Smisao Plenkovićeva manevra s neizborom ustavnih sudaca, kako se čuje u HDZ-ovim kuloarima, bio bi onemogućiti održavanje predsjedničkih izbora, pa onda i eventualni ponovni izbor Zorana Milanovića

Ususret predsjedničkim izborima 29. prosinca postoje nagovještaji da bi premijer Andrej Plenković „tvrdu kohabitaciju“ s predsjednikom Zoranom Milanovićem mogao zaključiti, ali i začiniti opstrukcijom izbora desetero ustavnih sudaca. Njih bi Sabor trebao izabrati najkasnije do 7. prosinca ove godine. Ta informacija stigla je Nacionalu iz izvora bliskih HDZ-u, koji su objasnili i čemu bi služila ta potencijalna Plenkovićeva opstrukcija Ustavnog suda kao institucije. Smisao tog manevra s neizborom ustavnih sudaca, kako se čuje u kuloarima HDZ-a, bio bi onemogućiti uopće održavanje predsjedničkih izbora, pa onda i eventualni ponovni izbor Zorana Milanovića za drugi predsjednički mandat. Onda bi sredinom veljače, prema toj zamisli, kada Milanoviću i formalno završi mandat, njegovu dužnost preuzeo predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Takva je mogućnost i zakonom normirana, ali samo u slučaju privremene spriječenosti ili trenutačne nemogućnosti predsjednika države u obavljanju svoje dužnosti. To se jednom u Hrvatskoj i dogodilo, i to kada je umro predsjednik Franjo Tuđman pa je kratko vrijeme tu dužnost obnašao predsjednik Sabora Vlatko Pavletić, ali samo do predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio Stipe Mesić.

Je li uopće moguće da se tako nešto dogodi i dva i pol desetljeća kasnije, u slučaju „tvrde kohabitacije“ Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, pitali smo ustavnog stručnjaka Đorđa Gardaševića, redovitog profesora na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Pitanje koje je Nacional postavio profesoru Gardaševiću glasilo je: Ne provedu li se predsjednički izbori do isteka predsjedničkog mandata Milanoviću zbog toga što nisu izabrani ustavni suci, bi li predsjedničku dužnost mogao preuzeti predsjednik Sabora Gordan Jandroković? Evo i Gardaševićeva odgovora: „Takvo tumačenje potpuno je neprihvatljivo, a dodao bih i iznimno opasno. Među ustavnim razlozima zbog kojih predsjednik Sabora može iznimno zamijeniti predsjednika Republike, takve opcije jednostavno – nema. No stvar je puno ozbiljnija i ne znam kome uopće pada na pamet takvo tumačenje. Naime, to bi značilo da bi Sabor svojim nedjelovanjem, propuštanjem da izabere ustavne suce, prvo ‘eliminirao’ Ustavni sud, a potom bi na funkciju predsjednika, ni manje ni više nego Republike Hrvatske (!) stavio vlastitog predsjednika! Osim što takav scenarij ustavno nije prihvatljiv, on sadrži i vrlo opasne političke konotacije. I to osobito u situaciji krajnje mučne kohabitacije u hrvatskoj verziji.“