Množe se svjedočanstva o mračnoj prošlosti Marija Plenkovića, profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu i komunikologa, inače u zadnje vrijeme poznatijeg kao oca premijera Andreja Plenkovića.

Nakon što je Nacional u prošlom broju objavio svjedočenja nekih njegovih studentica koje su zasad odlučile ostati anonimne, a koje su ga u više navrata prozivale zbog seksualnog uznemiravanja i opisivale ga kao višestrukog seksualnog predatora u pokušaju, neke bivše studentice odlučile su o tomu i javno progovoriti na svojim Facebook profilima, a neke od njih svoje su navode također potvrdile i Nacionalu.

Ali su neke od njih u svojim tvrdnjama otišle i dalje te iznijele još oštrije optužbe na njegov račun. Ovako započinje Facebook objava jedne bivše studentice Marija Plenkovića čiji je identitet poznat Nacionalu koju je ona objavila pod imenom i prezimenom i učinila vidljivom svojim Facebook prijateljima:

‘’Molim lijepo, bila sam prva generacija Marijevog četverogodišnjeg studija novinarstva na tadašnjem Fakultetu političkih nauka i točno znam o kakvom se seksualnom predatoru radi, iz čega smo učili i što nam je ovaj tip ‘predavao’. Sačuvala sam njegove komunikološke ‘knjige’ za primjer opakog neznanja i bullshit verzije ‘komunikacije u samoupravnom socijalizmu’… Slučajno sam jednom upala u kabinet i zatekla ga ‘in flagranti’, sačekao je da me slučajno opet sretne na hodniku, pitao za indeks i upisao petice iz njegovih predmeta uz primjedbu: ‘vi ste kolegice vrlo pametna osoba pa razumijete da nije sve uvijek onako kako se čini na prvi pogled…’ Eto zaista bi bilo vrijeme da se tipa konačno utuži, podastru dokazi, oduzmu nezasluženi titulari, kazni za predatorstvo.’’

Profesor komunikologije Mario Plenković morao je otići s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu krajem 90-ih jer se pročulo da se neprimjereno ponaša, a prijave studentica su, po svemu sudeći, uklonjene. PHOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Nakon što je pročitala prošlotjedni Nacionalov tekst o mračnoj prošlosti Marija Plenkovića prenesen preko Facebooka, jedna druga studentica Marija Plenkovića ostavila je sljedeći komentar pod svojim imenom i prezimenom:

‘’Točno. Od 1989. nadalje. Zbog istog sam otišla s tog faksa. Uvjet za prolaz… zna se!’’.

Nacional je kontaktirao tu osobu i ona je ovako u kratkim crtama pristala opisati svoje iskustvo s Marijem Plenkovićem:

‘’Ja sam njegov ispit na kraju položila, ali tako što sam mu pustila snimku onoga što mi je govorio. Snimila sam ga na diktafon. Pokušao me ucijeniti. Rekao mi je da ništa ne moram učiti, nego otići s njim na večeru na ribu u Martićevu. Predlagao je da se odemo proveseliti i da kasnije odemo do nekog njegova stana. Potom mi je rekao da ima utjecajne prijatelje. Kada sam sve to čula, poludjela sam. Međutim, rekao mi je da nikada neću završiti fakultet, jer se kod njega tako ne prolazi. Pričalo se i tada o njegovu seksualnom uznemiravanju, ali nitko nije reagirao. Zbog njega i njegova utjecaja kasnije nisam mogla položiti nijedan preostali ispit, pa sam morala napustiti taj fakultet. Čak sam tražila da se javno objavi ta moja snimka, hodala do tadašnjeg dekana, ali nitko nije htio ništa napraviti.’’

To su nova dramatična svjedočenja o mračnoj strani znanstvene karijere Marija Plenkovića koju je prošli tjedan Nacional počeo rekonstruirati uz pomoć autentičnih svjedočenja njegovih bivših studentica, ali i zahvaljujući službenim izjavama dvojice njegovih bivših kolega profesora s Fakulteta političkih znanosti koji njihove navode praktički potvrđuju.

Mario Plenković tako se nastavio suočavati sa sve većim brojem neugodnih svjedočenja nedugo nakon što se tijekom pretprošlog vikenda prometnuo u središte javne pozornosti, ali ne kao član obitelji hrvatskog premijera, nego kao osoba koja ozbiljno utječe na razvoj i bujanje njegovih autokratskih ispada i tendencija neracionalnih obračuna s hrvatskim medijima.

Nacional je tijekom proteklog tjedna rekonstruirao i to da se Mario Plenković za vrijeme svoje znanstvene karijere na Fakultetu politički znanosti u Zagrebu nije zaustavio samo na neprimjerenom verbalnom seksualnom uznemiravanju studentica, već postoji više svjedoka koji mogu potvrditi da se on upuštao i u seksualne odnose s pojedinim studenticama i to studenticama koje je na taj način ucjenjivao prolazom na ispitu.

Nacional je sa svim tim svjedocima neposredno razgovarao, kao i s profesorima s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, ali i nekadašnjim novinarima HRT-a koji imaju različita saznanja o Plenkovićevu spornom djelovanju. Većina njih pristala je ispričati svoja saznanja za Nacional pod uvjetom da im zaštitimo identitet jer je riječ o danas javnosti poznatim osobama, medijskim djelatnicima pa čak i nekim političkim osobama. Nitko od njih ne želi imati problema zbog oca premijera Plenkovića, ali stoje iza svojih izjava i ako dođe do sudskog postupka, te izjave su spremni potvrditi.

Jedan od svjedoka s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, profesor na tom fakultetu koji je tražio da mu zaštitimo identitet, tvrdi čak da se na porti fakulteta u jednoj kuverti čuvao ključ od hotelske sobe te da se na fakultetu pričalo da bi Mario Plenković odabrane studentice znao poslati po taj ključ. On, međutim, nema neposrednih saznanja o spornom ključu, ali je u više navrata čuo priču o ključu.

Isto tako, postoje svjedoci koji bi mogli potvrditi da Plenković s neprimjerenim ponašanjem prema ženama nije počeo na fakultetu, već se tako ponašao još na Televiziji Zagreb gdje je nakon sloma Hrvatskog proljeća radio kao šef kabineta tadašnjeg ravnatelja Franka Wintera. Jedan od izvora (podaci poznati redakciji) tvrdi da bi se žene sklanjale kad bi vidjele da Plenković ide prema liftu jer je bio poznat po tome da se u liftu pred njima nije mogao suzdržavati te da ih je znao pljeskati po stražnjici. Jedna bivša novinarka te televizije koja je kasnije imala i izvjesnih političkih angažmana za Nacional je rekla da ona nije imala osobno takvo iskustvo, ali ju je njezina bliska kolegica, koja još uvijek radi na televiziji (podaci poznati redakciji), jednog dana pitala: “Zar tebe nije pljesnuo po dupetu?”.

Ona tvrdi da je to na televiziji naprosto bila javna tajna, kao i to da je Plenković šefovima znao “cinkati” kolege. To da je Plenković “cinkao” kolege Nacionalu je potvrdio još jedan izvor, čovjek koji je bio u bliskim relacijama s Brankom Puharićem i kojem je Puharić svojedobno to osobno ispričao. Taj Puhariću blizak izvor za Nacional kaže:

“To što je Plenki cinkao ljude nije se svidjelo Branku Puhariću koji je postao ravnatelj nakon Wintera te je Plenkovića u roku nekoliko mjeseci otpravio iz svoje službe.” Drugi izvor, čovjek povezan s medijskom djelatnošću, tvrdi da je Puharić to učinio na način da je rekao da mu više ne treba šef kabineta.

Ivan Šiber jedan je od rijetkih profesora koji su svoja saznanja o ponašanju Marija Plenkovića iz vremena dok je predavao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu iznijeli pod imenom i prezimenom. PHOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Nacional je od izvora s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, profesora koji je to pristao ispričati pod uvjetom da ostane anoniman, doznao da je za skandalozno ponašanje Marija Plenkovića prema studenticama znalo više osoba na fakultetu, od dekana i profesora pa do portirki i, naravno, studenata, ali da su svi o tome šutjeli. Konkretnije, nitko nije poduzeo ništa da Marija Plenkovića kazneno prijavi, već se više radilo o tome da su svi odahnuli kad je on otišao s fakulteta i da u javnosti nije izbio skandal. Taj izvor o tome kaže:

“Najgori su zapravo bili pomagači u cijelom tom sustavu, to što je gomila ljudi to znala i svi su šutjeli, nisu se htjeli miješati. Jer, ako je točno da je na porti postojao ključ od hotelske sobe, onda je osoba koja je bila na porti morala slutiti za što služi taj ključ po koji profesor pošalje neku jadnu studenticu.”

Iako nisu podnesene kaznene prijave, taj profesor s fakulteta tvrdi da su postojale pismene prijave upućene dekanatu, da je moguće da se te prijave nisu odnosile samo na seksualno uznemiravanje, već i na neke druge nečasne radnje, ali da su ti pismeni dokazi uklonjeni nakon što je Plenković sam pristao otići s fakulteta.

Drugi profesor s fakulteta, koji je također tražio da mu zaštitimo identitet jer se ne želi javno izlagati niti imati neugodnosti, postavio je u komunikaciji s Nacionalom na tu temu retoričko pitanje:

“Je li dio dogovora s Plenkovićem bio da se unište dokumenti, to jest studentski dopisi o tom slučaju?”.

Kao što je Nacional u prošlom broju prenio riječi profesora Ivana Šibera, jednog od rijetkih koji je pristao govoriti pod punim identitetom, tadašnji dekan Vlatko Mileta Plenkoviću je dao ultimatum: “Plenki, ili ćeš otići sam, ili ćemo te najuriti”.

Izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Viktorija Car uputila je 2019., kad je Mario Plenković predložen za professora emeritusa, pismo Fakultetskom vijeću u kojem je obrazložila zašto on ne bi smio dobiti taj status.

Razloge pisanja tog pisma i zauzimanja takvog stava profesorica Viktorija Car obrazložila je za Nacional, rekavši kako je njezina dužnost upozoriti na akademsko nepoštenje, a u slučaju Marija Plenkovića o tome je svjedočila iz prve ruke:

“Fakultet političkih znanosti upisala sam 1995. godine, a profesor Mario Plenković počeo mi je predavati na trećoj godini studija. Umjesto ispita, profesor Plenković nama studentima davao je takozvane supstitute, svojevrsni seminarski rad.

Međutim, to nije bio klasični seminarski rad, već bi svakome od nas dao jedno poglavlje iz neke knjige na engleskom jeziku koje smo morali prevesti. To poglavlje doslovno bi bilo istrgnuto iz originalne knjige. Kad bismo preveli ta poglavlja i vratili mu materijale, on je ta doslovce prevedena poglavlja uvrstio u knjigu koju je izdao pod svojim imenom i prezimenom, bez navođenja autora citiranih dijelova. Što se može tretirati kao čisti plagijat. Dakle, riječ je o prijevodu neke strane knjige koju je Plenković potpisao kao autor.”

Više Nacionalovih sugovornika, bivših studenata, ističe da je Plenković “štancao” knjige. Više njih, također, potvrdilo je da je moralo prevoditi ulomke iz stranih knjiga koje bi Plenković potom objavljivao u svojim knjigama. Profesorica Viktorija Car o tome kaže:

“No, kad biste počeli čitati tu knjigu, morali biste primijetiti da je svako poglavlje pisano drugačijim stilom, jer su to bili studentski prijevodi, a on se nije čak niti potrudio prilagoditi ni izjednačiti izričaj tih poglavlja. Vrlo bi se lako i danas moglo rekonstruirati odakle je Plenković ‘posudio’ dijelove tih svojih knjiga, kad bi si netko dao malo truda.”

O drugim optužbama koje se Plenkoviću stavljaju na teret, poput onih o seksualnom uznemiravanju studentica, Viktorija Car nije mogla govoriti jer nije imala takva iskustva, ali je zato opisala metodu njegova ocjenjivanja koja joj je ostala u živom sjećanju.

“Dvije kolegice i ja došle smo na ispit kod profesora Plenkovića kako bismo predale svoje supstitute, to jest prijevode koje je od nas tražio. Sjećam se da je to bio ispitni rok u srpnju jer se na prethodna dva ispitna roka u lipnju uopće nije pojavio niti nam se ispričao zbog nedolaska. Kako sam planirala ići kući u Split, razmišljala sam kako ću morati ostati u Zagrebu još sigurno tjedan dana, dok on te materijale koje smo mu predale ne pročita i ocijeni ih. Međutim, kad smo nas tri ušle u kabinet i predale mu svaka svoj supstitut, on te materijale nije niti pogledao, već je odmjerio nas tri. Prva kolegica bila je izrazito sitne građe, ja sam otprilike srednje građe, a treća kolegica bila je visoka i stasita. Prvu kolegicu i mene pogledao je s gnušanjem i rekao: ‘Vas dvije, dobar!’. I onda se obratio trećoj kolegici, onoj stasitoj, i rekao: ‘A vi kolegice, izvrstan!’. Znači, mi smo dobile ocjene prema svojoj figuri, a radove nije niti pogledao”, ispričala je Viktorija Car.

Na pitanje jesu li se pokušale suprotstaviti takvoj praksi ili prijaviti profesora zbog takvog nedoličnog odnosa, ona kaže da u to vrijeme nije bila ustaljena procedura na koji bi se način studentice mogle žaliti na profesore te da bi to za njih predstavljalo veliku neugodnost, a pitanje je i bi li njihova riječ u odnosu na riječ moćnog profesora išta vrijedila.

No kad je prije dvije godine rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras predložio Marija Plenkovića za professora emeritusa, morala je reagirati i to, sada, s pozicije profesorice na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Profesorica Viktorija Car reagirala je nakon što je pismo Fakultetskom vijeću najprije napisala profesorica Mirjana Kasapović, njezina kolegica s fakulteta, i također bivša studentica Marija Plenkovića. U tom pismu Mirjana Kasapović iznijela je kako je njezino studentsko, nastavničko i znanstveno iskustvo s Marijom Plenkovićem iznimno loše, da goreg predavača od Marija Plenkovića nije slušala niti je čitala nesuvislije knjige te konstatirala da je on slovio kao primjer privatizacije Studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Između ostalog, navela je da je on kao predsjednik Povjerenstva za upis na Studij novinarstva predočio rang-listu studenata na kojoj je na prvom mjestu bio njegov sin, sadašnji hrvatski premijer Andrej Plenković. No njegov sin ipak se odlučio za studij prava. Profesorica Mirjana Kasapović upozorila je, međutim, da postoji problem oko načina na koji je Mario Plenković otišao najprije s Fakulteta političkih znanosti, a potom i s Grafičkog fakulteta u Zagrebu, ali nije navodila pojedinosti.

Na njezin e-mail nadovezala se profesorica Viktorija Car koja je napisala:

„Dragi svi, apsolutno se slažem s profesoricom – zaista je Mario Plenković primjer najnekompetentnijeg i, iskreno, najgnusnijeg predavača kojeg sam imala prilike upoznati i, nažalost, morala ‘slušati’ i polagati njegove predmete na našem Fakultetu. Vjerujem da će se teško naći netko tko će o njemu moći reći koju dobru riječ, a bez da to mora. O njegovim ‘kompetencijama’ i akademskom nepoštenju najbolje svjedoče njegove knjige nastale kao patchwork naših studentskih ispita – tzv. supstituta – svakome od nas bi donio istrgnuto poglavlje iz knjige na engleskom koje smo morali prevesti, a onda su ti naši prijevodi (često bez ikakvog uređivanja) postali poglavlja u knjigama čiji je autor bio Mario Plenković.

Viktorija Car, profesorica sa studija novinarstva na FPZG-u, bila je studentica Marija Plenkovića i svjedočila je njegovu akademskom nepoštenju, kao i metodama ocjenjivanja studenata. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

A da ne spominjem njegove seksističke ispade i seksualna uznemiravanja studentica o kojima je pisala i jedna kolegica.”

Viktorija Car referirala se, po svemu sudeći, na članak novinarke Barbare Matejčić objavljen 11. siječnja 2017. na portalu Lupiga pod naslovom “Nečastivi na fakultetima: ‘Razmislite o grupnom seksu pa mi kažite što ste odlučili kada dođete na ispit’”.

U tom članku novinarka Barbara Matejčić prepričala je, pod skrivenim identitetom, priču bivše studentice Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koja je bila ucijenjena seksom od profesora čiji identitet u tom članku nije objavljen. Međutim, više izvora Nacionalu je potvrdilo da se Barbara Matejčić referirala upravo na Marija Plenkovića, što sugerira i činjenica da je on u tom članku opisan kao “tadašnji voditelj studija u kasnim tridesetim godinama”. Naime, Mario Plenković rođen je 1947. godine, a autorica opisuje događaje iz 1985. i navodi da je riječ o profesoru u kasnim tridesetim godinama. Plenković je tada imao 38 godina. Evo što stoji u tom njezinom tekstu:

“Ana je te 1985. imala 23 godine i bila pri kraju studija novinarstva u Zagrebu. Odslušala je sva predavanja i ostali su joj ispiti koje je morala položiti. Jedan od njih je bio kod tadašnjeg voditelja studija koji je bio u kasnim tridesetim godinama. Znala je da joj se taj profesor ‘upucava’, kako kaže, što joj nije bilo nimalo ugodno. Kada bi mu donijela seminarski rad, uhvatio bi je za ruku, zagrlio oko struka i tome slično. Naručio ju je za ispit i kada je došla, shvatila je da je sama s njim u kabinetu. Nije je ispitivao gradivo, već joj je govorio da je lijepa, pitao je ‘je li ikada sudjelovala u grupnom seksu’ i na koncu joj je vratio indeks bez upisane ocjene, ali uz opasku da razmisli o grupnom seksu i da mu kaže što je odlučila kada drugi put dođe na ispit.

‘Bila sam u potpunom šoku, rasplakala sam se i još sam danima kasnije plakala. Posljedica toga je bila da više nisam kročila na taj fakultet. Nakon tog događaja nisam se vratila i nikada nisam završila novinarstvo. Jesam drugi fakultet, ali taj nisam. Taj profesor me toliko traumatizirao’, rekla nam je Ana, čije smo ime izmijenili zbog zaštite, kao što i ne otkrivamo ime profesora, koje nam je navela.”

U nastavku teksta, autorica opisuje zašto ta studentica tada profesora nije prijavila i kako je otkrila da je on kasnije imao sličan problem i na drugom fakultetu:

‘’’Nisam imala snage niti reći roditeljima što se dogodilo, ali jesam svom tadašnjem dečku. Htio je otići na fakultet i obračunati se s profesorom, ali sam ga primirila. Nisam ga prijavila zato što se tada uopće nije govorilo o tome niti je itko to problematizirao. Ni o obiteljskom zlostavljanju žena se nije govorilo, a kamoli o seksualnom zlostavljanja na fakultetima. Mislila sam da mi nitko neće vjerovati, ja sam studentica, a on ugledan profesor i bit će moja riječ protiv njegove. Nisam osjećala ni povjerenje da bi me fakultet zaštitio. Loše sam se osjećala zato što nisam skupila hrabrosti i napravila nešto za sebe. I sada kada se toga sjetim osjećam se glupo, jer sam donijela odluku koja je išla na moju štetu i dopustila sam da me pobijedi’, kaže Ana.

Desetak godina kasnije je u Večernjim novostima pročitala da je tog istog profesora, samo na drugom fakultetu gdje je tada predavao, neka studentica prijavila. Tada je razmišljala bi li ga i sama prijavila, ali prošlo je puno godina, a i nije se osjećala dovoljno snažno za to. Danas misli da ga je trebala prijaviti još onda kada je izašla iz njegovog kabineta. Taj je profesor u međuvremenu umirovljen u Hrvatskoj, ali još uvijek predaje u susjednoj državi.”

I po ovim parametrima, dakle, opis profesora koji je imao problem i na drugom fakultetu, a potom predavao u susjednoj državi, odgovarao bi Mariju Plenkoviću, koji sada živi i radi u Sloveniji.