Nacional je u posjedu triju presuda zagrebačkog Trgovačkog i Općinskog građanskog suda koje se direktno odnose na slučaj Vinke Luetić Herman, majke predsjednika zagrebačkog HDZ-a i potpredsjednika Skupštine Grada Zagreba Mislava Hermana, koja je pravomoćno osuđena na zatvorsku kaznu u trajanju godinu i četiri mjeseca zbog primanja mita u aferi Rubala. Presude se odnose na tužbe koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podnio protiv osiguravateljskih kuća zbog naplate invalidskih mirovina koje osiguravateljske kuće nisu željele isplatiti jer su smatrale da su invalidnine osoba navedenih u tužbama “kupljene” kao dio afere Rubala. Naime, invaliditete osoba navedenih u tužbi odredilo je povjerenstvo u kojem je, između ostalih, sjedila i Vinka Luetić Herman.

Posebno je zanimljivo da je jednu od presuda, donesenu u lipnju ove godine, potpisao novi predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. U toj presudi, kao i u preostalim dvjema koje je Nacional dobio na uvid, uvaženi su zahtjevi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji je potraživao novčana sredstva od triju različitih osiguravateljskih kuća, s obzirom na to da su klijenti tih kuća izazvali prometne nesreće nakon kojih su osobe navedene u tužbama ostale nesposobne za rad, što je utvrdilo povjerenstvo u kojem su, uz Vinku Luetić Herman, sjedile i prvooptužena u aferi Rubala Nevija Buković i bivša ministrica u vladi Tihomira Oreškovića, još jedna članica HDZ-a Nada Šikić, koja je na suđenju bila svjedok.

Pravomoćna presuda Vinki Luetić Herman u aferi Rubala prešućena je i skrivana od javnosti gotovo godinu i pol, a u to je vrijeme njen sin Mislav Herman politički napredovao do mjesta predsjednika zagrebačkog HDZ-a. FOTO: Boris Scitar/PIXSELL

Kako je otkrio Nacional, riječ je o vrlo kontroverznom slučaju jer je presuda u tom predmetu postala pravomoćna 28. veljače 2020., ali je potpuno prešućena i skrivana od javnosti gotovo godinu i pol iako je bila riječ o medijski vrlo eksponiranom predmetu nezakonite dodjele invalidskih mirovina u čijem je središtu bio poznati TV voditelj Drago Rubala, a svjedok na sudu bila je i bivša ministrica u vladi Tihomira Oreškovića, još jedna članica HDZ-a Nada Šikić. Osim što su presudu tajili od javnosti, kao i status osuđenica, ispostavilo se da su Vinka Luetić Herman i Nevia Buković imale i povlašteni tretman pri upućivanju u zatvor.

Nacional je pisao i da je pravomoćna presuda Vinki Luetić Herman u aferi Rubala prešućena i skrivana od javnosti gotovo godinu i pol, iako je bila riječ o medijski vrlo eksponiranom predmetu u čijem je središtu bio poznati TV voditelj Drago Rubala, a svjedok na sudu bila je i bivša ministrica u vladi Tihomira Oreškovića Nada Šikić. Ta afera prokazala je nakaradnost cijelog sustava dodjeljivanja invalidskih mirovina, ali i zaštitu koju je pojedincima pružao HDZ, jer u suprotnom se vjerojatno ne bi usudili raditi takve stvari. Istovremeno, to je jedan od rijetkih korupcijskih slučajeva koji su stigli do pravomoćne osuđujuće presude, a razlog njenog prešućivanja vjerojatno leži i u tome što su akteri duboko povezani s HDZ-om – i prvooptužena Nevia Buković i drugooptužena Vinka Luetić Herman.

Radoslav Herman, suprug Vinke Luetić Herman, povezan je s HDZ-om te je neko vrijeme bio ravnatelj KBC-a Sestara milosrdnica, a bio je i na listi HDZ-a na izborima za Skupštinu Grada Zagreba 2005. Očito je da obitelj Herman ne može bez HDZ-a jer je danas Mislav Herman, sin Vinke Luetić Herman i Radoslava Hermana, prvi čovjek HDZ-a u glavnom gradu Hrvatske. S druge strane, Damir Buković, suprug Nevije Buković, ginekolog je i član Hrvatskog katoličkog društva, zaposlen u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj, profesor na Medicinskom fakultetu, a često je bio prozivan zbog svojih stavova o izvantjelesnoj oplodnji.

Mnogi ga pamte po izjavi da je Biblija najbolja medicinska knjiga te da su neplodne žene bludnice jer je najčešći razlog njihovu sterilitetu nemoralan život koji su ranije vodile. Međutim, Damir Buković najpoznatiji je iz vremena zagrebačke krize 1997., kada je sa stranačkim kolegom Antunom Šporerom, a ušavši u Skupštinu na listi HSS-a, dao presudni glas HDZ-u, koji je nakon toga dobio većinu u predstavničkom tijelu. Time je zapravo bilo omogućeno postavljanje Zlatka Canjuge za predsjednika Skupštine i Marine Matulović-Dropulić za gradonačelnicu.

Pravomoćna kazna Vinki Luetić Herman, koja je u ovom predmetu bila drugooptužena, kao i prvooptuženoj Neviji Buković, epilog je gotovo desetljeća dugog procesa u čijem je središtu bio bivši načelnik u zagrebačkom HZMO-u Drago Rubala, koji se proslavio kao radijski i televizijski voditelj emisija narodne glazbe. On je na samom početku procesa priznao krivnju te se nagodio s USKOK-om na dvije godine zatvora i vraćanje nezakonito stečene koristi. Državi je potom vratio 79.000 eura u gotovini i dvosobni stan u Zagrebu, koji su vještaci sredinom 2012. procijenili na 200.000 eura. Rubala je u međuvremenu već odavno odslužio svoju kaznu te na lokalnim hrvatskim televizijama ponovo ima televizijsku emisiju posvećenu narodnoj glazbi. Nagodbu s tužiteljstvom postiglo je još 58 optuženika, dok ih je 10 ostalo na optuženičkoj klupi.

Da je sud okarakterizirao ponašanje i djela koja su počinile Vinka Luetić Herman i Nevia Buković kao vrlo teška, pokazuje i sljedeći citat iz presude: “Sud smatra da se njihovim radnjama ugrožava javni poredak u cjelini, povjerenje u institucije države i postupak koje one provode, kako bi osigurale građanima moralno, zakonito i prihvatljivo ponašanje pravnih subjekata u odnosu s građanima. Svojim utvrđenim radnjama svi optuženici krše pravne i moralne norme, potkopavaju temelj demokratskih i civilizacijskih tekovina, pravnu državu i vladavinu prava. Svaki zaposlenik u državnim institucijama mora svoj posao obavljati moralno i časno. Ovdje optuženi čine suprotno i stvaraju dojam da se jednostavnim plaćanjem, koje predstavlja moralnu izopačenost, može zaobići zakon.

Zbog te presude vjerojatno su i neke osiguravateljske kuće odbijale platiti naknadu za invalidsku mirovinu HZMO-u jer su smatrale da je invaliditet utvrđen nakon što su članice povjerenstva primile mito. Tako je u predmetu koji je došao pred suca Radovana Dobronića HZMO podnio tužbu radi naknade štete u zbrojenom iznosu od 31.200,54 kune jer je plaćao invalidsku mirovinu klijentu koji je 1999. doživio prometnu nesreću koju je izazvao klijent tužene osiguravateljske kuće te zato HZMO traži da ta kuća preuzme plaćanje dijela invalidske mirovine.

U presudi se navodi da je osiguraniku HZMO-a zbog nastale opće nesposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu i u tom rješenju je navedeno da je do opće nesposobnosti za rad došlo 50 % zbog bolesti i 50 % zbog ozljede izvan rada. U tužbi se obrazlaže da je kod ove ozljede izvan rada riječ o prometnoj nesreći u kojoj je stradao klijent HZMO-a te da je riječ o prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

Vinka Luetić Herman i Nevia Buković pravomoćnom su presudom suda 2020. osuđene na godinu i četiri mjeseca zatvora, ali kaznu još nisu počele služiti. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Osiguravateljska kuća je u odgovoru na tužbu navela da osporava vjerodostojnost isprava tužitelja kao javnih isprava te da osiguranik tužitelja nije radno nesposoban, da se protivi tome da se u ovom parničnom postupku koriste dokazi koji su provedeni u upravnom postupku donošenja rješenja o invalidskoj mirovini zbog toga što tuženik u tom postupku nije sudjelovao kao stranka, a njegovo je ustavno pravo da sudjeluje u postupku u kojem se donosi odluka kojom se stranci nameću prava ili obaveze. Na kraju se navodi i da je komisija HZZO-a – dakle, ne tužitelja – nakon nezgode dana 1. veljače 2000. godine utvrdila da je klijent HZMO-a radno sposoban nakon okončanja liječenja metatarzalne kosti.

Tuženik nakon toga u odgovoru na tužbu navodi da ga to uopće ne čudi ako se uzme u obzir činjenica o članovima povjerenstva tužitelja koje je utvrdilo opću nesposobnost osiguranika tužitelja te tuženik navodi da su članovi stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti bili dr. Vinka Luetić Herman kao predsjednica vijeća te dr. Nevija Buković i dr. Nada Šikić. Osiguravateljska kuća je nakon toga u odgovoru navela i podatak da je protiv dr. Vinke Luetić Herman i dr. Nevije Buković bila pokrenuta istraga i da su one bile uhićene u vezi s primanjem mita za sređivanje lažnih invalidskih mirovina te da je osiguranik tužitelja bio sposoban za upravljanje vozilom jer bez toga ne bi mogao imati vozačku dozvolu te smatra da osiguranik tužitelja nije radno nesposoban, nego da je on “kupio” svoju nesposobnost.

No sudac Radovan Dobronić nije uvažio navode osiguravateljske kuće te je u presudi naveo da ako je osiguravateljska kuća smatrala da su članovi tužiteljeva povjerenstva prilikom rada na utvrđivanju invalidnosti klijenta HZMO-a počinili kazneno djelo, onda je protiv njih trebalo podnijeti kaznenu prijavu, a ne se pozivati na novinske tekstove. U svojoj presudi Dobronić također navodi: “Na temelju takvih tvrdnji tuženik nije osporio zakonitost rješenja tužitelja o invalidskoj mirovini te s obzirom na to da na temelju tog rješenja tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu, svakom isplatom trpi štetu prema relevantnim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, a koja šteta je posljedica štetne radnje koja je nastala time što je osiguranik tuženika skrivio prometnu nesreću u kojoj je klijent HZMO-a pretrpio teške ozljede, a troje ljudi je poginulo.”

Gotovo isti razvoj događaja može se pratiti i u preostale dvije tužbe koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podnio protiv osiguravateljskih kuća. U obje su tužene osiguravateljske kuće osporavale nalaze o invaliditetu klijenata HZMO-a, tvrdeći da te invalidnine ne bi trebale biti prihvaćene jer su donesene na temelju nalaza povjerenstva u kojem su sjedile Vinka Luetić Herman i Nevija Buković. No sud je u dva predmeta odbio te tvrdnje osiguravateljskih kuća jer je smatrao kako je nedvojbeno dokazano da su klijenti HZMO-a sudjelovali u prometnim nesrećama koje su izazvali klijenti osiguravateljskih kuća te za njihovu invalidnost i nesposobnost za rad nije bio ključan nalaz komisije u kojoj su sjedile Vinka Luetić Herman i Nevija Buković, već ishodi teških prometnih nesreća, a u jednom se predmetu navodi i sljedeće:

“Nije osnovan prigovor tuženika da su osobe koje su utvrđivale nesposobnost osiguranika, vještaci liječnice dr. Nevija Buković i dr. Vinka Luetić Herman bile proglašene krivima zbog zloupotrebe položaja i ovlasti, primanja mita i izrade lažnih nalaza u predmetu umirovljenja osiguranika tužitelja, a što je vidljivo iz dopisa Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 6. 4. 2017.”

Nacional je kontaktirao i HZMO iz kojeg nam je kratko odgovoreno na pitanja vezana uz ovaj slučaj: “Naknadu štete HZMO potražuje u visini iznosa mirovinskih primanja koja su isplaćena u određenom razdoblju ili potražuje ukupni odnosno kapitalizirani iznos u mirnom postupku podnošenjem odštetnog zahtjeva. Ako se naknada štete ne podmiri u mirnom postupku, pokreću se sudski postupci prema odgovornima za štetu, a to mogu biti osiguravajuća društva, poslodavci ili fizičke osobe. U predmetima na koje se odnosi Vaš upit poništena su rješenja o priznanju prava na mirovinu te je HZMO proveo odgovarajuće postupke prema osiguranicima radi povrata nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja.”

Iako je iz ovih predmeta jasno da je HZMO dobio tužbe i da nije pretrpio štetu zbog osuđujućih presuda svojim bivšim zaposlenicama Vinki Luetić Herman i Neviji Buković, očito je da će te presude imati utjecaja na niz potencijalnih sudskih sporova te da će se repovi afere Rubala još neko vrijeme spominjati u javnosti.

U predmetu koji je vodio Radovan Dobronić HZMO je od jedne osiguravateljske tvrtke naplatio nešto više od 70 tisuća kuna. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL