U Ukrajini ovih dana mrak pada do 16 sati, a temperature su pale ispod nule. Sljedeći tjedan očekuje se duboki mraz, a dani će postati još kraći, prenosi Guardian .Ukrajince čeka najteža zima još od Drugog svjetskog rata.

Alina ima 31 godinu i u Novomoskovsku živi od sedme godine, kada su se njeni roditelji preselili tamo iz stana u Dnjipru. Većinu dana provodi sama s tromjesečnom kćeri Polinom, kuhajući za obitelj uz malo svjetla, topline i ograničenim sastojcima. Njen muž putuje na građevinske poslove, a njihova dva sina, Ilja i Jakov, kod njenih su roditelja.

Alina ne može reći koliko dugo će ovaj rat trajati, ali kaže da joj zvuči da neće završiti uskoro. U međuvremenu, moraju izdržati. “Kažu da Ukrajinka može zaustaviti konja u trku”, govori s osmjehom. “Za svog muža i djecu, ona mora biti planina.”

Razboljeli se preko noći zbog zime

Prije posljednjih ruskih raketnih napada prošli tjedan moglo se barem otprilike predvidjeti što će biti sa strujom. Došla bi na četiri sata pa nestala na sljedeća četiri. No nakon što je 23. studenog ukrajinska energetska mreža pretrpjela teške napade, struje ima sve manje, a ona dolazi nepredvidivo.

“Ne razumijem zašto se ovo događa. Protiv sam Putina, ali ne mrzim Ruse. Imam mnogo rodbine u Rusiji,  moj otac je odande, i oni kažu da me podržavaju”, kaže Alina.

Griju se na na plin i obitelj ima plina, ali potrebna im je struja da bi pumpali vruću vodu kroz cijevi. Kada nestane struje, cijevi se počnu hladiti. U naporima da zadrže što je više topline moguće, pokrili su sve prozore prekrivačima, no to kuću samo čini mračnijom. Susjedi imaju generator, ali on stoji 1.110 funti, previše za obitelj koja preživljava na jednoj plaći, pogotovo kad se na to nadoda cijena goriva.

Grad je bez struje ostao na čitava 24 sata nakon napada 24. studenog i Alina, njen sin Ilja i Polina su se razboljeli. Polina je dobila infekciju pluća koja je postala vrlo ozbiljna tijekom noći, ali hitna nije stizala. Alini su govorili da dijete sama odveze u bolnicu, no to bi značilo kršenje policijskog sata. Nisu imali izbora nego ostati kod kuće. Nakon noći pune strepnje, Polina se oporavila.

U četvrtak popodne, Ilja i Jakov su se vratili od Alininih roditelja, zajedno s njenim 14-godišnjim bratom Oleksijem. “Njega zovem kada je mrak i nema svjetla, kada me strah”, kaže. “On je moj zaštitnik.”

Već mjesecima nema škole. U teoriji postoji online nastava, no to ništa ne vrijedi ako nemate računalo ili pametni telefon, a Alinini sinovi ih nemaju. Kako god bilo, niti škole više nemaju struje. Oleksij ide na nastavu da pokupi zadatke za domaću zadaću i pokušava s Iljom i Jakovom raditi uz pomoć roditelja i udžbenika.

“Čak i kada bi škole radile, bilo bi me previše strah pustiti dječake da idu”, kaže Alina. Posljednji put kada je raketa pala blizu njih, prozori su se tresli i dječaci su bili prestravljeni.

Škola nema podrum ni sklonište”, objašnjava. “Kada krenu zračne sirene, ne bih znala što se s njima događa.”

Oleksij je visok i mršav, zreo za 14-godišnjaka. Kaže da mu nedostaju prijatelji s kojima se može družiti u školi. Vrijeme provodi šetajući obiteljskog psa. Ilji također nedostaju prijatelji iz razreda.

Najteža zima od Drugog svjetskog rata

U hijerarhiji ukrajinske patnje, Alina nije sigurna gdje smjestiti ovu epizodu. Spominje Olju Čornu, stariju susjedu koja živi nekoliko ulica dalje, a koja je preživjela Drugi svjetski rat. Olja ima 82 godine, a imala je pet kada je rat završio. Njen otac nikada se nije vratio, a majka je ubrzo umrla. Ona i njene tri sestre ostavljene su same. Nisu imale hrane ni odjeće, no s vremenom su se ljudi vratili raditi na kolektivnoj farmi, kamo su ih prihvatili. Godinama je Oljin posao bio muženje krava.

Kada je bila tinejdžerica, razgovarala je sa staricom iz susjedstva, koja je rekla da vidi budućnost.

“Rekla je da će doći još jedan rat, u kojem će brat napasti brata”, prisjeća se. “Doći će do gladi i drugih strašnih stvari.”

Možda se to proročanstvo zaista i ostvarilo jer u čitavom njenom životu nakon 1945. Olja kaže, “ovo će biti najteža zima.”