Arheolozi u andaluzijskom gradu ponovno su otkrili zapanjujuće rijetku španjolsku srednjovjekovnu sinagogu, koja je kasnije tijekom sedam stoljeća korištena za razne funkcije – od bolnice i doma za napuštenu djecu do restorana i disko-puba.

Ovo otkriće, objavljeno prošlog tjedna, čini zgradu iz 14. stoljeća jednom od dragocjenih srednjovjekovnih sinagoga koje su preživjele nakon protjerivanja španjolskih Židova 1492. godine.

Izgubljeni hram spominje se više od 400 godina. U svojoj povijesti Utrere iz 1604., Rodrigo Caro, lokalni svećenik, povjesničar i pjesnik, opisao je područje gradskog središta kakvo je bilo u ranijim stoljećima, navodeći: “Na tom mjestu su bili samo stranci i Židovi… koji su imali svoju sinagoga gdje se sada nalazi Hospital de la Misericordia”.

Carova tvrdnja potvrđena je krajem prošle godine kada je tim predvođen arheologom Miguelom Ángelom de Diosom otkrio prostor Tora arke i molitvenu dvoranu. “Bilo je to kao razbijanje hijeroglifa. Kad smo imali taj ključ, sve se poklopilo”, rekao je, piše Guardian.

Gradonačelnik Utrere, José María Villalobos, rekao je da je dvogodišnja potraga značila da “sada možemo biti znanstveno sigurni da upravo sada stojimo u srednjovjekovnoj sinagogi”.

“Do sada su postojale samo četiri takve zgrade u cijeloj Španjolskoj – dvije u Toledu, jedna u Segoviji i jedna u Córdobi. Ovo je iznimna građevina koja je dio Utrere i dio života njezinih stanovnika već 700 godina. Ova je zgrada rođena 1300. godine i stigla je sve do 21. stoljeća”, poručio je.

Jedan od ključnih razloga njezina opstanka, dodao je, činjenica je da se uvijek koristio za ovu ili onu svrhu. Otkriće je, istaknuo je, opravdalo ne baš uvijek popularnu odluku gradskog vijeća o kupnji nekretnine za 460.000 eura prije četiri godine, te da ono predstavlja “priliku da obnovimo svoju povijest” i da privuku istraživače i turiste .

Usporedo s nastavkom arheoloških radova planirano je otvaranje za posjet javnosti. Iako prostor za žene i kupalište tek trebaju biti otkriveni, mjesto bi moglo odati još mnogo tajni, smatra de Dios. Sljedeća faza istraživanja bila bi da se utvrdi postoji li u blizini rabinska kuća i možda vjerska škola.

“Ali važnost otkrića nadilazi samo arhitektonski značaj. Osim baštinske vrijednosti – ovo je zgrada s važnom poviješću koja je nekoć bila sinagoga – ono što me čini najsretnijim je saznanje da možemo vratiti vrlo, vrlo važan dio ne samo povijesti Utrere, već i povijesti Pirenejskog poluotoka. Priča o sefardskim Židovima bila je praktički izbrisana ili skrivana dugo vremena”, poručio je.

Dok ljudi znaju za islamsku Španjolsku zahvaljujući njezinom kulturnom, jezičnom, gastronomskom i arhitektonskom nasljeđu, priča o Židovima koji su poluotok nekoć nazivali domom daleko je manje poznata.

Tek je 2015. španjolska vlada donijela zakon kojim se nudi državljanstvo potomcima Židova protjeranih 1492. u pokušaju iskupljenja za ono što je tadašnja vlada nazvala povijesnom pogreškom. Više od 130.000 ljudi podnijelo je zahtjev za državljanstvo prema programu prije nego što je završio 2019. godine.

De Dios se nada da će otkriće sinagoge/bolnice/dječjeg doma/bara pomoći Španjolcima da razmisle o svojoj prošlosti i sadašnjosti. “Ovo je poput prozora ili poput megafona kroz koji nam sefardski Židovi mogu govoriti. Ako smo tako raspoloženi, možemo slušati i naučiti puno stvari o tome tko smo i zašto smo tu gdje jesmo. To je prilika za razmišljanje o tome gdje je sada sefardska dijaspora. To je jedinstvena prilika i ne bismo se trebali previše vezati za zgradu i njezina četiri zida”, zaključio je.