Zahtjev za pomilovanjem bivših čelnika Udbe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača u utorak je komentirao povjesničar Tvrtko Jakovina.

“Razlika između republičkih Udbi u različitim zemljama i njihovo osvećivanje pojedinim problematičnim državljanima njihovih republika je priča sama za sebe. Nemamo vani te dokumente i još dugo vrijeme nećemo moći točno definirati kako je radila tajna policija, lokalne policija, zašto je osječka Udba u dijelovima Njemačke djelovala više nego druge, na koji način je sve povezano s našim diplomatskim djelovanjima…. Tu ima još puno slojeva koje bismo mogli na različite načine odgonetnuti. Ja osobno kao povjesničar, diplomatski prije svega, nemam tako dubinsku vjeru niti strahopoštovanje prema tjanim službama jer mislim da manje znaju i gledaju vrlo fokusirano neke stvari i ne bih ih stavlja u sankrosantni položaj i smatrao da su stvarni muveri zbivanja. Da je to tako, stvari bi izgledale drugačije. Sve tajne službe, a postoje u svim zemljama, nijedna od njih nisu poslovi gdje biste rekli, barem po meni, ‘to je moja zamišljena karijera gdje ću ja tajno u odnosu na susjede raditi stvari koje su često na granici zakona, a često idu i preko te granice jer je to u interesu moje države’. Koje države? One koja je u tom trenutku na vlasti. Ja bih kroz taj ključ gledao i Perkovića i Mustača i sve druge u toj službi pa i sve koji danas goovre o tim činovnicima”, rekao je Jakovina.

Kaže da je ralnost da se mnoge stvari nikada neće rasvijetliti.

“Naša politika vrlo uspješno 30 godina nakon prestanka njenog postojanja i dalje drži živom jugoslavensku tjanu službu. Ako su to stari ljudi poput Perkovića i Mustača, to su sve 80-godišnjaci, kakva je to svemoć u tim ljudima i koje su to strukture koje su preživjele i koliko one uopće žive. S te strane je pomalo apsurdno, teško mi je zamisliti da su nekakvi činovnici u pojedinim sjedištima Udbe iskoordinirali, iskreirali čitavu državu, strukturu, vojsku, vodili operacije”, rekao je Jakovina.

“Međutim, svi od njih i danas i prekjučer rade određene poslove za koje država i njihovi pretpostavljeni procjenjuju da su korisni. I to često ne bi bilo u skladu sa zakonom. I to vrijedi za sve tajne službe”, dodao je.

Na pitanje što je bilo s hrvatskom Udbom  krajem 80-ih, Jakovina je odgovorio: “Sigurno znamo da s njom nije bilo problema. Neki od njih otišli su u mirovinu, a neki koji su ostali, većina koja ostala počela je raditi u novoj službi i novoj državi kao što se to i s prethodnim režimima događalo. Tu nije bilo nikakvih iznenađenja kod svih ovih 20-ak država koje su nastale kad je i Hrvatska nastajala. Ne znamo o tome puno. Sada se otvorilo pitanje da su oni koji su bili na načelu jugoslavenske i hrvatske tajne služe toliko važni da 2022., u travnju, potpredsjednik Vlade ne može razgovarati s generalom Gotovinom oko tog potpisa, traži objašenjenje, generali su ljudi u 70-ima s činovima i vjerojatno velikim imetkom. Sad najednom povlače potpise. HDZ govori da su generali nagovoreni od predsjednika Republike, što je pak famozna stvar. Može se postaviti pitanje jesu li šatoraši bili nagovarani od nekoga, ako su ovdje generali ti na koje netko može djelobati da iznudi od njih potpis. To je pokazalo po meni generale, mišljenje nekih političkih partija prema generalima i prema tome kako mi poznamo vlastitu povijest u dosta slabom svjetlu.Kad je slučaj izašao van meni se to činilo naporno. Majske svečanosti se pripremaju, u dobu smo kad se govori o Drugom svjetskom ratu pa eto…”, kazao je Jakovina za N1 Televiziju.

U Hrvatskoj imamo crno-bijelu sliku

Iz oporbe se može čuti da se odugovlači s rasvjetljavanjem dokumenata iz tog doba jer se u HDZ-u boje što bi o njima isplivalo.

“HDZ će imati priliku pozadati svoju demokratičnost na temi na kojoj su godinama inzistirati – otvaranju arhiva. Upravo sada, od ove godine mi trebamo početi otvarati godinu za godinu kako je to izgledalo 90-ih. Čega se u HDz-u boje mislim da je irelevantno. Ništa se tu neće dogoditi, neki se malo boje sramoćenja, ali to je postalo ptopuno irelevantno jer smo stvorili takvo društvo koje nije baš moralno osjetljivo na neke stvari”, smatra Jakovina.

“U Hrvatskom slučaju imamo postavljeno da sve što nije bilo emigracija je negativno. Ništa pozitivno nije se moglo događati u Jugoslaviji, to je postalo proskribirano i onda mi imamo crno-bijelu sliku. Za jedne vrijede jedna pravila i pravda, za druge druga. Hrvatska je tako ustrojena, zemlja u kojoj je podjela, nacionalistički ekskluzivitet takav”, rekao je Jakovina.

Lustracije u Hrvatskoj, kaže, nije moglo biti između ostalog i zbog prošlosti Franje Tuđmana.

“Tuđman je bio na ispravnoj strani u Drugom svjetskom ratu. Transkripte koje sma ja uz tešku muku dobio, bilo bi dobro vidjeti što on misli o tom vremenu, o ustušama, puno kasnije u neformalnim razgovorima. Naravno da nije moglo biti lustracije zbog njegove prošlosti. Političke partije i politički život u Hrvatskoj, vi imate dvije partije koje su dominatne čitavo vrijeme RH, što znači da postoji legitimitet, velik dio članova članova i jedne i druge je potrekao iz iste partije. To je zajednička baština jer mi to nikad nismo raščistili. Rasvjetljavanje narativa bi nas dovelo u problem. Narativ mora biti crno-bijeli jer jedino kroz crno-bijelu sliku mi imamo takvu Hrvatsku kakvu stvaramo”, rekao je Jakovina.

ZATVORSKO PISMO JOSIPA PERKOVIĆA otkriva što je radio u ratu i zašto su generali stali iza njega