Objavljeno u Nacionalu br. 689, 2009-01-27

Zbog povlačenja američkih snaga iračka vojska ubrzano se naoružava: namjeravaju kupiti 2000 rabljenih tenkova i obaviti remont u Hrvatskoj

Povlačenjem američkih snaga iz Iraka hrvatska vojna industrija dobila je neočekivanu priliku da sudjeluje u opremanju i naoružavanju iračke vojske, koja se iz temelja mora obnoviti kako bi nakon odlaska američkih vojnika bila sposobna štititi svoje granice od eventualnih napada Irana ili Sirije. U posljednjih nekoliko godina iračka je vojska bila neprimjetna i lako naoružana, jer su sve složenije vojne zadaće obavljale koalicijske snage u Iraku. Jedan od glavnih prioriteta u izgradnji iračke kopnene vojske jest stvaranje oklopnih brigada. Zbog tako velikog projekta iračko obrambeno izaslanstvo za desetak će dana posjetiti Hrvatsku, prvi put od njezina osamostaljenja, i to s posve konkretnim razlogom.

Irak ove godine kreće u nabavu 2000 rabljenih tenkova T-72 u zemljama istočne Europe koje treba modernizirati uz posredovanje američkih tvrtki, doznaje Nacional iz vojnih izvora. Iračani traže modernizaciju starih ruskih tenkova T-72 koje bi nabavili iz zemalja istočne Europe, Poljske, Češke, Ukrajine i Mađarske, a potom bi ih modernizirali programom koji im se učini najkvalitetnijim i najpovoljnijim po cijeni. Iračko izaslanstvo sastat će se s Ivicom Nekićem, direktorom državne agencije za promet naoružanjem “Alan”, a očekuje se da će s Iračanima razgovarati i Bartol Jerković, direktor slavonskobrodske tvrtke “Đuro Đaković-specijalna vozila”, koja je među rijetkim tvrtkama u Europi, osim poljskih i čeških, zadržala sve do danas serijsku proizvodnju i modernizaciju tenkova T-72, koja danas u Hrvatskoj nosi naziv M-84D.

Iračani dolaze u najbolje vrijeme, jer će najnovija hrvatska verzija tenka biti završena upravo ove godine. Budući da Iračani dolaze prvi put u Hrvatsku, državna agencija “Alan” zajedno sa spomenutim tvrtkama mora organizirati terenski program i kvalitetnu prezentaciju, jer sve drugo bilo bi neozbiljno, a Iračani vjerojatno nikad ne bi ni pomislili na ponovni posjet. Naime, Iračani imaju mogućnost da angažiraju još dvije tvrtke na modernizaciji tenkova T-72 – poljsku tvrtku “Bumar”, koja proizvodi PT-91, i češku VOP Nový Jicín s tenkom T-72 M4. Realizacija ovako velikih poslova kao što je modernizacija 2000 tenkova T-72 nipošto ne dolazi sama po sebi, i to bez obzira na kvalitetu ili sposobnost neke tvrtke da odradi modernizaciju.

Potrebna je i vanjskopolitička podrška takvim projektima. U ovom slučaju, iračka nabava 2000 rabljenih tenkova T-72 i njihova modernizacija u najvećoj mjeri ovisi o SAD-u, odnosno američkoj tvrtki koja već nekoliko godina radi na tom programu, “Defense Solutions” iz Extona. Njeni podizvođači u cijelom projektu tenkova za Irak su tvrtke DynCorp International iz Falls Churcha i Omega Training Group, koja će biti zadužena za poslove održavanja tenkova u Iraku i obuke Iračana. Američka tvrtka “Defense Solutions” pokriva zemlje istočne Europe – Mađarsku, Češku, Poljsku i Ukrajinu, pa je tako već modernizirala 70 iračkih tenkova T-72 koje je Mađarska prije nekoliko godina donirala Iraku.
Međutim, nabava 2000 tenkova, odnosno njihova modernizacija je iznimno velik i kompliciran posao, koji traži pouzdanog partnera i tvrtku s iskustvom na takvim programima. Hrvatska vojna industrija bi zbog mogućnosti ovakvih poslova morala znatno više surađivati s hrvatskom vanjskom politikom, što dosad nije bio slučaj. S obzirom na vrlo dobar vanjskopolitički položaj Hrvatske i strateško partnerstvo sa SAD-om sad je odličan trenutak da se hrvatska vojna industrija uključi u tako velike ili slične projekte poput spomenutog u Iraku.

Premda iračko izaslanstvo dolazi bez američkih posrednika, neslužbeno smo doznali kako su američke tvrtke utjecale na posjet Hrvatskoj. U pripremi posjeta iračkom izaslanstvu bilo je važno da je “Đuro Đaković” zadržao kontinuitet i razvoj tenkovskog programa M-84 svih prošlih godina, što se tenkovi proizvedeni u “Đuri Đakoviću” koriste u postrojbama Hrvatske vojske, što je hrvatska država nastavila financirati program i što će Hrvatska vojska koristiti također novi modernizirani tenk M-84D, najnoviju inačicu tenka T-72. Nacionalov sugovornik blizak vojnoindustrijskim krugovima rekao je kako su Iračani svjesni da o tenkovskom programu ne mogu razgovarati s obrambenom industrijom Srbije, jer su ondje takvi programi ugašeni i nema nikakve proizvodnje. Iračani traže od američkih tvrtki da im osiguraju cijenu tenka s modernizacijom od 3 milijuna američkih dolara. To je vrlo povoljna opcija za “Đuro Đaković”, jer se procjenjuje da se cijena potpuno novog tenka M-84D s opremom kreće oko 3 milijuna američkih dolara.

Kad je riječ o velikim prilikama za izvoz hrvatskih tenkova, odnosno modernizaciju tenkova T-72, još je uvijek vrlo aktualna priča iz Kuvajta, koliko god se nekom činilo da je interes Kuvajta za modernizaciju tenkova opao i da sve to predugo traje. Međutim, doznali smo kako Kuvajt čeka da se ove godine završi najnovija verzija hrvatskog tenka M-84D, te da potom odluči o sudbini svoje tenkovske flote M-84A, odnosno je li stupanj modernizacije za Hrvatsku vojsku dovoljno dobar i za njih. Već nekoliko godina Kuvajt razmatra ponude za modernizaciju svojih tenkova M-84A proizvedenih u vrijeme bivše Jugoslavije u tvornici “Đuro Đaković” iz Slavonskog Broda.
Pozitivno nije odgovorio ni na jednu međunarodnu ponudu, pa tako ni na one iz Poljske, Ukrajine, Češke i Srbije još prije nekoliko godina. Kuvajt je 2007. pokazao velik interes za tenkovski program M-84 u Hrvatskoj, uslijedili su obostrani posjeti najviših vojnih i vladinih predstavnika, a očekuje se da kuvajtsko izaslanstvo dođe u Hrvatsku ponovno do proljeća ove godine. Time su demantirane sve spekulacije posljednjih mjeseci kako od posla s Kuvajtom neće biti ništa jer su Kuvajćani navodno pristali da sve tenkovske postrojbe budu opremljene američkim tenkovima Abrams. Međutim,

Amerikanci, kao ni Kuvajćani, nigdje nisu priopćili takvu informaciju, a iz Kuvajta je ponovnom najavom posjeta u 2009. potvrđena njihova spremnost na suradnju s Hrvatskom kad je u pitanju tenkovski program. U ovom dijelu Europe ne postoji tvrtka koja je nastavila razvijati T-72 osim tvrtke “Đuro Đaković – specijalna vozila”, pa se moglo očekivati i dolazak Iračana, koji trenutačno imaju nešto više od stotinjak tenkova tipa T-72. Velik dio tih tenkova potpuno je uništen u dva Zaljevska rata, jer su koalicijske snage uništavale iz zraka već tada zastarjele iračke verzije T-72, a s kopna su to činili i znatno nadmoćniji američki tenkovi Abrams. U najavama modernizacije tenkova T-72 američke tvrtke zapravo su tražile da modernizirani tenk ima sve ono što je već učinjeno na hrvatskom M-84D. On ima termovizijsku kameru kojom detektira sve ciljeve koji toplinski zrače s udaljenosti i do nekoliko kilometra, bilo da je magla, noć ili da su skriveni u sjeni nekog objekta.

Sve donedavno na hrvatskom tenku pogon kupole i topa bio je hidraulični. Međutim, to je promijenjeno i sad je pogon električni, što je tendencija u razvoju modernih tenkova, a imaju ga američki tenk Abrams i francuski Leclerc.

Kupola se okreće dvostruko većom brzinom nego što je to mogao prethodni model M-84. Zapovjednik hrvatskog tenka može gađati dva cilja odjednom, čak ako mu drugi član posade zadužen za gađanje bude onesposobljen, jer će moći iz kupole upravljati i gađati vatrenom stanicom, kako topom 125 mm tako i daljinski upravljanom strojnicom kalibra 12,7 mm bez izlaganja neprijateljskoj vatri. U tenk će biti ugrađen i klimatizacijski uređaj. Takva je konfiguracija prošla testove, instalirana je oprema koja omogućava panoramsko gledanje na bojištu s dnevnom i termovizijskom spravom i stabilizirano upravljanje strojnicom 12,7 mm. Videouređaj za dnevno i termovizijsko gledanje te novi akumulatorski sustav neka su od poboljšanja na novoj verziji.

Valja napomenuti da je u M-84D primijenjen i zapovjedno-komunikacijski sustav na digitaliziranoj bojišnici, koji omogućava cijeli pregled situacije na bojištu, položaja neprijateljskih i savezničkih snaga, izdavanje zapovijedi na temelju informacija na ekranu i slično. Jako je važno i to što se na hrvatskom tenku nalaze gusjenice svjetski poznatog proizvođača, njemačke tvrtke “Diehl”. Unatoč globalnoj ekonomskoj krizi, zemlje Bliskog istoka i arapskog svijeta i dalje ulažu velik novac u naoružanje i opremu. Zapadna tržišta su zatvorena i u recesiji, a poznato je da njima dominiraju isključivo domaći vojnoindustrijski konzorciji koji su tehnologijama kudikamo ispred zemalja poput Hrvatske. Stoga je razumljivo da i hrvatska vojna industrija mora pronaći tržišta gdje može konkurirati cijenama i kvalitetnim proizvodima, a to sigurno nije zapadna Europa nego arapski svijet i južna Azija.