Ministar financija prvog dana siječnja najavio je da ćemo ostvariti ‘povijesni suficit’, ali ne želi odgovoriti na pitanje koliki je točno taj suficit ni kako se u njegovim pozitivnim financijskim projekcijama manifestira dug hrvatskog zdravstva od 8 milijardi kuna

Je li ministar financija Zdravko Marić iznio točne podatke kad je u novogodišnjem intervjuu Dnevniku HRT-a rekao da je prvi put od hrvatske samostalnosti proračun u suficitu? Nakon što je profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i predsjednik stranke Promijenimo Hrvatsku te saborski zastupnik Ivan Lovrinović prošlog tjedna otvoreno prozvao Zdravka Marića da manipulira i iznosi lažne podatke te nakon što su u neformalnim razgovorima i neki drugi istaknuti političari izrazili sumnju u prognoze Zdravka Marića, Nacional je istražio kako je ministar financija došao do zaključka da je Hrvatska ostvarila “povijesni suficit” te kako je to uopće moguće u situaciji u kojoj samo dug hrvatskog zdravstva iznosi osam milijardi kuna.

Ivan Lovrinović upozorio je, na temelju analize koju je napravio, da razloga za veselje nema jer su prezentirani podaci nepotpuni, a brojke o stvarnom javnog dugu značajno veće:

“Kao prvo, ministar financija nigdje nije naveo koliki je taj suficit. Drugo, ako i jest suficit, onda nije prvi, odnosno nije povijesni jer je Hrvatska imala suficit državnog proračuna nakon uvođenja PDV-a.”

Sandra Švaljek, nekadašnja ravnateljica Ekonomskog instituta i bivša dogradonačelnica Zagreba, a danas zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini ispred svoje Nezavisne liste, smatra da je neozbiljno govoriti o suficitu u trenutku kad Ministarstvo financija raspolaže tek s podacima koji se odnose na listopad 2017. godine te da takvo preuranjeno objavljivanje odstupa od bilo kakve dobre prakse. Zbog toga, kaže, ministar Marić nije ni mogao iznijeti podatak koliki je suficit, a pitanje je hoće li ga uopće biti.

Na osnovno pitanje koliko iznosi suficit o kojem govori, Zdravko Marić nije precizno odgovorio. Na Nacionalov upit iz Službe za odnose s javnošću Ministarstva financija najprije je dostavljen vrlo opširan odgovor u kojem, međutim, nije naveden ni jedan jedini konkretan podatak iz kojeg bi bilo vidljivo koliki je iznos suficita. Iz Ministarstva su odgovorili: “Za službeni izračun deficita/suficita sektora opće države nadležan je Državni zavod za statistiku, a za izračun javnog duga Hrvatska narodna banka. Navedeni fiskalni pokazatelji dio su Fiskalnog izvješća koje Državni zavod za statistiku šalje dva puta godišnje Eurostatu kao nadležnom statističkom tijelu Europske unije, koji Fiskalno izvješće potom verificira. Ističemo da su i Državni zavod za statistiku i Hrvatska narodna banka nezavisni u izračunu tih dvaju fiskalnih pokazatelja.”

Iz Ministarstva su napomenuli tek da će preliminarne podatke o izvršenju državnog proračuna i izvanproračunskim korisnicima iskomunicirati krajem siječnja, dok će preliminarne podatke o jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave imati tek u veljači. U nastavku odgovora pojasnili su kako je onda došlo do toga da je ministar Marić podatak o suficitu iznio već prvog dana siječnja:

“Kako bi se omogućilo učinkovito upravljanje javnim financijama, Ministarstvo financija kontinuirano prati i procjenjuje deficit/suficit sektora opće države, kao i javni dug. U tom kontekstu je Ministarstvo financija i za 2017. izradilo prvu preliminarnu procjenu rezultata sektora opće države, prema dostupnim podacima i informacijama koji su za tu potrebu prikupljeni od svih jedinica koje ulaze u obuhvat sektora opće države. Konačni i službeni podaci o izvršenju sektora opće države za 2017. godinu prema metodologiji ESA 2010, bit će poznati u travnju ove godine nakon što Državni zavod za statistiku objavi Fiskalno izvješće. Prema prvim preliminarnim procjenama Ministarstva financija, a prvi put od kada se izvještava na gore spomenuti način, proračun sektora opće države za 2017. godinu prema metodologiji ESA 2010 je u suficitu, odnosno ostvaren je višak ukupnih prihoda nad ukupnim rashodima. Valja naglasiti da najveći dio sektora opće države čini državni proračun. Prema prvim preliminarnim podacima državnog proračuna za 2017. godinu, iskazanima po nacionalnoj metodologiji praćenja izvršenja državnog proračuna, deficit državnog proračuna je za više od 5 milijardi kuna manji u odnosu na planiranih 6,8 milijardi kuna. Također, deficit državnog proračuna je značajno manji u odnosu na deficit planiran rebalansom državnog proračuna za 2017. godinu.”

Sandra Švaljek smatra da, budući da je u ovom trenutku nemoguće provjeriti koliko točno iznosi suficit i je li ga uopće bilo, ne preostaje drugo nego vjerovati ministru na riječ. Međutim, kako je objasnila: “U proračunu za 2017. bilo je planirano da deficit iznosi oko 6,8 milijardi kuna. Iz tvrdnji ministarstva možemo zaključiti da će iznositi svega 1,8 milijardu kuna ili manje od toga jer su prihodi bili značajno iznad planiranih. Kako dio rashoda središnje države čine pomoći za ostale proračunske korisnike, ovaj deficit ne nastaje isključivo zbog toga što središnja država svojim prihodima ne može pokriti svoje rashode, nego zato što svojim prihodima ‘krpa’ manjkove ostalih proračunskih korisnika dodjeljujući im te pomoći. Zbog toga u pravilu imamo situaciju da je proračun opće države, dakle, države u najširem obuhvatu, u manjem deficitu od proračuna središnje države. Ministarstvo financija očito očekuje da će se to dogoditi i u 2017. godini, da će deficit proračuna opće države biti bitno manji od tih 1,8 milijardu kuna te da će proračun opće države biti uravnotežen ili će čak ostvariti suficit. Kao ilustraciju tome dajem informaciju da je u 2016. godini državni proračun imao deficit od 3,4 milijarde kuna, dok je opća država imala deficit od 2,7 milijardi kuna.”

Jedno od glavnih pitanja koja se u političkim krugovima postavlja jest što je s dugom hrvatskog zdravstva od oko osam milijardi kuna. Lovrinović je upozorio: “Javne financije su u osjetno gorem stanju u odnosu na ono koje nam se u zadnje vrijeme prezentira. Donedavno je zdravstvo bilo u sustavu državne riznice, a ono danas duguje oko osam milijardi kuna. Zdravstvo sada ima svoj račun kod HNB-a pa taj dug visi u zraku, a nije formalno uključen u rashode državnog proračuna. Dakle, papirnato i formalno imamo smanjenje rashoda proračuna, s jedne strane i gomilanje javnog duga s druge. Nadalje, podaci o rashodima proračuna i javnom dugu kasne tri mjeseca i to u eri neviđenih dostignuća i brzine informatike i telekomunikacija.”

Na pitanje je li u podatke o visini suficita uračunat i dug hrvatskog zdravstva u iznosu 8 milijardi kuna, iz Ministarstva financija odgovorili su sljedeće: “Kod izračuna rezultata – deficita/suficita prema ESA 2010 metodologiji, uzimaju se rashodi/obveze svih proračunskih korisnika, pa time i ustanova u zdravstvu, bez obzira na to je li im osnivač Republika Hrvatska ili su im osnivači jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Pri izračunu se koriste podaci iskazani u financijskim izvještajima ustanova prema nastanku događaja. To znači da se rashod, a time i obveza, iskazuje kad je nastao, neovisno o tome je li plaćen. Sve obveze iskazane su u Bilancama ustanova te Izvještajima o obvezama, a moguće ih je i provjeriti jer su svi proračunski i izvanproračunski korisnici, pa tako i bolničke zdravstvene ustanove, dužni objavljivati svoje financijske izvještaje na internetskim stranicama radi transparentnosti javnih financija. U podatke o procjeni suficita proračuna opće države prema ESA 2010 metodologiji za 2017. godinu, uračunata je promjena obveza svih jedinica sektora opće države u toj godini. To znači da je u procjenu suficita uključena i godišnja promjena obveza za sve zdravstvene ustanove.”

No što to točno znači? Na dodatno pitanje “Zbog čega dug hrvatskog zdravstva nije uključen u rashode državnog proračuna te je li točno da zbog toga ‘papirnato i formalno imamo smanjenje rashoda proračuna’, kao što tvrdi Ivan Lovrinović?” Ministarstvo financija nije odbacilo tvrdnju da dug hrvatskog zdravstva nije uključen u rashode državnog proračuna, već su odgovorili ovako:

“Prihodi i rashodi se u državnom proračunu planiraju i izvršavaju prema gotovinskom načelu, što znači da državni proračun prikazuje rashode koji su izvršeni i prihode koji su ostvareni u određenoj proračunskoj godini. Navedeno znači da se rashodi u proračunu evidentiraju u trenutku kad je izvršeno njihovo plaćanje, a prihodi kad je izvršena njihova uplata. Međutim, kao nadopunu tog novčanog pristupa, u obrazloženju državnog proračuna (što je vidljivo i u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2018. godinu i projekcijama za 2019. i 2020.) iskazuje se stanje dospjelih nepodmirenih obveza proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna. Ipak, za izračun rezultata (deficita/suficita) relevantni su i financijski izvještaji korisnika, a to znači ustanova u zdravstvu kojima su osnivači država i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U financijskim izvještajima rashodi se iskazuju po nastanku događaja. Napominjemo da se na temelju članka 20. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu, prihodi i rashodi u proračunskom računovodstvu iskazuju uz primjenu modificiranog načela nastanka događaja, koje znači da se rashodi priznaju na temelju nastanka poslovnog događaja (obveza) i u izvještajnom razdoblju na koje se odnose, neovisno o plaćanju.”

Cjelokupan dug hrvatskog zdravstva u iznosu osam milijardi kuna, međutim, ne ulazi u projekcije suficita.

“U izračun rezultata određene godine uključuju se isključivo obveze koje su nastale u toj proračunskoj godini. Pritom se napominje da se stanje obveza uvećava za novonastale obveze, dok se istovremeno umanjuje za podmirene obveze. Napominjemo da su obveze zdravstvenih ustanova već godinama na razini od oko 8 milijardi kuna te su, slijedom navedenog, obveze na koje se referirate u vašem pitanju uključene, odnosno uključuju se u rezultat one proračunske godine u kojoj su iste nastale”, precizirali su u odgovoru Ministarstva financija.

Sandra Švaljek pojasnila je da je dug zdravstva dio duga opće države koji iznosi oko 290 milijardi kuna te da taj dug ne može ni biti prikazan u deficitu:

“Deficit ili suficit govori samo o financijskom rezultatu jedne godine, a dug je kumulativni rezultat aktivnosti u svim prethodnim godinama. Dug zdravstva nije nastao samo u jednoj godini i ne može se pripisati samo jednoj godini. Jednoj godini pripisuje se samo porast duga u toj godini.”

Ivan Lovrinović, međutim, istaknuo je da su kod prezentiranja stanja obveza moguće manipulacije:

“Primjerice, Ministarstvo tvrdi da sve što je prikazano knjiže kao rashod, ali moguće je da zdravstveni sustav na kraju godine uopće ne iskaže određene obveze jer se fakture drže po ladicama HZZO-a budući da nitko na kraju godine ne želi izvijestiti da se dug povećao za milijarde pa onda prebacuju to u iduću godinu.”

Lovrinović je upozorio da Vlada nastoji prikriti pravo stanje javnih financija u situaciji u kojoj imamo najveći broj blokiranih u hrvatskoj povijesti, u kojoj se 140 tisuća ljudi iselilo iz Hrvatske, u kojoj su uz opću deindustrijalizaciju sada još eskalirali problemi s tvornicama Đuro Đaković i Petrokemija te s brodogradilištem Uljanik, a nismo ni blizu dostigli razinu BDP-a kakva je bila prije krize.

“To što Vlada radi je ideološki pristup ekonomiji, to nije realno i zbog toga imamo problema. Oni stvaraju privid Hrvatske koja raste, a dovoljno je da se osvrnete oko sebe i vidite pravo stanje stvari. Kao ekonomist i profesor ne mogu više slušati kako se manipulira podacima o zaposlenosti, nezaposlenosti, izvozu, kad imate podatke koji su netočni ili manjkavi i na koje se ne možete osloniti. Oni manipuliraju i metodološki prikazuju stanje onako kako im odgovara”, smatra Lovrinović.

Objasnio je kako se sve može manipulirati: “Primjerice, kad pogledate bilancu ispada da je Hrvatska iz godine u godinu sve veća izvoznica banana jer je krajnja točka izvoza prema, na primjer, Bosni i Hercegovini Hrvatska. Ili, recimo, Mađarska izveze 500 tisuća tona pšenice u Afriku preko riječke luke, a statistika to bilježi kao izvoz iz krajnje točke EU-a pa ispada da je Hrvatska izvezla tu pšenicu. Imate još primjera. Nijemci pošalju sve dijelove izrezane u strojevima za neki finalni proizvod za koji se ovdje radi samo dorada. Dakle, mi dajemo samo rad, a dijelovi dolaze gotovi. Međutim, kad se to izvozi natrag u Njemačku, naši ponovno računaju i rad i ove dijelove koje su dobili kao naš izvoz. U pitanju je, dakle, stvaranje jedne lažne, neistinite i nevjerodostojne slike. Sve više se gubimo jer ispada da sve raste i cvate, a sav rast BDP-a dogodio se zahvaljujući turizmu i donekle rješenju spora oko švicarskog franka, što je omogućilo ljudima da više troše.”

Lovrinović je također upozorio da su u prihode državnog proračuna uključeni i transferi iz fondova EU-a, što prema EU metodologiji ne bi trebalo biti, te da u javni dug Hrvatske nije uključen dug poduzeća čiji su osnivači gradovi i županije, poput duga Zagrebačkog holdinga koji se kreće oko 12 milijardi kuna. Na te propuste, rekao je Lovrinović, upozorilo je i saborsko Povjerenstvo za fiskalnu odgovornost koje je svoje izvješće prezentiralo Odboru za financije. Upozorio je i na to da se u Biltenu Hrvatske narodne banke (HNB) novčane transakcije o stanju duga države bilježe sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci, što je suprotno odredbama Međunarodnih računovodstvenih, kao i Međunarodnih revizijskih standarda. Lovrinović zato postavlja pitanje:

“Na temelju svega, pitam se kome to u Republici Hrvatskoj služi i tko tako stvara ‘dimnu zavjesu’ kad se objavljuju zakašnjeli i krivi podaci o zaduženosti zemlje, kao i deficitu državnog proračuna, koji su danas najveći problem zemlje, te s kakvim namjerama i zašto se takvi netočni podaci šalju iz RH u inozemstvo (Eurostat)? Prisjetimo se slučaja Grčke prije ulaska u Eurozonu, kada su slali krive podatke u EU, a nedugo zatim postali najveći bolesnik u Uniji. Oni su doslovce lagali Eurostatu, odnosno institucijama EU-a, da bi se ispostavilo da su i Goldman Sachsu slali krive podatke.”

Na pitanje je li točno da su u prihode državnog proračuna uključeni i transferi iz fondova EU-a, iz Ministarstva financija su odgovorili:

“Sredstva koja se ostvaruju iz fondova Europske unije evidentiraju se kao primljeni predujmovi, a ne kao prihodi. U prihode se priznaju razmjerno troškovima provedbe ugovorenih programa i projekata. To znači da isti nemaju utjecaja na rezultat jer se u istom iznosu evidentiraju i na prihodnoj i na rashodnoj strani. Navedeno propisuje i Pravilnik o proračunskom računovodstvu i Računskom planu. Prema ESA 2010 metodologiji, sredstva iz fondova Europske unije, čiji je krajnji korisnik izvan sektora opće države, isključuju se iz prihoda i rashoda opće države. To znači da time ne mijenjaju veličinu deficita, odnosno suficita sektora opće države.”

Ministarstvo je pokušalo pojasniti i što se događa s obračunom duga poduzeća čiji su osnivači gradovi i županije i konkretno s dugom Zagrebačkog holdinga koji se procjenjuje na više od 12 milijardi kuna:

“Javni dug Republike Hrvatske dug je sektora opće države koji se temelji na ESA 2010 metodologiji kako u pogledu definicije duga, tako i u pogledu obuhvata sektora, koji je utvrđen sektorskom klasifikacijom institucionalnih jedinica. Državni zavod za statistiku nadležan je za sektorsku klasifikaciju koju kontinuirano objavljuje na svojim web stranicama, a u svrhu izrade službene statistike. Sukladno  sektorskoj klasifikaciji Zagrebački holding razvrstan je izvan sektora opće države, odnosno u javna nefinancijska društva, kao i većina drugih poduzeća u vlasništvu županija, gradova i općina. Metodološka objašnjenja objavljena su na web stranici Državnog zavoda za statistiku. Potrebno je istaknuti kao značajno upravo za Republiku Hrvatsku, da njena nadležna statistička tijela u izračunu suficita/deficita i javnog duga striktno primjenjuju kako pravila same metodologije ESA 2010, tako i sva dodatna metodološka tumačenja i upute Eurostata – bilo u pogledu uključenosti pojedinih institucionalnih jedinica u obuhvat sektora države, bilo u tretmanu određenih veličina i transakcija koje Eurostat zbog načela opreznosti smatra potencijalnim faktorima povećanja deficita i duga pa se stoga one odmah uključuju u izračun suficita/deficita i javnog duga.”  

A koliko uopće iznosi javni dug? U Ministarstvu tvrde da je, prema podacima Hrvatske narodne banke, javni dug krajem rujna 2017. iznosio 291,6 milijardi kuna, što predstavlja udio od 79,9 posto u bruto domaćem proizvodu te da očekuju da će se javni dug, nominalno i kao njegov udio u bruto domaćem proizvodu, za 2017. smanjiti na razinu od oko 78 posto BDP-a.

Sandra Švaljek upozorila je i na to da unatoč tome što je agencija Fitch prošlog tjedna podigla kreditni rejting Hrvatske, Fitch ocjenjuje da ulaganje u Hrvatsku i dalje ima špekulativni karakter te naglašava da je rast BDP-a niži nego u usporedivim zemljama zbog brojnih strukturnih slabosti.

“Unatoč poboljšanju rejtinga, Fitch i dalje ocjenjuje da ulaganje u Hrvatsku ima špekulativni, a ne investicijski karakter, što ulagačima govori da se radi o zemlji čije je ispunjavanje financijskih obveza upitno”, ocijenila je Sandra Švaljek. S obzirom na kreditne ocjene agencije Fitch, Švaljek je podsjetila na to da je kreditni rejting Hrvatske prema Fitchu bio bolji 2013. nego što je danas.

Isto tako, Sandra Švaljek istaknula je da je stopa od preko tri posto gospodarskog rasta u 2017. razmjerno doista visoka i da je zahvaljujući tako visokoj stopi rasta Hrvatska konačno u 2017. godini premašila nominalnu razinu BDP-a iz pretkriznog razdoblja, odnosno iz 2008. godine. Međutim, Švaljek je upozorila: “Ako pogledamo kada su ostale nove članice Europske unije ostvarile pretkriznu razinu nominalnog BDP-a, onda ćemo shvatiti zašto sadašnje gospodarsko stanje u Hrvatskoj ne može izazivati ushićenje. Naime, dio novih članica Unije – Češka, Estonija i Poljska – razinu BDP-a iz 2008. dosegle su 2011. godine, Bugarska već 2009., Slovačka 2010., Litva 2012., Rumunjska 2014., a Latvija, Mađarska i Slovenija do 2015. Hrvatska je jedina nova članica Unije čije je vraćanje na pretkriznu razinu gospodarske aktivnosti trajalo punih devet godina.”

Sandra Švaljek smatra da osim mini porezne reforme i suzdržavanja od porasta državne potrošnje, Vlada nije poduzela druge korake u pravcu prevladavanja strukturnih slabosti kao što su neodrživo financijsko stanje u zdravstvu, mirovinski sustav koji je nužno reformirati, kao i sustav lokalne i regionalne samouprave te glomazne i trome javne uprave. Podsjetila je i na to da su javna poduzeća još uvijek mjesta zbrinjavanja stranačkih karijerista, da se reforma obrazovanja nasukala na hridi ideoloških prepirki, a reforme pravosuđa još nema ni u najavi. Zaključila je da ako Vlada uskoro ne prebaci svu pozornost na reforme i ne prestane se baviti dodvoravanjem interesima onih koji u pravilu koče reforme, mandat Plenkovićeve vlade proći će bez bitnih rezultata i pomaka, a gospodarstvo će i dalje zaostajati i biti manje otporno na neku buduću krizu.