Nacional je došao do intrigantnih saznanja o tome kako bi sve osječki poduzetnik Drago Tadić – koji je u velikoj akciji USKOK-a uhićen s trojicom sudaca Županijskog suda u Osijeku, Darkom Krušlinom, Zvonkom Vekićem i Antom Kvesićem, osumnjičenima da su primali mito od Zdravka Mamića – mogao potkrijepiti optužbe protiv sudaca, kao i tvrdnje Zdravka Mamića o tome zašto su ga na kraju osudili suci kojima je platio ukupno oko 370 tisuća eura mita upravo zato da bi ga oslobodili.

To je ujedno i ključno pitanje oko kojeg bi cijeli slučaj sa sucima mogao dobiti novi i neočekivani zaplet. Naime, USKOK zasad nije dao objašnjenje zašto suci kojima je Mamić, kako sami tvrde, dao stotine tisuća eura mita kako bi osigurao presudu u svoju korist, na kraju nisu ispoštovali dogovor.

Tadić je za sve njih neugodni svjedok jer je prisustvovao mnogim njihovim intimnim druženjima, vozio ih na ručkove, večere i obilno častio, bio s njima na utakmicama i vozio ih na sastanke s Mamićem u Bosnu i Hercegovinu, svjedočio velikom dijelu njihovih razgovora te u konačnici – prenosio dio mita.

Nacional donosi dosad nepoznate detalje o sadržaju tih njihovih sastanaka i komunikacije, a otkriva i kako je upravo Drago Tadić izvršio presudan utjecaj na Mamića da počne surađivati s USKOK-om. Ali i kako baš njegov iskaz može potkrijepiti Mamićevo tumačenje zašto njegovo podmićivanje sudaca ipak nije uspjelo u pravnom smislu. Naime, nedugo prije svog uhićenja Drago Tadić je osobama od povjerenja rekao koji je to, po njemu, ključan razlog što je Mamić ipak osuđen:

“Sudac Krušlin rekao je da je bio ucijenjen da će mu ubiti oba sina ako oslobode Mamića. Točno se zna gdje je to rekao i postoje svjedoci koji to mogu potvrditi. To je čula i Krušlinova supruga koja je zbog toga poludjela jer se bojala da to ne dozna njihov mlađi sin.”

Ako Tadić odluči iznijeti ta svoja saznanja pred istražiteljima, USKOK će prije svega imati krajnje zahtjevnu zadaću u kojoj će ključno biti razlučiti gdje i kada Mamić i Tadić govore istinu, a gdje koordinirano lažu zbog nekih svojih zajedničkih interesa – prije svega zajedničke borbe protiv „čepinske skupine“. Osim ako ponude posve konkretne dokaze i za dio tvrdnji da se sucima prijetilo smrću, jer iz kruga suca Davora Krušlina za sada to izričito negiraju.

Istu tezu, o prijetnjama sucima koji su ga osudili, iznio je i Zdravko Mamić u iskazu koji je pred istražiteljima dao 12. svibnja u Livnu. Nacional je to naznačio na naslovnici od 18. svibnja ove godine, kada smo objavili da je on tada ustvrdio da su suci bili izloženi pritiscima i vrlo konkretnim i eksplicitnim prijetnjama fizičkom likvidacijom njih i njihovih obitelji kako bi se osiguralo da se njemu izrekne osuđujuća presuda. Mamić je u tom kontekstu naveo tzv. čepinsku mafiju, odnosno skupinu ljudi koju se već dulje smatra jednim od nosivih stupova organiziranog kriminala u Hrvatskoj, s pipcima koji sežu duboko u političke, gospodarske i policijske strukture.

Mamić optužuje čepinsku skupinu da u suradnji sa Zoranom Pripuzom želi preuzeti kontrolu nad Dinamom. S tom skupinom u sukobu je još od vremena miniranja transfera igrača Borne Barišića u kijevski Dinamo. Borna Barišić sin je Stipe Barišića Moljca, jednog od vodećih članova čepinske skupine. Čepince i Pripuza Mamić je optužio i kao glavne organizatore pokušaja ubojstva, odnosno atentata na njega u kolovozu 2017. godine, kad je propucan u Hercegovini, na sprovodu svog oca. Mamić je u intervjuu Jutarnjem listu početkom svibnja rekao kako “postoji jedna ozbiljna mafijaška grupa koja kontrolira sve institucije hrvatske države”.

Njih je, kako je doznao Nacional, Zdravko Mamić optužio da su osječkim sucima otvoreno poručivali da će im „pobiti žene i djecu“ ako ga oslobode, što je tek jedan od brojnih pritisaka kojima su navodno bili izloženi i koji su se na koncu moguće pokazali učinkovitijima od više stotina tisuća eura mita, koje tvrdi da im je osobno u više navrata predao.

Tadićev iskaz u tom dijelu mogao bi biti ključan zato što sudac Darko Krušlin, jedini koji je pušten na slobodu, barem za sada, ne samo da nije potvrdio već je izričito demantirao takve navode. Dva su moguća razloga što on to nije potvrdio: ili su Mamić i Tadić to izmislili ili Krušlin to skriva zbog straha. Treća je mogućnost, koju su iznijeli Nacionalovi izvori involvirani u ovaj slučaj, da su suci osim prijetnji te treće strane primili također mito koje je bilo veće od onog koje im je dao Mamić. No za to ne postoje nikakvi dokazi. USKOK bi stoga, ako bi išao tim tragom, trebao prezentirati i druge dokaze da se Krušlinu – a možda i drugoj dvojici sudaca – prijetilo, i to tako da predoči SMS-ove ili drugu komunikaciju s osobama koje su uputile te navodne prijetnje.

Međutim, izvori bliski Krušlinu navode da njemu nitko nije prijetio, a još manje članovima njegove obitelji. Jedan od tih izvora o tomu kaže sljedeće:

“To je opasna dijabolična laž. Prvo ga lažno optužuju da je primio mito kako bi napravili temelj da ruše presudu na Ustavnom sudu, a zatim idu još i dalje pa tvrde kako je lako moguće da je primio veći mito od druge zainteresirane strane. To pokazuje da je Mamić sa svojim savjetnicima ključna zlokobna metastaza najkancerogenijeg dijela hrvatskog društva. A sve te svinjarije plasiraju se u javnost zato što je Krušlin oštro zatvorski kaznio Mamića. I sve to skupa još predstavlja portretirajući sebe kao reformatora hrvatskog pravosuđa, koji je u tom segmentu izvrsno koordiniran s Dragom Tadićem.”

Upravo ti navodi otvaraju novu dimenziju te afere, u kojoj USKOK treba pomno propitati što Mamić i Tadić lažu, a što je od toga što govore istina. Ali USKOK bi zato, ako bi uopće išao tragom tih njihovih navoda o prijetnjama upućenim Krušlinu i njegovoj obitelji, trebao prikupiti i druge dokaze o tome da se Krušlinu, a možda i drugoj dvojici sudaca, prijetilo ako ne osude Mamića. Sada se sve to svodi na Mamićeve i Tadićeve tvrdnje, bez ikakvih konkretnih dokaza. Pa i to dijelom pomaže shvatiti zašto je i Tadić osumnjičen i pritvoren kao pomagač u podmićivanju.

Mamiću bliski izvori iz Hercegovine ovako su za Nacional opisali što to povezuje njih dvojicu:

„Mamić i Tadić dva su oka iste glave, po mnogočemu istih karakternih osobina. A o tome kakve su Mamićeve karakterne osobine ne treba posebno trošiti riječi. Njih dvojicu povezuju strah i fiksiranost na iste neprijatelje. I jedan i drugi uvjereni su da im je čepinska grupa stvorila ogromne probleme u životu. Mamić zato što je s njima upao u probleme u nogometnom miljeu, a Tadić zato što je uvjeren da je isti taj milje u pozadini njegove marginalizacije u tvrtki Osijek Koteks. S time da se temelj za Tadićevu stranu priče može puno konkretnije poduprijeti brojnim kompleksnim zbivanjima iz poslovnog miljea povezanog s Hrvatskim cestama, Osijek Koteksom i pojedincima bliskim čepinskoj skupini. Ali sve to Mamića i Tadića povezuje u nastojanjima da toj grupi dodatno zagorčaju život pred institucijama. Pa su vrhunac tih nastojanja njihove koordinirano plasirane tvrdnje prema kojima je čepinska grupa zaprijetila Krušlinu i njegovoj obitelji da osudi Mamića. Pa što bi bilo bolje od toga? Ako bi se to dokazalo, presuda protiv Mamića pala bi na Ustavnom sudu, a čepinska grupa završila bi pod dodatnim teškim optužbama. Samo što na tom putu ni Mamić ni Tadić nisu ukalkulirali gdje su sve njih dvojica u međuvremenu prekršila zakon. Ili im to njihov pravnički mozak iz pozadine nije kvalitetno predočio. Pa će biti zanimljivo hoće li na koncu i taj neki pozadinski pravnički um završiti također na njihovoj meti, jer sigurno nije malo plaćen.“

U istrazi o tome je li čepinska skupina prijetila likvidacijom sucima i njihovim obiteljima ako oslobode Mamića, za sada se USKOK može osloniti samo na tvrdnje Zdravka Mamića, posebno ako Drago Tadić odluči ostati ustrajan u svom planu. Naime, što će on sve reći o svojim saznanjima i brojnim susretima s osječkim sucima te svojoj ulozi posrednika između njih i Mamića, ovisi prvenstveno o tome kakav će mu status USKOK dati. Neslužbeni izvori otkrili su Nacionalu kako je Tadić rekao da ima saznanja koja potvrđuju optužnicu, ali da će o njima svjedočiti tek ako mu USKOK osigura neku vrstu nagodbe. U subotu je potom Jutarnji list prenio točne Tadićeve riječi: “Imam saznanja koja mogu potvrditi optužbu. Voljan sam ih iznijeti i surađivati s USKOK-om ako mi se odobri oprosnica ili oslobođenje od kazne.”

Tadić, međutim, više nije u poziciji bilo što zahtijevati od USKOK-a niti previše trgovati, i to iako bi možda njegova saznanja u mnogočemu mogla USKOK-u olakšati dokazivanje u sudskom postupku. Tadić je, kako je to bilo navedeno i u materijalima s Mamićeva USB sticka čiji je sadržaj još u ožujku objavio Jutarnji list, bio prisutan kad je Mamić sucu Krušlinu u Plavom salonu, VIP loži stadiona Maksimir, dao skupocjeni sat marke Audemars Piguet. Krušlinova obrana tvrdi da je to bilo prije početka suđenja Mamiću, ali ključna Mamićeva teza je da se tada već znalo da će mu Krušlin i Vekić suditi, štoviše, da mu je to rekao zamjenik upravitelja Zatvora u Osijeku Ljubo Pribić koji je suce i doveo k njemu u ložu. Vjerojatno mu je zato Mamić i stavio sat na ruku.

“Gospodin Pribić je u ložu Maksimira ušao s nekoliko ljudi i predstavio mi je tu gospodu kao suce koji će mi suditi u Osijeku. To su bili suci Darko Krušlin, Zvonko Vekić i njihov prijatelj Zoran Škorić, direktor i vlasnik Osijek Koteksa. Dugo smo razgovarali o mom predmetu i budućem suđenju u Osijeku. U jednom trenutku sam skinuo sat s ruke, marke Audemars Piguet, i stavio ga na ruku Darka Krušlina. On je s mojim poklonom na ruci otišao u Osijek”, svjedočio je Mamić prvi put još u listopadu prošle godine u svom audioiskazu, a sve se nalazi i na sticku koji je poslije predao USKOK-u. Krušlin je, pak, u svom ranijem očitovanju predsjedniku Županijskog suda u Osijeku, koje je objavio portal Telegram, tvrdio da je razlog što je uzeo Mamićev sat taj što se popilo te da je na povratku u Osijek postao svjestan da mu je Mamićev sat na ruci pa ga je odlučio vratiti kao nedopušteni dar. Mamić je istražiteljima rekao da mu je Krušlin sat preko Pribića vratio “zato što se boji zadržati sat jer je činu prihvaćanja dara sata bio prisutan Drago Tadić i da bi ga on mogao cinkati i ucjenjivati i da zbog toga… iako bi želio zadržati sat”.

Drugim riječima, Tadić bi istražiteljima mogao otkriti što je točno vidio i čuo u maksimirskoj loži: je li Mamić sa sucima koji su mu trebali suditi unaprijed diskutirao o slučaju, što je samo po sebi skandalozno, i je li Krušlin uzeo sat samo zato što se popilo ili kao zalog nekog budućeg odnosa. Sudac Vekić u svom je očitovanju Županijskom sudu u Osijeku, kako piše Jutarnji list, naveo da je Mamić tada Krušlinu rekao: “Ti ćeš mi sigurno suditi.”

Tadić se s Krušlinom više puta družio, a prema Mamićevom iskazu, upravo je on bio u društvu Krušlina, Vekića i Pribića u restoranu Bocca Márai prije no što su se svi zajedno uputili na proslavu godišnjice braka odvjetnika Veljka Miljevića, na kojoj je bio i Mamić. Tadić je organizirao druženja Krušlina, Vekića i Pribića i u vrijeme trajanja suđenja Mamiću, i to u restoranu Bijelo-plavi u Osijeku, a bio je prisutan i na Krušlinovom rođendanu u jednoj vikendici u Baranji.

Mamić je mito za Krušlina slao preko suca Zvonka Vekića. Barem je tako vjerovao. Naime, kako je tvrdio u iskazu, njemu je Vekić rekao da su on i Krušlin najbolji prijatelji i da će njih dvojica riješiti oslobađajuću presudu te da bi trebalo “počastiti” gospodina Krušlina, nakon čega mu je on predao 100 tisuća eura da oni to podijele. Mamić je Vekiću novac u više navrata predavao osobno, a častio ga je i luksuznim putovanjima, poput onog u Dubai ili pak onog na utakmicu Hrvatske i Brazila u Liverpoolu. Charterom je tada letio i Drago Tadić. Ta se utakmica odigravala 3. lipnja 2018. godine, pet dana prije izricanja Mamićeve presude. Mamić je dobio uvjerenja da će presuda za njega biti oslobađajuća. A onda je nastupio šok jer mu je njegov prijatelj, nogometni sudac iz Osijeka Željko Širić, javio da će ga osuditi. Nazvao je Tadića, koji je bio u Liverpoolu s Vekićem i Pribićem, i rekao da dogovori sastanak s njima te iste noći po povratku.

Ovako je Tadić opisao te događaje svojim prijateljima u danima prije uhićenja:

“Mamić me nazvao u Liverpool jer je dobio informaciju da se presuda promijenila. Pitao me kad se vraćam i vozim li ja Vekića kući. Pitao sam ih hoće li sa mnom jer nisam vidio tko je njih dovezao do Zagreba. Kažu oni: ‘Ne, ne, mi smo računali na tebe ako ideš u Osijek.’ Ako ne, oni će spavati u Zagrebu jer Vekić ima navodno stan u Zagrebu za koji nitko ne zna. Rekao sam da idem kući i javio Zdravku pa smo se trebali naći najprije kod Lesnine u Sesvetama, ali smo se onda ipak dogovorili kod hotela Zovko. Bilo je to u noćnim satima, sat, dva iza ponoći. Dao sam im auto, Mamić i on ostali su u mom autu, a mi ostali izašli smo van. Tad je njemu Mamić rekao da zna da će presuda ipak biti osuđujuća. Kad smo se vozili natrag za Osijek, Vekić je rekao: ‘Pa to nije istina, možeš li ti to Drago vjerovati?’ Ja sam mu odgovorio: ‘Nemam ja što vjerovati ili ne, ti si Krušlinov prijatelj.’ Uglavnom, on se tresao do Osijeka.”

Nakon toga Mamić je sljedećeg dana za svaki slučaj ipak pobjegao u Bosnu i Hercegovinu i ondje dočekao – osuđujuću presudu. No s Vekićem je ipak nastavio komunikaciju jer je on u međuvremenu postao predsjednik sudskog vijeća u drugom predmetu koji je protiv njega započeo. Pa mu je Tadić nastavio posredovati kod sudaca te ih je čak i vozio na susrete s njim u Bosnu i Hercegovinu.

No prije no što su se “izmirili”, Tadić je kontaktirao Vekićevu ljubavnicu Natašu i prenio joj da je Mamić jako ljut: “Imat ćete problema, a bilo bi mi žao da to eskalira. Sjednite, nađite se i riješite s čovjekom te probleme.”

Tako je organiziran jedan od susreta u lokalu Ribarska kuća nedaleko od Doboja. Tadić ih je vozio, ali pod uvjetom da ne prijeđu zajedno granicu. On ih je dočekao s druge strane granice i odvezao na susret s Mamićem u taj restoran.

U međuvremenu je i Tadić privremeno pobjegao u BiH, zbog optužnice u drugom predmetu. Kad se to dogodilo, Tadić se jednom našao s Mamićem u Širokom Brijegu u jednom privatnom domaćinstvu i rekao mu: “Da sam na tvom mjestu, ja bih se nagodio s USKOK-om.” Dok ga je Mamić vozio do mjesta gdje je ostavio automobil, Tadić je spomenuo da bi u drugom predmetu mogao dobiti kaznu i od 10 godina zatvora. Mamić je, tvrde svjedoci kojima je to ispričao Tadić, naglo stao na kočnicu i htio ga izbaciti iz automobila. Razišli su se u ne baš srdačnom tonu, ali mjesec dana kasnije Mamić ga je nazvao i rekao:

“Razmislio sam, možda si u pravu. Trebao bih surađivati.”

Mamić je, doduše, tada tvrdio da je njegov odvjetnik Veljko Miljević protiv toga. Kad su se on i Tadić ponovno našli, Mamić ga je pitao:

“Hoćeš li ti u nekim momentima biti meni svjedok?”

Tadić je rekao da će svjedočiti u svemu što može ako će mu to pomoći.

U međuvremenu se dogodilo nešto što ga je dodatno motiviralo na svjedočenje.

Naime, nakon što je “riješio” svoje pravne problema zbog sudjelovanja u pokušaju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju Glavaš, zbog kojeg je i pobjegao iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, Tadić je doznao da će na povratku biti suočen s još jednim predmetom, vezanim uz poslovanje njegove bivše tvrtke Osijek Koteks.

Nacional raspolaže saznanjima, i to takve vrste da ih može objaviti bez ikakvih ograda, da je Tadić nekoliko tjedana prije uhićenja čak u jednom privatnom razgovoru optužio suce Vekića i Krušlina, koji su sudili i Mamiću, da su tražili od njega 36 tisuća eura kako mu ne bi odredili istražni zatvor u tom postupku.

Tadić je pritvoren 29. rujna 2020. kada se vraćao u Hrvatsku iz BiH. U ožujku 2019. protiv Tadića, kao bivšeg predsjednika Uprave tvrtke Osijek Koteks, i predsjednika Nadzornog odbora te tvrtke, austrijskog državljanina Dietmara Aluta-Oltyana, podignuta je optužnica zbog sumnji da su zlouporabama osječku tvrtku oštetili za više od 15 milijuna kuna. Kako je hrvatskom pravosuđu bio nedostupan, za Tadićem je raspisana tjeralica i europski uhidbeni nalog te mu je određen istražni zatvor. Izvanraspravno vijeće suda na koncu je odlučilo da mu se istražni zatvor zamijeni jamstvom, i to polaganjem dva milijuna kuna gotovine ili uz milijun kuna i upisom hipoteke od 2,9 milijuna kuna na obiteljsku kuću u Osijeku, u vlasništvu Tadićeve supruge. Sve to uz Tadićevo obećanje da se do kraja suđenja neće kriti niti bez odobrenja suda napuštati boravište. Dužan je obavijestiti sud i o svakoj promjeni adrese.

Međutim, Tadić tvrdi da je svemu tome prethodilo traženje mita kako bi se izbjeglo njegovo pritvaranje. O tomu je Tadić rekao:

“Kad sam to doznao, poslao sam toj Vekićevoj ljubavnici poruku: ‘Daj reci Vekiću da se malo uozbilji. Je l’ on to mene stvarno podcjenjuje?’ No tada me nazvao još jedan čovjek i rekao da ne može drugačije, nego da trojici članova Vijeća moram dati po 12 tisuća eura. Nisam još svjedočio, ali kad budem svjedočio, to ću ispričati. Da taj Vekić nije od mene tražio 36 tisuća eura, pitanje je bih li mu bio svjedok, ali ja sam čovjeka vodio u Bosnu kod Mamića na sastanke, a on meni tako. A toliki je kleptoman da je svaki put kad je išao uzimao novac od Mamića”, rekao je Tadić, ne znajući da taj iskaz neće davati kao svjedok, već kao jedan od osumnjičenika.

Tadić nije osobno svjedočio svakom Vekićevu uzimanju novca. Međutim, najmanje jednom prilikom, kako je utvrđeno, upravo je on nosio novac, a bila je riječ o čak sto tisuća eura. Ispričao je to i on sam nedavno sebi bliskim ljudima:

“Zoran i Vlatka dali su mi jednu torbu u kojoj su bili vino i novac.”

Tadić je zasigurno mislio na Zorana Mamića i Vlatku Peras, predsjednicu Dinamove uprave. Ona je i sama svjedočila da je spakirala tih 100.000 eura, i to negdje u vrijeme kad se izricala presuda.

“Virili su izvan kuverte pa sam ih morala prepakirati u veću”, rekla je na USKOK-u, kako je objavio Jutarnji list. Po nalogu Zdravka Mamića tu je kuvertu sucu Vekiću u Osijek odnio upravo Drago Tadić.

Neslužbeni izvori otkrili su Nacionalu kako je Tadić za sada istražiteljima rekao da ima saznanja koja potvrđuju optužnicu, ali da će o njima svjedočiti tek ako mu USKOK osigura neku vrstu nagodbe. U subotu je potom Jutarnji list prenio točne Tadićeve riječi: “Imam saznanja koja mogu potvrditi optužbu. Voljan sam ih iznijeti i surađivati s USKOK-om ako mi se odobre oprosnica ili oslobođenje od kazne.”

No mogućnost da Tadić na temelju obećanja da će iznijeti neka svoja saznanja dobije bilo kakav privilegirani status, u ovom trenutku potpuno je nerealna. Nacionalov pravnički izvor navodi da bi Tadić lako moguće u pritvoru mogao provesti najmanje godinu dana. I to zato što je i ranije sudjelovao u pokušaju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, što je bježao u BiH i što postoji opasnost od ponavljanja tih djela, kao i zato što je ranije već jednom prevario USKOK u Kalmetinu slučaju, kada je već dobio oprosnicu.

Tadić je bio ključni svjedok protiv Kalmete u postupku koji se protiv njega i drugih optuženika vodio u aferi HAC-Remorker, ali je Tadić na sudu promijenio najbitniji dio iskaza, u kojem je tvrdio kako je znao da je mito koje je davao šefu HAC-a Josipu Sapunaru bilo namijenjeno Kalmeti. Nacional je 30. ožujka ove godine objavio da je Tadić promijenio iskaz nakon što ga je na to nagovorio posrednik koji mu se predstavio kao kurir koji mu nosi poruku Vladimira Šeksa povezanu s Ivanom Turudićem, po nekima tada najizglednijem kandidatom za predsjednika novoosnovanog Visokog kaznenog suda.

A oni su mu, kako je naveo, preko posrednika poručili da će mu Turudić srediti ublažavanje zatvorske kazne u jednom drugom predmetu ako svjedoči u korist Kalmete. Nakon što je Nacional to objavio, Tadić je bio pozvan u USKOK pod sumnjom da je na sudu dao lažni iskaz. Kasnije je Tadić u svom uskom krugu prepričao da negira davanje lažnog iskaza te da propust na suđenju tada nije napravio on već istražitelji USKOK-a koji mu nisu postavili još jedno dodatno pitanje te je ustvrdio:

“Neka pogledaju moj iskaz pred USKOK-om i iskaz na sudu. U ponovljenom postupku ja ću precizirati i ponoviti ono što sam i prvi put rekao pred USKOK-om i iza čega stojim.”

Međutim, hoće li USKOK-u to biti dovoljno da sada ponovno prihvati neku vrst nagodbe s Tadićem, koji ih je već jednom izigrao, ili će ga pustiti da se još malo “prži”? To će vjerojatno ovisiti o tome hoće li njegov iskaz biti presudan za potvrđivanje optužnice protiv sudaca, ali moguće i o proširenju optužnice na posve nove aktere.