U gradu Zagrebu priprema se promjena naziva ulica imenovanih po dužnosnicima Nezavisne Države Hrvatske. U gradsku skupštinu prijedlog je poslao Svjetski židovski kongres, a dokument je napisalo troje povjesničara, među kojima i Ivo Goldstein.

Ivo Goldstein gostovao je u programu N1 televizije.

Riječ je o ulicama na Peščenici, ulicama Filipa Lukasa, Vladimira Arka, Antuna Bonifačića te nadbiskupa Ivana Šarića – svi su bili suradnici režima NDH. No, Goldstein dodaje: “Prije toga, prva faza ove naše inicijative je bila na Kustošiji gdje su također četiri ulice imenovane po intelektualcima iz toga vremena koji su propagirali ustašku inicijativu i to je izglasano u četvrtima da se kroz gradsku inicijativu dođe do preimenovanja. Ima još jedna ulica koja je problematična u Dubravi. Te inicijative su na dobrom putu da budu konačno usvojene, a na Gradu postoji pozitivna atmosfera. Predstavnici svih stranaka u vijeću su bili za”.

Objasnio je zašto su neke od ovih ličnosti sporne: “Filip Lukas je bio profesor zagrebačkog sveučilišta, geograf, predsjednik Matice hrvatske – bio je ustaški propagandist i propagandist rasne teorije. Govorio je o hrvatskoj narodnoj zajednici. Bio je jedan klasični zločinac za pisaćim stolom koji nikad nije uzeo pištolj u ruke, ali je itekako pridonio rastu atmosfere terora u kojem je zločin protiv Srba, Roma, Židova, drugih i drugačijih bio moguć. Ivan Šarić, nadbiskup sarajevski, se istaknuo svojim antisemitskim govorima, apsolutno propagandist ustaški”. Upozorava i da na Kustošiji postoji ulica koja je potencijalno posvećena ratnom zločincu Eugenu Didi Kvaterniku, a zove se samo Kvaternikova ulica. Nije jasno određeno radi li se o Eugenu Kvaterniku koji već s pravom ima svoj trg ili Eugenu Didi Kvaterniku. “Oni ni po čemu ne zaslužuju ulicu u Zagrebu”, kaže Goldstein za Lukasa, Šarića i Didu Kvaternika.

Kad je riječ o periodu kad su se imena ovih ulica proglašavala, povjesničar objašnjava: “To je bilo doba 90. godine, jednog ubrzanog procesa povijesnog revizionizma. S druge strane, rasla je i ustašizacija javnog prostora. Ono čemu smo prisustvovali tada, bilo je imenovanje ulica, trgova, vojnih jedinica, vojarni, dobili smo i kunu koja se jedino koristila u NDH, onda smo imali Ured za nacionalnu sigurnost UNS – ta kratica je bila opet identična kao ona u NDH, pa ste imali Hrvatski državni sabor imenovan, pa je ustavnim amandmanima ukinut i dobio je ime Hrvatski sabor. Pokušalo se i sa Milom Budakom koji je bio loš književnik i zločinac za pisaćim stolom koji je propagirao govor mržnje. Na vrhuncu želje da se Budak uvede u politički mainstream bilo je dvadesetak gradova u kojima je imao ulicu pa su postupno ta imena ukidana. On je bio onaj koji je stvorio tu doskočicu – bježite psine preko Drine – i on je potpisao jedne od rasnih zakona kojima je Židovima bilo zabranjeno bilo kakvo sudjelovanje u kulturi, znanosti, na javnom prostoru. Tako je oko tisuću ljudi izgubilo posao pa su uslijedila masovna hapšenja tih ljudi. Direktan niz zločinačkih aktivnosti”.

Kultura sjećanja

Upozorio je na važnost očuvanja kulture sjećanja:

“Kultura sjećanja je važna jer je ona baza na kojoj mi gradimo političke činjenice o kojima danas svakodnevno govorimo. Kad je Tito umro, izreka je bila – reci mi što misliš o Titu i reći ću ti tko si – danas je tako o Franji Tuđmanu. Mi možemo danas reći da je za sve ono što danas imamo zaslužan on, sa svim svojim eventualno pozitivnim i negativnim konotacijama, bez obzira kako mi to gledamo. Kultura sjećanja je neosporno važna, a jedna od manifestacija su upravo imena ulica i trgova – kako prezentiramo naše gradove sebi i drugima”.

Kad je riječ o promjeni imena Trga Maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, Goldstein kaže:

“To je civilizacijsko pitanje jer je Trg Maršala Tita ukinut na jedan brutalan način 2017. godine mimo volje građana. Građane nitko nije pitao. Bandiću je to trebalo iz puke političke trgovine da ostane na vlasti. To je civilizacijsko pitanje povratka nečega što se nije smjelo mijenjati po takvoj proceduri. Tito je u osnovi hrvatske povijesti i on je ustavna činjenica. To nije pitanje političke korektnosti, nego tvrda historiografska činjenica je da je ova država nastala na odlukama ZAVNOH-a 1943. iz Otočca i s Plitvičkih jezera. Ustroj Federalne Republike Hrvatske unutar Jugoslavije je potvrđen na zasjedanjima AVNOJ-a i konačno ustavima Jugoslavije i Hrvatske i do odluke 1991. da se temeljem te ustavne kronologije može Hrvatsku priznati međunarodno. Tito je bio inicijator da se ZAVNOH konstituira. To su bile jezgre stvaranja šesteročlane federacije. Možemo govoriti o njegovim manama i o tome da je bilo na vrhu hijerarhije koja je počinila ratni zločin 1945., ali treba reći da je Tito i osloboditelj. Oslobodio je Primorje i Istru. Bez Tita toga ne bi bilo”.

“Još nešto, činjenica jest da kad biste gledali u Zagrebu ili bilo kojem gradu, imate ljudi zaslužnih koji isto tako imaju mrlje na svojim biografijama. Neki će reći, i nitko to neće sporiti među Amerikancima, da je George Washington imao jedan vrlo ružan odnos prema svojim robovima pa nitko neće reći da treba ukidati imenovanja ulica, trgova. Nitko neće preimenovati Washington DC zato što je George Washington imao problema s robovima”, zaključuje povjesničar.

Naposljetku, rekao je da još ne postoje prijedlozi za osobe kojima bi se posvetile sporne ulice.