„Za Elizu, za sjećanje od Ludwiga van Beethovena 27. travnja 1810.“ – posveta je koju je veliki skladatelj napisao uz melodiju koja je u povijest ušla kao jedna od najpopularnijih i čije su prve taktove, zahvaljujući mobilnim telefonima, u stanju prepoznati čak i generacije mladih u 21. stoljeću.

No, tko je zapravo bila ta Eliza?
Elisabeth Röckel bila je mlađa sestra Josepha Röckela, pjevača i Beethovenovog prijatelja i glazbenog suradnika. Usprkos razlici u godinama (Elisabeth je bila 23 godine mlađa od Beethovena) njih je dvoje, kako tvrdi berlinski znanstvenik Klaus Martin Kopitz, “u svakom slučaju moralo povezivati veliko prijateljstvo”. Kopitz isto tako polazi od pretpostavke da su se veliki majstor i Eliza u jednom trenutku morali rastati, što je pogotovo Beethovenu teško palo.  “Posveta na notama melodije dokazuje da je riječ o jednoj vrsti poklona prilikom rastanka”, kaže Kopitz. Elisabeth je doista, najvjerojatnije u proljeće 1810. godine, otišla u Bamberg gdje je dobila angažman kao pjevačica u tamošnjem kazalištu.

No, iako se očito više nisu tako često viđali, Beethoven i Eliza, sudeći prema zapisima iz njezinih pisama i dnevnika, nikada nisu u potpunosti izgubili svaki kontakt. Tako je primjerice u pismima koja je pisala svojem kasnijem suprugu Johannu Nepomuku Hummelu vrlo često spominjala Beethovena : “…često me zadirkuje i štipa za ruke, da koji put doista ne znam kako da se ‘spasim’ od njega.”

“Čak ni činjenica da se usprkos očito otvorenom udvaranju Beethovena Elisabeth ipak odlučila za Hummela i udala za njega, nije mogla pokvariti njihovo prijateljstvo i povezanost koji su trajali do samog kraja”, kaže Kopitz.

Elisabeth je, naime, bila jedna od posljednjih koja je Beethovena posjetila na njegovoj smrtnoj postelji. “Tom je prilikom”, dodaje Kopitz, “odrezala jednu kovrču velikog skladatelja, dok joj je on poklonio svoje pero za pisanje”.