Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak prošlog je tjedna predstavila smjernice o vrednovanju učenika dok traje nastava na daljinu i barem donekle, iako ne u potpunosti, riješila te nedoumice. No vrednovanje, odnosno ocjenjivanje učenika nije jedina nepoznanica u cijelom zamršenom procesu obrazovanja putem interneta na koje su zbog epidemije koronavirusa natjerani svi profesori i učenici. Usporedo s online nastavom koju svaka škola održava na izabranim platformama te sa sadržajima koji profesori smišljaju da bi prenijeli svoje gradivo, na televizijama – Hrvatskoj televiziji, Sportskoj televiziji i RTL2 – emitiraju se sadržaji snimljeni upravo za potrebe učenika koji nastavu slušaju doma. Na HTV3 od ponedjeljka do petka emitiraju se sadržaji za razrednu nastavu, na Sportskoj za predmetnu nastavu i neke razrede srednjih škola, a na RTL2 za srednje škole s naglaskom na sadržaj za maturante.

Nacional je istražio na koji način takav sadržaj može pomoći, kako je takva nastava organizirana i koliko djeca zaista mogu naučiti. Osim toga, Nacionalovi sugovornici objašnjavaju i zašto postoji mogućnost da su neka djeca diskriminirana održavanjem nastave na daljinu te da je nekoj djeci oduzeto osnovno ljudsko pravo, pravo na obrazovanje.

Antonija Petričušić, doktorica pravnih znanosti, docentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu i stručnjakinja za ljudska i manjinska prava, poslala je pismo ministrici Blaženki Divjak i pravobraniteljici za djecu Helenci Pirnat Dragičević, tražeći hitne intervencije u ovakav oblik nastave. Antonija Petričušić kaže:

“Može li se novo gradivo matematike dosta naučiti tako što ti nastavnica pošalje poruku tipa: ‘pročitajte tekst na toj i toj stani i riješite ove zadatke’? Je li potrebno za obradu jedne lekcije u izvanrednom stanju društva, pogođenom ne samo pandemijom, nego i iskustvom razornog potresa u najvećem gradu u zemlji, raditi u novom tehnološkom okružju, za koje do jučer niste ni znali da postoji, baš sve što kurikul propisuje, pa čak i malo više, jer nastavnici imaju osjećaj da moraju pred roditeljima, a možda i kolegama, demonstrirati svoju tehnološku pismenost i entuzijazam za online poučavanje? Ne kažem da nema među nastavnicima njih koji to rade s mjerom, ali takav način bi trebao biti standard, a ne iznimka.

Pravobraniteljici za djecu obratila sam se stoga što smatram da je organizacija nastave na daljinu u potpunosti previdjela uvažiti situaciju u kojoj se društvo, pa tako i naša djeca, nalazi. Pravobraniteljici za djecu ukazala sam da smatram kako su neke kategorije djece i diskriminirane trenutačnom izvedbom nastave na daljinu. Posebice su to učenici iz siromašnih obitelji, jer ovakva nastava pretpostavlja da svaka obitelj ima uređaje poput televizora, laptopa, kompjutera ili tableta te pristup internetu. Kako se za dostizanje ishoda učenja zahtijeva značajna, ako ne i potpuna, posvećenost roditelja, u diskriminatoran položaj stavljena su djeca čiji roditelji rade i ne mogu učiti s njima. Ukazala sam pravobraniteljici i na propust da se programom nastave na daljinu uvaži pravo učenika i učenica s teškoćama u razvoju na prilagodbu školovanja te primjerenu pomoć u ovom obliku školovanja. Svrnula sam pozornost i na zakonsku obavezu osiguranja prava na školovanje djece koja nedovoljno znaju hrvatski jezik. To su mahom djeca iz manjinskih zajednica, poglavito romske te djeca azilanti, tražitelji azila i izbjeglice.”

‘Online platforme samo potenciraju dobre predavače i oni će biti još bolji. Sad će se profilirati dobri edukatori, profesori, kao društvo mogli bismo napraviti generalno čišćenje’, tvrdi Mirela Španjol Marković

Antonija Petričušić zbog toga obratila se posebnim pismom i ministrici Blaženki Divjak i Kazimiru Bačiću, glavnom ravnatelju Hrvatske radiotelevizije, tražeći od njih da putem Škole na Trećem osiguraju takvoj djeci uključenje u nastavu. Na sve ovo ukazuje, kaže, zato što smatra da svaki obrazovni sustav mora biti egalitaran. Upravo po tome kako se prilagođava najslabijima i najmanje moćnima ocjenjuje se njegova uspješnost.

Antonija Petričušić nastavlja:

“Na taj e-mail odgovorio mi je glavni ministričin savjetnik Marko Košiček i od mene zatražio konkretne prijedloge za pomoć i proširivanje trenutačnog koncepta online obrazovanja. Moram priznati da me je taj njegov prijedlog prilično iznenadio jer od stručnjakinje za ljudska i manjinska prava, kojoj on doduše priznaje da ‘dobro barata pravnom terminologijom’, traži da osmisli nastavu hrvatskog jezika za nematerinske govornike. Iako sam prvotno taj njegov apel smatrala nepriličnim, jer bi Ministarstvo znanosti i obrazovanja moralo biti u stanju osmisliti model za uključivanje ovakve djece u nastavu, odgovorila sam ipak na taj poziv. Poslala sam mu listu kvalificiranih stručnjaka koji su u stanju iznijeti takav nastavni sadržaj kroz televizijski program. Do sada na to moje pismo nije odgovorio, ali je na njega reagirao ured pučke pravobraniteljice koji ga je uputio na postupanje uredu pravobraniteljice i istaknuo da je bitno što skorije organizirati nastavu za djecu iz ovih deprivilegiranih skupina. Ako izostane iz nastave na daljinu ta pripremna nastava hrvatskog jezika, takvoj će djeci biti još teže, vjerojatno i nemoguće nadoknaditi zaostatke u poznavanju hrvatskog jezika, a time će se prolongirati i njihova nejednakost u odnosu na vršnjake.”

S obzirom na to da se sve češće mogu čuti nezadovoljstva roditelja koji ne žele u ovolikoj mjeri biti uključeni u nastavni proces, ali nemaju izbora jer neka djeca teško prate sadržaje ponajviše zbog velikog obima obaveza i zadaća, Antonija Petričušić osnovala je Facebook grupu Roditelji o koronaškoli u kojoj je već više od 4000 ljudi. Kako kaže, roditelji pričaju i pišu po internetu da su im djeca od jutra do mraka pred ekranima, prepisuju predavanja, rješavaju zadaće, ispunjavaju radne bilježnice, pregledavaju YouTube, skidaju dokumente, ispunjavaju ih, šalju, slikaju bilježnice, šalju podneske preko različitih platformi. Ima među njima i onih koji tvrde da njihova djeca s lakoćom navigiraju među svim tim zadacima i obavezama, ali je činjenica da većina iskazuje svoje neslaganje, čak i bijes s količinom zadataka koji se zadaju djeci. Neki roditelji se čak tuže da im je nametnuta radna obaveza nastavnika za koju nisu stručni ni plaćeni. Neki tu novu zadaću i obavezu opravdavaju roditeljskom dužnošću da pomažu svojoj djeci i ne razumiju zašto se opće treba prigovarati, no razvidno je da je nastava na daljinu prebacila odgovornost usvajanja znanja djece isključivo na roditelje.

Antonija Petričušić ocijenila je program nastave na daljinu. Pogledala je, kaže, nekoliko videa za predmete petog razreda sa sinom na YouTubeu i čine joj se plošni i produkcijski siromašno osmišljeni. Smatra da su naša djeca navikla na mnogo raskošniju produkciju youtubera, njihova su očekivanja stoga u ovom informacijskom formatu mnogo veća od toga da im se ispred očiju vrte PowerPoint prezentacije prepune teksta, dok se u pozadini čuje monotoni glas predavača.

Iz Komunikacija HRT-a poslali su ovaj odgovor: “Izuzetno smo zadovoljni provođenjem nastave na daljinu. O našem projektu Škola na Trećem pisali su članke i snimali reportaže i strani mediji. Drago nam je da smo mogli kao javni servis u trenutku poput ovoga dati doprinos društvu u kojem živimo. Roditelji, a što je još važnije, djeca odlično reagiraju na nastavu u Školi na Trećem. Dovoljno o tome govori činjenica kako svakodnevno na naše e-mail adrese pristiže za svaku od učiteljica između 500 i tisuću crteža, sastavaka, pjesmica i videouradaka djece. Interakcija je ostvarena jako brzo i ponosni smo što smo izgradili most između djece i učiteljica. Nama, jednako kao i Ministarstvu znanosti i obrazovanja, važno je da djeca imaju kontinuitet u školovanju. Svako dijete ima pravo na obrazovanje i drago nam je da smo dali doprinos u tom aspektu. Djeca u današnje vrijeme jako pune uče koristeći upravo audiovizualne materijale pa im se vjerojatno zbog toga Škola na Trećem jako sviđa. Ovaj projekt ‘dignut’ je u jako kratkom vremenu, ali uspjeli smo i to zato što HRT ima profesionalce koji već godinama rade velike i važne projekte. Veliki oslonac u kreiranju emisija nam je bogata arhiva dječjeg i školskog programa HRT-a. Snimamo svakodnevno, odmorit ćemo se oko Uskrsa, a onda nastavljamo produkciju. S Ministarstvom surađujemo dobro i intenzivno. Problema ima, kao i u svakoj produkciji, ali trudimo se donositi što bolja rješenja.”

Predsjednik Uprave RTL-a Hrvatska, Marc Puškarić, rekao je da je RTL Hrvatska izuzetno ponosan što, osim redovitog i objektivnog izvještavanja informativnog programa u ovoj teškoj situaciji, može dati podršku Ministarstvu obrazovanja, sjajnoj inicijativi i projektu nastave na daljinu. S programom ‘’Matura’’ RTL2 u potpunosti posvećuje svoje jutarnje termine obrazovanju.

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević za Nacional je dala svoje viđenje nastave na daljinu i rekla gdje vidi najveći problem. Ističe kako je jako dobro da je nastava na daljinu uspostavljena i da je omogućen kontinuitet nastave, odnosno da djeca nisu izgubila kontakt sa školom i nastavnicima. Međutim, smatra da je problem u tome što nastavnici, učenici i roditelji zasad nemaju iskustva u provođenju nastave na daljinu, a što nema ni dovoljno stručnih iskustava u provođenju takvog načina rada s djecom. Još jedan problem je to što se sve to događa u iznimno stresnom vremenu, u izvanrednim uvjetima koji su, zbog mjera za suzbijanje zaraze koronavirusom, potpuno promijenile način života u obiteljima. Dodatnu zabrinutost i strahove proteklih dana doživljavaju djeca u Zagrebu i okolnom području zahvaćenom katastrofalnim potresom, zbog kojeg su mnoge obitelji bile prisiljene napustiti svoje domove.

‘Naša djeca naviknuta su na mnogo više od toga da im se pred očima vrte prezentacije u PowerPointu prepune teksta, dok se u pozadini čuje monotoni glas predavača’, kaže Antonija Petričušić o TV-nastavi

Helenca Pirnat Dragičević stoga je ministrici Blaženki Divjak poslala preporuku o zaštiti najboljeg interesa djeteta u nastavi na daljinu:

“Prva preporuka je da se jasno istakne kontakt-adresa za pitanja roditelja i učenika, pogotovo maturanata, na kojoj će moći dobiti odgovore o organizaciji nastave na daljinu i planovima postupanja u ovoj kriznoj situaciji. Važno je omogućiti dvosmjernu komunikaciju. Zatim preporučujem da se uspostavi stručno praćenje nastave kao pedagoškog procesa, za što je zadužena Agencija za odgoj i obrazovanje te da se pruži stručna podrška nastavnicima u vođenju tog procesa u skladu s pravilima pedagoške struke primjereno dobi, osobitostima i mogućnostima učenika. S druge strane, mnogim učiteljima potrebna je i tehnička podrška u primjeni novih tehnologija u nastavi. Istaknula sam da je u novom obliku nastave jako važno izbjeći da se odgovornost s nastavnika prebacuje na roditelje ili na učenike, jer i dalje nastavnici moraju ostati nositelji nastavnog procesa. Posebno sam upozorila na važnost prilagodbe sadržaja, materijala za učenje i pristupa djeci s teškoćama u razvoju u nastavi na daljinu. Pozvala sam i na prilagodbu vrednovanja i provjeravanja usvojenosti nastavnih sadržaja i odnosa prema radu i postavljenim zadacima, što ne bi smjelo dodatno otežati djeci ionako složenu situaciju u kojoj se nalaze, već bi ih trebalo rasteretiti i dati im poticaj za nastavak obrazovanja.”

Pravobraniteljica za djecu navodi da – otkako je započela nastava na daljinu – dobiva sve više pritužbi i upita roditelja jer su pred njih postavljene zadaće na koje ponekad ne mogu, ne stignu ili ne znaju odgovoriti. Javljaju joj da su djeca preopterećena jer ne mogu stići prema uputama odraditi sve zadaće koje im učitelji postavljaju:

“Pritužbe se odnose na pojedinačne slučajeve pa to ne znači da svi nastavnici pretjeruju sa zadaćama. No doznajemo da ima nastavnika koji gube iz vida da djeca u predmetnoj nastavi moraju svladati gradivo iz najmanje 12 predmeta iz kojih dobivaju veliki broj zadataka te da sve to nije lako naučiti i izvršiti u nerealno kratkom roku. Također, nastavnici zaboravljaju da nemaju sva djeca idealne uvjete za rad od kuće: računalo, brzi internet i slično. Neki su, navodno, zaboravili i na potres u Zagrebu pa su zadavali zadaće za ponedjeljak, dan nakon potresa, kao da se ništa nije dogodilo. Sve to ukazuje na važnost ostvarivanja kvalitetne komunikacije između roditelja i nastavnika, koja je nužna i u redovnim uvjetima, a sada je još važnija. Mislim da je najvažnije da Ministarstvo znanosti i obrazovanja bude osjetljivo na takve informacije i da neprekidno prilagođava i usavršava nastavu na daljinu i specifična obilježja koja mora imati takva nastava kada se provodi s djecom. I da u tome sudjeluju stručnjaci – metodičari, pedagozi, psiholozi i defektolozi.”

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević vidi mogućnost da se zanemarivanjem različitosti uvjeta u kojima žive sva naša djeca nekima od njih nanese nepravda i da ih se diskriminira. Kako kaže, u uvjetima učenja od kuće jako su naglašene razlike među učenicima po životnom standardu, uvjetima za učenje i roditeljskoj podršci te će djeca koja žive u nepovoljnoj situaciji nužno biti u težem položaju:

“Dolazak u školu i kompenzacijske mogućnosti škole za mnogu djecu su bile važan čimbenik ujednačavanja šansi u obrazovanju, a sada toga nema. Zato je sada osobito važno da učitelj poznaje životnu situaciju svakog svojeg učenika, da ispita u kakvim uvjetima dijete uči kod kuće, s kakvim tehnološkim uvjetima i znanjima raspolaže, mogu li mu roditelji pomagati, koliko je djece u obitelji i slično. Bez takve individualne podrške svakom djetetu koje živi u teškim prilikama, bojim se da je diskriminacija u ovim uvjetima neizbježna. Maturanti se s pravom osjećaju uskraćenima jer su ove nastavne godine još krajem 2019. izgubili veliki broj nastavnih dana zbog dugotrajnog štrajka prosvjetara, zatim sada zbog pandemije koronavirusa, a u Zagrebu je mnogima dodatne teškoće izazvao i potres. Njihov osnovni prigovor je da su potpuno neinformirani, a rokovi se bliže, a pokrenute su i peticije maturanata u kojima traže bolje uvjete za ovogodišnju državnu maturu, a neki predlažu i ukidanje državne mature u ovoj školskoj godini. Smatraju da im online nastava ne može pružiti jednako kvalitetnu pripremu, ali upozoravaju da im je, s obzirom na aktualnu situaciju, otežana koncentracija i praćenje takvog oblika nastave. U takvim uvjetima moglo bi biti ugroženo njihovo pravo na obrazovanje. Obrazovanje putem televizije u tom je slučaju izvrsna ideja koju stručnjaci trebaju pozorno pratiti i stalno poboljšavati, u skladu sa senzibilitetom i potrebama djece. Čini se da će ova situacija potrajati pa je jako važno da na najbolji mogući način – uz zajedničku podršku i medijskih i pedagoških stručnjaka – iskoristimo televiziju kao medij poučavanja koji je široko dostupan. Te sadržaje treba prilagoditi i specifičnim skupinama djece pa sam zato u preporuci Ministarstvu znanosti i obrazovanja pozvala da se žurno pristupi prilagođavanju programa HRT-a Škole na Trećem za učenike s teškoćama u razvoju.”

Ministarstvo znanosti i obrazovanja u odgovoru Nacionalu koncentriralo se na preopterećenost nastave osmaša i maturanata te mogućnosti problema pri upisu u 1. razred srednje škole, odnosno na fakultete. Posebno se prati provođenje državne mature.

Ministarstvo je poslalo ovaj odgovor:

“S obzirom na aktualnu epidemiološku situaciju jasno je kako će esej iz Hrvatskog jezika na državnoj maturi, koji bi se trebao pisati 16. svibnja, biti odgođen, a do tada ćemo imati informacije o novim terminima održavanja ispita državne mature. Ukidanje državne mature je posljednja opcija s obzirom na to da bi njeno nekontrolirano ukidanje zapravo značilo da gimnazijalci nisu završili svoje srednjoškolsko obrazovanje. Postupak planiranja upisa u 1. razred srednje škole obavlja se elektroničkim putem, a točne upute za unos svih podataka i opis postupka dostupan je školama i njihovim osnivačima na njihovim sučeljima.

Dužni smo istaknuti da je člankom 27. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano da su nastavnim planom i programom utvrđeni tjedni i godišnji broj nastavnih sati za obvezne i izborne nastavne predmete, međupredmetne i/ili interdisciplinarne sadržaje i/ili module, njihov raspored po razredima, tjedni broj nastavnih sati, godišnji broj sati te ciljevi, zadaće i sadržaji svakog nastavnog predmeta. Nadalje, kurikulumom nastavnih predmeta određuju se svrha i ciljevi učenja i poučavanja nastavnog predmeta, struktura pojedinog predmeta u cijeloj odgojno-obrazovnoj vertikali, odgojno-obrazovni ishod i sadržaji, pripadajuća razrada i opisi razina usvojenosti ishoda, učenje i poučavanje te vrednovanje u pojedinom nastavnom predmetu, a može se utvrditi i popis potrebnih kvalifikacija učitelja i nastavnika za izvođenje kurikuluma. Ističemo da nastava na daljinu u potpunosti mora zadovoljiti navedene zakonske preduvjete za svaku razinu obrazovanja.”

Mirela Španjol Marković vodeća je hrvatska poslovna konzultantica. Direktorica je i vlasnica tvrtke specijalizirane za treninge iz područja retorike, komunikacijskih i prodajnih vještina i leadershipa. Nacionalu je pojasnila kako ona, s komunikacijske razine, vidi školu na daljinu koju učenici prate putem televizije.

‘U uvjetima učenja od kuće naglašene su razlike među učenicima u standardu, uvjetima za učenje i roditeljskoj podršci te će oni koji žive u nepovoljnoj situaciji biti u težem položaju’, kaže pravobraniteljica

Ona je rekla:

“Pogledala sam televizijske programe na kojima se prikazuje televizijski sadržaj za školu na daljinu jer sam željela vidjeti kako su se nastavnici snašli u situaciji u kojoj nisu nikad bili. Mogu reći da sam ugodno iznenađena, posebno učiteljicama razredne nastave, načinom na koje su se uspjele prilagoditi. Nemaš stvarne ljude, stvarnu djecu već cijelo vrijeme komuniciraš s predmetom, s kamerom. To je nova situacija, neprirodna u sociološkom smislu jer nema razgovora, komunikacije, interakcije s učenicima. Inače to učenje na daljinu je fenomen jer ne vidiš onog drugog ni njegovu reakciju i govor tijela. Učiteljice su se fantastično snašle jer su pronašle način kako držati pozornost – puno sporije govore i puno više gestikuliraju nego što bi to činile u normalnim okolnostima.

S druge strane, moramo biti svjesni toga da ovom slučaju nije riječ o nastavi od šest sati dnevno koliko su djeca prosječno u školi, već je to sat ili sat i pol nastave po razredu. Stoga je ipak lakše držati pažnju na taj način, to su više naputci za učenje. Veći problem imaju roditelji koji sigurno moraju djeci na neki način pomagati pa je tu važna suradnja roditelja i učitelja. Roditeljima je teško i to je zaista tako jer ne moraju niti ne mogu svi znati gradivo svog djeteta.”

Mirela Španjol Marković kaže da je nastava koja se prati putem televizije jednosmjerna komunikacija. Drugi dio komunikacije, onaj od učenika prema profesoru, odvija se e-mailom ili na internetskim platformama i ona je jednosmjerna: “Komunikacija koja je inače dvosmjerna podijeljena je na dvije jednosmjerne, recimo to tako. Izostaje izravan kontakt i važno je to znati. Puno će se toga promijeniti, ali potreba za tom interakcijom nikad se neće promijeniti i nakon ovog iskustva to će svima biti jasnije. Socijalni kontakt, potreba za druženjem, potreba za grupnim radom, blic usmena pitanja i razgovor online nastava ne može niti će ikad moći zamijeniti. Međutim, u jednom dijelu će se zbog ovoga što svi skupa prolazimo u sklopu škole na daljinu promijeniti to da ćemo shvatiti, i već smo shvatili, da online nastava pruža puno toga, puno više od onoga što smo mislili, pa će se vjerujem takve metode više i primjenjivati u radu. Djeci nedostaje informacija, to je sigurno problem, ne mogu informaciju dobiti odmah pa to može prouzročiti stres, ali pomoglo bi da profesori ili učitelji snime svoj nastavni sat. Danas zaista nije problem snimiti se i pokazati djeci o čemu se govori, jer djeci je potrebno da slušaju predavanje, da bi mogla bolje shvatiti o čemu se radi. Posebno je važno da profesori prirodnih predmeta objasne svoja predavanja jer matematika je, primjerice, predmet u kojem treba razumjeti proces. Televizija je u tom slučaju puno bolja od e-maila ili predavanja putem slajda, dakle kad učenik ne čuje predavanje. Ono što je mladima jako prihvatljivo jest video kao medij, oni ga koriste svakodnevno i tu su ‘doma’. Video kao kanal nije loš jer ako djeca dobiju samo sliku to je veliki problem. Nisu svi profesori jednako kvalitetni ni u ‘offline’ nastavi, a u školi na daljinu posebno dolazi do izražaja koliko je tko vješt u metodici i prenošenju znanja. Online platforme samo potenciraju dobre predavače i oni će biti još bolji. Sad će se profilirati dobri edukatori, profesori i kao društvo mogli bismo napraviti generalno čišćenje.”