NACIONAL je u posjedu presude njemačkog suda kojim se podaci dobiveni od Francuske nakon probijanja enkripcije aplikacije SkyECC ne mogu koristiti na sudu kao zakonski pribavljeni dokazi. Razloga za takvu sudsku odluku je više, a osnovni su da je riječ o dokazima prikupljenima na nezakonit način jer su se bez ikakvog opravdanja prisluškivali deseci tisuća građana, a okrivljenicima se uskraćuje temeljno pravo na poštenu obranu.

Otkad su diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj i susjednim zemljama, dešifriranjem poruka kriptiranih aplikacija razbijene brojne zločinačke organizacije koje su se bavile krijumčarenjem narkotika i drugim teškim zločinima, vode se polemike o tome jesu li tako dobiveni dokazi zakoniti ili nisu.

U presudi suda u Frankfurtu iz travnja ove godine ističe se kako je “nevažno je jesu li ti podaci hipotetski mogli biti zakonito prikupljeni sukladno njemačkom pravu, jer je prikupljanje podataka uslijedilo na temelju zahtjeva njemačkih vlasti za pravnom pomoći”.

Podaci su se, štoviše, već nalazili u posjedu francuskih istražnih tijela, odnosno prvotno su prikupljeni u druge svrhe, a ne za korištenje u njemačkom kaznenom postupku. Prema njemačkom Zakonu o kaznenom postupku, takvi se podaci ne mogu koristiti u pojedinačnom pravnom postupku.

Osim toga, podaci su prikupljeni u Francuskoj, na temelju “pojedinih mjera sukladno francuskom procesnom pravu”, piše sud u Frankfurtu.

Prilikom provođenja istražnih radnji unutar jedne zemlje je zadiranje u ustavom zajamčena prava – koje se provođenjem dokaza nastavlja ili produbljuje – u pravilu već ograničeno u trenutku naloga istražne radnje. Primjerice, ograničenjem na osobito teška kaznena djela ili slučajeve kvalificirane sumnje.

“Ako se takvo ograničenje ne može ostvariti jer je – kao u ovom slučaju – druga država članica izvorno poduzimala istražne radnje temeljem vlastitih propisa, a čime se zadiralo u ustavom zajamčena prava, pojedine razlike u pretpostavkama za mogućnost takvog zadiranja treba kompenzirati na razini mogućnosti uporabe dokaza”, piše u sudskoj odluci.

Zbog specifičnosti pravne pomoći u dokaznom postupku i pravnog okvira Europske unije koji to uređuje, kriteriji za upotrebljivost saznanja prikupljenih nadzornim radnjama unutar jedne zemlje i onih prikupljenih u inozemstvu nisu u potpunosti identični, posebice kada se radi o korištenju rezultata nadzora koji su već postojali izvan konteksta pravne pomoći, dakle informacija koje su bile prikupljene u okviru već provedenog kaznenog postupka u inozemstvu, a ne na temelju zahtjeva za pravnu pomoć.

“Suprotno mišljenju državnog odvjetništva, nije bitno je li postupak prikupljanja SkyECC komunikacijskih podataka najsličniji telekomunikacijskom nadzoru prema paragrafu 100a stavku 1 S1 Zakona o kaznenom postupku, telekomunikacijskom nadzoru prema paragrafu 100a stavku 1 S2 i 3 Zakona o kaznenom postupku ili online pretrazi prema paragrafu 100b Zakona o kaznenom postupku”, stoji u presudi.

Bitno je, neovisno o tome kojoj istražnoj radnji prema njemačkom pravu postupanje francuskih vlasti najviše sliči, primijeniti vrednote utjelovljene u procesnim ograničenjima uporabe dokaza, kojima zakonodavac uvažava načelo proporcionalnosti u sličnim slučajevima intenzivnog zadiranja u ustavom zajamčena prava, navodi dalje sud u Frankfurtu.

Čak i ako se dodatno uzme u obzir način prikupljanja dokaza od strane francuskih tijela, ništa se ne mijenja.

Prijevod presude suda u Frankfurtu možete pročitati ovdje.

Policija i USKOK razbili lanac švercera ogromne količine kokaina

Pravno neodrživi dokazi

U međunarodnim predmetima, o kakvom je i u konkretnom slučaju riječ, dokazi koje je izvelo njemačko državno odvjetništvo temelje se uglavnom na (de)šifriranoj komunikaciji koju su optuženici razmjenjivali putem telefona koje pružala usluga SkyECC.

Budući da su se za to koristili serveri smješteni u Francuskoj, vlasti su pokrenule aktivnosti presretanja komunikacija korisnika u stvarnom vremenu (prisluškujući desetke tisuća ljudi) u okviru zajedničke istrage (uspostavom Zajedničkih istražnih timova), što je uključilo policije i pravosuđa više europskih država.

Kao rezultat istražnih aktivnosti, presretnute komunikacije podijeljene su drugim stranim pravosudnim tijelima koja su izravno sudjelovala ili su se (poput Njemačke) tek kasnije zainteresirala za razvoj istrage.

Kao što se već dogodilo u Nizozemskoj i Italiji, ili sada Njemačkoj, zagovornici prisluškivanih osoba uključenih u kaznene postupke postavili su pitanje provjere zakonitosti aktivnosti koje su se provodile u Francuskoj te njihove pouzdanosti i vjerodostojnosti.

Zapravo, sve su zanimali tehnički načini na koje su francuske vlasti došle do podataka, a koji su naknadno proglašeni državnom tajnom i, stoga, nisu bili i ne mogu se dijeliti s drugim zemljama suradnicama, a još manje su poznati obranama okrivljenika.

Ovo ograničenje ponovno je predstavljalo izuzetno značajnu prepreku temeljnog prava na obranu, a posebno provođenju unakrsnog ispitivanja načina na koji su dokazi izvedeni. Metoda prikupljanja podataka – nepoznata optuženicima – tako postaje nemoguća za osporavanje, a također je uklonjena iz sudskih pregleda zakonitosti.

S tim u vezi, u Njemačkoj, kao i u drugim zemljama, stav tužiteljstva temelji se na primjeni načela uzajamnog povjerenja između država u kontekstu istraga koje se provode kroz zajedničke istražne timove, što bi svako daljnje istraživanje metoda i osnova učinilo nepotrebnom.

Presuda je, nakon jasnog, ali ponižavajućeg tijeka argumentacije prema pravima optuženih, slijedila posebno povoljan kriterij prema načelu međudržavnog povjerenja.

Ukratko, presuda ozbiljno ograničava mogućnost nadzora domaćeg suda u pogledu istražnih aktivnosti koje se provode u inozemstvu – pod odgovornošću stranog pravosudnog tijela – čiji su rezultati ušli u domaće postupke.

Stoga, samo zato što dolaze iz zemalja koje sudjeluju u europskoj pravosudnoj suradnji, istražne radnje koje su naizgled i formalno kompatibilne s domaćim pravom ne bi zasluživale daljnju istragu; pretpostavka koja je možda opasna u praksi, s obzirom na različite geometrije i jamstava vis-à-vis prava optuženika i neovisnosti pravosuđa u samim državama Europske unije.

Branitelji optuženih za šverc kokaina i oružja traže izdvajanje Sky komunikacije

I okorjeli kriminalci imaju pravo na pošteno suđenje

Hrvatski sudovi još uvijek nisu zauzeli pravo jasan stav o tom pitanju, iako postoji nekoliko prvostupanjskih odluka prema kojima su takvi dokazi zakoniti.

Jedan od odvjetnika koji se najozbiljnije bavio ovom problematikom je Ljubo Pavasović Visković, koji zastupa Petra Ćosića zvanog Šarac, pred zagrebačkim Županijskim sudom. On je prije dva mjeseca poslao Visokom kaznenom sudu (VKS) žalbu u kojoj sa žestoko obrušio na stav zagrebačkog suda da su podaci dobiveni od Francuske zakoniti.

Tvrdi da je sud kršio pravo obrane da zna ono što mora znati uskraćujući pravo uvida u određenu dokumentaciju.

“Pobijano rješenje, koje u svojoj osnovi predstavlja nekritičko prihvaćanje teza USKOK-a o karakteru i zakonitosti predmetnih dokaza, pokazuje jedan veliki trud i napor Suda, kombinirajući različite pravne temelje u vrio ograničenim dijelovima, ozakoni nešto što u hrvatskom pravnom sustavu može, na teoretskoj ravni, biti ozakonjeno jedino primjenom tzv. vaganja”, rekao je Pavasović Visković za Slobodnu Dalmaciju.

Naime, predmet ovog postupka toliko je stran našim temeljnim načelima javnog i pravnog poretka, tako da ga se ozakoniti može jedino ako se doslovno pregaze gotovo sva načela koja naš pravni po redak poznaje kad je u pitanju zaštita prava osobe osumnjičene za počinjnje bilo kojeg kaznenog djela.

Sud tvrdi da se radilo o nadzoru nad pravnom osobom koja je neprijavljeno obavljala uslugu enkripcije i komunikacije, dok USKOK u svojem očitovanju tvrdi da su nalozi francuskog suda bili izdani za konkretno kazneno djelo zloporabe opojnih droga, te da se i u našem sustavu mogu izdavati nalozi za posebne dokazne radnje u odnosu na NN osobu.

Sud vrlo mudro činjenično bježi od mogućnosti da se ovdje radilo o nadzoru osoba zbog krijumčarenja opojnih droga. Zašto? Zbog toga što, kad bi se radilo o nadzoru svih korisnika predmetne platforme za komunikaciju, sa sumnjom da se bave krijumčarenjem droga, tada bi se radilo o masovnom nadzoru.

A masovni nadzor dijametralno je suprotan hrvatskom pravnom poretku. Nadzor jest bio usmjeren prema serveru u tehničkom smislu, ali nadzirale su se osobe koje su preko njega komunicirale – navodi u svojoj žalbi, uz ostalo, odvjetnik Pavasović Visković.

“Jedina je istina ovdje da se radilo o masovnom nespecificiranom nadzoru neograničenog broja ljudi“, kaže Pavasović Visković, a s njim se slažu i drugi odvjetnici koji u raznim postupcima u hrvatskoj brane desetke okrivljenih pripadnika zločinačkih narkokartela i organizacija.

“Misli li doista netko da je netko u Francuskoj ili Belgiji tone podataka na hrvatskom ii srpskom jeziku smisleno čitao i onda izdvajao i poslao vlastima u RH? Ili je vjerojatnije da je istina ono što mi tvrdimo – analiza podataka u smislu utvrđivanja jezika pa onda slanje, na hrvatskom Hrvatskoj, na srpskom Srbiji . I tek nakon toga slijedi ozakonjivanje svega Europskim istražnim nalogom“, kaže.

“Kriminalci i počinitelji najtežih kaznenih djela imaju jednaka prava kao i neporočni bogobojazni građani, a ako se državnim vlastima dopusti ova manipulacija, masovni nadzor nad svim građanima postaje otvoren i moguć“, kategoričan je Pavasović Visković.

SKY APLIKACIJA VODI DO TITA Uhićen ‘perač novca’ narkokartela. U BiH unio čak milijun i pol eura