Postrojenje Quest Carbon Capture tvrtke Royal Dutch Shell u blizini kanadskog grada Edmontona izdvojio je i spremio oko pet milijuna tona ugljika otkako je otvoreno prije sedam godina. Veliki je problem, piše DigitalJournal, što je postrojenje u istom vremenu ispustilo više od 7.5 milijuna tona ugljika, uključujući metan.

Izdvajanje i spremanje ugljikovog dioksida (eng. Carbon capture and storage – CCS) je tehnologija za smanjenje emisije CO2 u atmosferu nastalog uporabom fosilnih izvora energije. Njome se ublažava utjecaj korištenja fosilnih goriva na globalno zatopljenje.

Novo izvješće koje je objavila Global Witness, međunarodna nevladina organizacija osnovana 1993., s uredima u Londonu i Washingtonu, otkrilo je da je samo 48 posto emisija ugljika spremljeno u tvornici, što je puno ispod stope izdvajanja ugljika od 90 posto koju je obećala industrija za projekte fosilnog vodika. Kad se uključe i druge emisije stakleničkih plinova iz Shellovog projekta, ova stopa pada na samo 39 posto.

Postrojenje Quest dizajnirano je za stvaranje ‘plavog ugljika’ – popularne nove vrste goriva – iz prirodnog plina, s pratećim mehanizmom za hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) za pohranjivanje emisija ugljika iz procesa pod zemljom.

Podaci korišteni u izvješću dolaze iz izvješća koje je Shell dostavio vladi države Alberte, kao i podataka koje je prikupio Institut Pembina. “Mislimo da ovo stvarno nije održivo, nije prihvatljivo za klimu i pokazuje da vlade diljem svijeta, ne samo u Kanadi, ne smiju podržavati fosilni vodik. Trebali bismo potaknuti istinski održive alternative fosilnom vodiku, kao što su obnovljivi izvori energije”, poručio je autor izvješća Dominic Eagleton. Razliku od dvije i pol tone naziva ‘pozivom za buđenje’.

Tvrtka Shell dužna je izvijestiti kanadsku vladu o tome koliko dobro funkcionira njegovo CCS postrojenje. Brojke pokazuju da se prikuplja oko 80 posto emisija iz proizvodnje novog vodikovog goriva iz prirodnog plina. No, te emisije čine samo 60 posto stvarnih emisija postrojenja.

Ostale emisije ugljika iz tvornice, otkrio je Global Witness, dolaze iz otpadnih voda koje su nusprodukt ovog procesa – i o kojem Shell nije dužan izvještavati. “Mislimo da Shell obmanjuje javnost u tom smislu i daje nam samo jednu stranu priče”, dodao je Eagleton.

Operacija Quest osmišljena je kako bi se uhvatila emisija iz Shellovog Scotford Upgradera, koji pretvara bitumen od naftnog pijeska u sintetičku sirovinu koja se može rafinirati u gorivo i druge proizvode. Prema Financial Timesu, vađenje nafte iz katranskog pijeska Alberte je metoda vađenja s najviše ugljika na Zemlji. Kanadski naftni pijesak također je treće najveće nalazište nafte na svijetu.

Prema izvješćima, od 2015., kada je tvornica Quest CCS ušla u proizvodnju, do 2019. emisije iz vađenja naftnog pijeska porasle su za nevjerojatnih 140 posto. Alberta upravlja s oko 3,5 milijuna barela nafte dnevno iz pijeska, a veliki dio ide njihovom najboljem kupcu – SAD-u.