Papa Franjo je napokon odlučio energičnije intervenirati jer vrlo je nezadovoljan time što se događa u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Posebno je ponukan događajima u posljednjih mjesec dana. Prvo su članovi hrvatskog episkopata na posljednjem svojem plenarnom zasjedanju u Zagrebu na Ksaveru, održanom od 10. do 12. listopada u sjedištu HBK-a, za predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za nauk vjere izabrali ni manje ni više nego najradikalnije desno orijentiranog sisačkog biskupa Vladu Košića. Izabrali su ga na izuzetno važno tijelo episkopata koje se bavi proučavanjem izričaja vjere u suvremenom svijetu te o tome daje svoje izjave.

Neki su to imenovanje protumačili kao želju hrvatske Crkve da najizravnije, stavljajući osobu takvog profila na čelo Vijeća za nauk vjere, preuzme odgovornost za orkestriranje kampanje čiji je krajnji cilj dokidanje sekularnosti, destrukcija ljudskih prava te pretvaranje bezgrešnog Domovinskog rata i borbenog antikomunizma (pak preko potpune demonizacije antifašizma) u temeljne točke hrvatskog identiteta.

No to se papi Franji očito nije svidjelo. Samo dva tjedna nakon toga u Zagreb je stigao jedan od najvažnijih ljudi Vatikana, kardinal Pietro Parolin, te održao vrlo oštar sastanak s hrvatskim biskupima, izrazivši veliko nezadovoljstvo njihovim ponašanjem i posebno se obrušivši na sisačkog biskupa Vladu Košića. Time se sukob Vatikana i Kaptola zaoštrio do dosad nepoznate razine, a za to su krivi hrvatski biskupi koji ne prihvaćaju Papinu liberalnu crkvenu liniju.

Osiljeni sisački biskup Vlado Košić nastavlja prkositi papi Franji, ali taj prkos ne treba svoditi samo na osobnu Košićevu razinu. Papi Franji zapravo prkosi Kaptol, predvođen Josipom Bozanićem i njegovom ideološkom sljedbom. U tom svjetlu treba promatrati svaki Košićev neprimjereni istup, naročito otkako je nedavno imenovan za predsjednika Vijeća HBK-a za nauk vjere.

Nacionalu je više crkvenih izvora otkrilo dosad nepoznatu pozadinu posjeta kardinala Pietra Parolina, državnog tajnika Svete Stolice, i susreta s biskupima u Zagrebu. Oni tvrde da se samo naivnima može servirati priča prema kojoj je Parolin došao posvetiti veliku dvoranu HKS-a. On je došao, kako ti crkveni izvori tvrde, postrojiti biskupe i vidjeti što se to događa, osobito u spektru problematičnih kaptolskih financija. Posjet je koincidirao s početkom mandata novoga apostolskog nuncija Giuseppea Pinta.

Ali taj posjet bio je naročito važan zbog još jednog detalja. Svjedok susreta Parolina s predstavnicima crkava i vjerskih zajednica, koji je održan u ponedjeljak, 30. listopada, u nuncijaturi, otkrio je Nacionalu da je tamo biskup Košić „bio crven kao paprika i tresle su mu se ruke i brada“. Prema navodima tog izvora, kardinal Parolin izribao je Košića, a prije toga je na press konferenciji kazao, aludirajući po svemu sudeći upravo na njega i njegovu izjavu da ustaštvo nije fašizam, da Crkva mora biti faktor zajedništva, jedinstva i pomirenja.”Žao mi je ako poneki glasovi ponekad mogu biti izvan zbora, ali tu trebamo biti strpljivi i ići naprijed. Povijesne činjenice ne mogu se premostiti od danas do sutra”, rekao je tom prilikom u Zagrebu drugi čovjek Vatikana.

Upravo zato kao nastavak provociranja Vatikana treba promatrati još jednu neumjesnost koju je kroz Košićeva usta zapravo izgovaralo Vijeće HBK-a za nauk vjere, na čijem se čelu Košić nalazi.

To se dogodilo prošlog četvrtka, kada je Vlado Košić nepristojno odbrusio sisačkoj gradonačelnici Kristini Ikić Baniček. Slaveći misu zadušnicu za svećenika Antuna Grahovara, ubijenog nožem u župnom stanu u Sisku 9. studenog 1990., Košić je napravio paralelu između Grahovara i Stepinca te krenuo zatim na svoju omiljenu temu – komunistički režim i zločine. U tom kontekstu prozvao je gradonačelnicu Siska jer, kao, ona ne dopušta postavljanje spomenika Stepincu ispred sjedišta biskupije.

“Postoje još potomci onih koji su ga progonili, koji su ga mučili i ubili, koji su mu srce spalili i koji ga ne žele vidjeti! Vrijeđa li to nas katolike, kojih je ovom gradu 81 posto? I pitaju li se oni koji upravljaju našim gradom, imaju li oni pravo provoditi svoju samovolju i nametati svoju ateističku ideologiju većini ili su pozvani svima služiti i za sve se jednako brinuti?” opalio je Košić nazivajući gradonačelnicu”mentalnim komunistom”.

Gospođa Ikić Baniček za Nacional je objasnila o čemu se radi. Naime, na radnom sastanku ona je gospodinu Košiću i njegovim suradnicima kazala da u Gradu Sisku postoji jasna procedura oko postavljanja spomenika na javnim površinama.

‘’Kao ogledni primjer toga kako se postavljaju obilježja u javni prostor, imamo spomenik Slavi Strieglu na šetnici. Formirano je stručno povjerenstvo koje je u suradnji s Društvom arhitekata provelo javni natječaj i odabralo rješenje koje je odgovaralo arhitektonskim, urbanističkim, estetskim i konzervatorskim odrednicama u prostoru.

Spomenik koji je gospodin Košić osobno odabrao ne zadovoljava niti jednu od tih odrednica”, rekla je Nacionalu sisačka gradonačelnica. Pojasnila je da je na snazi projekt uređenja Trga bana Jelačića, koji je usvojen za prijašnje vlasti i koji isključuje spomenik na području na kojem biskup Košić to predlaže. Prema njenim tvrdnjama, Košić forsira nešto neizvedivo, mimo procedure i kada mu se to kaže, onda iznova nastupa s pozicija nesnošljivosti prema neistomišljenicima.

Možda nije posve primjereno generalizirati i nacionalistički ekstremizam jednog biskupa pripisati kao karakteristiku cijeloj Katoličkoj Crkvi u Republici Hrvatskoj. U toj Crkvi istovremeno djeluju vrlo savjesne osobe, u mnogim segmentima i uzorni ljudi.

No upravo zato, zbog tog Košićeva istupa otvara se opet pitanje koja je bila namjera i što su željeli poručiti članovi episkopata kada su na posljednjem plenarnom zasjedanju u Zagrebu na Ksaveru, u sjedištu HBK-a, sisačkog biskupa izabrali ni manje ni više nego za predsjednika Vijeća HBK-a za nauk vjere.

Ne može biti slučajnost ili nepromišljenost jer jedan ekstremist nasljeđuje drugoga. Prije Košića na tom je mjestu bio pomoćni zagrebački biskup, sada već zbog bolesti umirovljeni Valentin Pozaić. On je upamćen po zaključku da je”Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu”, po tome da treba pokrenuti novu”Oluju” da se maknu”komunjare” iz SDP-a iz Banskih dvora i po tome što je 2015., s Košićem i drugima koji njeguju nostalgiju spram NDH, potpisao peticiju sa zahtjevom da se ustaški pozdrav”za dom spremni!” uvede kao službeni pozdrav u Oružanim snagama RH.

To da doktrinarno najvažnijim organom Crkve u Hrvatskoj predsjeda politički najmilitantniji biskup, jest – politika.

Među biskupima, sasvim sigurno, nije moglo proći nezapaženo to što je, uz ine ekscesne zloupotrebe funkcije, Košić iskoristio žig biskupa da bi poslao otvoreno pismo Andreju Plenkoviću u kojem ga je gadno nagrdio. Razlaz HDZ-a i Mosta te savez s ostatkom HNS-a, Košić je komentirao ovako:”Ovim koaliranjem s dojučerašnjim neprijateljem da biste spasili svoju vladu, pokazali ste potpunu neosjetljivost za osjećaje i vrijednosti koje gaji većina hrvatskog naroda.” Košić je Plenkovićeve odluke nazvao”političkom prostitucijom”.

Čini se da hrvatski biskupi (oni koji se ne slažu, očito je, u trenutku glasovanja ostaju u manjini) ne šljive papu Franju, koji je s pozicije prefekta Kongregacije za nauk vjere maknuo krutog konzervativca Gerharda Ludwiga Müllera (nije mu obnovio mandat), promaknuvši na njegovo mjesto dosadašnjeg tajnika Kongregacije, umjerenijeg isusovca Luisa Francisa Ladariu Ferrera.

Zanimljivo je da su Hrvatsku u više navrata u posljednje dvije godine, posjetili upravo neki od najistaknutijih pripadnika Kardinalskog zbora koji se otvoreno suprotstavljaju idejama pape Franje. Tako su u Hrvatskoj boravili prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, kardinal Robert Sarah, vatikanski prefekt Tajništva za ekonomska pitanja kardinal George Pell, ekscentrični kardinal Raymond Leo Burke, inače omiljeni prelat čelnika udruge Vigilare Vice Batarela, te spomenuti kardinal Gerhard Müller. To nije slučajno jer pripadaju tradicionalnom, konzervativnom taboru u Vatikanu. Njihovi dolasci svakako su posljedica uvjerenja da su episkopatu, ali osobito zagrebačkom nadbiskupu, kardinalu Josipu Bozaniću, bliska njihova konzervativna opredjeljenja i ideje. Kardinalu Mülleru u Zagrebu je, ne treba zaboraviti, svečano dodijeljen počasni doktorat Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS).

Nema sumnje u to da se Košić sada, na novoj funkciji, osjeća jačim i da neće prestati s ispadima. Prošlotjedni istup, kada je napao sisačku gradonačelnicu, nije bio njegov prvi pokušaj takvog brutalnog obračuna.

Prije nekoliko dana prozvao ju je u kontekstu mržnje prema vjeri i ideološkog protivljenja kultu Stepinca, što aktualnijim no ikad afirmira pitanje koliko će to stanje trajati i do kada će se sliku Crkve u hrvatskom društvu morati gledati kroz prizmu odbojnih i ružnih Košićevih izjava.