Fra Vladimir Vidović suspendiran je zato što je Nacional Vidovićevu nadređenom, provincijalu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenku Hontiću, poslao pitanja o sumnjama protiv Vidovića. To je istinska pozadina prošlotjedne iznenadne i mnogima šokantne suspenzije omiljenoga fratra koji slovi za progresivnog svećenika i zaštitnika siromašnih, ali je toj suspenziji pridonijelo i još nešto.

Hontić je neposredno prije donošenja te odluke primio na razgovor jednu uglednu, relativno utjecajnu i poznatu javnu osobu, izrazito povezanu s Crkvom, čiji je sin također imao neposredna saznanja o optužbama protiv fra Vidovića. Tu je javnu osobu o detaljima tog slučaja upoznao upravo Nacional. O optužbama protiv fra Vidovića bio je upoznat njegov malodobni sin, blizak mladiću koji je prijavio fra Vidovića. Štoviše, u inicijalnim informacijama čak se spominjala mogućnost da je i taj mladić žrtva Vidovićeva neprimjerenog ponašanja.

Potom su ta javna osoba i fra Hontić stupili u kontakt i 15. listopada sastali se uživo i prodiskutirali okolnosti tog slučaja. Ta javna osoba, deklarirani vjernik i svakako osobno naklonjena Crkvi, Nacionalu se potom zahvalila i dodatno potvrdila postojanje optužbi na račun fra Vidovića kao i saznanje da je s njima upoznat veći broj mladih ljudi. Sa svim tim detaljima bio je upoznat i fra Hontić. Činjenica da su s ovim slučajem upoznati Nacional i ta javna osoba, vrlo je vjerojatno presudno utjecala na provincijalovu odluku da cijelu stvar “presiječe” kako je i napravio, kako bi preduhitrio nekontrolirane javne reakcije. Ta činjenica – da fra Vidović, naime, nije smijenjen odmah nakon što je Crkva primila pismenu prijavu protiv svećenika, nego tek nakon što je za to doznao i počeo se raspitivati Nacional – pokazuje, s jedne strane, kako dijelovi Crkve, za razliku od uvriježenoga crkvenog ponašanja, napokon počinju uvažavati otkrića sekularnih medija te razumijevati nužnost brze istrage, i crkvene i pravosudne, optužaba za seksualne zločine svećenika. No istodobno, s druge strane, reakcija koja dolazi tek nakon poticaja iz medija, umjesto da odgovorne crkvene vlasti reagiraju već na samu prijavu žrtve, ostavlja i dalje gorak dojam da Crkva nastavlja biti bešćutna prema žrtvama, a više brine za vlastiti ugled u javnosti, pa pokušava sanirati štetu preduhitrujući novinarska otkrića. Tek kad se i to promijeni, odnosno kad Katolička crkva u cjelini počne uvažavati žrtve i reagirati na njihove prijave, ne čekajući da mediji otkriju skandal, moći će se reći da se u samoj instituciji nešto ozbiljno mijenja nabolje; dotad, reakcija koja dolazi tek nakon što se skandal više ne može zataškati nije više od puke kontrole štete.

Poznata zagrebačka odvjetnica Jadranka Sloković zastupa i brani fra Vladimira Vidovića. FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

Precizna kronologija događaja nedvosmisleno dokazuje da je fra Vidović suspendiran tek nakon što je Crkva shvatila da Nacional zna detalje njegova, sudeći po prijavi žrtve, kriminogenog ponašanja.

U ponedjeljak, 14. listopada u 12:20, Nacional je na e-mail uredništva primio e-mail poruku od vjerodostojnog izvora, čiji su podaci poznati redakciji, koji je Nacional obavijestio kako je protiv fra Vladimira Vidovića provincijalu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenku Hontiću upućena pismena prijava zbog navodne pedofilije i seksualnog uznemiravanja na štetu maloljetnog sjemeništarca i bogoslova.

Fra Vidović, prema tome izvoru, osumnjičen je da je maloljetnika “neprimjereno dirao po stražnjici, ljubio i grlio”. Tvrdi se, također, kako ta žrtva nije jedina. Isti je izvor ustvrdio kako su crkveni autoriteti pokušali zataškati skandal, ne javivši u početku ni roditeljima mogućih žrtava ni državnim institucijama, vršeći istodobno pritisak da nitko od obaviještenih o skandalu nikome ništa ne govori. Navodno su mladim ljudima, vjernicima, od kojih su neki još maloljetni, govorili kako oni koji svjedoče o nedoličnom ponašanju svećenika žele uništiti franjevačku provinciju i napakostiti joj.

Izvor Nacionala, očito obaviješten o zbivanjima u Crkvi, podsjetio je u svom e-mailu kako je riječ o franjevačkoj provinciji koja se bila teško kompromitirala godinama štiteći seksualnog predatora fra Gracijana Gašperova, nekadašnjeg gvardijana samostana Svetog Frane u Splitu, te zamolio da Nacional istraži optužbe protiv fra Vladimira Vidovića kako, ako su istinite, ne bi bile zataškane i zaboravljene.

Dan nakon što je Nacional primio spomenuti e-mail, u utorak, 15. listopada u 18.35, Nacional je provincijalu Hrvatske provincije Svetog Jeronima franjevaca konventualaca poslao pitanja o tim sumnjama. Pitali smo je li točno da je provincijalu, ili vodstvu te provincije, jedan maloljetni bogoslov, čije je ime poznato redakciji Nacionala, poslao pismenu pritužbu da ga je fra Vladimir Vidović neprimjereno dirao po stražnjici, ljubio i grlio. Pitali smo i kada je provincijal primio tu pritužbu, što je tim povodom poduzeo te jesu li o svemu obaviješteni roditelji tog maloljetnog bogoslova. Zanimalo nas je, također, je li istina da ta pritužba nije bila jedini glas o seksualnom zlostavljanju fra Vladimira Vidovića prema mladim bogoslovima, te ako jest istina, koliko je žrtava još zabilježeno. Zanimalo nas je, također, jesu li prema fra Vladimiru Vidoviću poduzete kakve mjere i hoće li biti, kao i je li obaviješteno Državno odvjetništvo, i hoće li biti. Provincijala Hontića zamolili smo da nam odgovori do četvrtka, 17. listopada, do kraja radnog vremena.

Nepunih deset minuta nakon tog e-maila s pitanjima, u utorak, 15. listopada u 18.44, Nacional je poslao pitanja i pročelniku Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije Tomislavu Hačku. Zanimalo nas je je li Zagrebačka nadbiskupija obaviještena o pismenoj pritužbi koju je jedan maloljetni bogoslov, čije ime je poznato redakciji Nacionala, poslao provincijalu Hrvatske provincije Svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenku Hontiću, u kojoj navodi već spomenute optužbe protiv fra Vladimira Vidovića. Zanimalo nas je i kada je i kako Zagrebačka nadbiskupija dobila tu informaciju, ako ju je uopće dobila, te je li tim povodom pokrenut bilo kakav crkveni postupak u koji je uključena Zagrebačka nadbiskupija. Zanimalo nas je, također, jesu li o tim događajima obaviješteni roditelji tog maloljetnog bogoslova, i sudjeluju li u postupku.

Zanimalo nas je, kao i s prethodnim upitima, je li točno da ta pritužba nije bila jedini glas o mogućem seksualnom zlostavljanju fra Vladimira Vidovića prema mladim bogoslovima, te ako jest točno, koliko je žrtava još zabilježeno. Tražili smo odgovor i na pitanje jesu li prema fra Vladimiru Vidoviću poduzete kakve mjere, i hoće li biti, kao i je li obaviješteno Državno odvjetništvo, i hoće li biti. Pročelnika smo zamolili da nam odgovori do četvrtka, 17. listopada, do kraja radnog vremena. Sljedeći dan, u srijedu, 16. listopada točno u podne, iz Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije dobili smo nepotpisani odgovor koji glasi ovako: “Nastavno na Vaš upit od 15. listopada 2024. g. odgovaramo Vam da je glede mogućeg slučaja koji navodite u Vašoj elektroničkoj pošti mjerodavan isključivo ordinarij navedenog redovnika.” Dvadeset minuta kasnije istog dana, 16. listopada u 12.20, s iste adrese dobili smo novi, kratki ali iznimno intrigantan e-mail koji glasi ovako: “Poštovani, budući da znate ime maloljetnika i okolnosti događaja, podsjećamo na Vašu građansku dužnost da sami prijavite slučaj policiji.”

Dan kasnije, u četvrtak, 17. listopada, Informativna katolička agencija Ika u 12.17 objavila je priopćenje provincijala fra Miljenka Hontića o suspenziji fra Vladimira Vidovića koje je, razumljivo, odmah eksplodiralo u medijima. To priopćenje glasi: “Provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, poštujući kanonske propise, a radi dobra Crkve, u srijedu 16. listopada 2024. godine donio je odluku, radi predostrožnosti, o privremenoj mjeri zabrane javnog vršenja svećeničke službe (usp. čl. 1722 Zakonika kanonskog prava), i svih dužnosti u provinciji fra Vladimiru Vidoviću. Nakon obavijesti o mogućem kaznenom djelu i prikupljanja osnovnih podataka provincijal je podnio i prijavu nadležnim kanonskim institucijama i Državnom odvjetništvu te je otvoren za potpunu suradnju s civilnim vlastima. Poštivajući interes javnosti, provincija poziva medije da se prilikom izvještavanja o ovom događaju suzdrže od otkrivanja detalja mogućeg kaznenog djela kako bi poštivali sve zakonske odredbe i zaštitili sve dionike te civilnim vlastima omogućili provedbu sveobuhvatne istrage u čemu će imati punu podršku i suradnju cijele Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Budući da je fra Vladimir Vidović uz svećeničke, obnašao i brojne druge dužnosti unutar provincije te je bio definitor, predsjednik Uredničkog vijeća Veritasa i ravnatelj Doma sv. Antuna Padovanskog, iste će privremeno biti povjerene drugoj braći franjevcima. Provincija ovom prigodom izražava žaljenje radi cijeloga slučaja, nudi ispriku ukoliko se istragom i postupkom utvrdi kaznena odgovornost fra Vladimira Vidovića.”

Crkva je suspendirala fra Vladimira Vidovića nepuna 24 sata nakon što je Nacional provincijalu Miljenku Hontiću poslao detaljna pitanja o optužbama protiv Vidovića. FOTO: Screenshot

Jasno je, dakle, kako je provincijal fra Hontić odluku o suspenziji fra Vidovića donio dan nakon što je od Nacionala primio pitanja o optužbama protiv njega, a ne kada je primio prijavu žrtve, što dovodi u pitanje dojam o njegovoj odrješitosti, koji bi se mogao steći na osnovu čitanja citiranog priopćenja. Također, Nacional je doznao i dodatne detalje koji bacaju sumnju na nedvosmislenu odlučnost vodstva franjevačke provincije Svetog Jeronima da sama, bez poticaja izvana, uistinu istraži optužbe za seksualno uznemiravanje ili drugo takvo neprihvatljivo ponašanje svog svećenika nad maloljetnicima.

Nacional je doznao kako su provincijala Hontića Nacionalova pitanja jako uplašila te kako je maloljetni prijavitelj fra Vidovića, u razdoblju nakon što je Nacional poslao pitanja provincijalu Hontiću, bio izložen stanovitome pritisku, jer je svoju pritužbu trebao ponoviti pred odvjetnikom koji zastupa tu provinciju i pred nekoliko crkvenih osoba, a krenula je bila i neformalna istraga o tome tko je Nacionalu javio za cijeli slučaj. No kako bilo, činjenica jest da je provincijal Hontić, nakon prvotnoga šoka spoznaje da su mediji doznali za teške optužbe protiv omiljenoga fratra njegove provincije, ipak odlučio postupiti kako je jedino i trebao te da nije, poput njegova prethodnika provincijala fra Josipa Blaževića, odlučio ustrajati u sramotnom ignoriranju pritužbi za seksualni zločin protiv maloljetnog bogoslova.

Ipak, sumnju da je crkvenim vlastima i u ovom slučaju više stalo do ugleda njih samih kao i do zaštite osumnjičenika, a mnogo manje do iscjeljenja žrtve, pa čak možda i zadovoljenja pravde, budi nekoliko okolnosti slučaja. Primjerice, provincijal u svom priopćenju navodi kako je privremenu mjeru zabrane vršenja svećeničke službe i svih dužnosti u provinciji fra Vidoviću izrekao “radi dobra Crkve” i “radi predostrožnosti”, dok prijavitelja nije ni spomenuo, osim implicitno, u posljednjem odjeljku priopćenja, u kojemu “izražava žaljenje radi cijeloga slučaja” i “nudi ispriku” – ali samo “ukoliko se istragom i postupkom utvrdi kaznena odgovornost”. Premda na prvi pogled korektan, tako sročen tekst priopćenja ne valja čitati izdvojeno, sam za sebe, nego svakako i u kontekstu prethodnoga odnosa franjevačke provincije Svetog Jeronima prema seksualnim zločinima njihovih svećenika prema maloljetnicima – a taj odnos, blago rečeno, nipošto nije bio onakav kakav bi trebao biti.

Također, provincijal Hontić u svom priopćenju “poziva medije da se prilikom izvještavanja o ovom događaju suzdrže od otkrivanja detalja mogućeg kaznenog djela kako bi poštivali sve zakonske odredbe i zaštitili sve dionike te civilnim vlastima omogućili provedbu sveobuhvatne istrage u čemu će imati punu podršku i suradnju cijele Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.” Taj provincijalov poziv osnažen je i dan nakon njegove reakcije, nakon što je objavljeno da je pravna zastupnica fra Vladimira Vidovića jedna od najuglednijih hrvatskih odvjetnica Jadranka Sloković. Nakon što je, dakle, postalo jasno da je Crkvi itekako stalo da zaštiti fra Vidovića – o prijavitelju odnosno žrtvi, Crkva uopće ne govori – odvjetnica Jadranka Sloković u svom je priopćenju “ukazala na važnost vođenja računa o zakonskim odredbama o tajnosti izvida, čiji cilj je zaštita svih sudionika u postupku te provođenja uspješnih izvida, kao i o presumpciji nedužnosti”. Povrh toga, Jadranka Sloković je “ukazala da svaka javna osuda za počinjenje kaznenog djela u situaciji kada ono nije utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, a posebice u ranoj fazi tek podnesene prijave, može imati nepopravljive posljedice za dostojanstvo, čast i ugled prijavljene osobe, koje kasnije neće biti moguće adekvatno sanirati kada se utvrdi neosnovanost prijava za koje osoba tereti.”

Takvo obraćanje medijima provincijala Hontića i pravne zastupnice osumnjičenika može se čitati i kao implicitna prijetnja medijima odluče li se objaviti činjenice koje su o slučaju doznali. Bila prijetnja ili ne, svakako je riječ o ciničnoj intervenciji u korist osumnjičenika, jer se po svim poznatim detaljima može gotovo sigurno zaključivati kako javnost za cijeli slučaj ne bi ni doznala da Nacional nije krenuo istraživati slučaj. Kada, dakle, provincijal Hontić poziva medije “da se prilikom izvještavanja o ovom događaju suzdrže od otkrivanja detalja mogućeg kaznenog djela kako bi poštivali sve zakonske odredbe i zaštitili sve dionike”, on, zapravo, zahtijeva ne da se zaštiti žrtva, nego osumnjičenik. Isto tako, kada pravna zastupnica osumnjičenika podsjeća na zakonske obveze o tajnosti izvida i presumpciji nevinosti, ona također, hotimice ili ne, medijima nastoji otežati rad, usprkos tome što su upravo mediji zaslužni da je cijeli slučaj uopće pokrenut. Zato valja jasno reći da takvi pritisci, suprotno onome što njihovi autori javno tvrde, ne pomažu pronalaženju istine i zadovoljenju pravde, nego upravo suprotno: oni nastoje spriječiti medije, jedine koji su u ovakvim slučajevima uistinu neovisni, da potaknu sve odgovorne da učine što im je dužnost učiniti. Istodobno, valja naglasiti i to da mediji, kada rade svoj posao, ne čine to zato da bi narušili tajnost bilo kakve istrage ili prekršili pretpostavku o bilo čijoj neovisnosti, nego naprosto zato da ispune dužnost koja im u demokratskom društvu pripada: informirati javnost kako bi saznala ono što ima pravo znati te, otkrivajući ono što se pokušava prikriti, služiti kao svojevrsni nadzor i korektor društvenog licemjerja i zataškavanja.

Kada je riječ o činjenici da fra Vidovića brani Jadranka Sloković, važan i zanimljiv aspekt toga zastupanja objavljen je u članku koji je u ponedjeljak, 21. listopada, na portalu autograf.hr objavio autor Aurelie Nimarin, napisavši kako “vijest da je fra Vidović angažirao jednu od najskupljih odvjetnica u Hrvatskoj, Jadranku Sloković, postavlja ključno pitanje: tko financira njegovu pravnu obranu i što to znači za Crkvu i vjernike?”. Nimarin piše: “Franjevci su poznati po svojim zavjetima siromaštva i skromnosti, što čini angažman vrhunske i skupe odvjetnice iznenađujućim. Ako pretpostavimo da fra Vidović samostalno ne može financirati takvu obranu, logično je zapitati se dolazi li novac iz crkvenih izvora. Ako je to slučaj, otvara se pitanje etičnosti korištenja crkvenih sredstava, koja uglavnom dolaze iz priloga vjernika. Provincija franjevaca konventualaca, kojoj fra Vidović pripada, trebala bi javno priopćiti tko financira njegovu obranu, ili barem jasno reći financiraju li je oni. Transparentnost u ovom slučaju nije samo poželjna, već i nužna kako bi se održao moralni integritet Crkve i povjerenje vjernika. Neizvjesnost oko financiranja pravne obrane može dodatno narušiti povjerenje između vjernika i crkvenih institucija, pogotovo ako postoji mogućnost da se sredstva namijenjena duhovnim i humanitarnim aktivnostima koriste za obranu osobe optužene za ozbiljan i težak zločin. Jesu li vjernici svjesni da bi njihovi prilozi mogli biti potrošeni na ovakav način? Ako se ispostavi da Crkva financira obranu bez prethodnog obavještavanja svojih članova, to bi moglo dovesti do osjećaja izdaje i razočaranja. U vremenu kada je povjerenje u institucije na kušnji, transparentnost postaje neophodna za očuvanje integriteta i vjerodostojnosti”.

Do suspenzije, fra Vladimir Vidović bio je, među ostalim, glavni urednik katoličkog mjesečnika Provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca Veritas – glasnik sv. Antuna Padovanskog. Na mrežnoj stranici tog časopisa objavljen je fra Vidovićev životopis, u kojemu stoji kako je rođen 1982. godine u Slakovcima kod Vinkovaca, a u postulaturu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca primljen je 2007. Izvor blizak Vidoviću za Nacional je izjavio kako on potječe iz pristojne građanske obitelji, da mu je otac profesor matematike te da je bio izrazito nesretan kada mu je sin jedinac rekao kako namjerava postati svećenik. To je i Vidoviću teško padalo i teško se nosio s tom situacijom. Tijekom 2007. upisao je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je 2013. diplomirao, kada je zaređen i za svećenika. Vršio je službu župnog vikara u župama Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima, sv. Ivana Krstitelja u Puli i sv. Josipa Radnika u Sisku te privremenog upravitelja župe u župi sv. Antuna Padovanskoga u Wellandu (Kanada). Od 2016. bio je nacionalni duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda, a od 2018. glavni urednik Veritasa. Bio je i ravnatelj Doma sv. Antuna i voditelj Pučke kuhinje na Svetom Duhu, po čemu ga javnost najviše i poznaje, a bio je i duhovnik Ansambla Kolbe i ravnatelj Festivala kršćanskog kazališta. Mediji su objavili kako je fra Vidović široj javnosti najpoznatiji kao voditelj pučke kuhinje u kojoj se svakodnevno podijeli više stotina obroka. “Kao voditelj pučke kuhinje ističem kako nije problem pripremiti četiristo obroka za sve potrebite, pa i unatoč poskupljenju. Problem je tim ljudima vratiti osmijeh na lice, donijeti radosnu vijest, vratiti mrvicu nade ili ljudskog dostojanstva”, kazao je u jednom intervjuu fra Vidović koji je, kako je proteklog tjedna izvijestio portal Index, u medijima istupao oko raznih tema, kritizirajući, primjerice, raskošna slavlja krizmi i prve pričesti. “Odavno se prevršila svaka mjera, najiskrenije, baš u tim slavljima, jer toliko je stavljen naglasak na vanjske manifestacije, vanjske proslave, da se to već po godinu i pol dana rezerviraju dvorane, sale, rade se mini svadbe”, rekao je fra Vidović svojedobno za RTL, dodavši da je s takvim slavljima stvar dovedena do potpune suprotnosti. Bio je, prenio je Index, kritičan i prema Crkvi, što mu je priskrbilo dobar glas progresivnog svećenika. “Mi još uvijek unutar Crkve nismo spremni čuti zdravu i dobru kritiku koja nije upućena na štetu našeg poslanja i djelovanja, a čega je možda bilo u nekim periodima naše povijesti”, kazao je u jednom intervjuu. “Zašto se ne bi moglo iskreno, jasno i kritički promatrati, analizirati određene pojave na crkvenom području a da se pritom nikoga ne uvrijedi, i što bi išlo za ciljem razvijanja osjećaja veće odgovornosti i poboljšanja naših nastojanja i konkretnih djelovanja?”. Nije se teško složiti s tim stavom fra Vladimira Vidovića, koji je samo dan prije svoje suspenzije, kako je izvijestila Informativna katolička agencija Ika, uz provincijala Hontića vodio misu u povodu početka akademske godine, na kojoj su sudjelovale studentice, studenti, franjevački odgajanici i domaći župljani.

Više drugih izvora koji su godinama povezani s Vidovićem izjavilo je za Nacional kako im je teško, gotovo nemoguće povjerovati u istinitosti optužbi upućenih na njegov račun. Oni ističu kako je Vidović godinama jedan od najsvjetlijih primjera predanog djelovanja koje privlači ljude Crkvi, da ga brojni posjetitelji njegovih misa naprosto obožavaju, da se s njime druže i nakon misa te da i njihova djeca navode kako im je teško povjerovati u iznesene optužbe. Jedan od tih izvora, inače intelektualac koji obnaša istaknutu javnu dužnost, poslao je čak Nacionalu i dirljivu osobnu poruku u kojoj se zauzima za Vidovića, napominjući kako je Vidović sveti čovjek koji je ‘’brojne klince doslovno spasio od droge i ulice’’. Jedan od tih izvora izjavio je čak kako je upoznat s time da je jedan od sjemeništaraca najavio da će Vidovića optužiti i obratiti se Nacionalu, ali da se radi o problematičnom mladiću kojeg je Vidović čak namjeravao udaljiti iz sjemeništa, pa mu se ovaj optužbama naumio osvetiti. Te tvrdnje također treba uzeti s dozom opreza.

No kritiku za kakvu se javno založio fra Vidović nismo vidjeli, primjerice, u skandaloznom slučaju koji je izrazito negativno obilježio djelovanje Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca: silovanje petnaestogodišnjaka koje je 1997. počinio tadašnji utjecajni gvardijan samostana Svetog Frane u Splitu Gracijan Gašperov. Još i više od samog zločina, žrtvu je traumatizirao odnos crkvenih vlasti, prije svega spomenute franjevačke provincije, prema zlostavljanju koje je doživjela. Trebalo je, naime, 26 godina da žrtva dobije kakvu-takvu zadovoljštinu, i to tek nakon što je u građanskoj parnici pred Općinskim sudom u Splitu dobila spor protiv silovatelja i crkvene provincije koje je bio članom, Hrvatske Provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca. O toj je presudi Nacional iscrpno pisao u članku od 3. lipnja prošle godine, otkrivši zapanjujuću bešćutnost svećenika zlostavljača, ali i institucija Katoličke crkve, koji su pred sudom osporavali i nedjelo i odštetni zahtjev, premda je počinitelj još ranije priznao silovanje maloljetnika. U presudi stoji kako je Hrvatska provincija svetog Jeronima franjevaca konventualaca “u cijelosti osporila tužbeni zahtjev”; tvrdila je kako “ne postoje pretpostavke za ustanovljavanje građansko-pravne odgovornosti” te ustvrdila, među ostalim, da “nema pravnog osnova za ustanovljavanje objektivne odgovornosti Provincije za radnje bilo kojeg bivšeg ili sadašnjeg člana Provincije”, jer “Provincija kao pravna osoba Katoličke Crkve, sukladno odredbama Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, ne odgovara za štetu koju mogu prouzročiti njezini članovi”. Također, Provincija – koju je branilo Odvjetničko društvo Planinić, Šoljić i partneri, inače zastupnici udruge U ime obitelji, a čiji je voditelj Krešimir Planinić bliski suradnik Željke Markić – istakla je “prigovor zastare potraživanja”.

S istim su takvim poricanjem, bešćutno prema žrtvi, pred Sudom nastupili i Splitsko-makarska nadbiskupija te sam silovatelj Gracijan Gašperov, koji je u sudnici “kategorički” ustvrdio “da nikada do iskaza u sudnici nije vidio tužitelja i da ga je prvi put vidio u sudnici”. Rekao je, istina, kako je “zaista tražio razrješenje iz Crkve odnosno reda, svođenje na status laika, o čemu je Sveta Stolica i odlučila na takav način”, ali da “sada ne bi zaista htio razgovarati o tome zašto je tražio razrješenje odnosno svođenje na status laika, o tome da ne bi iskazivao.” A potom: “Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja zašto je u svojoj zamolbi vezano za laicizaciju naveo da je ‘svjestan svojih pogrešaka prema žrtvama’, a da ‘razrješenje traži zbog pravde prema žrtvama’, navodi da je to zaista naveo, da se ne sjeća detalja i okolnosti posebno u pogledu tog navoda, a da je smatrao odnosno sada smatra da, ako je pogreška nekoga zagrliti, da je onda pogriješio, a da zaista nije bilo nikakve zle namjere u tome što bi nekoga zagrlio.” Za svoja nedjela Gašperov nikada nije odgovarao pred državnim sudom. U spomenutoj presudi, naime, stoji kako Državno odvjetništvo “nije pokrenulo postupak protiv tuženika zbog seksualnih delikata na štetu tužitelja zbog nastupa zastare, s obzirom na vrijeme počinjenja kaznenog djela”. U presudi piše i kako je prethodnik fra Hontića na položaju provincijala Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, odgovarajući svojem franjevačkom subratu, pokojnom fra Ambroziju Knežiću koji je zahtijevao da se rasvijetle sumnje protiv Gracijana Gašperova, odgovorio kako “ljubljenje, grljenje, stavljanje dječaka u krilo i pokušaj doći do genitalija nije ništa”. Suspenziju fra Vidovića, dakle, treba sagledavati u kontekstu ponašanja prethodnog vodstva te franjevačke provincije, kao i u kontekstu osporavanja i nevoljkosti kojim Katolička crkva nastoji umanjiti vlastitu odgovornost za serijske seksualne zločine svojih svećenika.

‘VI TJERATE KRŠĆANE’ Vijest o suspenziji fra Vidovića teško retraumatizirala žrtvu Gracijana Gašperova