Objavljeno u Nacionalu br. 578, 2006-12-11

MATICA HRVATSKA od 2004. u tajnosti priprema novi pravopis koji je, unatoč tomu što ga rade vrhunski stručnjaci, i prije izlaska izazvao kontroverze i napade desnice, tolike da je navodno došlo u pitanje i njegovo objavljivanje, što komentira predsjednik Matice Igor Zidić

Matica hrvatska u potpunoj tajnosti od 2004. priprema novi pravopis hrvatskog jezika. Pravopis je već prije objavljivanja izazvao kontroverze i spekulacije u stručnim krugovima, ali i žestoki otpor u državotvornoj pravopisnoj struji. Najglasniji su bili autori pravopisa koji je u službenoj uporabi, na čelu s akademikom Stjepanom Babićem, koji se zalaže za odvojeno pisanje negacije neću. Navodno je pritisak na Maticu bio toliki da je u jednom trenutku objavljivanje rukopisa bilo ozbiljno ugroženo.

Situacija se zaoštrila još više kada je ugledni profesor Ivo Pranjković, inače član pravopisnog povjerenstva Matice, izjavio u Večernjem listu da je novi pravopis bliži Anić-Silićevoj verziji pravopisa nego izdanju Babića, Finke i Moguša. To je pak rezultiralo medijskom blokadom, svojevrsnim zavjetom šutnje. Na sve informacije Matica je stavila embargo tako da ni autori rukopisa ni članovi pravopisnog povjerenstva, u kojem su uz Pranjkovića predsjednik i potpredsjednik MH Igor Zidić i Vlaho Bogišić, zatim jezikoslovci Stjepan Damjanović i Mirko Peti, te Tonko Maroević i drugi, ne smiju u javnosti iznositi nikakve informacije. U međuvremenu je Marko Samardžija, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i veliki jezični znalac, pod tajanstvenim okolnostima istupio iz povjerenstva “zbog drugih stvari”.

Sukob je iniciran već samim izborom mladih i široj javnosti nepoznatih jezikoslovaca Lade Badurine, Krešimira Mićanovića i Ivana Markovića kao autorskog trojca. Lada Badurina predaje kolegij hrvatski standardni jezik na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci. Autorica je više knjiga od kojih je posebno hvaljena “Raslojavanje jezične stvarnosti”, koju je napisala u suradnji s Marinom Kovačević. Krešimir Mićanović, rođen 1968. u Brčkom, mladi je jezični stručnjak javnosti dosad poznatiji kao pjesnik i pisac proze čija je zadnja knjiga “Treba se kretati” izašla u Zagrebu prošle godine. Diplomirao je kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je magistrirao te doktorirao s tezom “Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije”. Zaposlen je kao docent na Katedri za hrvatski standardni jezik zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Znanstveni novak Ivan Marković, rođen u Zagrebu 1974., također je diplomirao i magistrirao hrvatski jezik na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Prvo je radio na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a od 2003. na Katedri za hrvatski standardni jezik zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta. Dakle, stručnost autora nije upitna, problem je jedino hoće li pravopis udovoljiti političkim uvjetima.

Autori smatraju da ne mogu govoriti o knjizi koja još nije objavljena, ali su spremni obraniti svoja stajališta nakon izlaska pravopisa iz tiska. “Naš pravopis je autorsko djelo i mi stojimo iza njega”, izjavili su autori. “Naše kompetencije su bile jasno definirane ugovorom koji smo potpisali s izdavačem Maticom hrvatskom. Prema tom ugovoru nitko nam ništa nije mogao nametati. Tijekom rada imali smo potpunu autonomiju i nije bilo nikakvih pritisaka sa strane. Ni sa kim nismo ni u kakvom sukobu, a ako postoji neki problem, tada treba o tome zapitati one koji ga stvaraju.”

Aktualni pravopis napisali su Stjepan Babić, Milan Moguš i Božidar Finka, a izdavač mu je Školska knjiga. Taj je pravopis otpočetka uživao potporu HDZ-a, a njegovi autori i podupiratelji medijski su vrlo eksponirani i imaju veliku društvenu moć. Babić je akademik, Moguš je čak i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a njihov je simpatizer i Dalibor Brozović – jezikoslovac koji je uživao toliko Tuđmanovo povjerenje da mu je ovaj dao da izabere sve natpise na novčanicama i kovanicama kuna, za što je dobio i, kako se priča u kuloarima, zamaman honorar. Izdavanje pravopisa vrlo je unosna djelatnost. Pravopis trebaju svi, a kako se u njemu stalno nešto mijenja, uredno se tiskaju nova izdanja i zbog toga je zarada od prodaje i tantijema vrlo visoka.

Igor Zidić, zamoljen da komentira zašto je Matica stavila embargo na sve informacije, odgovorio je sljedeće: “Matica hrvatska ne radi nikakav polemičan pravopis i nije nam u interesu da itko u javnosti inicira raspravu prije nego što pravopis bude objavljen. Odluku o tome da se ne izlazi u javnost s informacijama o novom pravopisu prekršio je profesor Ivo Pranjković, član Pravopisnog povjerenstva, koji je rekao da je Matičin pravopis bliži Anić-Silićevu Pravopisu hrvatskog jezika nego Hrvatskom pravopisu Babića, Finke i Moguša. Odmah se počelo spekulirati o njegovoj konačnoj verziji, iako ga nitko još nije vidio. Mogu samo reći da će novi pravopis ponuditi novu opciju, dakle, da ne zagovara niti jednu stranu, te da je Pravopisno povjerenstvo Matice hrvatske, sastavljeno od filoloških stručnjaka i stručnjaka iz javnog života, detaljno analiziralo svaku stranicu pravopisa. Kad pravopis objavimo, vidjet ćemo kako će javnost reagirati.”

Jedan je od onih koji su već reagirali jest i stari član Matice Julije Derossi koji je prošloga tjedna u Hrvatskom slovu oštro napao i novi pravopis i samoga Zidića optuživši ih da se vraćaju na Novosadski sporazum, a najspornije je za njega upravo to hoće li se ubuduće pisati neću ili ne ću.

Na hrvatskom se neću doista pisalo ne ću sve do 1953., kada su u ime bratstva i jedinstva Matica hrvatska i Matica srpska u Novom Sadu postigle sporazum o ujednačavanju srpskog i hrvatskog. Osim neću u hrvatski je tada ušla i tačka umjesto točke, a od Novosadskog sporazuma Matica hrvatska demonstrativno je odustala 1968. Deklaracijom o hrvatskom jeziku koja je bila uvod u Hrvatsko proljeće 1971. S vremenom je neću ipak ostalo u uporabi dok je, primjerice, tačka nestala.

eorganizaciju hrvatskog pravopisa poduzeo je Stjepan Babić odmah nakon demokratskih izbora 1990. On je došao na čelo Jezičnog povjerenstva Matice hrvatske i 1992. dao prijedlog da se piše biel, snieg, mlieko, zadatci, otci, sudci. Taj prijedlog je poslao HAZU, Društvu hrvatskih knjiženika, Ministarstvu kulture, Zavodu za hrvatski jezik i Filozofskom fakultetu, no sve su ga nadležne institucije odbile kao neznanstven i nepraktičan. Nakon poraza u Matici, Babić je smislio te promjene progurati malo-pomalo u svojem Pravopisu čija su nova izdanja izlazila svake druge godine. Najprije je novosti ponudio kao alternativu, pa je u izdanju iz 1994. još dopušteno čitateljima birati hoće li pisati ne ću ili neću, brjegovi ili bregovi, podatci ili podaci. U svim kasnijim izdanjima Babić propisuje da se mora pisati ne ću, brjegovi i podatci – no nikome ne kaže da mu Ministarstvo obrazovanja nije odobrilo nijednu promjenu nakon 1994. godine. Istodobno, Babić trpi vrlo oštre kritike Ive Pranjkovića, trenutačno vodećeg hrvatskog jezikoslovca. Taj je profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu suautor Enciklopedijskog rječnika hrvatskog jezika u kojem je obrađeno 175.000 pojmova, a s Josipom Silićem je napisao i Gramatiku hrvatskog jezika.

Za mišljenje o Matičinu pravopisu zatražili smo profesora hrvatskog jezika sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Josipa Silića, koji je uz Vladimira Anića bio koautor konkurentskog pravopisa što je trn u oku HDZ-u i ognjištarima. “Nemam ništa protiv pisanja pravopisa, ali to ne bih nazvao novim pravopisom nego jednostavno – pravopisom”, rekao je Silić. “Mene nitko nije konzultirao u vezi s pravopisom, nisam član Pravopisnog povjerenstva i nisam vidio rukopis pa zaista ne mogu ništa konkretnije reći, ali kada se objavi, rado ću ga vrednovati. Mislim da moramo imati povjerenja u nove, mlade ljude i dopustiti im da kažu što imaju o toj temi. Meni je dovoljno što sam se 35 godina bavio tom problematikom, to je vrlo ozbiljan posao i tako mu se mora pristupiti.” Na pitanje da komentira tzv. treći put u pisanju pravopisa, i znači li to da će se famozna negacija neću pisati s crticom kao ne-ću, Silić je odgovorio da se ne treba fokusirati na nevažne stvari nego na bit pravopisa.

Vladimir Anić i Josip Silić pravopis su izdali 1986. i 2001., a po njemu se piše neću, podaci i bregovi. No HDZ nije nikada prihvatio njihov pravopis, iako napisan daleko modernije, znanstvenije i praktičnije od Babićeva. Uz to valja napomenuti da je do 2004. u Školskoj knjizi izašlo čak osam izdanja Babićeva i Moguševa pravopisa, što je autorima i izdavaču donijelo nemalu financijsku dobit. Zbog toga su vjerojatno i zainteresirani da u svakom izdanju donesu i neku, makar i sasvim malu promjenu.

Protiv Babića

O novom se pravopisu zna samo da će biti sličan pravopisu Vladimira Anića i Josipa Silića koji nije po volji HDZ-u. Zbog toga je gotovo sigurno da će u njemu biti propisano da se neću piše zajedno, te da se više neće morati pisati podatci, zadatci, brjegovi i strjelica. Autorica pravopisa je ugledna stručnjakinja Lada Badurina, a njeni su suradnici mladi znanstvenici Krešimir Mićanović i Ivan Marković, što je sve jamstvo da će novi pravopis biti, za razliku od Babićeva, napisan moderno, znanstveno i jasno.

‘Nož u leđa hrvatskoj jezičnoj kulturi’

Akademika Stjepana Babića, autora Pravopisa koji se trenutačno koristi, zamolili smo da komentira pojavljivanje konkurentskog pravopisa: “O Matičinu pravopisu nemam što reći jer još nije izašao. Ono koliko znam, nije mnogo, ali ipak pokazuje da ima poglavlja koja nisu pravopisna, a pravopisna jednim dijelom znače vraćanje na novosadski pravopis. Što se tiče autora, svatko može napisati što želi, pa i pravopis, bez obzira na to kolika bila korist od toga. No mladci nisu toliko krivi, oni moraju slušati one od kojih zavise, krivi su oni koji iza njih stoje, a najviše Matica hrvatska. Ona se odrekla Novosadskog dogovora, a sada se opet vraća pravopisu kojemu je neću unitaristički simbol jer da nije bilo diktature iz 1929. godine i novosadskog pravopisa, Hrvati bi uvijek pisali ne ću. Uspjela Matica sa svojim pravopisom ili ne uspjela, to će svakako značiti nož u leđa hrvatskoj jezičnoj kulturi. Ne znam zašto nakon novosadskog unitarističkog iskustva Matica opet na sebe preuzima taj veliki grijeh.” Babić je navodno u godinu dana poslao Zidiću čak tri pisma na koja mu ovaj nije odgovorio, iz čega se može zaključiti da Zidić neće popustiti pritiscima.

‘Nema ni sukoba ni pritisaka’

Unatoč posvemašnjoj medijskoj blokadi, iz izvora bliskog vrhu Matice hrvatske doznali smo da je čelništvo Matice izloženo pritisku – predsjednik Igor Zidić i potpredsjednik Vlaho Bogišić zagovaraju njegovo izdavanje, no nailaze na otpor starijih i konzervativnijih članova. Na nedavnoj izbornoj skupštini Matice Bogišić je izričito najavio skori izlazak pravopisa, pa smo ga upitali zašto Matica inzistira na tajnosti rada. Bogišić je odgovorio da su to učinili “da zaštite novi pravopis od nepotrebnih i često zlonamjernih rasprava, koje su zadnjih godina potresale jezičku zajednicu. Odgovorno tvrdim da ne postoji nikakav sukob između dviju suprotstavljenih strana i da se upravo zbog tajnosti rada nitko nije mogao umiješati niti utjecati na rad autorskog trojca, a kamoli vršiti ikakav pritisak na njihovo autorstvo. Matičin pravopis nudi treći put, znači, ne oslanja se niti na Anić-Silićev pravopis, a niti na onaj Babića, Finke i Moguša pa tako u najspornijim slučajevima nudi treće rješenje. Pravopis je završen, upravo je u grafičkoj obradi, a izlazak očekujemo oko Nove godine, no bit ćemo sretni ako izađe do ožujka”.