Pred kraj Prvog svjetskog rata Hrvatski sabor je na zasjedanju 29. listopada 1918. godine donio povijesnu odluku o raskidanju svih državnopravnih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom. Nakon kratke rasprave donesena je jednoglana odluka da se: „raskidaju sve državnopravne veze hrvatskih zemalja sa Austrijom i Ugarskom. Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom proglašuju se nezavisnom državom prema Austriji i Ugarskoj koja s ostalim južnoslavenskim zemljama dotada pod vlašću Austro-Ugarske Monarhije stupa u zajedničku državu Slovenaca, Hrvata i Srba“.

Ovim zaključcima prestali su državnopravni odnosi između Hrvatske i Ugarske uspostavljeni još 1102. godine, kao i državnopravni odnosi s Austrijom uspostavljeni 1527. godine. Nadalje, naglašava se spremnost pristupanja u zajedničku državu s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom, te se 29. listopada uzima kao datum osnutka Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Novoosnovana država obuhvaćala je Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Istru, Rijeku, Trst, slovenske zemlje (Korušku, Kranjsku, Štajersku, Gorišku i Gradišku), Bosnu i Hercegovinu te Vojvodinu (Baranja, Banat i Bačka). Kao najviša vlast ističe se Predsjednišvo Narodnog vijeća u Zagrebu kojem su podređene pokrajinske vlade u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Splitu i Novom Sadu.