomoći članica EU-a bjeguncima od Putinove vojske. Vrlo ste brzo, i samoinicijativno, odgovorili na taj apel. Mislite li da se u europskoj javnosti, otkad je Putin proglasio djelomičnu mobilizaciju, dovoljno govori o zaštiti ruskih dezertera?

Potpisnici ‘’Apela za ljudsku podršku i međunarodnu zaštitu Hrvatske i EU ruskim dezerterima’’ su udruge i osobe do čijeg mišljenja i stava jako držim. Drago mi je da su došli na ideju kojom se može pokušati od stradanja spasiti što veći broj mladih ruskih momaka i djevojaka, ali i na još jedan način izvršiti pritisak na Putinov režim. Sigurno da je Putinova odluka o djelomičnoj mobilizaciji mnoge neugodno iznenadila pa tako i europske institucije i javnost, ali treba žurno djelovati i ponuditi adekvatan odgovor na to. Sigurno da je i prijedlog za pomoć ruskim bjeguncima od rata jedan od takvih odgovora.

NACIONAL: Vratimo se na početak masovne ruske invazije na Ukrajinu. Ona je, naravno, šokirala cijelu Europu, ali mnoge ratne žrtve na području bivše Jugoslavije rekle su da im je taj rat obnovio ratne traume. To kažete i sami u odgovoru na Apel. Zanima me vaš osobni osjećaj, kao ratnog veterana i zatočenika logora: kako ste psihički reagirali na početak rata u Ukrajini?

Tiha jeza progonila me već početkom ove godine kada se polako najavljivala, a kasnije i ostvarila ruska agresija na Ukrajinu. Radeći u Europskom parlamentu u posljednje tri godine, zaokupljen drugim aktivnostima, ali i covid-pandemijom, pomalo sam zaboravljao na proživljene ratne i logoraške dane s početka devedesetih. Početkom ruske agresije sve se u sekundi vratilo. Deja-vu. Odmah sam pomislio na stradanja koja će se uskoro dogoditi, od onih ljudskih pa sve do materijalnih. Potpuno sam svjestan strahota koje proživljavaju Ukrajinci i Ukrajinke, pritom ne zaboravljajući ni rusku mladost bačenu u ratni vrtlog za koji oni u najvećem broju nisu bili niti spremni, niti su pristali na takvo zlo koje ih je zahvatilo.

NACIONAL: Usporedbe ruskog napada na Ukrajinu s ratom u Hrvatskoj i BiH nameću se same od sebe. Vidite li vi paralele? Kako komentirate te usporedbe?

Klasika. Uvijek je netko „ugrožen“ i uvijek su tu „spasitelji“ koji ih „oslobađaju“. Ljudski rod tisućljećima se ne može odmaknuti od tog stereotipa. Sve što se dogodilo devedesetih u Hrvatskoj, apsolutno se preslikalo na Ukrajinu, i to u još deset puta većem obujmu jer se radi o velikoj zemlji, moćnom agresoru i tehnologiji koja je na žalost u proteklih 30 godina značajno napredovala. Strahote Mariupolja potpuno su identične stradavanju Vukovara i, kao što rekoh, još višestruko veće.

NACIONAL: Načelno ste se složili sa zahtjevom iz Apela da se ruskim prigovaračima savjesti omogući azil u EU, ali ste i ukazali da za to treba naći primjeren mehanizam. Opišite podrobnije: koji bi to mehanizmi mogli biti? Zašto EU naprosto ne otvori granice Rusima koji žele napustiti Putinovu Rusiju? Nitko svoj dom ne napušta lako.

Svi znamo koliko je dobro i lijepo činiti dobro, ali isto tako nažalost svi znamo da se iza toga uvijek krije i nemali broj onih koji žele i uspijevaju parazitirati na tuđoj nesreći. Prečesto se događa da plemenita namjera zbog tih i takvih izgubi svoju svrhu i prijeđe u svoju suprotnost. Previše puta smo se toga nagledali. Zbog toga sam rekao da pomoć ruskim dezerterima treba biti brza i učinkovita, ali uz zaštitne mehanizme koji su neophodni. Nisam ja taj koji ih samostalno može osmisliti, ali onima koji na tome budu radili dajem svu svoju potporu i stavljam svoje iskustvo na raspolaganje.

‘Rusi su započeli agresiju na drugu zemlju i za mene time prestaje svaka rasprava o tome tko je bio u pravu, a tko ne’, rekao je u razgovoru za Nacional Predrag Matić. FOTO: Christian CREUTZ/Europski parlament

NACIONAL: Premijerka Estonije Kaja Kallas izjavila je kako su “svi ruski građani odgovorni za agresiju na Ukrajinu“, navodeći to kao razlog da se „ruskim građanima, bjeguncima od prisilne mobilizacije, ne pruži azil“. Kako komentirate njezin stav?

Mogu to komentirati u svom stilu. Prema tom stavu, svi oni koji su glasali za HDZ krivi su što u Hrvatskoj na vlasti imamo lopovsku organizaciju, pravomoćno osuđenu. Međutim, treba biti realan. Nisu svi glasali za HDZ sa željom da nas opljačkaju i osiromaše, ali što je tu je. I u našem Domovinskom ratu svi mi koji smo bili i ostali normalni i realni mogli smo za agresiju na Hrvatsku kriviti sav srpski narod. Ali nismo, jer ne može cijela nacija biti odgovorna za lošu politiku trenutnog vodstva. Tako treba biti objektivan i naglasiti da i u Rusiji živi puno više dobrih i poštenih ljudi koji trpe zbog agresivnog režima. Zato sam apsolutno ‘’kontra’’ ove izjave premijerke Estonije.

NACIONAL: Bi li Hrvatska mogla samoinicijativno, iz moralnih razloga, kao ratna žrtva, ponuditi azil ruskim prigovaračima savjesti?

Naravno da bi mogla, jer imamo puno iskustva s kraja prošlog stoljeća. I premda u to vrijeme nismo doživjeli previše sretnih i humanih situacija, upravo zbog toga morali bi pokazati više razumijevanja nego ostali. Jedna od tih stvari zasigurno bi bila i prihvat određenog broja mladih ruskih građanki i građana, jer kao što smo pomogli prihvatiti ukrajinske izbjeglice, tako bismo mogli i njih. Bio bih ponosan da Hrvatska prednjači u nekim humanitarnim pitanima jer i mi smo zemlja koja ima jako puno dobrih i osjećajnih ljudi.

NACIONAL: Nije li, po međunarodnom pravu, EU obavezan da ponudi azil i zaštitu dezerterima kojima, zbog priziva savjesti, u Rusiji prijeti progon?

Nisam stručnjak za međunarodno pravo, ali mislim da sam u ranijim odgovorima jasno izrekao svoj stav o tome. Postoji moralna i ljudska odgovornost, na stranu čak i rasprava o tome što stoji u kojem međunarodnom propisu. Europska unija je kolijevka određenih vrijednosti i svojim djelovanjem moramo pokazati da smo nedvojbeno na strani ljudskih prava i svih žrtava. I primjerice, opet povlačeći paralelu s Domovinskim ratom, želim istaknuti da osobno nikada nisam pročitao Ženevske konvencije, jer smatram da se dobrim kućnim i školskim odgojem može primjereno postupati i u zlim vremenima rata.

‘Ne može cijela nacija biti odgovorna za lošu politiku trenutnog vodstva. Tako treba biti objektivan i naglasiti da i u Rusiji živi puno više dobrih i poštenih ljudi koji trpe zbog agresivnog režima’

NACIONAL: U svojoj reakciji na Apel kažete da treba “identificirati mehanizam kojim bi se sa sigurnošću moglo utvrditi tko spada u pravu kategoriju dezertera”, tvrdeći da treba izbjeći sigurnosne rizike. Naglasili ste da se o tim pitanjima raspravlja u više odbora EP-a. Možete li sažeti te rasprave? Koje su ideje za taj mehanizam?

U odgovoru na vaše ranije pitanje o mogućim mehanizmima djelovanja već sam djelomično objasnio zašto je potrebno dosljedno primijeniti i pravo na zaštitu dezertera. S obzirom na uvijek prisutne mogućnosti zloupotreba uvjeren sam da bi najbolji stav o tome proistekao iz odluka nadležnih odbora Europskog parlamenta, a pritom prvenstveno mislim na odbore za vanjsku politiku, građanske slobode, pravosudne i unutarnje poslove te na odbor za pravna pitanje. Naglašavam da nisam član nijednog od navedenih odbora, ali ako me pozovu i pitaju za mišljenje sigurno da ću im se odazvati i s obzirom na svoja prethodna ratna i logoraška iskustva dati najbolje savjete i prijedloge koje znam.

NACIONAL: Vratimo se na rat u Hrvatskoj. Vama, braniteljima Vukovara, nažalost nije predstavljala olakšanje činjenica da su deseci tisuća srpskih vojnih obveznika dezertirali iz JNA. Ipak, nevladina organizacija ‘’Žene u crnom’’ tvrdi da je ondašnja Europska zajednica zakazala u podršci tim ljudima i tako propustila osnažiti proturatni otpor u Srbiji. Slažete li se s tim tvrdnjama i mislite li da bi današnji EU mogao ponoviti pogrešku prema dezerterima iz Putinove Rusije?

Na greškama se uči, kaže stara poslovica. Nitko ne zna koliko bi života bilo pošteđeno s jedne i druge strane tijekom Domovinskog rata da se više pridržavalo onog poznatog stiha iz Čorbine pjesme, „Rado Srbin ide u vojnike, dva ga vuku, a trojica tuku“ te da nisu išli u rat nego da su mogli izbjeći mobilizaciju. Ne znam koliko, ali uvjeren sam da bi barem djelomično pomoglo. Stoga bih volio da današnji EU ne ponovi takve greške iz bliske povijesti.

NACIONAL: Socijaldemokrat ste. Kako komentirate tvrdnje dijela europske ljevice da su Zapad, pa i ukrajinsko vodstvo, suodgovorni za eskalaciju sukoba u Ukrajini u opći rat?

Moji odgovori na pitanja o ratu često izazivaju zgražanje, prvenstveno s desnice. Ali s obzirom na to da želim i uvijek sam nastojao biti maksimalno objektivan, odgovorit ću i na to pitanje. Nikada, u bilo kojem sukobu, a posebno ratnom, jedna strana nikada nije sto posto u krivu, a druga sto posto u pravu. Puno sam vremena proveo analizirajući ruske razloge za nezadovoljstvo i odluke ukrajinskog vodstva prije početka sukoba i zaključio sam da je tu bilo puno pogrešnih koraka i da se trebalo inzistirati na pregovorima i razgovorima koji bi potom možda doveli do boljeg ishoda, a to je izostanak ratnog sukoba. Međutim, Rusi su započeli agresiju na drugu zemlju i za mene time prestaje svaka rasprava o tome tko je bio u pravu, a tko ne. Vjerujte mi na riječ kad vam kažem da doslovno vrijedi ona poslovica, prema kojoj je bolje tisuću dana pregovarati nego jedan dan ratovati.