Razotkrivanje i procesuiranje načina rada bivšeg SDP-ovog gradonačelnika Vukovara Željka Sabe, prvog i zasad jedinog dužnosnika pravomoćno osuđenog zbog kaznenog djela trgovine utjecajem, zbog čega je odslužio zatvorsku kaznu od osam mjeseci i dodatnih osam mjeseci uvjetne kazne, po svemu sudeći nije bilo nimalo slučajno ili spontano, dapače: po informacijama dostupnim Nacionalu radilo se o dobro organiziranoj akciji povezanoj s pojedincima i interesnim grupacijama bliskima tadašnjem vrhu HDZ-a. Oni su, kako proizlazi iz dokumenata o kojima je prošlog tjedna ekskluzivno pisao Nacional, koristili usluge nekadašnjeg zaposlenika MUP-a i glavnog protagonista afere SMS Franje Varge između ostalog upravo kako bi srušili tadašnji vlast u Vukovaru, a to upućuje na najmanje dva bitna zaključka. Prvi je taj da su se paraobavještajne aktivnosti i operacije povezane s političkim obračunima održavale i godinama prije nego što će Varga početi raditi za HDZ i, izgleda, u prvoj predsjedničkoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Drugi je taj da su upravo aktivnosti povezane s aferom SMS izravno ili neizravno išle na ruku Ivanu Penavi i omogućile mu da osvoji mjesto gradonačelnika Vukovara, bitno u strateškom i simboličnom političkom smislu.

U dokumentu Franje Varge napisanom za njegove interne potrebe u proljeće ove godine, kada nije bio siguran hoće li i ga na koji način njegovi politički sponzori iz HDZ-a zbrinuti i zaštititi od kaznenog progona, navedene su 43 operacije obračuna s političkim protivnicima u kojima je sudjelovao, odnosno u njima pružao svoje usluge. Dokument je ručno napisao i potpisao Varga, a operacije su navedene u natuknicama i očigledno po njegovu vlastitom prisjećanju. Iz njihova sadržaja proizlaze ozbiljne indicije da je Varga poduzimao ove akcije na poticaj potpredsjednika Sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, moguće uvjeren da zapravo sve radi kako bi politički pomogao HDZ-u. A među spomenutim Varginim akcijama, koje se kreću od teme “ljubavnice HDZ-ovaca’’ i “Jakov Kitarović’’ do “dokaza o korupciji u pravosuđu’ i “istraga oko mirovinskog’’, jedna natuknica odnosi se upravo na događaj koji je prethodio izboru Penave za gradonačelnika. Ona glasi: “Sabo – HDZ dobiva Vukovar – Penava plan’’.

Ivanu Penavi, današnjem gradonačelniku Vukovara, Sabin politički i pravosudni pad, uz optužbu i osudu za političku korupciju, širom je otvorio vrata za osvajanje vlasti u gradu

Željko Sabo osuđen je jer je 2013., u želji da okupi većinu u Gradskom vijeću Vukovara, HDZ-ovoj vijećnici i tadašnjoj ravnateljici škole Osnovne škole Siniša Glavašević Mariji Budimir nudio mjesto članice Nadzornog odbora Borova i dužnost predsjednice Gradskog povjerenstva za europske integracije, uz naknadu kako bi postala vijećnica SDP-a u Gradskom vijeću. Na teret mu se stavljalo i da je HDZ-ovu vijećniku Radivoju Đuriću ponudio za suprugu posao glavne sestre u vukovarskoj bolnici, a za sina mjesto direktora Hrvatskog radija Vukovara. Međutim, Marija Budimir snimila je svoj razgovor sa Sabom i premda je ovaj pred sudom tvrdio da snimka nije autentična jer dio razgovora nedostaje, a vodila se i ozbiljna pravna bitka oko njenog prihvaćanja kao dokaza, na koncu je ipak osuđen za kazneno djelo trgovine utjecajem. Na samoj snimci, očigledno svjestan da se radi o kaznenom djelu, Željko Sabo je Mariji Budimir čak u šali kazao da se “nada da ovo ne snima’’.

Njih dvoje razgovarali su tri puta u razdoblju od 20. lipnja do 9. srpnja 2013. godine o mogućem prelasku Marije Budimir u SDP, a ona je snimila drugi razgovor. Sabo joj je otvoreno rekao da ima i sponzore koji su spremni platiti 50 tisuća kuna za vijećnički mandat. Sabo je pred sudom tvrdio da mu je kazala kako joj je taj iznos novca nedovoljan i za nju predstavlja samo džeparac, dok je ona tvrdila da joj je tadašnji gradonačelnik Vukovara kazao da “nije zlatna ribica, ali da će dobiti što god poželi’’. Nacionalovo otkriće da su događaji u Vukovaru iz tog ljeta povezani s glavnim protagonistom afere SMS Franjom Vargom, odnosno preko njega s mnogo utjecajnijim krugom ljudi u samom vrhu HDZ-a te u njima bliskim interesnim grupacijama, na Sabin slučaj baca sasvim novo svjetlo. Premda se doista radi o kaznenom djelu trgovanja utjecajem, što je na koncu dokazano sudskim putem, ostaje otvorena mogućnost da se u pripremi ovog slučaja i posebno kreiranju glavnih dokaza nije radilo isključivo o spontanom procesu, nego moguće čak i planski odrađenom poslu političke likvidacije osobe koja je upravo bila pobijedila na drugim neposrednim izborima za gradonačelnika. Dodatnu sumnju budi činjenica da je kazneno djelo za koje je Sabo osuđen u hrvatskoj sudskoj praksi do tog trenutka bilo prepoznato isključivo na teoretskoj razini te da ni nakon toga represivni aparat nije bio sklon ni započinjati postupke sličnog tipa.

Penavini javni istupi mogli bi postati znatno konkretniji nakon predsjedničkih izbora, kada bi eventualni neuspjeh Kolinde Grabar-Kitarović otvorio sezonu lova na poziciju Andreja Plenkovića u HDZ-u

“Ja sam očito trebao biti kažnjen. To mi je na određeni način sugerirano i prije samog suđenja, dobio sam informacije da ću biti osuđen na zatvorsku kaznu”, rekao je Sabo prije tri godine, kada je prvi put progovorio o osudi za političku korupciju. Kazao je da je informacije dobio od anonimnih ljudi koji su ga navodno upozorili da će biti osuđen na zatvorsku kaznu od dvije godine. “Dao sam te mailove i pisma svom odvjetniku, ali nije se moglo ništa učiniti, jer su bila anonimna. Ja sam jedina osoba kojoj je u Hrvatskoj dosad bilo suđeno zbog toga, koja je osuđena i koja je bila u zatvoru. Ja mislim da ću biti i ostati jedini. Prema zakonu, prema kojem sam ja osuđen, stoji da tko s vijećnikom razgovara i ponudi mu neku korist, osuđuje se. Saborski zastupnik postaje se nakon izbora, a izabrani saborski zastupnik se ne pojavljuje u zakonu. Ja sam tada imao status izabranoga zastupnika i krivo sam osuđen. Smatram da sam nevino osuđen, jer ne postoji kazneno djelo, u zakonu se nigdje ne pojavljuje izabrani. To je ta razlika kako se naši zakoni primjenjuju na koga i na što. U mom slučaju to je jedan presedan, gdje se odustalo od sudske prakse. Tajna snimka koju se učinilo u mom uredu, za nju nije odgovarala osoba koja me tajno snimala. Vrhovni sud prvi put priznaje tajnu snimku kao dokaz i rješava moju žalbu za 2 i pol mjeseca, što je jako, jako brzo, da bi Ustavni sud za 2 mjeseca riješio moju žalbu. Stvarno mogu pohvaliti naše sudstvo zbog ekspeditivnosti i brzine’’, rekao je Sabo tom prilikom na N1 televiziji. Godinu dana kasnije reaktivirao se u politici i pobijedio na izborima za predsjednika Gradske organizacije SDP-a Vukovara, a zatim i županijskog ogranka te stranke, no nastavio je upozoravati na nevjerojatnu ažurnost hrvatskog pravosuđa u njegovom slučaju.

Ivanu Penavi, današnjem gradonačelniku Vukovara, Sabin politički i pravosudni pad uz optužbu i osudu za političku korupciju širom je otvorio vrata za osvajanje vlasti u Vukovaru, gradu sa specifičnom političkom težinom, što mu je omogućilo i velik utjecaj na kreiranje procesa u samom HDZ-u, sve do spekulacija da se kao navodni eksponent nešto radikalnijeg desnog krila stranke priprema na kandidaturu za njenog predsjednika, odnosno da u tom procesu vješto koristi ratne emocije i sentiment građana Hrvatske prema patnji Vukovara, ali i najave mogućih novih masovnih prosvjeda zbog neprocesuiranja ratnih zločina. Penava je prošlog tjedna nastavio davati dvosmislene izjave u tom pogledu, pa je tako u Splitu kazao da “nije princeza na zrnu graška’’ i da je spreman je na sve, pa eventualno i svoju ostavku u slučaju da se ništa ne napravi oko zagađene atmosfere u javnosti “u kojoj on više ne bi mogao djelovati’’. Ovakvi javni istupi, smatra se, mogli bi postati znatno konkretniji i jasniji nakon predsjedničkih izbora, kada bi eventualni neuspjeh Kolinde Grabar-Kitarović predstavljao otvaranje sezone lova na poziciju Andreja Plenkovića u HDZ-u.