Gradski muzej Požega koji sakuplja, čuva, istražuje i obrađuje duhovnu i materijalnu baštinu Požege i Požeštine početkom lipnja svečano je otvorio svoja vrata nakon višegodišnje obnove. Gradski muzej je utemeljen u prosincu 1924. godine, pa je otvaranjem obnovljene zgrade Muzeja na najbolji mogući način proslavljena stogodišnjica postojanja ove gradske kulturne institucije koja brižljivo čuva vrijednosti prošlih vremena. Muzej je osnovan na poticaj Julija Kempfa, glasovitog Požežanina, nekadašnjeg gradonačelnika, učitelja, ali i povjesničara, arhivista, fotografa i književnika koji će ostati upamćen i kao autor prve monografije o Požegi i Požeškoj županiji, u kojoj je opisao zemljopisne karakteristike i povijest grada i njegove okolice od najranijih vremena do početka 20. stoljeća. Muzej čuva brojne Kempfove rukopise, fotografije i djela, a obitelj Julija Kempfa proteklih je desetljeća najveći pojedinačni donator Gradskom muzeju, čuvajući tako uspomenu na svojega pretka koji je svojim radom zadužio brojne generacije Požežana, omogućivši im da zavire u bogatu prošlost svoga kraja, ali i drugih svjetova. Jer upravo na poticaj Julija Kempfa, koji je svojeg prijatelja i kuma, istraživača i putopisca Dragutina Lermana nagovorio na vođenje dnevnika u kojima je zapisivao dogodovštine sa svojih putovanja svijetom, krajem 20. stoljeća nastali su glasoviti ‘’Afrički dnevnici’’ u kojima je Lerman podrobno opisao način života i kulturu afričkih plemena. A dva Lermanova putopisa – ‘’Listovi iz Afrike’’ i ‘’Novi listovi iz Afrike’’ – krajem 19. stoljeća tiskao je sam Kempf, otvorivši tako svojim sugrađanima pogled u posve drugačiji, daleki i nepoznati svijet Afrike. Sve su te činjenice pažljivo zabilježene u bogatoj zbirci požeškog Gradskog muzeja.

U 13. stoljeću, u vrijeme Hrvatsko-ugarske unije, Požega je bila rezidencija hrvatsko-ugarskih kraljica

Muzej je od 1953. godine smješten na glavnom gradskom trgu, Trgu Svetog Trojstva, u zgradi među Požežanima poznatoj kao „kuća Krauss“, impozantnoj građevini iz 18. stoljeća izgrađenoj u baroknom stilu koja se ubraja među najstarije građevine u gradu. Dok obilazimo novouređeni prostor uz pratnju ravnateljice požeškog muzeja Ljiljane Marić, saznajemo da je zgrada teško oštećena u potresu 1995. godine koji je narušio statiku zgrade i uništio tadašnji stalni postav. Razoran potres, ali i nedostatak sredstava za obnovu rezultirali su katastrofalnim, neprikladnim uvjetima u kojima je Muzej desetljećima radio, a vrijedno muzejsko blago čuvalo se u privremenim, neprimjerenim prostorima koji su, kako opsuje ravnateljica, izgledali kao poluruševna šupa. Muzej je obnovljen u sklopu projekta “Požeške bolte” koji je Grad Požega prijavio u sklopu Poziva na dostavu projektnih prijedloga “Priprema i provedba Integriranih razvojnih programa temeljenih na obnovi kulturne baštine na području Slavonije, Baranje i Srijema”, koji je u ožujku 2019. godine objavilo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a. U dugom i zahtjevnom projektu obnove nije preuređena samo zgrada Muzeja, već su s jednakom pažnjom i ljubavlju restaurirani i brojni muzejski artefakti i izložbeni predmeti. Gradski je muzej tako dobio nov, suvremen prostor koji će i dalje brižljivo čuvati vrijednu baštinu koja priča brojne zanimljive priče o povijesti grada dugoj više od 800 godina, no sada u primjerenijim uvjetima.

Prikaz života iz vremena Panonskog mora, oružje koje se koristilo u ratovima posljednjih stotinu godina i makete seoskih kuća samo su dio postava. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Zamjenski prostor koji smo koristili gotovo 30 godina za stalni postav bio je površine tek oko 60 kvadratnih metara i u njemu smo izložili tek najnužnije predmete. A danas, u obnovljenoj zgradi, na raspolaganju nam je 600 kvadratnih metara suvremenog muzejskog prostora te primjereni prostori za čuvanje muzejske građe i rad djelatnika Muzeja“, s neskrivenim zadovoljstvom pripovijeda ravnateljica Ljiljana Marić i pokazuje nam najstarije fosilne nalaze – dijelove fosila dupina, malih kitova i brojnih drugih morskih životinja iz doba miocena. Ti su fosili stari preko 14,5 milijuna godina i potječu iz doba kada se na prostoru Panonske nizine prostiralo nekadašnje more Paratetis, poznato kao Panonsko more. Šetnjom kroz obnovljene prostorije Muzeja saznajemo pojedinosti o arheološkim nalazima iz starijeg željeznog doba koje je otkrio prof. Hrvoje Potrebica s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i sam Požežanin. „Na ovim je prostorima, prema nalazima do kojih se došlo arheološkim iskapanjima, postojalo jedno od najmoćnijih središta staroželjeznog doba u Europi, a većina je artefakata pronađena u grobovima u kojima su pokopani tadašnji utjecajni pojedinci. Važnost tih središta jasna je po ekskluzivnim predmetima koji su pronađeni uz spaljene ostatke pokojnika u grobnim humcima“, objašnjava nam ravnateljica Marić i skreće pozornost da Muzej čuva i najstariji poznati otisak prsta, star prema procjenama oko 2800 godina u smoli, te najstariji željezni mač otkriven u Hrvatskoj.

Muzej čuva originalne rudinske glave, vrijedne kamene konzole iz romaničkog doba s uklesanim ljudskim figurama

Priče o bogatoj povijesti Požeške kotline dalje pripovijedaju vrijedne kamene konzole s uklesanim ljudskim figurama i glavama iz romaničkog doba, poznatije kao rudinske glave, te otkriće najstarije krunice paternoster s kraja 14. stoljeća iz benediktinskog samostana na Rudini. „Posebna je vrijednost ovoga otkrića što znamo točno kome je krunica pripadala, jer je uz nju pronađena i bula pape Bonifacija IX. isprava izdana Margareti Podvrški“, skreće nam pozornost ravnateljica. Ulaskom u sljedeću prostoriju saznajemo da je u vrijeme Osmanskog Carstva u 16. i 17. stoljeću Požega bila sjedište Požeškog sandžakata, a grad je imao i četiri džamije. Iz prikupljenih je muzejskih izložaka vidljivo da je oslobođenje od osmanskog vladanja gradu i okolici u drugoj polovini 17. stoljeća donijela carska vojska Habsburške Monarhije uz pomoć lokalnog življa predvođenog fra Lukom Ibrišimovićem, pa je Požega jednu stranu vlast zamijenila drugom. U 13. stoljeću, u vrijeme Hrvatsko-ugarske unije, Požega je bila rezidencija hrvatsko-ugarskih kraljica, a poveljom carice Marije Terezije iz rujna 1765. godine dobila je i status slobodnog kraljevskog grada. Na prostoru Požeške kotline brojna su i svjedočanstva snažnog Ilirskog pokreta i buđenja domoljubnih osjećaja među stanovništvom, prihvaćanje hrvatskog jezika kao službenog jezika na sjednicama tadašnjeg gradskog vijeća te bogatstvo kulturnog, umjetničkog i društvenog života, ali i razvoj školstva i obrtništva u Požegi koja je tada imala oko 5000 stanovnika. Uz to, muzejski postav krasi i niz upotrebnih predmeta iz svakodnevnog života stanovnika Požege i okolice kroz stoljeća te podsjetnik na neke jedinstvene običaje poput Grgureva, obilježavanja dana oslobođenja od osmanske vlasti. Izlošci su, kazuje nam ravnateljica, bogato popraćeni fotografijama i multimedijom koje dočaravaju život Požežana iz toga doba. Jednom riječju, Gradski muzej u Požegi u svome novom ruhu jedinstveni je doživljaj povijesti, kulture i svakodnevnog života Požeškog kraja kroz stoljeća koji vrijedi posjetiti. |PROMO

Na svečanom otvorenju bili su i premijer Andrej Plenković, županica Antonija Jozić, ministrica Nina Obuljen Koržinek i gradonačelnik Požege Željko Glavić. FOTO: GMP