Stotine zlatnih retrivera i njihovih vlasnika okupilo se prošlog tjedna u domovini predaka ove pasmine u škotskom Highlandu. Prvi štenci zlatnog retrivera rođeni su u kući Guisachan u Glen Affricu prije 155 godina. Uzgojio ih je aristokrat Sir Dudley Marjoribanks, koji je želio psa lovca prilagođenog škotskom brdskom terenu.
Vlasnici iz cijele Britanije, kontinentalne Europe, Sjeverne Amerike, Australije i Japana sastali su se na ruševinama kuće Guisachan. U četvrtak se očekivalo jedno od najvećih svjetskih okupljanja ove rase na jednom mjestu, sa stotinama okupljenih ispod ruševine vile. Carol Henry, tajnica Škotskog kluba zlatnog retrivera, rekla je da je cilj okupljanja održati znanje o pasmini.
Rekla je da su etablirani uzgajivači vodili računa o zaštiti kvaliteta i temperamenta pasa. Ipak, dodala je da je to bilo ugroženo neodgovornim uzgojem tijekom pandemije Covida. “Želimo zadržati povjerenje, ponudu, društvo i odanost – sve ono na čemu je izgrađen zlatni retriver”, poručila je.
Psi iz više od 12 zemalja uključujući Kanadu, SAD, Novi Zeland, Njemačku, Nizozemsku, Rumunjsku, Češku, Italiju, Hrvatsku i Estoniju susreli su se u Guisachanu. U utorak je održana povorka koja je uključivala kilometarsku šetnju do ruševne kuće gdje je pse i njihove vlasnike dočekao gajdaš.
Tijekom niza godina, okupljanja su se održavala svakih pet godina, a datumi su padali na značajne godišnjice, uključujući 150. godišnjicu 2018. Prvo leglo zlatnih retrivera rođeno je 1868. od Tweed vodenog španijela, pasmine koja je danas izumrla, i žutog retriver s valovitom dlakom. Štenci su se zvali Primrose, Cowslip i Crocus. Neke povijesti pasmine navode da je leglo imalo četiri mladunca.
Više od 40 godina kasnije, 1913. godine, zlatni retriver službeno je priznat kao pasmina od strane Kennel Cluba, najveće britanske organizacije koja se bavi zdravljem, dobrobiti i dresurom pasa. Marjoribanks, biznismen i liberalni zastupnik koji je bio poznat i pod titulom Lord Tweedmouth, uzgajao je retrivere na svom imanju Guisachan, koje je 1960-ih godina propalo.
Komentari