Pod sloganom “Ljude ispred profita!” ove su godine Međunarodni praznik rada u parku Maksimir obilježile dvije sindikalne središnjice – Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), a njihovi čelnici su pred nešto više od dvije tisuće okupljenih pozvali na borbu za očuvanje radničkih prava.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je kako su sindikati pokazali da im je stalo da radnici budu ispred profita, jer ne može profit biti iznad čovjeka i radnika koji ga stvara. Upozorio je kako su sve dosadašanje vlasti ljude činile obeshrabrenima i utučenima, a sindikatima je stalo do drugačije Hrvatske iz koje građani neće odlaziti s pinklecima na ramenu, jer u njoj ne vide svoju budućnost.

Osjećamo već dugi niz godina da u Hrvatskoj dugove plaćaju radnici i građani kojima je svakim danom sve gore, a političarima je uvijek dobro bili oni na vlasti ili u oporbi. Poručujemo premijeru i Vladi kako njihove reforme po kojima će se raditi do 67. godine života dovesti do daljnjeg iseljavanja mladih iz Hrvatske te kako takva pomoć građanima nije potrebna.

Želimo Hrvatsku u kojoj će čovjek biti ispred profita

“Želimo da ljudi vide svoju budućnost u Hrvatskoj te da imaju dostojne plaće i mirovine, a mladi posao”, istaknuo je Sever. “Želimo Hrvatsku u kojoj će čovjek biti ispred profita. Neka svima bude jasno, vlasti i oporbi. da smo ih danas upozorili ne zbog sebe nego zbog budućnosti građana ove zemlje, gladni smo ne samo graha, nego i socijalne pravednosti i Hrvatske za kakvu su neki dali i svoje živote”, naglasio je Sever.

Predsjednik SSSH Mladen Novosel poručio je kako bi bilo nabolje da netko premijeru Tihomiru Oreškoviću prevede što znači 19 kuna mjesečno više za policu dopunskog zdravstvenog osiguranja i raditi do 67. godine života.

U prosvjednoj povorci koja je jutros krenula ispred Radničkog doma, neki sudionici nosili su cipele i zavežljalje na štapu koje simbolički predstavljaju odlazak osiromašenih hrvatskih radnika u inozemstvo, jer u domovini ne mogu osigurati egzistenciju.

Za dostojanstvo svakog čovjeka

“Zaustavimo to i borimo se za dostojanstvo svakog čovjeka”, poručio je Novosel okupljenima, njih nešto više od dvije tisuće, ispred pozornice u parku Maksimir.

Politika nas dijeli na lijeve i desne, ne dopustimo im to, sindikati su pokazali da možemo zajedno očuvati radnička prava, ali u tome trebamo pomoć svih radnika, poručio je Novosel. Osvrnuvši se na paralelni prvosvibanjski prosvjedni marš, Novosel je rekao kako se za prava radnika treba boriti 365 dana u godini, a ne samo na današnji dan.
Čestitajući okupljenjima Međunarodni praznik rada, 1. svibanj, Novosel je podsjetio na 1886. godinu kada su radnici na prosvjedima u Chicagu prolili krv kako bi ostvarili  pravo na po 8 sati rada, odmora i sna dnevno i kako je naša obaveza čuvati te tekovine koje nam krupni kapital pokušava oduzeti.

Zviždeći i lupajući po metalnim bačvama, uz svuke sirene povorka od oko tisuću prosvjednika, članova Sindikata i sindikalnih čelnika, krenula je jutros ispred Radničkog doma gradskim ulicama prema parku Maksimir.

Nosili su hrvatske zastave i sindikalna obilježja, kao i transparente na kojima je među ostalim pisalo “S faksa na burzu – s posla na groblje”, “Mirovina, što je to?”, “Radnik nije uhljeb!”, “Tko je jamio jamit će opet”, “Gdje ćemo raditi kad prodate naša radna mjesta?”, prosvjednici su također nosili zavežljaje i cipele na štapu simbolizirajući siromaštvo hrvatskih radnika i njihov odlazak na radu inozemstvo jer u domovini ne mogu osigurati egzistenciju.

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, kada je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. U sukobima s policijom poginulo je više radnika, a osmoro je radnika osuđeno na smrt. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.