Objavljeno u Nacionalu br. 671, 2008-09-22

Nacional je doznao iz izvora bliskih istrazi koje je osobe predsjednik uprave Industrogradnje Josip Galinec naveo istražiteljima kao moguće naručitelje svog brutalnog premlaćivanja usred bijela dana u središtu Zagreba prošle srijede, 17. rujna

Miroslav Kutle, Hrvoje Gašparinac, Michael Ljubas, Dragan Boljat i Mladen Mitak petorica su za koje je Josip Galinec, predsjednik uprave Industrogradnje, ispričao istražiteljima da su mogući naručitelji njegova premlaćivanja, doznao je Nacional iz krugova bliskih istrazi. Miroslav Kutle najpoznatiji je hrvatski tajkun iz prošlog desetljeća, kojega odnedavno povezuju s građevinskim investicijama u Zagrebu. Hrvoje Gašparinac Kutlin je kum i suradnik kojem se prije nekoliko godina sudilo kao članu tzv. zločinačke organizacije u Zagrebu, a kojega u zadnje vrijeme također povezuju s brojnim građevinskim investicijama. Michael Ljubas je poduzetnik koji se s Josipom Galincem sukobio oko dijela dionica tvrtke Elektropromet, koju Ljubas odnedavno kontrolira, a koja u svom vlasništvu ima vrijedne nekretnine u Zagrebu. Dragan Boljat prokurist je u tvrtki Fio&D iz Splita koja u zakupu ima hotelski kompleks u Dugoj Uvali, koji je u vlasništvu Industrogradnje. Mladen Mitak kontroverzni je poduzetnik koji se godinama sudskim putem bori s Industrogradnjom za atraktivno zemljište na području Mirogoja u Zagrebu.

Galinec je tijekom vikenda u razgovoru za Večernji list izjavio da nema dvojbe i da ima prilično jasnu sliku o tome iz kojih su krugova naručitelji napada na njega. Rekao je da je riječ o četiri ili pet osoba, da je vrlo optimističan i da vjeruje da će policija sve riješiti za desetak dana. On nije htio javno imenovati sve te osobe, ali je policiji jasno izdiktirao spomenutih pet imena. Nacional je od krugova bliskih istrazi doznao još jednu informaciju koja je dosad bila posve nepoznata hrvatskoj javnosti. Josip Galinec nije jedini dužnosnik Industrogradnje koji je bio pretučen. Prije nešto više od godinu dana dvojica su napadača u centru Zagreba palicama napala jednog od tri člana nadzornog odbora Industrogradnje i suradnika Josipa Galinca u projektu njezina preuzimanja. Taj član nadzornog odbora napad uopće nije prijavio policiji, nego je o njemu samo neformalno ispričao jednom visokom dužnosniku Državnog odvjetništva. Nedugo nakon toga napustio je dužnost predsjednika nadzornog odbora Industrogradnje. Među ostalim, procijenio je da mu veze s Industrogradnjom štete poslu kojim se on inače bavi. Istražitelji sada pokušavaju otkriti jesu li u pozadini napada na njega i Galinca iste osobe.

O mogućoj umiješanosti Miroslava Kutle i Hrvoja Gašparinca u premlaćivanje Josipa Galinca prošlog se tjedna već posredno pisalo u Slobodnoj Dalmaciji i Novom listu, ali u tim tekstovima nisu bila spominjana njihova imena. Slobodna Dalmacija u petak je objavila tekst u kojem je prenijela saznanja da se Galinec zamjerio ljudima koje povezuju sa zagrebačkim podzemljem te da je do spora došlo zato što Galinec nije htio prodati Hotel I na zagrebačkom Laništu, “gdje zemljišta kupuju tvrtke za koje se sumnja da ih kontrolira Nikica Jelavić, glavnooptuženi u procesu protiv zločinačke organizacije koji je u njemačkom pritvoru, i gdje zemljišta kupuje Orion grupa, koju povezuju s Miroslavom Kutlom”. Novi list je dan poslije objavio sadržaj navodne operativne analize premlaćivanja Josipa Galinca, koju su zajedničkim radom sastavili policija, Državno odvjetništvo i tajne službe. Prema toj analizi, kao naručitelji napada spominju se jedan bankar, tajkun i mafijaš.

Njima je Galinec navodno obećao platiti 5 milijuna eura provizije ako dobije više desetaka milijuna eura kredita koji je trebao potrošiti na kupnju dionica Industrogradnje i zemljišta blizu Hotela I na Laništu. Kako bi realizirao kredit, Galinec se navodno povezao s tajkunom kojem je trebao platiti dio od 5 milijuna eura provizije. Provizija je trebala završiti u rukama predsjednika uprave banke koja je trebala odobriti kredit. Novi list je napisao da je Galinec dobio kredit, ali je zaboravio uplatiti proviziju na koju se i sam obvezao. Potom je, piše Novi list, tajkun počeo tražiti od njega da isplati obećano, a nakon toga je u njegovo ime tu proviziju počeo tražiti čovjek za kojega Novi list tvrdi da pripada samom vrhu zagrebačkog podzemlja. Novi list napisao je i da je taj dug potom od Galinca pokušala naplatiti i osoba koju opisuju kao batinaša koji je otprije u dobrim odnosima s tajkunom. Prema onome što je Galinec ispričao istražiteljima, osobe o kojima je pisao Novi list zapravo su Miroslav Kutle i Hrvoje Gašparinac. Galinec je rekao da su ga Kutle i Gašparinac pokušali reketariti. Ispričao im je da je Gašparinac od njega tražio 5 milijuna eura, a da se potom umiješao Kutle, koji je navodno rekao da će zaštititi Galinca od prijetnji ako plati 2,5 milijuna eura.

Nacional je pokušao kontaktirati s Miroslavom Kutlom, Hrvojem Gašparincem, Michaelom Ljubasom, Draganom Boljatom i Mladenom Mitakom, sa svom petoricom koje je Galinec imenovao kao moguće naručitelje svog premlaćivanja. Kutle je demantirao te optužbe. “U životu sam čuo svakakve gluposti, ali ništa približno tvrdnji da sam naručitelj nečijeg premlaćivanja. S Josipom Galincem sam se u životu sreo nekoliko puta i nemamo nikakvih poslovnih odnosa. Ali poznat mi je njegov stil rada pa mogu reći i da se ne čudim što ima dosta neprijatelja. Naravno da to ne znači da zaslužuje biti premlaćen. Međutim, ako je Galinec mjerodavnim tijelima iznio takve optužbe na moj račun, sa mnom će imati ozbiljnih pravnih problema”, izjavio je za Nacional Kutle.

Galinčeve optužbe začuđeno je demantirao i Hrvoje Gašparinac, kum i suradnik Miroslava Kutle. Gašparincu se svojedobno sudilo kao pripadniku tzv. zločinačke organizacije u Zagrebu, ali je tih optužbi oslobođen. Sudac Marin Mrčela osudio ga je 2004. zbog razbojstva počinjenog 1998. U zatvoru se upoznao i zbližio s Kutlom, tako da su postali kumovi i suradnici. Gašparinac je ovako komentirao Galinčeve optužbe: “Nije mi jasno kako je mene mogao spomenuti, jer nisam siguran da bih ja tog čovjeka uopće prepoznao na ulici. Ako me već sumnjiči za napad, bilo bi dobro i da me uputi u kakvim smo mi to poslovnim odnosima bili kako bih ja za takvo što imao razloga. S Josipom Galincem nisam nikada bio ni u kakvim poslovnim odnosima. Osim toga, sredinom prošlog tjedna dobio sam prinovu u obitelji i od tog trenutka sam u posebno dobrom raspoloženju, tako da mi nikakvo nasilje nije padalo na pamet. U svakom slučaju, napad na Josipa Galinca za svaku je osudu”, izjavio je za Nacional Gašparinac.

Galinec je javno govorio o sukobima s Michaelom Ljubasom, Draganom Boljatom i Mladenom Mitakom. Ljubas nije mogao vjerovati kad je čuo da ga je Galinec označio kao mogućeg naručitelja napada. “Mislim da nije točno da je Josip Galinec moje ime naveo kao potencijalnog naručitelja svog premlaćivanja. Ja u to teško mogu povjerovati. Mi smo u sporu oko nekog paketa dionica u tvrtki Elektropromet, ali cjelokupna vrijednost tog paketa možda doseže nekoliko milijuna kuna. Mislim da to ni približno nije iznos zbog kojeg bi netko naručivao nečije premlaćivanje. Mene su eventualno u lošem kontekstu mogli prikazivati neki radnici Elektroprometa s kojima sam se proteklih mjeseci sukobljavao. Osim toga, ako sam na popisu imena mogućih naručitelja, vjerojatno bi netko iz policije već kontaktirao sa mnom, a to se još nije dogodilo”, izjavio je Michael Ljubas.

S Draganom Boljatom, Galinec se sukobio zbog hotelskog kompleksa Duga uvala, jer je splitska tvrtka Fio&D u kojoj je Boljat prokurist u sukobu s Industrogradnjom već godinama upravo zbog najma tog hotela, koji je u vlasništvu Industrogradnje. Boljata je i javno optuživao da mu je prijetio kako će završiti u mrtvačkom sanduku te da je tijekom tih sukobljavanja počinio više nezakonitosti. Boljat je te optužbe nazvao izmišljotinama, rekao da je kršćanski odgojen, da mu ne pada na pamet činiti takve stvari te da osuđuje taj napad. Mladen Mitak odlučio je ostati nedostupan za komentar Galinčevih tvrdnji da je on mogući naručitelj napada na Galinca. Mladen Mitak ljetos je privukao pozornost medija nakon što je Županijski sud u Zagrebu donio pravomoćnu presudu prema kojoj je tvrtka Hospimedica, koja je u Mitakovu vlasništvu, izgubila vlasništvo nad 200.000 m2 atraktivnog zemljišta između Ksavera i Mirogoja u Zagrebu. Mitak je do tog zemljišta došao na krajnje upitan, vjerojatno nezakonit način, što je sud na koncu i utvrdio te zemljište vratio Hrvatskom fondu za privatizaciju. U vrijeme dok se na sudu vodio taj spor, Mitak je od Industrogradnje, koja je imala pogone na dijelu tog zemljišta, zatražio da se iseli i plati odštetu od 5 milijuna kuna za korištenje tog zemljišta. Taj se iznos s kamatama popeo na 15 milijuna kuna, a Mitakova tvrtka Hospimedica upisala je plombe na 68 stanova u zagrebačkoj Aveniji Dubrava 116 i 118, koje je izgradila Industrogradnja. Zbog toga se kupci tih stanova nisu uspjeli upisati kao vlasnici u zemljišnim knjigama. Mitak je praktički već uspio ishoditi ovrhu nad tim stanovima kako bi naplatio nepostojeća potraživanja, ali su se okolnosti nedavno promijenile.

Kad je doznao za presudu Županijskog suda koja Mitaku ne ide u prilog, Josip Galinec poslao je Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (Hanfa) i Zagrebačkoj burzi opsežnu dokumentaciju o tom slučaju i pismo u kojem Mitaka otvoreno naziva kriminalcem, protiv kojeg je Industrogradnja podnijela kaznene prijave. Informacije o tom slučaju Galinec je dostavio i svim mjerodavnim institucijama u Hrvatskoj, ali i predstavnicima Europske komisije u Hrvatskoj. Na dan napada, u srijedu, 17. rujna, Josip Galinec vratio se u Zagreb sa službenog puta. Imao je dogovoren sastanak s ruskim poduzetnikom s kojim je trebao razgovarati o poslu Industrogradnje u Moskvi. Taj susret Galinca s potencijalnim ruskim partnerom organizirao je Zoran Gobac, poznati sportski djelatnik i jedan od najmoćnijih ljudi u hrvatskom sportu, a posebno rukometu. Taj se sastanak trebao održati u centru Zagreba točno u podne. Međutim, Zoran Gobac nazvao je nešto prije podneva toga dana Josipa Galinca i zamolio ga da se taj sastanak odgodi za 14 sati. Mjesto održavanja sastanka premješteno je u hotel International. Kad je doznao za odgodu sastanka, Galinec se uputio u svoj ured u zgradi Industrogradnje u Savskoj ulici u Zagrebu. Nešto prije 14 sati izišao je iz ureda i sjeo u osobni automobil kojim se odvezao prema hotelu International. Nakon sastanka se zaputio na parkiralište iza zgrade Ministarstva gospodarstva, na kojem su ga dvojica nemaskiranih napadača teško ozlijedila. Istražitelji tragom ispisa njegovih telefonskih razgovora pokušavaju rekonstruirati je li napadačima netko dojavio o Galinčevu kretanju toga dana, je li njega netko sustavno pratio ili je možda imao priliku prisluškivati Galinčev telefon kako bi locirao njegovo kretanje.

Josip Galinec rodio 1972. u Varaždinu. Završio je Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu 1995., a potom i poslijediplomski studij. Dodatno se stručno usavršavao u području financija te je stekao licence brokera i investicijskog savjetnika. Bio je direktor tvrtke Dalbank trade od 1998. i član uprave Dalbank vrijednosnica 1998. i 1999. Potom je radio kao broker u Zagrebačkoj banci od 2000. Dvije godine poslije osnovao je tvrtku To One sa Sandijem Šolom, u kojoj je bio direktor. Kao prokurist i direktor, sljedećih godina bio je aktivan u tvrtkama Fundus, Investprojekt, Keragrad graditeljstvo, Negotiator, Positus usluge, To One usluge i Izoind. Kao broker ZB brokera, tvrtke Zagrebačke banke, surađivao je s Industrogradnjom, za čiji je menadžment preko Varaždinske burze kupio značajan paket dionica. Potom je tijekom 2003. sa Sandijem Šolom, danas predsjednikom uprave Karlovačke banke, preko tvrtke To One kupio prve dionice Industrogradnje. Otad pa do 2006. borio se da preuzme Industrogradnju, u čemu je i uspio nakon brojnih sukoba s bivšim menadžmentom predvođenim Zvonimirom Matićem. Matića je Galinec proteklih godina više puta optuživao za katastrofalno stanje u Industrogradnji i podnosio protiv njega kaznene prijave.

Industrogradnja je zapravo prije 6-7 godina upala u ozbiljne probleme s likvidnošću nakon što je Matić odbio ponudu da ta tvrtka postane zagrebačka podružnica tvrtke Konstruktor, čiji je direktor Željko Žderić poslovno povezan s Jurom Radićem i Petrom Đukanom. Problem likvidnosti tvrtke nakon toga prouzročila je Zagrebačka banka, koja je u relativno kratkom roku tražila povrat glavnice svih kredita. Osim toga, odbijala je financirati nove projekte i izdavati jamstva, što je tvrtku dovelo u težak položaj. Galinec je kao broker Zagrebačke banke u to vrijeme znao prilike unutar Industrogradnje.
Galinec već nekoliko godina vodi Industrogradnju, tvrtka je nedavno dokapitalizirana, poslovanje se donekle stabilizira, ali se još uvijek ne može jasno razaznati kakva mu je poslovna strategija, jer se tvrtka malo bavi svojom osnovnom djelatnošću – graditeljstvom. Unatoč Galinčevim tvrdnjama da je bivši menadžment devastirao tu tvrtku, Industrogradnja ima vjerojatno više imovine od svih drugih hrvatskih građevinskih tvrtki zajedno.

Procjenjuje se da ta imovina vrijedi oko milijardu kuna, uključujući neboder u Savskoj ulici u Zagrebu, Hotel I na Laništu u Zagrebu, hotelski kompleks u Dugoj uvali, betonaru, šljunčaru sa željezničkim kolosijekom i 450.000 m2 zemljišta u Donjoj Lomnici, tvornicu stolarije Izoind, pogon za proizvodnju aluminija i plastike, zemljište od 20.000 m2 na Radničkoj cesti u Zagrebu, hotel za samce na Trešnjevci te najatraktivnije zemljšte u Ičićima od 25.000 m2. Galinec se minulih godina često otvoreno konfrontirao s interesnim grupama koje su na razne načine povezane s Industrogradnjom. Primio je i brojne prijetnje koje je prijavio policiji i DORH-u te je jedno vrijeme imao uz sebe čuvare. Zasad nije poznato u kojoj je mjeri Galinec, prijavljujući te prijetnje, doista bio spreman surađivati s istragom. Možda se upravo u kvaliteti te suradnje nalazi ključ uspjeha policije da rasvijetli pozadinu toga napada.