Objavljeno u Nacionalu br. 622, 2007-10-16

BIVŠI AMERIČKI POTPREDSJEDNIK dobio je Nobelovu nagradu za mir zbog svoje uloge u promicanju zaštite okoliša, potpuno oprečne onoj aktualnog predsjednika SAD-a

Odluka norveškog Nobelova komiteta da ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir dade bivšem američkom potpredsjedniku Alu Goreu izazvala je brojne spekulacije o tome hoće li se Gore uključiti u američku predsjedničku kampanju. Gore je nagradu dobio zbog upozoravanja na veliku štetnost globalnog zatopljenja, koje izaziva sam čovjek, a koje ponajviše pogađa zemlje u razvoju, te tamo prijeti katastrofama. On već nekoliko godina najveći dio svojeg angažmana usredotočuje na tu problematiku.

Gore je u tom smislu veliki protivnik američkog predsjednika Georgea W. Busha i njegove politike, pa se u vezi s tim sukobljava s administracijom Georgea W. Busha, čovjeka koji ga je 2000. pobijedio na predsjedničkim izborima. Gore se nakon tog izbornog poraza uvelike povukao iz politike, te se počeo baviti ekološkim pitanjima. Vrlo je značajan njegov film “An Inconvenient Truth” (Neugodna istina), u kojem je Gore iznio svoje teorije o zločinačkom ponašanju čovjeka prema prirodi, koji je izazvao veliku pozornost, te je nagrađen najvećom američkom filmskom nagradom Oscar, a Gore je zbog svog ekološkog angažmana prije nekoliko tjedana dobio i najveću američku TV-nagradu Emmy.

Nobelov komitet našao se na udaru kritika zato što je ovogodišnju nagradu za mir dodijelio Goreu. Kritike su i političke i stručne. Jedan dio kritičara te odluke tvrdi da je ona motivirana drugim razlozima, a ne onima koje je Nobelov komitet obznanio, da to zapravo i nije nagrada za Gorea, nego nagrada protiv američkog predsjednika Georgea W. Busha. Oni koji tako vide tu nagradu tvrde da je Nobelov komitet politiziran i usmjeren protiv sadašnje američke vlade. Oni tvrde da se ta nagrada u tom smislu ne razlikuje mnogo od nagrade 2002. godine bivšem američkom predsjedniku Jimmyju Carteru, jer je i ona bila manje motivirana Carterovim zaslugama za mir u svijetu, a više željom da se pokaže da američki predsjednik ne mora biti ratoboran kao što je Bush. Ti kritičari smatraju da je i nagrada Goreu motivirana željom da se napadne Bush i njegova politika, ovaj put u području ekologije, jer je poznato da Gore i Bush imaju oprečne stavove o tome. Gore je zajedno s predsjednikom Billom Clintonom 1997. bio jedan od najvećih zagovornika potpisivanja protokola iz Kyota o ograničavanju emisije štetnih tvari u atmosferu, čime bi se ograničilo i globalno zatopljenje, a Bush je protivnik tog protokola, pa je nedugo nakon ulaska u Bijelu kuću povukao američki potpis s njega. Po objavi vijesti da je Gore dobio Nobelovu nagradu glasnogovornik Bijele kuće Tony Fratto je rekao: “Predsjednik je za to saznao jutros. Naravno on je sretan što je potpredsjednik Gore dobio tu nagradu. To je značajno priznanje i sigurni smo da je potpredsjednik zbog toga oduševljen.”

Fratto je rekao da ne zna hoće li Bush osobno čestitati Goreu na nagradi, te napomenuo da ona neće utjecati na vladinu politiku kada je riječ o klimatskim promjenama te da je ne bi trebalo promatrati kao posebnu poruku Washingtonu.

Unatoč takvom stavu Bijele kuće mnogi novinski komentatori smatraju da je riječ upravo o poruci Washingtonu, te se čuju mišljenja da korištenje nagrade u političke svrhe degradira samu nagradu.

Kritike u vezi s nagradom uputili su i stručnjaci koji smatraju da Goreova tvrdnja kako je za globalno zatopljene kriv samo čovjek nije točna, jer na to utječu i druge stvari. Toj teoriji znanstvenici su danas više skloni nego prije. Čak je i američka vlada, koja je do sada bila najveći protivnik te teorije, počela mijenjati stav o tome. Tako se počela ponašati zato što su i u Republikanskoj stranci neki istaknuti članovi počeli upozoravati na globalno zatopljenje, kao na primjer kalifornijski guverner Arnold Schwarzenegger, koji je u svojoj državi počeo samoinicijativno uvoditi mjere ograničavanja emisije štetnih tvari u atmosferu.

No Al Gore se našao na udaru nekih osoba koje podržavaju njegov stav jer u argumentiranju svoje teze ide predaleko. U SAD-u je pokrenuta inicijativa da se njegov film o globalnom zatopljenju prikaže u školama, čemu su se njegovi protivnici usprotivili, pa je stvar završila na sudu. Upravo dan prije objave da mu je dodijeljena Nobelova nagrada jedan je američki sudac Visokog suda odlučio da se film može prikazivati učenicima samo ako im se istodobno predoče i protuargumenti o onim detaljima koji su u filmu netočni, pa je nabrojeno devet konkretnih netočnih tvrdnji iz filma. Upravo zato što je i taj film bio jedan od razloga zbog čega mu je dodijeljena Nobelova nagrada, bilo je onih koji tvrde da je time ta nagrada degradirana. Londonski Times objavio je vrlo negativan komentar o Nobelovoj nagradi za Gorea u kojem se tvrdi da je mu je ona dodijeljena zbog politike, a ne zbog mira, te ocjenjuje da je to najgora takva nagrada za mir nakon one dodijeljene palestinskom vođi Yasseru Arafatu i gvatemalskoj indijanskoj aktivistici Rigoberti Menchú, za koju se kasnije ustanovilo da je falsificirala svoju biografiju.

No Gore je primio mnogo više čestitki i pohvala za ono što radi, a pozitivni komentari njegove nagrade u svjetskom tisku ipak prevladavaju. Svi su konstatirali da mu ta nagrada otvara velike mogućnosti djelovanja.

Zbog dosadašnjeg svojeg angažmana on je bio mnogo po medijima, i to u ovo vrijeme kad se u SAD-u zahuktava predizborna predsjednička kampanja za izbore 2008. U nekim američkim medijima pojavile su se sumnje da je Goreov angažman zapravo suptilan način njegova neizravnog uključivanja u predsjedničku predizbornu kampanju.

Posljednjih dana priče o njegovu mogućem uključivanju u predsjedničku kampanju su se povećale jer se danima spekuliralo da bi Gore mogao dobiti Nobelovu nagradu. Počele su se raditi i procjene o tome bi li dobivanje Nobelove nagrade moglo potaknuti Gorea da se uključi u predsjedničku predizbornu kampanju, gdje bi ga neki demokratski birači željeli vidjeti.

Među demokratima ima mnogo onih koji smatraju da bivša “prva dama Amerike” Hillary Clinton nije dobar izbor za demokratskog predsjedničkog kandidata, unatoč tome što posljednja ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da ona ima najveću podršku unutar stranke. Demokrati skeptični prema Hillary Clinton tvrde da ona nije dobar kandidat jer izaziva snažan otpor kod značajnog broja nezavisnih birača, koji bi mogli – ako ona bude kandidat – glasovati za republikanskog kandidata, te tako njemu dati ključnu prevagu. Ima i onih koji smatraju da žena danas još ne može biti izabrana u Bijelu kuću, te da je stoga demokratima potreban ozbiljan muški kandidat. Postoje razne grupe lobista koji nagovaraju Gorea da se uključi u kampanju i proglasi se službenim kandidatom, pa je jedna takva grupa ovih dana objavila poziv oglasom u New York Timesu tvrdeći da za tu inicijativu ima potpise 136.000 ljudi.

No Gore ne daje nikakva znaka da bi se mogao uključiti u utrku. On je sudjelovao u predsjedničkim izborima 2000. i izgubio u čudnim okolnostima sumnjivog prebrojavanja glasova u Floridi. Nakon tih izbora bilo je najava da bi Gore mogao potražiti revanš 2004., ali je uslijedio teroristički napad 11. rujna 2001. na New York i Washington, zatim ratovi u Afganistanu i Iraku, pa je Gore procijenio da u takvim prilikama on nema mnogo izgleda da pobijedi Busha, te se na izborima 2004. nije kandidirao.

Bilo je inicijativa da se Gorea nagovori da se uključi u predizbornu kampanju za izbore 2008., ali on to nije učinio. Čule su se procjene političkih analitičara kako je Gore odlučio pričekati s kandidaturom dok ne vidi kako će se razvijati prilike na demokratskoj strani. Gore je zbog svoje nekadašnje funkcije u SAD-u opće poznat, a u predizborne kampanje rano se uključuju mahom oni kandidati koji trebaju više vremena da ih biraču upoznaju. Čule su se procjene da će Gore svoje opcije držati otvorenima, možda čak do prvih mjeseci sljedeće godine. Novinari su ga znali pitati hoće li se kandidirati na predsjedničkim izborima, a on je bio zagonetan.

Američki novinski komentatori su tvrdili da je Gore bio odlučio ozbiljnije razmisliti o kandidaturi samo ako se nitko od ranih kandidata ne profilira kao favorit. Ako predizborna utrka među demokratima bude mlaka, ako kandidati budu izjednačeni, ako se kao veći problem pojavi činjenica da je Hillary Clinton žena i supruga bivšeg predsjednika, te da je Barack Obama crnac i prilično neiskusan u nacionalnoj politici, onda bi se mogla javiti mogućnost za njegovu kandidaturu.

No kampanja na demokratskoj strani razvila se drukčije. Hillary Clinton se iskazala kao moćan pretendent, i Barack Obama se pokazao boljim nego što se očekivalo, pa su se demokratski birači počeli opredjeljivati za njih dvoje, te za trećeg kandidata, Johna Edwardsa, pri čemu je Hillary Clinton ostvarila značajnu prednost u odnosu na njih dvojicu. No što je posebno važno, bilo je zamijećeno posljednjih mjeseci kako se smanjuje broj onih demokratskih birača koji se ne žele odlučiti niti za jednog od postojećih kandidata, te čekaju da se pojavi još neki kandidat, na primjer Gore.

Neke agencije za ispitivanje javnog mišljenja tražile su od ispitanika da kažu za koga bi glasovali ako bi – uz Hillary Clinton, Baracka Obamu, Johna Edwardsa i druge kandidate – kandidat bio i Gore. U lipnju ove godine ta su ispitivanja pokazivala da bi Gore bio s 18 posto treći na listi, što znači da bi, ako bi ušao u kampanju i počeo agitirati, mogao vrlo brzo postati jedan od favorita. No ta ispitivanja pokazuju da mu popularnost posljednjih mjeseci pada, te sada iznosi samo 13 posto, a popularnost Hillary Clinton poskočila je na više od 50 posto. Po tome američki politički analitičari procjenjuju da se vrata za njegovu kandidaturu polako zatvaraju.

Nakon što je objavljeno da je dobio Nobelovu nagradu prilikom prvog susreta s novinara nije želio odgovoriti na pitanje hoće li se ipak kandidirati na predsjedničkim izborima. O tome se ponovo počelo raspravljati, a zanimljivu ocjenu dao je novinar tjednika Time Eric Pooley: “Gore je sada dobio Nobelovu nagradu jer se posvetio jednom pitanju koje je veće od njega samog, borbi da spasi planet. Ako sada odluči ući u predsjedničku kampanju, on će se vratiti na svoj nekadašnji prašnjavi pijedestal signalizirajući da je ipak on sam sebi najvažnija stvar na svijetu. Pretvorit će se ponovo u samo još jednog običnog političara u trenucima kada mnogi ljudi vjeruju da može biti nešto mnogo bolje od toga.”

Al Gore izabran među 180 kandidata

Norveški Nobelov komitet izabrao je Gorea kao dobitnika Nobelove nagrade za mir među 180 kandidata. Nagradu je Al Gore podijelio s UN-ovom Međuvladinom komisijom za klimatske promjene.