Objavljeno u Nacionalu br. 463, 2004-09-28

Skupina roditelja čija su djeca polaznici waldorfske škole optužili su Antu Barišića, bivšeg jugoslavenskog špijuna i Tuđmanova savjetnika, da je organizirao aferu u kojoj su djelatnici škole optuženi za zlostavljanje i sektaštvo

Sredinom prošlog tjedna skupina roditelja čija djeca pohađaju waldorfsku školu u Zagrebu pobunila se protiv Ante Barišića, predavača na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, bivšeg pripadnika jugoslavenske tajne policije i savjetnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ta je grupa roditelja iznijela Nacionalu svoje sumnje da se Barišićevi interesi nalaze u pozadini nedavne afere vezane uz tu školu, te da ju je preko svoje supruge on neizravno inicirao kako bi školi blokirao rad i preko udruge u čijem se upravnom odboru nalazi njegova supruga Emilija preuzeo radni prostor i kontrolu nad školom. Svoje sumnje potkrijepili su dokumentima koji upućuju na to da je Barišić na razne načine zajedno sa suprugom Emilijom doista sudjelovao u toj aferi.

Roditelji tvrde da je Barišić preko Udruge za waldorfsku pedagogiju, u kojoj je članica njegova supruga Emilija, htio preuzeti školu“Najveći dio optužbi i insinuacija na račun škole posve je neutemeljen i apsurdan, a sumnjamo da cijelom situacijom manipulira Ante Barišić. Dio roditelja ispisao je djecu iz škole jer je podlegao nevjerojatnim izmišljotinama o sotonizmu i sličnim glupostima. No vrijeme će pokazati da su najveći dio nepravilnosti koje nam se stavljaju na teret zapravo kreirali oni koji su nedavno na njih upozoravali, ali s pozicija iz kojih žele ponovo preuzeti školu. Sve je počelo kad su vidjeli da su izgubili bitku za prevlast nad školom i uvidjeli da nema zakonskih prepreka za daljnji nastavak njena funkcioniranja, bez tih nezadovoljnika na njenim ključnim upravljačkim pozicijama. Na njihovu žalost škola će uskoro, posve sukladno zakonu, nastaviti funkcionirati”, izjavio je za Nacional glumac kazališta “Gavella” Ranko Tihomirović, predsjednik Udruge roditelja i učitelja waldorfske škole u Zagrebu, koja je nedavno ishodila svu potrebnu dokumentaciju za početak rada nove waldorfske škole u Zagrebu.

Ante Barišić za Nacional je demantirao bilo kakav privatni interes u sukobu, nazvavši te sumnje apsurdnima. Zanijekao je i svoje sudjelovanje u kreiranju afere, potvrđujući da se godinama pokušavao boriti da škola djelovanje uskladi sa zakonom i popravi kvalitetu nastavnog programa jer je i njegovo četvero djece pohađalo tu školu.

Navodna stravična događanja u waldorfskoj školi javnosti je predstavio Večernji list u srijedu, 8. rujna 2004. Dramatični glavni apel na naslovnici glasio je ovako: “Strava u waldorfskoj školi u Zagrebu, Djeci glavom lupali o zid”. List citira anonimne roditelje koji tvrde da su im djecu u toj školi zaključavali u zahodu, pljuskali, silili da crtaju kukaste križeve, da je nastavni program jako loš te da djeca u trećem razredu još nisu znala čitati i pisati. O slučaju su se odmah raspisali mediji. Neki roditelji polaznika škole te su navode odlučno demantirali, a ministar znanosti, prosvjete i športa Dragan Primorac zatražio je hitnu istragu. Povjerenstvo koje ju je provodilo zaključilo je da postoje indicije o istinitosti dijela optužbi.

Skupina roditelja s kojima je Nacional razgovarao sumnja da je Ante Barišić manipulirao skupinom nezadovoljnika koji su poraženi u prijašnjim roditeljskim nesuglasicama oko vođenja škole, ili su kao uposlenici škole kažnjeni zbog propusta i nepravilnosti u radu. U prilog sumnjama dostavili su kopiju zapisnika s tajnog sastanka koji se 7. rujna, samo dan prije dramatičnog članka u Večernjem listu, održao u Ministarstvu znanosti, prosvjete i športa, na kojem se grupa nezadovoljnika potužila dužnosnicima Ministarstva na događanja u waldorfskoj školi u Zagrebu.

Susret s djelatnicima Ministarstva zatražili su Emilija Barišić, supruga Ante Barišića, čije je četvero djece pohađalo tu školu i koja je bila predsjednica roditeljskog vijeća, bivša ravnateljica Jasmina Karanović te Dubravka Vukić, Gordana Smitka, Vesna Krauth i Slobodanka Barić. Njih su u Ministarstvu primili državni tajnik Slobodan Uzelac, savjetnik u Kabinetu ministra Josip Ujević, Primorčevi pomoćnici Vilmica Kapac i Nenad Marković, viši prosvjetni inspektor Mirko Samardžija, viša stručna savjetnica Nevenka Pašalić, samostalna upravna referentica Sara Sanela Butorac, predstavnici Zavoda za školstvo – više savjetnice Ingrid Jurela-Jarak i Kata Lučić te zamjenica državne pravobraniteljice za djecu Gordana Bračić-Ružić.

Dubravka Vukić, koja je u školu upisala dvoje djece, na sastanku se požalila da su joj djeca traumatizirana te da joj mlađe dijete ne spava normalno već šest mjeseci. “Udžbenici ne postoje, a u šestom razredu učenici obvezno moraju naučiti pentagram pokretom i riječima”, rekla je Dubravka Vukić na sastanku. Gordana Smitka baka je djevojčice koja je pohađala waldorfsku školu, a nadležnima u Ministarstvu predala je opsežnu dokumentaciju o događanjima u školi. U zapisniku se ne navodi o kakvoj je dokumentaciji riječ. Smitka je ondje rekla da u školi djecu poučavaju antropozofiji, idealiziranju Lucifera, da se na suptilan način prenose duhovne poruke kojima su djeca opterećena u snu te da waldorfska pedagogija u svijetu nije dobar pedagoški pristup. Grupa roditelja s kojom je Nacional razgovarao tvrdi da je prije nekog vremena Smitka prijavila zlostavljanje djeteta iz svoje obitelji Državnom odvjetništvu, ali da istraga nije pokazala da su optužbe osnovane. Oni tvrde da je dijete imalo problema s prilagodbom školi zbog navodnog vrlo strogog roditeljskog odgoja, koji je često uključivao kažnjavanje batinama.

Emilija Barišić rekla je da njena djeca nisu doživljavala velike neugodnosti te je podržala tvrdnje Gordane Smitke o problemima njene unuke. Zapisnik sa sastanka ne otkriva o kakvim se problemima radilo, kada su se događali, niti je li ih itko na tom sastanku podrobnije opisao. Emilija Barišić posebno je naglasila problem osnivačkih prava, koja po njenim tvrdnjama nisu zakonski regulirana. Izjavila je da su učitelji koji se nisu slagali s načelima waldorsfke pedagogije dobili otkaze. Vesna Krauth bila je učiteljica u toj školi, koju je pohađalo i njeno dijete. Studirala je waldorfsku pedagogiju u Engleskoj. Požalila se da je školu preuzela rigidna i sektaška ekipa. Zapisnik sa sastanka sugerira da te tvrdnje nije ničim obrazložila. Ukazivala je na upravljačke probleme u školi, podržavala bivšu ravnateljicu Jasminu Karanović i napala aktualnu Štefanu Pađen. Roditelji s kojima je Nacional razgovarao kažu da je otkaz dobila zbog stalnog kašnjenja na posao te da prosvjetna inspekcija nije našla nepravilnosti u tom otkazu.

Bivša ravnateljica Jasmina Karanović navela je da je svoje dijete ispisala iz škole nezadovoljna ishodom frakcijskih sukoba u školi, pripisujući to moralnim razlozima. Rekla je da je otkaz dobila jer nije prihvatila da kolege predavači iz nje izbace demone. Zapisnik sa sastanka ne otkriva je li te optužbe potkrijepila ili detaljnije opisala. Nacional posjeduje internu dokumentaciju waldorfske škole u Zagrebu koja otkriva da se jedno dijete u siječnju 2003. požalilo na njeno ponašanje roditeljima, tvrdeći da ga je ošamarila te da se drugoj djeci obraćala neprimjerenim riječima. Nju je potom saslušala disciplinska komisija, kojoj je priznala da je dijete uhvatila za bradu i čeoni dio kose, ali da ga nije ošamarila. Prvo je dobila opomenu, a potom i otkaz.

Slobodanka Barić, tajnica Udruge za waldorfsku pedagogiju, uglavnom se žalila na imovinsko-pravne odnose s aktualnim vodstvom škole. Kao roditelj djeteta koje je osam godina pohađalo školu pohvalila je neke nastavnike. Nije spominjala nikakva stravična događanja. Njihovi domaćini u Ministarstvu nisu komentirali pritužbe uglavnom ističući da treba odvojeno raspravljati o pravnim i stručnim problemima škole. Druga se strana u diskusiji uglavnom bazirala na neriješene vlasničke i pravne odnose u školi. Usto su posebno problematizirali antropozofiju, te nekolicinu učitelja koji su navodno antropozofi, i zatražili da se škola deklarira koja joj je ideologija. Potom su se svi usuglasili da treba osnovati povjerenstvo koje će istražiti događanja u školi.

Vjerojatno odmah nakon završetka tog sastanka neki su sudionici anonimno sve ponovili i novinarima Večernjeg lista. Grupa roditelja s kojima je Nacional razgovarao tvrdi da se radilo o smišljenoj manipulaciji i izmišljotinama, navodeći da ih je posebno pogodilo što se nakon dvotjednog praćenja afere uglavnom stječe dojam da su gotovo svi oni članovi nekakve sekte koja štuje Lucifera. Osnovna waldorfska škola svetog Jurja u Zagrebu osnovana je 1993. i do ljeta 2004. djelovala je u Jakuševečkoj 6 u Zagrebu, u školskoj zgradi koju joj je dodijelio grad Zagreb. Dozvola za korištenje tog prostora istekla joj je još 1997. i otad nije obnavljana. Taj problem sve donedavno nitko nije uočio. Roditelji koji su razgovarali s ekipom Nacionala priznaju da su odnosi u školi bili dosta ležerni, da se dosta toga rješavalo stihijski, ali i da to što ni Grad Zagreb ni Ministarstvo nisu uočili taj problem jasno sugerira njihov nemaran odnos prema vlasništvu. Ne poriču ni da je vodstvo škole propustilo ispuniti sve radnje kako bi djelovanje škole bilo posve u skladu sa zakonskim propisima, ali napominju da su nastavni programi bili kvalitetni te da ni u kom slučaju nije bilo zlostavljanja ili sektaškog ponašanja u školi.

Tvrde da je neke nedorečenosti u funkcioniranju škole pokušao iskoristiti Ante Barišić. Roditelji s kojima je Nacional razgovarao tvrde da je Barišić dospio u školski odbor pošto je 2000. nagovorio da se u rad odbora uključi Irmtraud Akrap, koja je zbog proceduralnih razloga kao fizička osoba osnovala Osnovnu waldorfsku školu svetog Jurja, ali se u njen rad nije miješala već je to prepustila udruzi građana koja je njeno pokretanje inicirala. Roditelji tvrde da je Akrap čim se uključio u rad školskog odbora u njega uključio i Barišića, iako nije bio član roditeljskog vijeća, što je preduvjet za ulazak u školski odbor. Barišić je prema njihovim tvrdnjama godinama suptilno opstruirao rad školskog odbora, generirao neke krizne situacije i stvarao klimu nezadovoljstva postojećim stanjem.

Uskoro je počela borba za dominaciju nad školom, koju je od postojeće upravljačke garniture htjela preuzeti Udruga za waldorfsku pedagogiju Hrvatske (UWPH), u čijem se peteročlanom Upravnom odboru nalazi Barišićeva supruga Emilija, a kojim predsjeda Jasmina Karanović, bivša nastavnica škole koja je dobila otkaz zbog nepravilnosti u radu. Skupina roditelja s kojom je Nacional razgovarao tvrdi da je vrtić koji vodi UWPH izgubio više sporova zbog neplaćanja radnika, a dostavili su Nacionalu i sudsku dokumentaciju koja nalaže udruzi da donatorima vrati neke sumnjivo potrošene međunarodne donacije. Tvrde da je to UWPH dovelo u nezavidnu situaciju iz koje su mogli izići jedino preuzimanjem postojeće waldorfske škole.

Tu su operaciju pokušali provesti u travnju 2004. kada su se dopisom obratili roditeljima djece polaznika škole i predstavili im ideju osnivanja moderne privatne škole u njihovu vlasništvu. Istim dopisom informirali su roditelje da je UWPH preuzeo osnivačka prava nad školom na temelju ugovora koji su potpisali sa Irmtraud Akrap. Dotadašnje vodstvo škole krenulo je u pravnu bitku za vlasništvo nad školom i tijekom nekoliko mjeseci uspjelo je dokazati da je UWPH prava na upravljanje školom stekao nezakonito. U jeku te borbe, početkom kolovoza 2004., njihovi su protivnici osnovali Udrugu roditelja i učitelja waldorfske škole u Zagrebu (WUZ), koja je počela osnivati novu waldorfsku školu u Zagrebu (WŠUZ). Najveći dio nastavnika škole koju je htjela preuzeti UWPH prešao je raditi u novoformiranu WŠUZ.

Barišića i UWPH, u čijem je upravnom odboru njegova supruga Emilija, o tomu su informirali krajem kolovoza. Tvrde da su se nedugo potom suočili s brojnim opstrukcijama u tijelima državne uprave koja su im trebala izdati preostale dozvole za rad, a potom su predstavnici UWPH predvođeni Barišićevom suprugom i Jasminom Karanović zatražili sastanak u nadležnom ministarstvu poslije kojeg je krenula i medijska kampanja o navodnim istjerivanjima demona, dramatičnim zlostavljanjima i obožavanju Lucifera u waldorfskoj školi. Roditelji s kojima je Nacional imao priliku razgovarati s velikom rezervom primili su nalaze povjerenstva koje je trebalo ispitati kontroverzne optužbe, a koje je zaključilo da postoje indicije da je nekoliko nastavnika zlostavljalo učenike. Smatraju da su neki članovi povjerenstva podlegli medijskom pritisku, te tvrde da će vrijeme pokazati da su bili žrtve neutemeljenih insinuacija.

BARIŠIĆ
Ante Barišić isprva nije htio komentirati optužbe da su u pozadini afere njegovi privatni interesi, ali je potom ipak izjavio: “Kao roditelj čije je četvero djece pohađalo školu, bio sam jako zainteresiran da se nastavni programi dignu na što bolju razinu, jer se pokazalo da se na tom području moglo još puno učiniti. Osim toga, mjesečno sam školi plaćao oko 4000 kuna, nudio se osigurati što više sredstava i pomoći koliko god je moguće. Nastavnici su se često mijenjali, brojne prilagodbe sa zakonskim propisima godinama nisu bile napravljene, a nadležna državna tijela sve su to tolerirala. Ja nisam htio tolerirati pretjeranu opuštenost u nastavnom radu i ustrajao sam na tome da svi polaznici škole dobiju što kvalitetniju izobrazbu. Mislim da sam kao roditelj čija djeca pohađaju školu na to imao pravo i tu staje svaki moj eventualni privatni interes”, rekao je za Nacional Barišić.