Objavljeno u Nacionalu br. 713, 2009-07-14

VODEĆI BRITANSKI PRAVNIK lord Bingham pozvao je da se bespilotne letjelice zabrane kao kasetne bombe i protupješačke mine

Lord Bingham, 76-godišnji vrhunski britanski pravnik, donedavno Lord Chief Justice, a to je prvi čovjek pravosuđa u Engleskoj i Walesu, odgovarao je ovih dana na pitanja Britanskog instituta za međunarodno i komparativno pravo, te se založio za jednu dosad nepokrenutu stvar. Zatražio je da se zabrani upotreba naoružanih bespilotnih letjelica kao oružja u međunarodnim konfliktima. Te je bespilotne letjelice, koje Sjedinjene Države u sve većem broju koriste u konfliktima u Afganistanu i Pakistanu, a Izrael ih je koristio u Gazi, on uvrstio u oružja “tako okrutna da prelaze svaku granicu ljudske tolerancije”. Usporedio je to oružje s kasetnim bombama i pješačkim minama, koje su već zabranjene međunarodnim konvencijama.

Za sada jedino Sjedinjene Države priznaju da su koristile takve letjelice u aktivnim vojnim, napadačkim operacijama. Američko ministarstvo obrane napominje da su se te letjelice pokazale vrlo korisnim u okolnostima gdje nije moguće koristiti druga oružja, na primjer, kada se napadaju skloništa terorista u nepristupačnim brdskim područjima uz granicu Afganistana i Pakistana. Pentagon je obznanio listu istaknutih pripadnika Al Qaede i talibana koje je s tim letjelicama likvidirao, među njima je i treći čovjek Al Qaede Mohammed Atef. Tvrdi se da je i Izrael koristio svoje bespilotne letjelice tipa Hermes u napadima na palestinske ciljeve u Gazi prilikom vojne operacije izraelske vojske ove zime. I mnoge druge zemlje posjeduju bespilotne letjelice, ali nenaoružane, za promatranje terena, za obavještajne zadatke, ali i za održavanje komunikacije. No kad su vidjele kako SAD i Izrael koriste te bespilotne letjelice za napade, i neke druge zemlje rade na razvoju takvog oružja. Zna se da Velika Britanija priprema njihovo uvođenje u svoje naoružanje, pretpostavlja se da to namjerava i Rusija, a ima naznaka da o tome razmišljaju još neke europske zemlje. Italija i Njemačka su takve letjelice naručile od Amerikanaca.

SAD je tijekom godina razvijao sve moćnije i sofisticiranije takve letjelice, posebno se mnogo eksperimentiralo na terenu s letjelicom Predator MQ-1 koju je razvila američka kompanija General Atomics Aeronautical Systems 1994. Bila je to – u početku – nenaoružana letjelica dugačka osam metara, raspona krila od 14 metara, koja je mogla nositi oko tonu opreme, te imala dolet od 3700 kilometara. Ona je u prvom redu služila u izviđačke svrhe. Poslije su na letjelicu montirane po dvije rakete tipa Hellfire, pa se ona koristila i u borbene svrhe kada su Sjedinjene Države nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. na New York i Washington pokrenule ratne operacije u Afganistanu. No letjelica Predator MQ-1 nije bila adekvatno pripremljena za takve zadatke, pa se zato pristupilo izgradnji druge vrste Predatora. Ta nova verzija koja se naziva Predator MQ-9 lansirana je 2001. Bila je veća od prethodne, dugačka 10 metara, a raspona krila od 20 metara s nosivošću od gotovo dvije tone, doletom od 6000 kilometara te mogućnošću da letjelica pod punim opterećenjem leti čak 14 sati. Na letjelicu je moglo biti montirano čak 14 raketa Hellfire ili četiri rakete Hellfire te još dvije moćne bombe GBU-12 od 230 kilograma s laserskim navođenjem. Tako je američka armija dobila sasvim novo, vrlo efikasno oružje, koje se i dalje koristi u pokušajima da se eliminiraju vođe Al Qaede ili talibana u Afganistanu i Pakistanu. No na početku je s korištenjem Predatora u Afganistanu bilo sporova. Vojni zapovjednici nisu bili skloni korištenju tih letjelica. Navodno je ključni spor nastao već prvog dana bombardiranja Afganistana 2001. Jedna je bespilotna letjelica bila upućena nad grad Kandahar, gdje je bilo središte talibana, te je nadlijetala i snimala kuću u kojoj je živio šef talibana Mullah Muhammed Omar. Iz letjelice se jasno vidjelo kako Omar bježi iz kuće, kako bi napustio Kandahar u koloni automobila, te iako se tada mogao na njega izvršiti napad s dvije rakete Hellfire koje su bile montirane na Predator, to zapovjednik operacije nije dopustio, navodno da ne stradaju i civili koji su bili s Omarom.

To je izazvalo u Bijeloj kući veliko nezadovoljstvo, pa je stigla naredba s najvišeg mjesta da se Predator maksimalno koristi neovisno o kolateralnim žrtvama. Tako je nekoliko tjedana poslije iz Predatora ubijen treći čovjek Al Qaede Mohammed Atef koji se skrivao u svojoj kući nedaleko od Kabula. O toj operaciji nisu objavljeni detalji, ali se pretpostavlja da je napad izvršen između 14. i 16. studenog 2001., a da je s Atefom ubijeno još sedam osoba.

Te su se letjelice, međutim, koristile i drugdje, u Jemenu, na primjer, također u napadu na navodno sklonište jednog od vođa Al Qaede. Taj je napad izvršen početkom studenog 2002., a cilj napada bio je jedan od vodećih ljudi Al Qaede, zapovjednik ogranka Al Qaede u Jemenu Abu Ali Al-Harithi. Ubijen je na cesti između jemenske prijestolnice Sane i grada Mariba 150 kilometara istočno od glavnoga grada. Abu Ali vozio se zajedno s još pet članova Al Qaede automobilom prema Maribu kada je automobil pogodila raketa Hellfire, ispaljena iz bespilotne letjelice Predator.

Predatori su se koristili i na drugim mjestima, ne samo u striktno borbene svrhe. Poznato je da su Amerikanci Predatore koristili u velikom broju tijekom priprema za invaziju 2003., kada su iz zraka promatrali raspored iračkih snaga, te testirali efikasnost iračke zračne obrane. No manje je poznato da Amerikanci te letjelice koriste i u iranskom zračnom prostoru.
Sredinom prosinca 2004. u nekim zapadnim i sjevernim dijelovima Irana veći broj ljudi javio je lokalnim tamošnjim vlastima da je na nebu vidio tzv. leteće tanjure, neidentificirane leteće objekte, za kakve ljudi često misle da su u njima izvanzemaljci koji posjećuju Zemlju. Takvi su navodno leteći tanjuri zamijećeni uz iransko-iračku granicu, uz obale Kaspijskog mora, ali posebno njih mnogo i oko grada Bushehra na obali Perzijskog zaljeva, te Isfahana u središnjem Iranu. No u iranskom vojnom vrhu vrlo su brzo shvatili o čemu je riječ, da to nisu “mali zeleni”, ali nisu o tome željeli obavijestiti iransku javnost, ostavljajući je da se zabavlja pričama o izvanzemaljcima i letećim tanjurima.

Nisu to bili nikakvi leteći tanjuri niti izvanzemaljci, nego američke špijunske bespilotne letjelice, koje su Amerikanci počeli slati u iranski zračni prostor kako bi snimale iranske vojne objekte, vidjele kako reagiraju iranske protuzračne snage, a posebno da skupljaju podatke o iranskom nuklearnom programu, pa su stoga te letjelice poslane upravo u područje gradova Isfahana i Bushehra jer se tamo nalaze glavna iranska nuklearna postrojenja. Kad je shvatila o čemu je riječ, iranska je vlada odlučila uputiti diplomatski prosvjed Amerikancima zbog te ilegalne špijunske aktivnosti, pa je to napravila – budući da dvije zemlje nemaju diplomatske odnose – diskretno preko švicarskih diplomata, koji u takvim slučajevima služe kao posrednici. No, zanimljivo je, Iran je odlučio da ne reagira ni na kakav drugi način.

Za cjelokupnu tu aktivnost ne bi se znalo da američki dnevnik Washington Post nije otkrio da su Amerikanci sa špijunskim aktivnostima protiv Irana započeli smjesta nakon što su ušli u Irak, a da su prvi put te bespilotne letjelice u Iran probno poslali u travnju 2008. Potkraj prošle godine tu su aktivnost jako intenzivirali precizno određujući područja koja žele imati pod kontrolom. Njih stvarno najviše zanima iranski nuklearni program, žele ustanoviti gdje su točno iranska nuklearna postrojenja, te kakva se tamo aktivnost obavlja. I poslije je bilo sporova oko takvih letova, ali se u posljednje doba o tome manje govori.
No Amerikanci Predatore najviše u borbene svrhe koriste u Afganistanu i Pakistanu, što izaziva najveće kontroverze, i to u prvom redu zbog brojnih civilnih žrtava. Tamošnje su vlasti ogorčene načinom na koji ih Amerikanci koriste.

Te se letjelice i dalje ponajviše koriste kada američki obavještajci saznaju ili posumnjaju da se negdje nalaze vođe Al Qaede ili talibana da ih se napadom iz zraka iznenada eliminira. Uz pomoć bespilotne letjelice prvo se locira mjesto gdje se te osobe nalaze, a potom se ono uništi raketom ili bombom. Najčešće je riječ o nekoj zgradi u naseljenom mjestu u kojoj se osim te ličnosti predviđene za likvidaciju nalaze i druge osobe. To ne sprječava Amerikance da napad ipak izvrše, neovisno o tome što će poginuti i nevini civili. U nekim slučajevima prilikom takvih napada došlo je do većih pokolja, a bilo je i slučajeva da su gađane sasvim pogrešne zgrade. Jednom prilikom tako je prije dvije godine pogreškom napadnuta zgrada gdje se održavalo vjenčanje, te je ubijeno 30 svatova.

Tipičan je slučaj bio pokušaj likvidacije u pakistanskom pograničnom području drugog čovjeka Al Qaede Aymana Zawahirija u siječnju 2006. CIA je dobila informacije da je Zawahiri, koji je u bijegu od američkog upada u Afganistan 2001., u selu Damadola, koje se nalazi oko 200 kilometara sjeverno od pakistanskoga grada Islamabada, u području sjevernog Waziristana, samo sedam kilometara od afganistanske granice, pa ga je odlučila pokušati ubiti. Identificirane su tri kuće u tom selu gdje bi se Zawahiri mogao naći pa su one usred noći potpuno uništene raketama.
Odmah nakon napada iz američkih službenih izvora američki mediji su obaviješteni o tome, ali su upozoreni da bi identifikacija poginulih uz pomoć DNK metode mogla potrajati nekoliko dana, te će se tek tada znati je li akcija bila uspješna. No mnogo prije je ustanovljeno da Zawahiri nije bio među mrtvima jer je već dan nakon napada, nakon što su mjesto detaljno pregledali pripadnici pakistanskih vlasti, a tamo bili i novinari, bilo jasno da među ubijenima nema “stranaca”, kako lokalni stanovnici nazivaju pripadnike Al Qaede. Među ubijenima, svima, čini se, lokalnim ljudima, bile su i dvije žene, te četvero djece između četiri i deset godina. Zawahirija među mrtvima nije bilo.

Novinari koji su posjetili mjesto napada tvrde da je napad izvršen vrlo precizno, da se pogođene tri kuće nalaze jedna udaljena od druge stotinjak metara, a bile su cilj očito stoga što je netko CIA-inim operativcima upravo te kuće identificirao kao moguća mjesta gdje će te noći biti Zawahiri. Pokrajina u kojoj se nalazi selo Damadola vrlo je specifična jer, iako formalno spada pod pakistanski suverenitet, te iako se u tom području nalaze veće pakistanske vojne snage, ona je zapravo izvan kontrole središnjih pakistanskih vlasti. Riječ je o području gdje žive plemena vrlo ponosna na svoju lokalnu vlast, koju energično čuvaju, te ne dopuštaju da im se u njihove poslove miješa ni pakistanska vlada, niti bilo tko sa strane. Riječ je o plemenima kod kojih se sve obavlja po tradicionalnim islamskim običajima, a koja su vrlo bliska tradicionalnim plemenima s druge strane granice, pa su podržavala i afganistansku talibansku vlast, te joj pomagala. Samo selo Damodola je uporište protalibanske organizacije Tehrik-e-Nifaz-e-Shariat-e-Mohammadi. Nakon što su Amerikanci upali u Afganistan plemena iz Waziristana prihvatila su brojne izbjeglice iz Afganistana, talibane, ali i pripadnike Al Qaede. Vjeruje se da se i vođa Al Qaede Osama Bin Laden, a i njegov prvi zamjenik Zawahiri, skrivaju upravo u tom nepristupačnom području pod zaštitom tamošnjih plemena.

Tada je pakistanska vlada oštro reagirala zbog tog napada, ali to nije spriječilo Amerikance da takve napade i dalje izvode svaki put kad im se ukaže prilika da likvidiraju nekoga od vođa Al Qaede, bilo na afganistanskom, bilo na pakistanskom teritoriju, i to neovisno o civilnim žrtvama ili prosvjedima tamošnjih vlasti. Takva je politika nastavljena do danas. Tako su Amerikanci objavili da je samo prošlog mjeseca u takvim napadima u Afganistanu život izgubilo 26 osoba, a afganistanski funkcionari smatraju da ih je bilo 140. Prema nekim procjenama od kolovoza 2008. američka je vojska iskoristila Predatore u 30 napada, a u njima je ukupno poginulo 300 osoba. Veliki broj poginulih civila naveo je lorda Binghama da otvori pitanje legitimnosti upotrebe tog oružja. Po njegovu mišljenju to je oružje nehumano, pa ga treba zabraniti. Stoga je rekao: “Bespilotne letjelice koje napadaju neku kuću punu civila su oružje koje bi međunarodna zajednica trebala zabraniti.”