Vrijeme u kojem su diskografi igrali glavnu ulogu za svakog novog glazbenog umjetnika bespovratno je prošlo. Situacija na glazbenoj i diskografskoj scenipromijenila se iz temelja. Sve je više vrhunskih glazbenika koji su karijeru uzeli u svoje ruke i bez većih napora osvajaju tržište. I to ne samo domaće i regionalno, negoglobalno.

[quote_box_center]

• Nacional otkriva zašto se situacija na glazbenoj i diskografskoj sceni dramatično promijenila, zašto su brojni hrvatski izvođači napustili domaće diskografe te kako su unatoč tome ostvarili svjetski uspjeh

• Zbog utjecaja društvenih mreža i domaći i regionalni i svjetski izvođači tretiraju se jednako pa tako Facebook i Twitter danas imaju nekadašnju ulogu radijskih emisija

[/quote_box_center]

Mnogo domaćih izvođača diglo je ruke od domaćih diskografa, razočarani njihovom neučinkovitošću čija politika poslovanja je izgubila svrhu posljednjih desetak godina. Riječka grupa Jonathan svojim debitantskim albumom “Bliss” ove je godine u vrhu najboljih domaćih ostvarenja, a objavila ga je kuća LAA koja se primarno bavi bookingom i organizacijom koncerata. Ona je zaslužna i za proboj splitske kantautorice Dunje Ercegović, poznatije kao Lovely Quinces. U samo godinu dana Lovely Quinces je postala najpoznatija hrvatska kantautorica i prva koja je nastupila na SXSW-u (South by South West), najmasovnijoj, najznačajnijoj i najutjecajnijoj glazbenoj konferenciji i showcase festivalu na svijetu u Austinu, u Teksasu. Varaždinski metalci Cold Snap predvođeni frontmenom i glumcem Janom Kerekešom nedavno su potpisali ugovor s newyorškom diskografskom kućom Eclipse Records. Vinkovački majstor usne harmonike Igor Djeke, od prošle godine i novi član grupe Disciplin A Kitschme, svoj album “5 Years Later” kao Harp Explosion – Thee One Man Band objavio je kao samizdat, da bi krajem prošle godine za švicarsku etiketu Noisegames Records objavio EP s odabranim pjesmama s tog albuma. Debitantski album istarskog world music benda Veja “Dolina mlinova”, objavljen u vlastitom izdanju, francuski world music magazin Trad Magazin je uvrstio među 10 najboljih albuma 2014. Danijel Majcen, koji je odlučio za svjetsko tržište uzeti nadimak Dani’el, za njemačku diskografsku kuću Consum Records objavio je debitantski album “The Book” koji je prodao u više od 30.000 primjeraka, a na Deezeru je dospio na vrh najslušanijih synth pop pjesama tijekom 2014.

Kevlar Bikini osvaja švedsku publiku, a albume prodaje u Europi i JapanuFoto: arhiva Nacionala

Kevlar Bikini iz Zagreba osvojili su 2013. mnoge svjetske glazbene kritičare svojom mješavinom rockabillyja, punka i metala i prvim albumom “Explodisiac” su privukli britanski Freaky Pug PR & Records, a krajem prošle godine drugi album “Hi-Fi Or Die” uspjeli su distribuirati na europskom i japanskom tržištu, dok su vinilno izdanje preko Amazona rasprodali. Trenutno se spremaju na drugu turneju po Švedskoj nakon što su nedavno prvi put oduševili publiku. Čak je i skladatelj i pijanist Matej Meštrović svoju fantastičnu suradnju s udaraljkaškim ansamblom Sudar Percussion s albuma “Eat Suite” objavio za Karpo Mediju producenta albuma Branimira Mihaljevića. Rocklive Records, Geenger Records, Family Grooves Records, Blacksoul Music, PDV Records i House Is OK samo su neke od sve brojnijih malih diskografa koji su odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Primjera je mnogo a razumijevanja i poslovnog takta za nove izazove ali i potencijalnu zaradu u hrvatskih diskografa je sve manje. Čak je i Upravni odbor diskografske nagrade Hrvatske sredinom prosinca promijenio naziv nagrade u Glazbena nagrada Porin, izostavivši diskografe kao dosadašnji temelj za postojanje te nekad prestižne nagrade, a prijavu za nominacije ne moraju nužno uraditi diskografi, nego to mogu učiniti i glazbenici.

NA ŽALOST I IZ SAMO NJIMA ZNANIH RAZLOGA domaći diskografi sve manje ulažu u nove izvođače. Upravo zbog toga i top ljestvicama dominiraju starosjedioci. Novi izvođači gotovo da i ne postoje na sceni. Tome mnogo doprinose brojni i nekompetentnih glazbeni urednici na preko 150 radijskih postaja u Hrvatskoj koji često bez ikakvog vlastitog stava emitiraju ono što im se kaže ili što piše u PRpriopćenju. Engleski jezik je pritom u eteru tretiran kao izdajnički jer zašto bi hrvatski pjevači uopće pjevali na engleskom jeziku, ako imaju svoj materinji hrvatski jezik?

S druge strane, sa sasvim malim iskorakom od mainstreama, domaća scena je sve bogatija brojem izvođača koji bez problema pune koncertne prostore. Glazbeni kritičari širom svijeta hvale njihova izdanja, fanovi se javljaju sa svih kontinenata a napuniti neki klub često im nije problem. Europske ili američke turneje nisu više nepoznanica, a izdanja se ne prodaju ništa lošije od onih koja se objavile “etablirane” diskografske kuće. Istovremeno, na domaćim top ljestvicama još uvijek se nalaze uglavnom isti izvođači koji dominiraju tim istim ljestvicama proteklih 30 godina. No dok diskografi misle da su i dalje bogom dani, scena je vitalnija nego ikada. Sve je veći broj žanrovski raznolikih izvođača koji se za svoje mjesto bore na globalnoj sceni. Dakako uz temeljnu podršku domaće publike koja iskreno dvoji između svjetskih globalnih idola i lokalnih kreativaca upravo zbog njihove kvalitete. Međutim, možda je najzanimljivije da su gotovo svi izvođači, od kojih su neki i globalno uspješni, vlasnici svojih izdanja ili svojih diskografskih kuća, najčešće internetskih. Omjer albuma objavljenih za etablirane hrvatske diskografske kuće u odnosu na te “nevidljive” smanjuje se iz godine u godinu. Godišnje top ljestvice najboljih hrvatskih izdanja, po mišljenju brojnih domaćih glazbenih kritičara, sadržavaju samo 50 posto “službenih” izdanja dok “ona druga”, koja sve više osvajaju tržište, čine drugu polovicu.

Zanimljivo je i da je na godišnjim top ljestvicama najboljih izdanja sve veći broj izvođača iz regije, u jednakoj konkurenciji s domaćim izvođačima i globalnim zvijezdama. To nema puno veze s komercijalnim zvijezdama globalne diskografske industrije, nego prije svega s naslušanim novinarima koji svakog izvođača tretiraju ravnopravno, ne osvrćući se na zemlju iz koje dolazi. Društvene mreže tu su odigrale značajnu ulogu. Ono što su 80-ih bile radijske emisije ili glazbeni magazini koji su predstavljali nove muzičke zvijezde, danas je usmena predaja od posta do posta na Facebooku ili Twitteru, šetnja od Bandcampa do SoundClouda. Ti “nevidljivi” domaći izvođači imaju više desetaka tisuća pogleda svojih spotova na YouTubeu.

DANAS SE MUZIKA GLEDA GOTOVO JEDNAKO KOLIKO I SLUŠA. Kreativnost glazbenika predstavljena je i kroz vizualni segment spotova ili online grafičkog izdanja omota albuma koji se sve češće mogu besplatno downloadati. I filozofija izdavaštva doživjela je preobrazbu. S muzikom se ne želi zaraditi, nego se sve češće tretira kao umjetnost, kao kreativno djelo. Ako se usput nešto zaradi, odlično, no najvažnije je da muzika dopre do ljudi a oni će presuditi valja li ili ne. Konkurencija je veća nego ikada, ali je i nagrada iskrenija. Besplatni download pomogao je nekim domaćim i regionalnim grupama. Tako je četiri posljednja albuma bend Dubioza Kolektiv objavio kao besplatni download pa bendu nije bio problem prošle godine napuniti Veliku dvoranu Doma sportova publikom koja je napamet znala sve pjesme. Njihovi albumi “skinuti” su više od 400.000 puta, a bend se gotovo neprekidno nalazi na svjetskoj turneji. Samo u 2014. održali su stotinjak koncerata širom svijeta. Vukovarski reper General Woo, ujedno i jedan od najcjenjenijih hrvatskih repera, svoj album iz 2011. “Verbalni delikt” objavio je najprije kao besplatni download a potom, nakon gotovo 30.000 “skidanja” albuma, prodan je još u više tisuća kopija. To je bio profit za Wooa i njegovu diskografsku kuću te nagrada za hrabar izdavački potez. I prvaci hrvatskog hip hop undergrounda Kiša Metaka iz Splita sretni su zbog interneta i društvenih mreža. Njihov drugi album, objavljen kao download u prosincu u prvih je 24 sata “skinut” 3000 puta. Do sada je brojka prešla 10.000, zbog čega je svaki njihov nastup unaprijed rasprodan. Sličnu priču imaju i bend Dječaci a tim putem je krenula i grupa Barbari (nova grupa Barbare Munjas, nekadašnje pjevačice Gustafa) koja je novi, drugi studijski album “Santa Barbara” predstavili slušateljima putem besplatnog downloada preko svojih internetskih stranica i jednog glazbenog portala.

Novo vrijeme neminovno je odredilo i nove zakonitosti poslovanja u diskografiji, odnosno u izdavaštvu i distribuciji muzike. Za mnoge još uvijek nepoznata kantautorica Irena Žilić debi album “Traveling” je objavila za vlastitu etiketu Cuckoo, naglašavajući u intervjuima da nema ništa protiv izdavača ako izvršavaju svoju funkciju. Rasprodala je svoj promotivni koncert u Malom pogonu Tvornice kulture povodom izlaska tog albuma koji se može kupiti širom svijeta preko servisa iTunes.

Pazinska grupa Veja sve je češći gpst europskih pozornicaFoto: arhiva Nacionala

Često se u priči o novoj filozofiji poslovanja današnjih muzičara spominje i primjer vrhunskog hrvatskog saksofoniste Igora Geržine. Nezadovoljan suradnjom s domaćim diskografima, Geržina je pokrenuo vlastitu etiketu Status Production i album je prodavao preko svih dostupnih servisa kao što su iTunes, Amazon, cdbaby i drugih. Istovremeno ga je poslao brojnim profiliranim radijskim postajama za smooth jazz i za godinu dana je dospio gotovo na sam svjetski vrh smooth jazz izvođača, uz iznimno velik broj pozitivnih recenzija sa svih strana svijeta od profesionalaca koji su prepoznali njegovu kvalitetu.

Mlada zagrebačka nezavisna etiketa Noisy Night Records na svojim je službenim internetskim stranicama odmah pokazala tko su i kako razmišljaju. “Ideja je da naša izdanja budu dostupna svima, po razumnim cijenama, a ne prateći logiku ionako neodrživog, nepoštenog i diskriminatornog ‘tržišta’. Svako naše izdanje bit će dostupno u fizičkom i u digitalnom formatu, od kojih će ovo posljednje uvijek biti besplatno, u visokoj kvaliteti, zajedno s pripadajućim grafičkim materijalima. Naša fizička izdanja – ponekad vinili, a ponekad CD-i, ovisno o sredstvima kojima ćemo raspolagati – prodavat ćemo po, kako nam se čini, poštenim cijenama. Ono što trebate znati jest da će svako aktualno fizičko izdanje u potpunosti novčano pokrivati ono sljedeće, odnosno jedno bez drugoga neće biti moguće. Sve što bi se moglo smatrati viškom, ako ga uopće bude, ulagat ćemo u snimanje, produkciju, promociju, dizajn, dakle u sve ono što sada pokrivamo iz vlastitih džepova ili nam u tome pomažu prijatelji koji u to ulažu svoje vrijeme. Budući da će ‘izdavačkom kućom’ upravljati neprofitna udruga, svi tragovi naših troškova bit objavljivani javno i biti dostupni svima.”

TA KUĆA JE 2012. GODINE OBJAVILA DEBITANTSKI ALBUM KANTAUTORA The Marshmallow Notebooks kojeg su hrvatski kritičari uvrstili među pet najboljih domaćih izdanja objavljenih te godine. Ove godine debitantski album zagrebačke grupe The Lesser Men se pojavio među najboljim izdanjima 2013. Zagrebački Moonlee Records, pionir nezavisnog izdavaštva, radi već skoro deset godina i ima tvrtku u Sloveniji koja je osnovana zbog lakšeg globalnog poslovanja prije ulaska Hrvatske u EU, a u svom katalogu ima sve više izvođača koji tržište smatraju cijeli svijet a ne Hrvatsku.