SAVJET STRUČNJAKA Realna potrošnja goriva često je znatno veća od deklarirane zbog OVIH razloga

Oprema, elektronički gadgeti, široke gume i sigurnosni sustavi ‘gutaju’ gorivo, a certifikacijski testovi za mjerenje potrošnje nisu prilagođeni realnim uvjetima vožnje

Premda su suvremeni benzinski (otto) i dizelski (diesel) motori s direktnim ubrizgavanjem sve ekonomičniji, potrošnja goriva se osjetno ne smanjuje zbog sve brojnije elektroničke logistike, opreme i sigurnosnih paketa koji povećavaju otpore i potrošnju.

Povećanje učinkovitosti, odnosno stupnja korisnog djelovanja motora postiže se poboljšanjima u sustavima za paljenje i napajanje (kod benzinaca), odnosno sustava za napajanje (kod dizelaša). Najbolji se rezultati postižu kod novih koncepcija s direktnim ubrizgavanjem, podjednako kod benzinskih i dizel motora, koji uz povoljno izgaranje imaju i nisku potrošnju goriva.

Stupanj korisnog djelovanja kreće se (ovisno o koncepciji i starosti motora) od 35 do 45 posto. Prosječan europski automobil ima stupanj djelovanje 37 posto, odnosno tek nešto više od trećina energije goriva pretvara se u mehanički rad. Oko 24 posto energije goriva gubi se kroz ispušni sustav (toplinska i kinetička energija), a 35 posto na izravne toplinske gubitke (pretežito na hlađenje motora).

Korisno dobiveni rad motora troši se na svladavanje otpora kotrljanja, otpora zraka, mehaničke gubitke, ubrzanje i kočenje, svladavanje uspona te za pokretanje dodatnih agregata. Konstruktori su proteklih desetljeća znatno smanjili otpore kotrljanja (zelene gume), aerodinamičke otpore i mehaničke gubitke.

Problem je u sve većim otporima za pokretanje dodatnih agregata, koji umanjuju, a često i poništavaju pozitivne efekte ostvarene optimalizacijom rada motora. Suvremeni automobili imaju sve štedljivije motore, ali i sve bogatiju opremu, koja nemilosrdno guta gorivo.

Većina novih automobila (osim u nižoj klasi) imaju servouređaj volana, s hidrauličkom crpkom koju okreće motor, te se tako troši oko 0,2 litra goriva na 100 km. Zbog toga su se počeli ugrađivati električni ili elektrohidraulični servouređaji, koji štede gorivo ali imaju lošija svojstva.

Automobili su sve nabijeniji električnom logistikom (podizači stakala, podešavači retrovizora, pokretni krov, glazbeni i komunikacijski uređaji…), koja troši velike količine električne energije. Tako se znatno povećava opterećenje alternatora, a potrošnju goriva raste za preko litar na 100 kilometara.

Samo obveza vožnje s oborenim svjetlima povećavaju potrošnju goriva za 0,2 l, kod LED svjetala manje od 0,1 l/100 km. Suvremeni automobili imaju sve bogatiju opremu i sve teže sigurnosne ‘pakete’, pa su se u protekla dva desetljeća ‘nadebljali’ za 200 do 400 kilograma.

Otpori zraka povećavaju se s kvadratom brzine te tri visokim brzinama postaju glavni generator potrošnje, a široke gume, osim što povećavaju otpor kotrljanja, povećavaju i otpor zraka. Time se znatno opterećuje energetska bilanca automobila, jer svakih 100 kg ‘viška’ povećava potrošnju goriva za 0,3 litra. Potrošnju najviše povećava klimatizacijski uređaj, koji se serijski ugrađuje u većinu skupljih automobila.

Za pokretanje kompresora u ljetnim se uvjetima troši oko litre goriva na 100 km. Kod velikih automobila i ekstremnih vrućina potrošnja se može povećati i za više od dvije litre na 100 km! Sve to utječe na pogoršanje energetske i ekološke bilance automobila, jer više izgorenog goriva znači i veće zagađenje okoliša.

Evo zašto su mjerenja potrošnje goriva nerealna:

1. mjeri se na modelima bez opreme
2. automobili se bitno olakšavaju
3. mjerenja se provode u laboratoriju, na valjcima
4. koriste se idealni uvjeti koji ne vladaju na cesti
5. testiranje se provodi bez upaljenog klima uređaja
6. mjerenje traje samo 1180 s
7. samo 780 s odnosi na simulaciju gradske vožnje
8. vozi se uz prosječnom brzinom od 19 km/h
9. samo 400 s mjeri se potrošnja na otvorenoj cesti
10. najveća brzina ne prelazi 120 km/h i drži se tek 10 s