Čak 150 raskošnih kostima – krinolina, dvorskih haljina, haljina stegnutih u struku, ali i elegantnih odijela i frakova, s brojnim modnim dodacima; šeširima, nakitom, perjem, lepezama – izrađuje se u krojačnici Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Svi oni će se na sceni prvi put prikazati na premijeri operete „Vesela udovica“ 19. svibnja, a autor kostima, ali i scenografije je Neven Mihić. Iako većina kostima još nije završena, Nacional je posjetio krojačnicu osječkog HNK i prikazao ne samo kostime nego i skice mnogih kostima Nevena Mihića.

Opereta „Vesela udovica“ nastala prema libretu Viktora Leona i Lea Steina praizvedena je u Beču 1905. te je strelovitom brzinom postala jedno od najpopularnijih djela svog žanra, čime je svome tvorcu Franzu Leharu donijela svjetsku slavu. Radnja „Vesele udovice“ započinje financijskim peripetijama Pontevedra kojem prijeti nacionalni bankrot i dolaskom udovice milijunašice Hanne Glawari u Pariz. Ugledavši u imućnoj udovici Hanni jedini spas svoje malene zemlje, veleposlanik i barun Zeta u lov na milijunašicu i sredstva kojima dotična raspolaže šalje grofa Danila, nekadašnju Hanninu ljubav. Danilo je, međutim, beznadno loš lovac jer ga ljubav prema domovini i Hanninu mirazu ostavlja ravnodušnim. Viteški nagon mu se budi tek u trenutku kad na scenu stupa francuski zavodnik i ženskar Camille de Rosillon.

Gordana Jurković, voditeljica krojačke radionice HNK u Osijeku. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Autor kostima za ovu predstavu je Neven Mihić, koji je ujedno i scenograf. Od rujna 2016. Mihić je instruktor i docent Koledža dizajna na Američkom sveučilištu u Emiratima u Dubaiju. U šest akademskih godina predavao je trinaest različitih kolegija iz područja mode te je sa studentima producirao mnoge modne revije i natjecanja. Karijeru je započeo kao plesač u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, plešući četiri godine u mnogim operama, mjuziklima i dramama. Nakon završene Škole za tekstil, dizajn i primijenjenu umjetnost u Osijeku diplomirao je kostim na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Nakon diplome priredio je šest samostalnih izložbi kostimografije i scenografije. Sljedećih deset godina Mihić je dizajnirao kostime za više od trideset kazališnih predstava te je surađivao s kazalištima različitih repertoarnih politika i formata, od velikih nacionalnih kazališnih kuća do neformalnih društava. Neven Mihić o kostimima za novu predstavu kaže:

„Ovo mi je druga opereta koju radim, nakon ‘Spli’skog akvarela’. Leharova glazba mi je velika inspiracija od samog početka stvaranja te, naravno, odijevanje visokog pariškog društva tog vremena. ‘Vesela udovica’ je velika, ansambl-predstava i stolarija i krojačnica su trenutačno u punom zanosu. Stolarija izrađuje krupnu rekvizitu, dok krojači završavaju posve nove frakove, dorađuju i ukrašavaju korzete, slažu redove volana na suknje iz punog kruga i slično. Modni dodaci su neizostavni detalji tog perioda; šeširi, fascinatori, perje u kosi, nakit, štras, rukavice, lepeze, tijare dominiraju ovom vrckavom predstavom. Scenografija je ravnih linija, svijetla, prozračna, potpuno oslikana, dominiraju bijeli i crni mramor. Zadnji čin je u paletama roza boje, inspiriran pariškim boemskim klubovima s kraja 19 stoljeća.“

Kako kaže Vladimir Ham, intendant koji je tu funkciju preuzeo 1. travnja, dakle prije nešto više od mjesec dana, u HNK-u u Osijeku posljednja premijera „Vesele udovice“ bila je 2007., a prva premijera te operete bila je davne 1907., samo dvije godine nakon što je Franz Lehar napisao tekst:

„Dakle, iz toga se može vidjeti ne samo da je naše kazalište bilo aktualno već i da osječka publika voli ‘Veselu udovicu’. Baš zbog te posljednje premijere 2007., a u to vrijeme sam radio u HNK-u na drugoj funkciji i jako me lijepe uspomene vežu za ‘Veselu udovicu’, planirao sam je postaviti u proljeće 2027., pa da to bude 20 godina nakon posljednje premijere. Ali u dogovoru s bivšom intendanticom Draženom Vrseljom, postavljamo je ranije, u svojoj prvoj godini mandata. Još jedan razlog zbog kojeg ‘Veselu udovicu’ radimo baš sada jest i dodjela nagrada hrvatskog glumišta. Naime, svake dvije godine na red dolaze naslovi opereta i mjuzikala pa to moramo raditi ove godine. Visoko ciljamo jer znamo da ćemo napraviti odličnu predstavu. Autorska ekipa je sjajna i možemo se nadati nagradama. Kad su u pitanju kostimi, želja nam je bila da svi kostimi budu novi, da to označi jedan novi početak, moj i produkcijski. Kostimi se rade prema idejnom rješenju Nevena Mihića jer svi se dive njegovim kostimima u, primjerice, našem ‘Orašaru’, koji su čarobni. Ideja je da ‘Udovica’ bude blještava, raskošna, pa mi je on prvi pao na pamet kao suradnik za to. Posebno s obzirom na to da smo s njim kao kostimografom i scenografom već nekoliko puta ostvarili plodonosnu suradnju. Na ovoj se predstavi zgodno poklopilo da su svi suradnici Osječani na radu van Osijeka. Redatelj Damir Lončar godinama je glumac u zagrebačkoj Komediji, kao i dirigent Krešimir Batinić, Dejan Jakovljević, još jedan Osječanin, koreograf je predstave i, eto, spomenuti Neven Mihić. Zgodna je to kombinacija Osječana koji su se vratili kući. Ovo je prva glazbena premijera u mom mandatu. Imali smo premijeru jednog vodvilja, a ovo je velika ansambl-predstava. Za predstavu se radi 150 kostima, to su metri i metri materijala. Velik je to zalogaj u svakom smislu, ali publika će vidjeti zašto je tako. Puno je tu presvlačenja, scena, ugođaja, scena koje se moraju dočarati kostimima. Kad je budžet u pitanju, ostali smo u planiranim okvirima. Najzahtjevnija je to produkcija u ovoj godini, pa smo na taj način i planirali troškove.“

U krojačnici Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku užurbano se radi, završavaju se kostimi i modni dodaci za operetu ‘Vesela udovica’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kad je u pitanju opereta kao specifičan žanr, Ham kaže da je osječka publika jako voli i tvrdi da operete, kad god su na repertoaru, žive dugo i dobro se prodaju:

„To je uvijek veselija forma, s puno pjevanja, lepršava, ljudi to vole pogledati. U završetku sezone igrali smo na sigurno, da tako kažem. Spomenuti vodvilj ‘Dva u jedan’ odlično je prošao, publika ga voli, a siguran sam da ćemo i s ovom operetom uspjeti napraviti isto. Cilj nam je imati puno izvedbi, želimo da publika uživa, da se zabavi.“

Budući da je već gotovo cijelo desetljeće glazbeno kazalište HNK u Osijeku u drugom planu, Ham pojašnjava zašto je tako i najavljuje promjene. Kaže da su glazbeni naslovi u premijernim ciklusima dosad često bili koncertni:

„Nekoliko koncerata godišnje uvijek je bilo na rasporedu. Smatrali smo da bi bilo bolje i atraktivnije da u sklopu glazbenog programa radije postavimo tri glazbeno-scenska naslova, bilo da je riječ o operi, opereti, baletu ili mjuziklu. Zato ‘Vesela udovica’ kao dodatni razlog. Vjerujem da će ta predstava odlično proći jer je blještava, prpošna. Prva premijera iduće sezone, planirana za listopad, bit će ‘Jom Kipur’ Ivane Šojat koji će režirati Željko Mesarić, a time se kreće u obilježavanje 50. godišnjice njegova umjetničkog rada.“

Vladimir Ham, intendant, i Ladislav Vrgoč, ravnatelj Opere HNK u Osijeku. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Ladislav Vrgoč, ravnatelj Opere HNK u Osijeku, ujedno i pjevač koji u „Veseloj udovici“ igra zavodnika Camillea de Rosillona, pojasnio je okolnosti u kojima je „Vesela udovica“ nastala početkom 20. stoljeća:

„Godina je 1904. U Hrvatskoj vlada ban Teodor Pejačević Virovitički, netom nakon bana Hedervarija. Braća Radić osnivaju stranku. U Berlinu se održava međunarodni kongres žena, a izvjesna Rosa Luxemburg osuđena je na tri mjeseca zatvora zbog uvrede veličanstva. U međuvremenu u Beču skladatelj Franz Lehar radi na dovršetku partiture za operetu koja će ući u glazbenu povijest. Nakon praizvedbe 1905. godine, ‘Vesela udovica’ utemeljila je novi žanr: modernu, erotski nabijenu operetu. Samo iz tog razloga predstava je doživjela više od 300.000 izvedbi i nekoliko je puta snimljena. ‘Vesela udovica’ oblikovala je glazbeni ukus cijele jedne generacije melodijama poput pjesme ‘Vilja’ ili šlagera ‘Sad odoh u Maxim’, i usprkos šarenilu šešira, uniformi i fasada u tom predivno organiziranom austrougarskom svijetu – usne su šutjele. Nije ni čudo da je opereta u kojoj žena vuče sve konce, a odmah na početku stranački lavovi zbijaju dvosmislene šale, otpustila mnoge ventile. ‘Vesela udovica’ bila je moderni pandan austrougarskom poštenju i prabakinom svijetu snova. U tom nebu poznatih melodija lako ćete i s veseljem prepoznati svoju svakodnevicu u svijetu i vremenu koji se nikada ne mijenjaju, jednostavno zato što je ljudska narav oduvijek ista.“

Kako kaže Vrgoč, nije jednostavno biti u dvostrukoj ulozi – ravnatelj i pjevač. Kaže da je on prije svega pjevač, pa tako pjeva i u ovoj opereti, a kao ravnatelj ima čast biti producent predstave:

„Iznijet ćemo na scenu ‘Veselu udovicu’, pravu prpošnu veselu operetu, koju će publika voljeti, siguran sam, uz koju će se zabaviti i opustiti, prepoznati se u svakodnevnim situacijama u kojima je jedina prava deviza – ljubav. Ja sam, inače, ‘Veselu udovicu’ pjevao u svojoj prvoj sezoni profesionalnog angažmana prije više od 20 godina, kad sam pjevao u Njemačkoj, u Stadttheater Passau. Osim što mi je to bila, dakle, druga premijera u prvoj sezoni, ‘Veselu udovicu’ pjevao sam i u HNK-u u Osijeku, u istoj ulozi, francuskog zavodnika Camillea de Rosillona. Kad je ‘Vesela udovica’ u pitanju, imam zaista krasna iskustva, uvijek sam radio sa sjajnim kolegama, sjajnim režiserima, a samo djelo je takvo da daje univerzalnu poruku dobrote, poštenja, ljudskosti i, iznad svega, ljubavi. Nama opernim i operetnim pjevačima često se dogodi da se zaljubimo u djelo koje izvodimo, u svoje uloge.“

Glazbeni teatar u njegovom mandatu bit će, kaže, u fokusu. Nada se da će nova uprava imati priliku pokazati da to može biti potpuno drugačije:

„Imali smo otegotne okolnosti, koronu, financijske probleme, ništa drugačije od svih kazališta. Uvijek je dobro da brod provozaju neki novi ljudi pa se nadam da ćemo imati prilike sve postaviti onako kako je to zamišljeno u 19. stoljeću, pa je to uspješno rađeno u većem dijelu 20. stoljeća, a evo nas i u 21., u kojem publika ima nove zahtjeve, nove tokove informacija. Nadamo se da ćemo operu, operetu, mjuzikl, koncerte i balet uspjeti zamotati u celofan koji će lakše razmotati. Moja vizija i želja kao ravnatelja Opere je da naše predstave budu pune, da se za predstave traže ne karta više nego izvedba više, da ljudi sjednu u vlak, autobus, brod i dođu na predstavu kao što je moj tata 1960-ih iz Zagreba dolazio u Osijek na operne predstave. Hoćemo li uspjeti ostvariti tu viziju, ne znam. Ali sigurno ću poginuti trudeći se da to tako bude.“

Najavio je još neke naslove koji će se za vrijeme njegova mandata raditi u glazbenom dijelu HNK u Osijeku. U planu je postavljanje Mozartova „Figarova pira“ najesen, radit će se i komična opera „Prodana nevjesta“ Bedřicha Smetane, i to na hrvatskom jer je original slavenski pa je lakše:

„Osim toga, izaći ćemo i s dvjema jednočinkama, Puccinijevom i Ravelovom, zatim s ‘Rigolettom’, da ne nabrajam dalje. Nadam se da ćemo imati dobre uvjete da napravimo sve što smo zacrtali. Čovjek sam iz osječkog ansambla, imam karijeru koja traje više od 20 godina, svoje ime i prezime, sve to, eto, ulažem kao veliko materijalno dobro da bi to bilo što bolje. I već se vide pozitivne reakcije, svi smo jako uzbuđeni, s puno energije. Pokazat ćemo da možemo raditi još bolje, zaposliti nove ljude koje trebamo da bi taj repertoar bio još bogatiji. Publiku imamo, a stvorit ćemo i novu, a imamo i vrijednost više. Zašto? Zato što instituciji kao što je Hrvatsko narodno kazalište, dakle nacionalnom kazalištu, nije dovoljno samo dati predstavu. Naš glavni umjetnički zadatak je ta vrijednost više, to mora biti nešto zaista posebno.“

Kako je pojasnio intendant Ham, preuzimanje upravljačkih prava Grada nad osječkim nacionalnim kazalištem za njih itekako olakšava situaciju. Uvijek je bolje kad je jedan osnivač, a ne kad se to, kao što je to dosad bio slučaj, dijeli na Grad i Županiju. Osjeti se, kaže Ham, volja u Gradu da situacija u HNK-u bude bolja i to im daje hrabrosti da će sve ono što su zamislili zaista i provesti u djelo. Razloge za optimizam imaju.

Skice kostimografa Nevena Mihića za operetu ‘Vesela udovica’ prema kojima se šivaju kostimi

Ravnatelj Vrgoč kaže da je, kad mu je ponuđena pozicija ravnatelja Opere, jedan od uvjeta, bolje rečeno molbi, bio da ostane na pozornici, da pjeva. Na taj način ostaje u formi, a to je jako važno: „Moja je karijera neprekinuta već skoro četvrt stoljeća, a da ne kažem da HNK u Osijeku, osim mene, nema lirskog tenora koji može otpjevati ulogu od početka do kraja. Naravno da nije jednostavno obavljati dvije funkcije u isto vrijeme, nije lako ni meni ni mojim suradnicima, ali zasad nam ide dobro, repertoar biramo pametno. Plan je zaposliti neke ljude, mladi ljudi dolaze, vrijedni su pozornosti. Oni nas trebaju, kao što i mi njih. Mirno spavam kad je u pitanju hrvatska opera, pa tako i osječke. Biti na sceni, to je najljepši posao na svijetu. Moći dati svoje viđenje jednog emotivnog procesa, biti u mogućnosti prenijeti umjetnost publici, mislim da nema ničega ljepšeg. Ako govorimo sportskim rječnikom, da bi netko bio odličan sportaš potreban je, naravno, talent. Ali talent nije dovoljan, već treba i puno rada i velika količina sreće da se nađeš u pravom trenutku na pravome mjestu, da te netko prepozna i da ti da šansu. Moraš se stalno usavršavati, raditi na sebi, vježbati. Ubrzo shvatiš da nije bitno što ti misliš o samome sebi, već ono što drugi misle o tebi i što drugi kažu o tebi. I u toj konstelaciji svega ti možeš napredovati, ako imaš sreće da pjevaš dobar repertoar, one uloge koje odgovaraju tvom glasu, onda na sceni možeš preživjeti puno godina. To je prekrasan posao. Drago mi je da se kao netko tko je cijeli život proveo kao operni profesionalac imam priliku brinuti o nadolazećim pjevačkim kadrovima i reći im što trebaju napraviti, reći im da nije bitno što oni misle, već što publika misli.“

S obzirom na to da su kostimi u „Veseloj udovici“ u fokusu priče, Vrgoč je opisao što to znači kad umjetnik stavi na sebe kostim, što se događa tijekom cijelog procesa. Vrgoč kaže:

„Odijevanje kostima prije probe ili predstave za mene ima gotovo religijski karakter. U trenutku kad ulazite u kostim neke druge osobe, prolazite kroz neku drugu energiju, kroz drugo vrijeme i prostor, psihologiju, sreću, plač, sve. Ulazite u potpuno drugu osobu, već ste se toga jutra probudili kao osoba koju igrate, a kostim je ta završna točka. To je posebno, ali ne mora to nitko razumjeti.“