Crveni ruž je poznat od davnih  vremena. Žene i djevojčice su usne prvo ukrašavale kapima krvi, koje su dobile ubodom u vrh prsta ili su ruž napravile od boje pripremljene uz pomoć prirodnih sastojaka, bobica, lišća.

Prvo spominjanje crvenog ruža dolazi iz drevne Mezopotamije i Egipta. Kleopatra je svoje usne ukrašavala smjesom pčelinjeg voska, usitnjenog cvijeća i raznih prirodnih pigmenata. U srednjem vijeku ruž nije bio osobito popularan, spominje se kako su neke crkvene vlasti povezivale crveni ruž i šminkanje uz vračanje. Kraljica Elizabeta I. je obožavala crveni ruž i popularizirala je njegovo nošenje kod žena.

Od 16. do 19. stoljeća nošenje šminke se povezuje uz pojam ljepote i osnaživanje uloge žene u društvu. Žene su se uljepšavale samo u svom domu i samo za određene prilike. Francuska glumica Sarah Benhardt je izazvala skandal kada je ruž nanijela javno u jednom kafiću. 

Crveni ruž je bio simbol ženskog aktivističkog pokreta Suffrage, koji je donio biračka i druga prava ženama. Nakon Drugog svjetskog rata, nošenje ruža se povezuje uz patriotizam, ženstvenost, a danas je crveni ruž općeprihvaćen i dio mnogih varijacija visažističkih izgleda.