Ana Rucner, Ines Bojanić, Lana Pavić, Ines Preindl Radišić i Ida Prester kratko su prokemntirale ideju nošenja uniformi u obrazovnim institucijama, piše story.hr.

Neke zemlje školske uniforme propisuju zakonom, negdje je to tradicija, većina država odluka prepušta vodstvu škola.

Jesu li uniforme praktične, da li riješavaju problem socijalne diskriminacije i potiču li na jednakost i zajedništvo, pročitajte…

Violončelistica Ana Rucner majka je školarca Dariana i sviđa joj se praktična ideja nošenja uniforme.

“Uniforme su u nekim zemljama potpuno normalne, primjerice u Australiji. Danas se klinci već od malena vrednuju po odjeći koju nose, što nikako nije u redu jer znamo da nemaju svi jednake financijske mogućnosti. Da se uvedu školske uniforme djeca se ne bi više razlikovala po odjeći koju nose, a i bilo bi roditeljima jednostavnije. Mene su roditelji uvijek jednostavno odijevali, a isto tako i ja oblačim Dariana. Najvažnije je da je djetetu ugodno. Moj su odabir trenirke i slična udobna odjeća od kvalitetnih materijala, ali to nikada nisu poznati razvikani brandovi, jer ih niti sebi ne kupujem. Učim sina da čuva odjeću i često ju darujemo. Ponekad Darian dođe kući s jako umrljanom odjećom koju je često teško oprati, a nošenje školske uniforme bi i to spriječilo”, pojasnila je glazbenica.

Glumica i umjetnička voditeljica kazališta u Velikoj Gorici, Ines Bojanić, čija kćer je tek počela pohađati školu ne podržava ovu inicijativu.

“Ja sam ih nosila kao malena, sjećam ih se. Nisu mi bile omiljene. Jedino za što su pomogle je to što smo se manje prljali svoju odjeću. Sve mrlje od krede i likovnog odgoja ostajale su na njima. Sada sam načelno protiv uniformi u školama. Mislim da su djeca individue i da se tako trebaju razvijati”, rekla je majka sedmogodišnje Katje.

Novinarka Lana Pavić, majka školarke Lare Borne nema neko određeno mišljenje, smatra kako djecu treba poticati na solidarnost.

“Na razmišljanje o uniformama potakla me situacija u školi moje kćeri gdje su se u drugom razredu neke djevojčice rugale učenici čija je obitelj slabijeg imovinskog stanja pa je i njena odjeća skromnija od odjeće djevojčica koje su ‘cool’. Ono što smatram važnijim od uniforme jest poticanje atmosfere solidarnosti i empatije među djecom”, istaknula je.

Glazbenica i voditeljica, Ida Prester, podržala bi ovaj prijedlog.

“Draga mi je ideja s uniformama, to je lijep utopijski pokusaj klasnog izjednačavanja. Međutim, mislim da djeca danas imaju skroz nove načine utvrđivanja statusa – mobitele, gadgete, automobile roditelja… Odjeća tu ima najmanju ulogu. Svejedno, podržala bi taj prijedlog, radi simbolike barem”, rekla je.

Vlasnica agencije za odnose s javnošću, Ines Preindl Radišić, smatra kako uniforme neće riješiti problem odgoja.

“Ne volim biti uniformirana u ničem i ne vidim ništa dobro u tome. Što se tiče argumenta o smanjivanju socijalnih razlika među djecom smatram kako uniforme neće riješiti problem, jer mislim da socijalnih razlika u školi niti nema. Djeca u školu idu u trenirkama i ne nose najfiniju odjeću na nastavu. Važno je naglasiti da djeca nisu ista i ne bi trebala biti, važno je da ih naučimo kako biti čovjek”, naglasila je majka prvašića Vite.