Objavljeno u Nacionalu br. 495, 2005-05-10

Davorin Lovrić, predsjednik Nadzornog odbora mesne industrije Sljeme i jedan od vlasnika Finagre, za Nacional objašnjava kako je i zašto s partnerima kupio većinski paket dionica u Sljemenu te zašto je ta tvrtka danas pred likvidacijom

”Žao mi je što Vlada nije ranije reagirala na naše prijedloge, jer bi to omogućilo nastavak proizvodnje u Sljemenu. Upravo je Vlada, djelomično možda i novcem Sljemena, prošlih godina sanirala našu tržišnu konkurenciju i neizravno Sljeme dovela u ovu poziciju. Time je Vlada prekršila Ustav, Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, ali i regulativu EU.” Koncem prošlog tjedna to je, među ostalim, za Nacional izjavio Davorin Lovrić, predsjednik Nadzornog odbora Mesne industrije Sljeme i jedan od vlasnika Finagre, tvrtke s većinskim vlasništvom u Sljemenu. Radnici Sljemena već gotovo dva tjedna prosvjeduju na Markovu trgu pred zgradom Vlade, ultimativno tražeći spas za svoja radna mjesta. Prije toga, u više navrata pokušali su provaliti i u prostorije Finagre na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. U prosvjedima su dobili podršku nekih drugih sindikata, a privukli su i veliku pozornost javnosti.

DVA SCENARIJA ‘Zasad su moguća dva izlaza: stečaj ili mirna likvidacija Sljemena uz maksimalnu zaštiru radnika i vjerovnika’ ZAHTJEV BEZ ODGOVORA ‘Od Vlade smo tražili jamstvo za nova zaduženja i bili smo spremni ponuditi 73 posto naših dionica Sljemena’ STAV POTPREDSJEDNIKA ‘Damir Polančec smatra da pod ovim uvjetima nastavak proizvodnje nema smisla te da država neće preuzeti Sljeme’ Radnici Sljemena doista su u velikim problemima jer bi više od 200 obitelji iz Sesveta moglo ostati bez posla. Kako je Sljeme i u širim regionalnim okvirima poznata robna marka, nisu samo zaposlenici probleme Sljemena doživjeli prilično emotivno, već i dobar dio Sesvečana.

Glavnim krivcima za svoju situaciju radnici smatraju većinske vlasnike iz Finagre, tvrdeći da su ih više puta izigrali, te da su nezakonito postali većinski vlasnici Sljemena samo da bi tvrtku poslije prodali i na zemljištu tvrtke počeli graditi trgovački centar. Oni tvrde da je Finagra namjerno iscrpila kapital iz Sljemena, pa je povorka radnika donijela pred crkvu Svetog Marka drveni lijes sa osmrtnicom za Sljeme, u kojem je ležao plišani Jankec, poznata maskota čuvenih mesnih proizvoda tvrtke sa 135-godišnjom tradicijom. Na radničkim prosvjedima mogli su se naći i dvosmisleni transparenti s napisima “Za nestanak ‘Gotovine’ kriva je Finagra”.

Sve do prije nekoliko dana predstavnici Finagre s medijima su komunicirali isključivo putem priopćenja, neslužbeno tvrdeći da se nisu željeli izlagati mogućem linču medija, koji problem Sljemena prezentiraju selektivno i parcijalno. Koncem prošlog tjedna Davorin Lovrić je u razgovoru za Nacional izjavio da je za probleme Sljemena ponajviše kriva Vlada, te je to svoje stajalište detaljno objasnio. Ispričao je kako su došli do većinskog paketa dionica Sljemena, zašto su se odlučili na tu investiciju, te iznio svoje viđenje situacije u kojoj radnici neprestano tvrde da ih je Finagra izigrala.

NACIONAL: Što je zapravo prouzročilo krizu koja prijeti zatvaranjem Sljemena i zbog koje radnici danima prosvjeduju ispred Vlade? – Problemi Sljemena, ali i kompletne mesne industrije u Hrvatskoj, nastali su onda kada je Vlada, tijekom 2001., odlučila sanirati PIK Vrbovec, Belje, Vupik, Kutjevo i neke druge dijelove mesne industrije, gdje je država bila većinski vlasnik. Već smo tada upozoravali Ministarstvo poljoprivrede da to ostale sudionike u tržišnoj utakmici dovodi u neravnopravan položaj, te da Vlada time krši Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, kao i direktive EU koje brane takav upliv države u tržišnu utakmicu. Vlada je svoje poteze opravdavala brigom za svoje vlasništvo, ali je time kršila i Ustav koji u smislu zaštite ne poznaje razliku između državnog i privatnog vlasništva i ni u kom slučaju ne dopušta Vladi da se postavlja iznad zakona. Sljeme je sve donedavno uredno poslovalo i plaćalo poreze i doprinose, iz čega se može izvući zaključak da je država dijelom i novcem Sljemena sanirala njegovu konkurenciju. Primjerice, Vlada je samo PIK-u Vrbovec otpisala oko 450 milijuna kuna dugova. Dio razloga za probleme Sljemena nalazi se i u sve većoj liberalizaciji tržišta, ali to su problemi koji jednako pogađaju sve domaće proizvođače. Na koncu, probleme kreira i sivo tržište.

NACIONAL: Zašto ste onda investirali u Sljeme? – Znali smo za probleme, ali nismo mogli predvidjeti ovakve aktivnosti Vlade, koje su praktički svaki mjesec remetile tržišne odnose, jer je Vlada gotovo svaki mjesec posuđivala novac nekima od tih tvrtki. Finagra je tada u svom sastavu imala najveće farme junadi i svinja, te je bilo logično povezati sirovinsku bazu s preradom i finalizacijom proizvoda. Ni u kom slučaju nismo pali s neba u mesnu industriju. Kratkoročno smo planirali restrukturirati tvrtku, a dugoročno je pretvoriti u profitabilnu kompaniju. Nažalost, ova bi nas situacija izravno mogla stajati više milijuna eura gubitaka, a neizravno puno više radi gubitka poslovnog ugleda.

NACIONAL: Jesu li točne tvrdnje radnika da je netom prije vašeg preuzimanja tvrtke Sljeme Finagri isplatilo veliki avans, što upućuje na to da ste novcem Sljemena preuzeli većinsko vlasništvo? Kako ste preuzeli Sljeme? – Finagra i Sljeme i ranije su poslovali. Točno je da je Sljeme platilo avans Finagri za isporuku robe, odnosno stoke, ali za taj avans isporučili smo Sljemenu ugovorenu robu. U to vrijeme ukupan godišnji prihod Finagre bio je 380 milijuna kuna, što je 5 puta više od tadašnjeg prihoda Sljemena. Treba reći i da je Sljeme tijekom godina uvijek bilo dužno Finagri i to 10-40 milijuna kuna. Sljeme smo preuzeli dijelom kupovinom dionica od PIF-ova, koji su bili vlasnici dionica stečenih tijekom kuponske privatizacije, a dio dionica kupili smo elektronskim putem na Zagrebačkoj burzi. Tu prodaju raspisao je Fond za privatizaciju. Ponudu smo dali preko brokera. Svoje je ponude mogao dati bilo tko, a dionice na koncu odlaze onomu koji najviše ponudi. Tijekom tog procesa nitko ne zna tko i za čije ime nudi određenu cijenu, a na koncu dana na burzi računalo sravni sve ponude i odluči tko je najbolji ponuđač. Tako je Finagra preuzela 30-ak posto dionica Sljemena i u skladu sa zakonom objavila javnu ponudu za preuzimanje ostalih dionica. Koliko znam, odluka je donesena u skladu sa zakonom, a prethodno nikada nisam kontaktirao ni s Hrvojem Vojkovićem, ni sa Slavkom Linićem, tadašnjim čelnicima Fonda za privatizaciju koji je i raspisao natječaj za prodaju dionica Sljemena. Utoliko su pozivi sindikata da u ovom slučaju zbog kriminalne privatizacije treba angažirati Državno odvjetništvo posve neutemeljeni. Uostalom, Finagra je počela sređivati poslovanje Sljemena. Financijski pokazatelji su se iz godine u godinu popravljali, rješavali smo se netransparentnih gubitaka, obnovili prodajnu mrežu, dio proizvodnih kapaciteta, vozni park i počeli smo nazirati kraj poslovnih problema. Da to nismo vjerovali otpočetka, ne bismo ni investirali.

NACIONAL: Jesu li točne tvrdnje radnika da ste Sljeme namjerno doveli u bezizlaznu situaciju kako biste višestruko zaradili prodajom građevnog zemljišta na mjestu tvornice ili izgradnjom shopping centra na istoj lokaciji? – To nam nisu bile namjere. Zašto bismo onda ulagali u razvoj proizvodnje? Sljeme ima i 20 hektara zemljišta u Rugvici u Zagrebačkoj županiji. Po ulasku u EU, nakon nekih 10-ak godina, vjerojatno će standardi zaštite okoliša biti takvi da će isključivati mogućnost postojanja mesne industrije u užem centru bilo kojeg grada. Dugoročno smo postupno planirali preseliti proizvodne pogone na drugu lokaciju, vjerojatno baš u Rugvicu, te smo zato planirali koristiti i predpristupne fondove EU. Ako bismo potom prodali postojeće zemljište, taj bismo novac dodatno koristili za unaprjeđenje proizvodnje. To su dva usporedna procesa. Nikada nismo planirali prodati zemljište a da prije ne osiguramo nastavak proizvodnje na drugoj lokaciji. Kako se kod nas često miješaju pojmovi, želim napomenuti da Finagra ne može samostalno prodati to zemljište, već to čini Uprava Sljemena. U tom slučaju novac bi dobili svi dioničari Sljemena, a među njima kao mali dioničar i država. Zanimljivo je i da se početkom godine povela javna rasprava o GUP-u Sesveta. Grad Zagreb raspisao je javni natječaj za urbanistička rješenja šireg područja Sesveta. Time je obuhvaćen i prostor naše tvornice, a čini se da ondje predlažu izgradnju shopping centra i nekih drugih sadržaja. Mislim da će sve to uskoro biti dostupno javnosti. No to nikako nije diktiralo našu poslovnu politiku, niti je nas netko pitao što mi mislimo o tim planovima.

NACIONAL: Zašto radnici tvrde da ste ih više puta izigrali? Gdje su počeli problemi u vašim odnosima? – Može zvučati čudno, ali mislim da do konca 2004. nismo imali problema s radnicima. Tada Sljeme više nije moglo servisirati svoje obaveze. Plaće su počele kasniti i tu su počeli problemi u odnosima s radnicima. U prosincu smo isplatili plaću za studeni i božićnicu od 700 kuna, ali zbog složene situacije već smo počeli razmišljati o prekidu proizvodnje. Naime, već u listopadu 2004. obratili smo se za pomoć Vladi, kako bi se spasila proizvodnja, te smo zatražili da Vlada bude jamac za naša nova dugoročna zaduženja kod banaka koje bez toga ne žele ulagati u razvoj mesne industrije. Za to jamstvo bili smo spremni ponuditi 73 posto dionica Sljemena u vlasništvu Finagre. Novo zaduženje omogućilo bi nastavak restrukturiranja Sljemena i na koncu pozitivno poslovanje. Unatoč svim problemima, vidjeli smo svjetlo na kraju tunela, ali Vlada se oglušila na naše zahtjeve. O svemu smo informirali sindikate i početkom siječnja smo radnicima ponudili zaključivanje ugovora o otpremninama koje su bile veće od zakonom zajamčenih. Već smo u siječnju, zajedno s predstavnicima sindikata, razgovarali s Vitomirom Begovićem iz Ureda za socijalno partnerstvo i ministrom Petrom Čobankovićem. Ispunili smo sve zahtjeve koje su od nas tražili: da ponudimo svoje dionice državi kao osiguranje za moguće državno jamstvo, da objavimo javni natječaj za prodaju tvrtke i nalaženje strateškog partnera? Štoviše, već smo 2004., radi mogućeg strateškog povezivanja ili dokapitalizacije, naručili dubinsko snimanje tvrtke. No kako je istodobno država sanirala našu konkurenciju, otpisivala im dugove i prodavala drugim velikim tvrtkama, u neku ruku bilo je čak i logično da se nitko nije javljao na naše ponude. Isprva smo normalno pregovarali s radnicima, ali sindikat je ubrzo ultimativno počeo tražiti nastavak proizvodnje. Bez pomoći Vlade to nije moguće i tu su počeli problemi. U međuvremenu smo više puta razgovarali s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom i drugima i ti razgovori, uz usporedne proteste radnika, nastavljaju se do današnjih dana, s posve neizvjesnim epilogom.

NACIONAL: Kako se u razgovorima postavljao Polančec? – Potpredsjednik Vlade Polančec dobro poznaje probleme mesne industrije jer dolazi iz Podravke, koja u svom sastavu ima mesnu industriju Danica, koja je sličnog profila kao i Sljeme. Zaključio je da nema smisla nastavljati proizvodnju, a rekao je i da u postojećim uvjetima nema šanse da država ponovno preuzme vlasništvo nad Sljemenom.

NACIONAL: Mislite li da bi se jednako postavio i da se u sličnim problemima našla Danica u sastavu Podravke? – Ne mogu komentirati kakve bi odluke u tim uvjetima mogao donijeti gospodin Polančec.

NACIONAL: Vidite li uopće izlaz iz postojeće situacije? – Postoje dva moguća izlaza: stečaj, koji je već pokrenuo jedan od vjerovnika, ili mirna likvidacija tvrtke uz maksimalnu zaštitu svih radničkih prava i vjerovnika. Kako pokretač stečaja nije ujedno i glavni vjerovnik, vjerujem da bi i on pristao na takvu nagodbu o mirnoj likvidaciji.

NACIONAL: Znači li to da ste i vi već posve digli ruke od Sljemena, te da je zapravo tek pitanje kako će država iz problema s radnicima koji protestiraju pred Vladom izići bez većih negativnih posljedica? – Kao i radnicima, nama je također u glavnom interesu naći rješenje za mogući nastavak proizvodnje. No to neće biti moguće ako država ne promijeni svoja stajališta. Država je, nažalost, u ovakvim slučajevima prilično selektivna. Već je u nekoliko navrata Vlada postupila drugačije. Kupila je Goričanku u stečaju i obećala stvoriti uvjete za nastavak proizvodnje, slično se dogodilo i s PPK-om Valpovo koji također ima mesnu industriju. Iako će nakon radničkih prosvjeda protiv nas to možda zvučati apsurdno, zbog ovakvog ponašanja Vlade i mi i radnici imamo posve jednake razloge za jedinstveni prosvjed na Markovu trgu. Postoji i mogućnost da država dokapitalizira Sljeme i poveća svoj vlasnički udio. Sljeme je uvijek poslovalo pod sloganom ‘domaće je domaće’. Sljeme je posljednjih godina bilo tvrtka koja je koristila najveći dio domaćih sirovina, za razliku od nekih drugih domaćih proizvođača koji su svoje sirovine uglavnom uvozili. Model koji smo mi zamislili za oporavak Sljemena posve je prihvatljiv u EU. Žao mi je jedino što Vlada nije ranije reagirala na zahtjeve Sljemena, čime bi se omogućile mjere restrukturiranja i nastavak proizvodnje, te bi se izbjegle ovakve neugodne situacije.