Nezapamćen pravosudni skandal između Hrvatske i BiH: Nacional je proteklog tjedna doznao da je Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, moćni federalni pandan Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (HANFA), pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu podnijela tužbu za klevetu protiv svog vlastitog zamjenika predsjednika Mateja Živkovića, i to zbog izjava u intervjuu koji je Živković u veljači ove godine dao Nacionalu nakon što su pravosuđe i mediji u BiH gotovo potpuno ignorirali dva atentata na njega u veljači i ožujku 2022. godine, od kojih je drugi jedva preživio. Riječ je, bez ikakve sumnje, o pravosudno, institucionalno i politički bizarnoj, ali duboko zloćudnoj SLAPP tužbi kojom Komisija za vrijednosne papire FBiH kao institucija, zajedno s njezinim pojedinačnim članovima kao supotpisnicima, želi spriječiti Mateja Živkovića da javno govori o alarmantnom stanju u Komisiji te mogućim uzrocima, povodima i organizatorima atentata na njega, koje se Živković ne libi detektirati u širem kontekstu djelovanja Komisije. Štoviše, tužba protiv Mateja Živkovića očit je i dosad nezabilježen pokušaj otežavanja istrage atentata na Živkovića i šireg kriminogenog konteksta u kojem je počinjen, jer umjesto da su pravosudna tijela Federacije BiH i BiH pronašla počinitelja, ali i naručitelje atentata na Živkovića te umjesto da su istražila teške optužbe što ih Živković, svim pritiscima usprkos, ne prestaje izricati na račun Komisije i dijela njezinih članova, to tijelo “okreće pilu naopako” te pred sudom susjedne države vlastitog čelnog dužnosnika optužuje za “kazneno djelo protiv časti i ugleda”, i to samo zato što je Nacionalu dao intervju.

Tužba pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu podnesena je 2. svibnja ove godine. Tuženik Matej Živković za to je doznao u ponedjeljak, 24. lipnja, kada je tužba, zajedno s obaviješću o njoj Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poštom dostavljena na njegovu prebivališnu adresu u Orašju u bosanskog Posavini. Tužbu potpisuju Komisija za vrijednosne papire FBiH te Adnan Zukić iz Visokog, Esad Dželilović iz Prozora, Romeo Zelenika iz Mostara i Dejan Davidović iz Sarajeva, prva trojica članovi, a Davidović tajnik Komisije. Tužitelje pred sudom zastupa odvjetnik Tomislav Bulić iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu. Tužba je rutinski pravni dokument, napisan na tri i pol stranice, uz dvije stranice obrazloženja, u kojemu se ništa ne objašnjava, nego se samo ponavljaju tvrdnje iz same tužbe. U njoj, pak, stoji kako je podnesena jer je Matej Živković “neutvrđenog dana dao intervju za tjednik Nacional koji je objavljen u tiskanom izdanju dana 20. 2. 2024. godine u Zagrebu, a na internetskom portalu istog tjednika 22. 2. 2024, pod naslovom ‘Članovi komisije za vrijednosne papire FBiH povezani su s kriminalcima koji su me dali ubiti’ i dana 27. 2. 2024. u tjedniku i internetskom portalu tjednika Nacional objavljen pod naslovom ‘Državne institucije FBiH priznale da je Mateju Živkoviću ugrožen život, ali mu zaštitu nisu odobrile’”. U tužbi se potom navode ekstenzivni citati Živkovićeva intervjua Nacionalu, a potom i tvrdnja da su te “činjenične tvrdnje neistinite”, uz zaključak da je Živković tim tvrdnjama počinio “kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta iz članka 149. st 2. KZ RH”, i prijedlog da ga sud, sukladno tome, proglasi krivim i osudi.

Tužba protiv Mateja Živkovića očit je i dosad nezabilježen pokušaj otežavanja istrage atentata na Živkovića i šireg kriminogenog konteksta u kojem je taj atentat i počinjen

Jedino opširnije obrazloženje zapravo je tek prepričani intervju, a glasi ovako: “Okrivljenik u danom intervjuu za privatne tužitelje (Komisiju kao instituciju i neke njezine članove, op.a.) navodi kako isti opstruiraju okrivljeniku dodjeljivanje policijske zaštite, da su mu isti treći put nacrtali metu na čelu, da su izašli potpuno van svojih zakonskih ovlasti, da vrše pritisak na Predsjednicu FBiH, da su ‘namirili državu, a targetira samo okrivljenika’, da su uključeni u organizaciju pokušaja ubojstva koji je preživio, da imaju zajednički interes s organiziranim kriminalom koji ga je dao ubiti, odnosno, eliminirati iz Komisije i sudskih postupaka u kojima je trebao svjedočiti, da su privatni tužitelji organizirana skupina koja radi sve na štetu okrivljenika i čini sve ne bi li ga spriječila u povratku na posao ili, ako bi se vratio bez policijske zaštite, da se stvore okolnosti, u najmanju ruku, da odlučuje u situaciji u kojoj mu je život ugrožen, ako ne i da mu ponovo uistinu bude ugrožen, da će provesti odmazdu prema njemu bude li svjedočio, da primaju mito, da su uključeni u organizaciju pokušaja ubojstva. Slijedom navedenog proizlazi da su navedene tvrdnje okrivljenog iznesene u intervjuu neistinite, klevetničke i usmjerene isključivo na nanošenje štete časti i/ili ugledu privatnih tužitelja”.

Spomenuti detalji, međutim, tek su dio teških sumnji i optužbi koje je Matej Živković na račun članova Komisije iznio u spomenutom intervjuu Nacionalu. Štoviše, tjedan nakon što je intervju objavljen, 27. veljače, Nacional je o slučaju Mateja Živkovića objavio još jedan članak, u kojemu su iznesene i nove indicije za pretpostavku koju je Živković iznio u intervjuu Nacionalu, a nakon njega i u više medija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, jer je Nacionalov intervju izazvao opravdanu, premda nedovoljnu pažnju medija u regiji. Logično i prirodno bi bilo da nakon tih javno iznesenih sumnji zamjenika predsjednika Komisije za vrijednosne papire FBH – koji je dvije godine ranije, u razmaku od samo dva mjeseca, doživio dva atentata vatrenim oružjem, od kojih je drugi jedva preživio – pravosudna tijela u BiH pokrenu opsežne istrage i provjere Živkovićeve navode. Dogodilo se, međutim, obrnuto: da Komisija za vrijednosne papire FBiH kao tužitelj, i dio njezinih članova kao privatni tužitelji, podnose tužbu protiv Živkovića za klevetu, i to u susjednoj državi. Paradoks je još veći ako se zna da Komisija i njezini članovi svoj zapanjujući potez povlače usprkos tome što je čak i američki kongresmen Robert Aderholt 25. ožujka ove godine – dakle mjesec dana nakon što je objavljen Živkovićev intervju Nacionalu – predsjednici i čelnicima Federacije BiH poslao pismo s eksplicitnom podrškom Živkoviću, i zahtjevom da Federacija BiH reformira Zakon o Komisiji za vrijednosne papire FBiH.

Tužbu protiv Živkovića, između ostalih, potpisuje i član Komisije za vrijednosne papire BiH Adnan Zukić

Taj neugodni obrat, koji ne može svjedočiti ni čemu drugome nego o rasapu pravnih i civilizacijskih vrijednosti u susjednoj državi, za Nacional je komentirao zagrebački odvjetnik Ivan Gržić kojega je Živković angažirao za branitelja. Gržić je Nacionalu kazao kako zasad ne kani komentirati meritum spora jer je na samom početku, ali i dodao kako je “siguran da će dokazati nedužnost branjenika”. “Problematično je, međutim, da se u svojstvu privatnog tužitelja u ovom predmetu pojavila Komisija za vrijednosne papire FBiH, specijalizirana institucija FBiH koja osigurava primjenu i nadzire provođenje zakona koji se odnose na emisiju vrijednosnih papira u FBiH. Komisija je državno tijelo sa širokim ovlastima u FBiH te s te pozicije, pozicije moći, kazneno goni Mateja Živkovića kao fizičku osobu i njihova člana za povredu časti i ugleda zbog nekakvih izgovorenih riječi i navoda koje je dao tjedniku Nacional. To je presedan i apsolutni nonsens”, tvrdi Gržić. “U meni dostupnim sudskim presudama nisam našao nijedan sličan slučaj u Europi da bi vlada, ministarstvo ili bilo koje državno tijelo kazneno gonilo fizičku osobu zbog povrede časti i ugleda”, dodao je.

Gržić ističe kako je Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u nekoliko sudskih odluka proklamirao značaj javne rasprave za demokratsko društvo i potrebu da se ona njeguje jer predstavlja konstantnu vrijednost, postavljajući “granice prihvatljive kritike koje su umnogome šire za državna tijela i političare nego za fizičke osobe”. “Primjerice, u predmetu Sorguc protiv Turske, u odnosu na javno kritiziranje institucija, ESLJP je jasno istaknuo da ‘sloboda izražavanja obuhvaća slobodu akademskih radnika ili znanstvenika da slobodno izraze svoje mišljenje o instituciji ili sistemu u kojem rade i slobodu da dijele znanje i istinu bez ograničenja’. To je rečenica iz presude ESLJP-a gdje se de facto potiče na javnu raspravu o državnim institucijama, a postupak protiv Živkovića i slični postupci imaju suprotan, odvraćajući efekt na slobodu izražavanja i javnu raspravu”, kaže Gržić i dodaje kako je to suprotno stavu ESLJP-a koji “dosljedno smatra da ‘prethodna suzdržanost i kaznene sankcije imaju negativan efekt na slobodu izražavanja i javnu raspravu’’’. ‘’ESLJP, dakle, naglašava kako bi se takvi mehanizmi trebali koristiti uz izrazitu suzdržanost, ako se uopće i koriste, što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj”, kazao je odvjetnik Gržić za Nacional.

Naročito je paradoksalna činjenica da je Komisija tužila vlastitog zamjenika predsjednika, a zanimljivo je i pitanje tko tu tužbu plaća. Naime, je li Komisija donijela službenu odluku o tome da će podnijeti tužbu protiv Mateja Živkovića? Ako jest, kako je to bilo moguće, kad on sam o tome nije odlučivao? Ako pak nije, koja je zakonska osnova da institucija podiže tužbu protiv fizičke osobe, pa još vlastitog zamjenika predsjednika? Također, plaća li se ta tužba iz proračuna Federacije BiH i tko je to odobrio? Ako se ne plaća iz proračuna, tko je plaća? Ako je plaćaju privatni tužitelji, članovi Komisije, kako je moguće da privatne osobe plaćaju tužbu koju pokreće državno tijelo? Sva je ta pitanja Nacional u petak, 5. srpnja, postavio Komisiji za vrijednosne papire FBiH, ali do zaključenja ovog broja Nacionala odgovore nismo dobili. “Riječ je o situaciji u kojoj je došlo do zamjene teza: umjesto da Komisija vrednuje i podiže svoj stupanj pripravnosti u odnosu na svog člana na najvišu razinu; da mu pruži policijsku zaštitu i maksimalno se oko svog člana angažira, meni se iz okolnosti ovog postupka čini da je Komisiji prioritet da tog svog člana kazneno goni da mu ograniči slobodu izražavanja te da ga tako obeshrabri u javnom polemiziranju o njegovu problemu. Konkretne navode ne bih komentirao jer će biti predmet postupka, ali sigurno je da Matej Živković ima dokumentaciju kojom može potvrditi sve svoje navode”, kazao je Nacionalu odvjetnik Gržić i dodao kako prvo ročište suđenja još nije zakazano.

Da Matej Živković uistinu dobro zna što govori, svjedoči i činjenica da nijednom u posljednjih nekoliko mjeseci, otkad je u intervjuu Nacionalu prvi put otvoreno progovorio o atentatima i sramotnoj šutnji kojom su institucije i mediji u BiH ignorirali atentate na njega, nije odstupio ni od jednog detalja koji je iznio. Štoviše, sa svakim novim javnim istupom on govori sve oštrije. Dokaz tomu je i Živkovićev intervju sarajevskom portalu Slobodna Bosna od 17. lipnja ove godine, u kojemu je dodatno produbio optužbe na račun tijela kojemu je nominalni zamjenik predsjednika, ali koje je učinilo toliko toga da mu onemogući povratak na posao. Autorica intervjua u uvodu je podsjetila kako je pokušaj Živkovićeve likvidacije “bio i predmet burne rasprave koja se krajem siječnja ove godine vodila u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, na čijem dnevnom redu se našao i izvještaj o radu Komisije za vrijednosne papire FBiH.” U toj je raspravi član Komisije Esad Dželilović naveo da je protiv Živkovića podnio tužbu za klevetu, a Živković je kazao da je “cilj organizirane skupine u Komisiji za vrijednosne papire FBiH kreiranje narativa i konteksta u kojem je opravdano ubiti me i stavlja mi se i treći put meta na čelo”. O tome je Živković u intervjuu Slobodnoj Bosni rekao: “Kada sam došao svijesti u bolnici, u razgovoru s inspektorima, rekao sam, svi odgovori su vam u Komisiji. Nedavnim letimičnim pogledom samo na zapisnik s prve sjednice neposredno nakon mog ranjavanja, održanoj dok sam se na KCUS (Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, op.a.) još uvijek borio za život, razvidna je potpuna ravnodušnost, koja upućuje da su u Komisiji očekivali ovaj ishod. Dapače, čini mi se kako bi, da je propuh razbio prozor, kod njih izazvalo intenzivniju reakciju. Osobno te ljude gotovo da nisam niti poznavao prije njihovog dolaska u KVP (Komisiju za vrijednosne papire, op.a.), a i nakon dolaska radili smo skupa tek nekih šest mjeseci. Međutim, površnim internetskim pregledom da se utvrditi kako se radi o osobama s debelim policijskim dosjeima, koji su tužiteljskim akrobacijama izbjegli procesuiranje ili su im predmeti otišli u zastaru. Indikativno je, nadalje, kako sam uoči oba atentata zvao tajnika KVP tražeći informacije vezane uz sudske postupke u kojima sam pomagao istragu. Izostanak bilo kakve podrške od strane Komisije, dapače cijeli niz nezakonitih i nasilničkih postupaka prema meni, jasno ukazuje kako je cilj ove skupine u KVP moje odstranjivanje s posla i položaja, čime nedvojbeno dijele interes s mafijom koja me dala ubiti. Članovi i neki uposlenici Komisije interesno su, čak i familijarno povezani s cijelim nizom osoba koje su predmet istraga i procesuiranja u predmetima u kojima sam pomagao i trebao svjedočiti. Konačno, laž koju je izrekao Dželilović za govornicom parlamenta FBiH kako je Matej Živković kriminalac i svjedok pokajnik za cilj ima poslati jednu poruku: dobio je što je zaslužio. Zastrašujuće je da su sve ove osobe još na slobodi što ih samo ohrabruje u nasilju prema meni.”

Ovako je Živković opisao život nakon ranjavanja: “Osim nekoliko dana nakon ranjavanja kada sam imao zaštitu kantonalne policije MUP-a KS (Kantona Sarajevo, op.a.), niti jednog trenutka u ovih gotovo 27 mjeseci nisam imao nikakvu zaštitu od strane nadležnih institucija u Sarajevu. Dapače, odmah nakon ranjavanja i kontinuirano nakon toga moji pravni zastupnici tražili su sigurnosnu procjenu i eventualno zaštitu od strane vlade FBiH i MUP-a. S druge strane, Komisija za vrijednosne papire odbijala je kako zatražiti procjenu, tako i zatražiti policijsku zaštitu za mene. Dapače, iz KVP su uporno tvrdili kako nemam sigurnosnu procjenu i kako se, stoga, neopravdano ne pojavljujem u uredu. Dakle, iako više od dvije godine moji pravni zastupnici inzistiraju na sigurnosnoj procjeni, nismo je dobili sve dok nadležni sud to nije zatražio dodijelivši mi status ugroženog svjedoka. Sigurnosna procjena kaže da mi je život kritično ugrožen i da mi je potrebna 24-satna zaštita po mjestu stanovanja, mjestu rada i u pokretu.”

Tužba za klevetu koju su protiv Mateja Živkovića na sudu u Zagrebu podnijeli članovi Komisije za vrijednosne papire BiH

Odgovorio je i na pitanje uspijeva li raditi svoj posao, s obzirom na paradoksalnu činjenicu da nikada nije razriješen s položaja zamjenika predsjednika Komisije za vrijednosne papire FBiH. “Da, ja sam i dalje zamjenik predsjednika Komisije za vrijednosne papire, međutim kako Komisija funkcionira saznajem tek sporadično. Naime, meni je nizom nasilničkih, protuzakonitih aktivnosti oduzet pristup sjednicama, oduzeta plaća, onemogućen pristup svim materijalima i sjednicama, te se uporno već više od godinu dana nerijetko i uz prijetnje inzistira na mom razrješenju. Kao izabranom dužnosniku uskraćena mi je mogućnost da obavljam svoju dužnost. Situaciju dodatno apsurdnom čini to što su ovo nasilje nada mnom proveli, uz Adnana Zukića kao predsjednika, Romeo Zelenika i Esad Dželilović koji su kao članovi KVP hijerarhijski ispod mene kao zamjenika predsjednika. Moj radno-pravni status, time i plaća su u nadležnosti Predsjednice FBiH i Parlamenta, čime su ova trojica s tajnikom Dejanom Davidovićem prešli granice svojih ovlasti s ciljem mog egzistencijalnog ugrožavanja i nasilne eliminacije iz KVP. O svemu je obaviješteno nadležno tužiteljstvo koje nije reagiralo, time pojačavajući moje sumnje o mogućoj kontaminaciji institucija i širini zavjere da me se odstrani.”

No bit ovog bizarnog, ali zato ništa manje neugodnog spora, Živković je opisao odgovarajući na pitanje o pismu kongresmena Roberta Aderholta čelnicima Federacije BiH u kojemu zahtijeva reformu zakonskog okvira rada Komisije za vrijednosne papire. “KVP je već dugo otuđeni centar moći koji je vremenom postao leglo trgovine utjecajem zbog činjenice da su članovi KVP gotovo nesmjenjivi, članovi i uposlenici imaju imunitet za svoja postupanja, akti Komisije su konačni i ne postoji organ koji bi ih verificirao”, odgovorio je Živković. “Zahvaljujući takvoj poziciji KVP u svom postupanju primjenjuje arbitrarnost, koristi dvostruke aršine, tumači zakon kako kome treba i kada treba, bez dosljednosti i konzistentnosti. KVP koristi svoju zakonsku poziciju, skoro pa izvršnog organa, čije su odluke konačne, za trgovinu utjecajem i pogodovanje. U isto vrijeme nerijetko se kreiraju se fiktivni kriminalni slučajevi kako bi KVP u javnosti ostavila dojam borbe protiv kriminala i primjene zakona. Znakovito je da su najveći slučajevi gospodarskog kriminala, poput Profita i Bosnalijeka, dobili kazneno-procesni epilog bez institucionalne pomoći Komisije i samo uz moj osobni doprinos. Sve navedeno stvara pravnu nesigurnost i prouzročilo je bijeg kapitala sa sarajevske burze.” U takvim okolnostima, dakle, Općinski kazneni sud u Zagrebu doveden je u situaciju da presuđuje je li Matej Živković narušio čast i ugled spomenute Komisije, oklevetavši je intervjuom u Nacionalu. Kako god taj proces završio, mi bismo rekli da je neusporedivo važnije ono što je o motivima i naručiteljima atentata na njega rekao sam Matej Živković: “Zavjera koja me pogodila u smislu moje eliminacije je takva da, kako mi reče jedna upućena osoba, ako se ovo riješi, past će pola države.” I potom zaključio: “Ako želimo pravedno društvo i ako je to cijena, neka padne.”