Nakon desetljeća i pol loših rezultata i još lošijih odnosa, novi čelnici Hrvatskog odbojkaškog saveza uveli su promjene koje donose dobre sportske i financijske rezultate s ciljem popularizacije odbojke

Prošloga tjedna sastao se Upravni odbor Hrvatskog odbojkaškog saveza te na sjednici donio nekoliko važnih odluka među kojima je i odabir novih izbornika muških reprezentacija do 18 i do 20 godina. Sve to u cilju je razvoja hrvatske odbojke, čiji je uspon započeo 2017. godine kada je za predsjednika Saveza izabran Anto Baković, a za direktoricu Valentina Bifflin. Nakon što je početkom ove godine Baković preminuo, za predsjednika je izabran Frane Žanić, a zatim je za stručnog tajnika odabran proslavljeni odbojkaš Ivan Donald Marić. To vodstvo ima za cilj dokazati kako odbojka, kao i brojni drugi momčadski sportovi u Hrvatskoj, može biti popularna i uspješna. Rezultati reprezentacija tome govore u prilog, na posljednja dva europska prvenstva muška reprezentacija je prolazila grupnu fazu natjecanja što se prije nije događalo, dok su djevojke igrale u Ligi nacija gdje nastupa 16 najjačih svjetskih reprezentacija.

‘Dug se 2017. popeo na 4,2 milijuna kuna. Do kraja 2018. dugovanja smo potpuno sanirali te već 2019. završili s 2,5 milijuna kuna plusa’

U devedesetim godinama prošlog stoljeća nije se očekivalo da hrvatska odbojka neće postizati uspjehe. Na tri europska prvenstva od 1995. do 1999. s trenerom Ivicom Jelićem i najboljom svjetskom odbojkašicom Barbarom Jelić ženska reprezentacija triput je osvajala srebro te je 2000. na Olimpijskim igrama u Sydneyju bila sedma. Muška reprezentacija nastupila je na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, nakon toga ih nije bilo ni na SP-u ni na Olimpijskim igrama. „Uspjesi ženske reprezentacije bili su rezultat dobrog rada, ali budimo objektivni, i velikog privatnog ulaganja i entuzijazma pokojnog Nevena Baraća. Odbojka nikad nije imala sustav rada i kao takva je bila podložna ad hoc rješenjima i osuđena na individualizam i entuzijazam pojedinca. Ne bih se okretao u prošlost, nego želim gledati naprijed i u budućnost, ali to vrijeme bilo je turbulentno, nesistematično i puno egoizma pojedinaca“, rekao nam je predsjednik Saveza Žanić.

U to vrijeme reprezentativci su se otvoreno sukobljavali sa Savezom, koji je prije 20 godina tražio provizije od igrača za transfere u inozemstvo. Jedan od njih bio je i Ivan Donald Marić, koji nam je rekao: „Ne želim se vraćati na ono što je bilo 2002. godine jer to je razdoblje prošlo i nije mi ostalo u dobrom sjećanju. Neusporedivo je stanje u Hrvatskom odbojkaškom savezu danas i 2002. godine.“

Valentina Bifflin, direktorica Saveza, i Frane Žanić, predsjednik, smatraju da je dolaskom pokojnog Ante Bakovića na čelo Saveza 2017. godine hrvatska odbojka počela prosperirati. FOTO: Hrvatski odbojkaški savez

Žanić je opisao kako je Marić angažiran u Savezu: „Direktorica i ja tražili smo pravog operativca, čovjeka iz odbojke, ali čovjeka koji je spreman zasukati rukave i raditi 24 sata dnevno bez suvišnih pitanja i obrazloženja zašto se nešto ne može ili je teško. U izboru su tada bila dva imena, Maja Poljak i Ivan Donald Marić. Kako je Maja Poljak već bila pred angažmanom u HOO-u, Marić je prihvatio funkciju, doslovno smo se u dvije minute dogovorili oko svih uvjeta i krenuli raditi.“

Nekadašnji savez je 2010. godine završio u stečaju s blokiranim računom, a kakvo je bilo stanje 2017. nakon primopredaje, opisala je Valentina Bifflin koja je tada s Bakovićem došla na čelo Saveza. „Proračun je bio 4,5 milijuna kuna, vidljivi dugovi bili su 3,5 milijuna, a nakon što su izvan bilance iskočili sudski sporovi, dug se popeo na ukupno 4,2 milijuna kuna. No od sredine 2017. do kraja 2018. dugovanja smo potpuno sanirali te već 2019. završili s 2,5 milijuna kuna plusa. Nedavno su usvojeni i financijski izvještaji za 2022. i prihodovna strana bila je preko 29 milijuna kuna, što znači da smo u pet godina prihode Saveza podigli sedam puta, uz kontinuirano prisutan višak sredstava koje dalje investiramo u razvoj sporta“, rekla je Valentina Bifflin te istaknula: „Iako se nama čini da smo odlični u domaćim okvirima, na međunarodnoj sceni nije jednostavno konkurirati državama s proračunima od kojih su neki i do dvadeset puta veći od našeg.“

‘U zadnje vrijeme seniorske reprezentacije vode stranci. Ne znam koja reprezentacija na svijetu ne bi angažirala Santarellija, Akbasa, Zaninija ili Énarda’

I dok se sređivala financijska situacija u Savezu, za izbornike muške i ženske reprezentacije birani su strani treneri, to su sada Francuz Cédric Énard i Turčin Ferhat Akbaş koji su na čelu muške i ženske reprezentacije zamijenili Talijane Emanuelea Zaninija i Danielea Santarellija. Zato se spominje da Savez treba poraditi i na stvaranju domaćih trenera, o čemu Žanić ovako razmišlja: „Ne bih dijelio trenere na domaće i strane, na Hrvate, Turke, Srbe, Grke… Iza svakog trenera trebaju stajati njegov rad i rezultati. Činjenica je da u zadnje vrijeme seniorske reprezentacije vode stranci, ali samo zato što su to bila najbolja rješenja u danom trenutku. Ne znam koja reprezentacija na svijetu ne bi, da može, angažirala Santarellija, Akbasa, Zaninija ili Enarda. Santarelli je nakon nas preuzeo Srbiju pa Tursku, osvojio Svjetsko i Europsko prvenstvo, Svjetsku ligu i plasirao se na Olimpijadu. Mi tu govorimo o najvišem rangu svjetskih trenera koji iza sebe imaju vrhunske rezultate, a kod nas se postavljaju pitanja zašto stranci. To ne znači da sutra Juričić, Arbutina, Rančić ili Peris neće biti kandidat za izbornika. Mi, nažalost, više nemamo Jankovića, Jelića, Lovrinova ili Malevića, ali ih zajedno možemo, trebamo i hoćemo stvoriti. Imamo i obrnutih primjera – da su izborničke pozicije ponuđene hrvatskim trenerima, ali ih nisu prihvatili.“

Ferhat Akbas vodio je ove godine žensku odbojkašku reprezentaciju na elitno natjecanje Ligu nacija iz kojeg je Hrvatska ispala. FOTO: IMAGO/Valerio Origo/IPA Sport/GuliverImages

Da bi se došlo do vrhunski rezultata, treba raditi na proširenju baze što je pravilo svakog sporta, a u Hrvatskoj se najbolja odbojka igra u Zagrebu te je Mladost, otkako je samostalne Hrvatske, 22 puta bila prvak, uz povremeno iskakanje drugih klubova pa je tako prošle sezone u finalu prvenstva igrala Mursa iz Osijeka. „Nakon nekoliko godina organizacije međunarodnih natjecanja najvišeg ranga u Hrvatskoj, postali smo bolno svjesni činjenice da, bez obzira na novac uložen u marketing, ostajemo s polupraznim tribinama. Rezultat je to, nažalost, slabog interesa publike za sport i sportske aktivnosti općenito, a posebno za odbojku koja je u godinama neaktivnosti izgubila svoju tradicionalnu publiku“, priznaje direktorica Valentina Bifflin navodeći da je Savez ove sezone pokrenuo projekt pod nazivom #živimodbojku: „Angažirali smo tim ljudi koji su radili brojne sportske projekte, od ATP-a Umag do HK-a Medveščak, i želimo da odbojkaške utakmice osim sportskog natjecanja publici pruže i onaj zabavni sadržaj, koji će biti razlogom da se nastavi vraćati u dvorane svih naših klubova u svim gradovima Hrvatske.“

‘Igrači i igračice moraju shvatiti da bez nastupa u reprezentaciji i rezultata reprezentacije ne mogu završiti ni u jednom ozbiljnom klubu’

A kada se publika vrati u odbojkaške dvorane, trebala bi gledati vrhunske odbojkaše i odbojkašice. Da bi se to dogodilo, treba zaustaviti trend koji je u nedavnom intervjuu za Tempo spominjala Lucija Mlinar, jedna od najboljih hrvatskih odbojkašica, rekavši da „ako se želiš razvijati, moraš mlad otići iz Hrvatske“. Ivan Donald Marić smatra da je to vrlo kompleksno pitanje. „Igrači i igračice trebaju ići u inozemstvo, ali samo u onom trenutku kada su 100 posto sigurni da je to korak naprijed za njihove karijere. To znači da imaju pravog menadžera, da idu u klub kod pravog trenera i da idu u klub u kojem će igrati. Igrač se ne postaje na klupi i na treninzima. Igrač se postaje samo igrajući. S druge strane, razumijem i te igrače i igračice koji odlaze za par stotina eura veću plaću jer im neki ‘dobronamjernici’ sa strane objasne kako je dobro ići u inozemstvo jer će više zaraditi i bolje živjeti. Igrači i igračice moraju shvatiti da bez nastupa u reprezentaciji i rezultata reprezentacije ne mogu završiti ni u jednom ozbiljnom klubu. Također, klubovi u Hrvatskoj koji imaju kvalitetne igrače i igračice moraju u njih puno više ulagati i s njima raditi, a tu prije svega mislim na fizičku spremu te na individualni rad. Bilo koji igrač se uz pravilan rad može dobro razviti i u Mladosti, i u Kaštelima, i u Mursi“, smatra Marić.

Francuz Cédric Énard postao je u siječnju prošle godine izbornik hrvatske muške odbojkaške reprezentacije. FOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

I zato smo predsjednika Žanića na kraju upitali što bi Hrvatska mogla „posuditi“ od susjeda Srbije i Slovenije, koje imaju vrhunske odbojkaške reprezentacije.

„Srbija ima sve, 20 godina ozbiljan sustav, 20 godina više od 15 trenera radi u ponajboljim svjetskim klubovima koji uzimaju sa sobom srpske igračice i igrače i daju im priliku da igraju i natječu se na najvišoj razini 365 dana u godini. Od pet najboljih odbojkaških menadžera svijeta imaju trojicu i imaju proračun za ulaganja gotovo bez ograničenja. Što se tiče Slovenije, tu je druga priča, oni su imali sreće što je Glenn Hoag, koji je godinama jedan od najboljih trenera svijeta, u jednom trenutku vodio klub ACH Volley Ljubljana i u tom periodu stvorio sve igrače i okosnicu ove Slovenije, nakon toga su svi igrači otišli u najbolje lige i klubove svijeta gdje su bili nositelji igre“, rekao je Žanić. Hoag je doveo ljubljanski klub 2010. do final foura odbojkaške Lige prvaka. “Slovenski odbojkaški savez odvažio se s dolaskom neustrašivog vizionara Metoda Ropreta na mjesto predsjednika, na financijske rizike i dovodio najbolje trenere svijeta – Ganija, Kovača, Cretua – te bio domaćin najvećih natjecanja – i Svjetskog i Europskog prvenstva. Financijski rizici su se isplatili i na valu tih velikih natjecanja zatvoreno je financiranje saveza, a podigle su se popularnost i zainteresiranost za odbojku među muškom populacijom, što je od Slovenije napravilo velesilu“, objasnio je Žanić te zaključio: „Za uspjeh su potrebni vizija, misija, profesionalnost, odlučnost, upornost i hrabrost – što Hrvatski odbojkaški savez na čelu s ovim ljudima ima.“