Paljenje automobila obitelji koja je progovorila o nesnosnoj buci što je stvara nova žičara do vrha Medvednice ponovno je u središte pozornosti gurnula projekt koji je obilježio posljednje dane vladavine pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Zagrebačka žičara je najbolji primjer umreženosti Bandićeve administracije i tvrtki koje su se obogatile isključivo na poslovima s Gradom Zagrebom, a preko Bandićevih veza s državnim vrhom su u posljednjih nekoliko godina počele surađivati i s državnim tvrtkama poput Hrvatske pošte. Tvrtka GIP Pionir Bandićeva intimusa Ranka Predovića najbolji je primjer tog povlaštenog statusa prilikom dodjele poslova na raznim projektima u Zagrebu, uključujući i gradnju žičare. Ujedno poslovanje GIP Pionira i njegovi poslovi s Gradom i državnim tvrtkama predmet je nekoliko kaznenih prijava, a USKOK i policija krajem prošle godine istraživali su barem jedan sumnjivi posao između Hrvatske pošte i te tvrtke. Međutim, do danas nijedan slučaj još nije dovršen niti ima naznaka bilo kakvog pravosudnog epiloga.

Nacional je koncem prošle godine pisao da su istražitelji USKOK-a ušli u Hrvatsku poštu (HP) i da su u toj državnoj tvrtki nastojali rasvijetliti prodaju dviju vrijednih nekretnina poduzetnicima kojima se pripisuje bliska veza sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Osim činjenice da su „u paketu“ prodavane dvije iznimno atraktivne nekretnine HP-a – jedna u Zagrebu i druga na obali, u mjestu Sukošan – USKOK je istraživao i procjenu njihove vrijednosti i sumnju u prodaju značajno ispod tržišne cijene, kao i proces javnog natječaja na koji su se prijavile tek dvije tvrtke, i to istog vlasnika. Posebno je intrigantan manevar po kojemu je tvrtka s boljom ponudom naknadno odustala od kupnje te izgubila „polog za ozbiljnost ponude“ u iznosu od tri milijuna kuna. Također, istražitelji su pokušali proniknuti u razloge zbog kojih se Hrvatska pošta uopće upustila u taj posao, posebno u prodaju nekretnine u zagrebačkoj Harambašićevoj ulici, kada postoje indicije da bi izmjenom Generalnog urbanističkog plana Zagreba njena vrijednost i atraktivnost dodatno porasle.

Hrvatska pošta je 30. rujna prošle godine objavila javni natječaj za vezanu prodaju dviju nekretnina: jedne u Harambašićevoj ulici u Zagrebu koja se prostire na 2837,64 četvorna metra s pripadajućih 8418 četvornih metara građevinskog zemljišta, a druge u Sukošanu pored Zadra, gdje se nalazi nekadašnje odmaralište u uvali nazvanoj Dječji raj – upravna zgrada, restoran i 11 bungalova na atraktivnom zemljištu površine 5765 četvornih metara. Početna kupoprodajna cijena za obje nekretnine u kompletu iznosila je 30 milijuna kuna, a po tvrdnjama izvora bliskih HP-u formirana je korištenjem usluga dvaju renomiranih procjenitelja, tvrtki HPB Nekretnine i RBA Consulting. Poznavatelji stanja na tržištu nekretnina ipak ukazuju na moguću podcijenjenost kompleksa u Zagrebu, koji se nalazi na fantastičnoj lokaciji između Branimirove i Zvonimirove ulice, nedaleko od Ekonomskog fakulteta, bazenskog kompleksa Svetice i Dinamova stadiona na Maksimiru. Samo kada bi se u grubu računicu uključile vrijednosti građevinskog zemljišta od 500 eura ili objekata od 2000 eura, koliko iznose na ovoj lokaciji, došlo bi se do vrijednosti od najmanje 9,5 milijuna eura. U računicu treba uvrstiti i mogućnost izmjene GUP-a kojom bi se omogućila veća izgrađenost.

Na HP-ov natječaj prijavile su se dvije tvrtke: Paron s ponudom na 40 milijuna kuna i GIP Pionir koji je ponudio 31 milijun kuna. Obje tvrtke uplatile su polog u iznosu od tri milijuna kuna, no Paron uskoro šalje obavijest da odustaje od ponude i time gubi jamstvo, a Uprava HP-a, na čelu s Ivanom Čulom, prihvaća drugu ponudu. Ugovor s tvrtkom GIP Pionir sklapa se 10. ožujka, kada se na račun HP-a uplaćuje preostalih 28 milijuna kuna.

Izvor blizak Vladi otkrio je Nacionalu da operativne indicije istražitelja angažiranih na rasvjetljavanju kontroverzi u tom projektu sugeriraju da su s tim poslom pozadinski također povezani Zoran Pripuz i Gzim Redžepi, dva čovjeka od izuzetnog povjerenja Milana Bandića. Isti izvor navodi kako postoje ozbiljne indicije koje njih dvojicu povezuju s raznim fazama pregovora uoči realizacije tog posla. Uspije li se to rekonstruirati, bila bi to nova intrigantna poslovna poveznica naoko razdvojenih krakova Bandićeve interesne hobotnice, ovaj put okupljene oko tvrtke GIP Pionir.

GIP Pionir u vlasništvu je Ranka Predovića, kojega se u medijima često označavalo kao „Bandićeva omiljenog graditelja“; bio je angažiran na brojnim poslovima s Gradom Zagrebom, od prometnica i fontana do zgrade u kojoj se nalazi gradonačelnikov stan. Tvrtka Paron, pak, njena je tvrtka-kći kojoj se kao vlasnica formalno pojavljuje Dragica Predović. Obje tvrtke prolazile su više različitih restrukturiranja, preslagivanja i menadžerskih preslagivanja, no nesumnjivo se radi o povezanim subjektima, što je vidljivo čak i na njihovoj web stranici. U istu skupinu, koja je donedavno djelovala pod krovnom Pimont Grupom, svrstavale su se i tvrtka Gradko, Framag, Tehnikagradnja, Munis i druge. Paron je, inače, investitor zgrade u kojoj je USKOK utvrdio da je Bandićev tajni stan, a i za izbore je Bandićev stožer bio u njihovim prostorima. Ova tvrtka nalazi se i u jednoj od optužnica protiv Bandića, gdje USKOK tvrdi da joj se pogodovalo. Poznato je i da je ta tvrtka godinama mijenjala tisuće četvornih metara zemljišta s Gradom Zagrebom, a i GIP Pionir je dvaput bio predmetom USKOK-ove istrage.

Navodno najomiljeniji Bandićev građevinski poduzetnik Ranko Predović, kupac dvaju objekata Hrvatske pošte, rijetko se javno eksponira. Pojavio se u javnosti u siječnju prošle godine na potpisivanju ugovora o gradnji sljemenske žičare, na kojoj je angažirana upravo njegova tvrtka GIP Pionir. Mediji su primijetili njegovo neobično mrzovoljno ponašanje i gotovo potpunu nezainteresiranost za sve što se oko njega događa, kao i još neobičnije odijevanje. Na sebe je navukao skromnu jaknu „tankericu“ i vunenu kapu, trudeći se izgledati „obično“ i nimalo bogato. Istovremeno, ukupna cijena projekta izgradnje sljemenske žičare kroz niz različitih ugovora, dodataka ugovoru, nepredviđenih radova i zaduženja tvrtke ZET narasla je s početno procijenjenih dvjestotinjak milijuna na preko 800 milijuna kuna. U vrijeme Bandićeve vladavine glavnim gradom Hrvatske različite tvrtke povezane s Predovićem dobile su više desetaka građevinskih projekata diljem grada, poput rekonstrukcija cesta, obnove vrtića, dvorana, izgradnje bazena i fontana ili 22,5 milijuna kuna vrijedne obnove Psihijatrijske bolnice Vrapče. Građevinski teškaš izgradio je i zgradu u Bužanovoj ulici u kojoj gradonačelnik Bandić ima stan, dok je tvrtka Paron bila knjižni vlasnik stana od 93,85 četvornih metara na Gračanskoj cesti u Zagrebu, koji je sud po zahtjevu USKOK-a svojedobno blokirao Bandiću nakon što je on uhićen u aferi Agram. Da je spomenuti stan povezan s Bandićem, doznalo se nakon što se upravo on žalio na odluku suda te nakon što je Vrhovni sud odbio tu žalbu. Iz odluke tog suda proizlazilo je da Bandić i njegova obitelj u Zagrebu posjeduju četiri stana, od kojih tri nisu bila prijavljena u imovinskoj kartici.

Svi ti poslovi bili su samo uvertira u najveći projekt koji je Bandić dodijelio Predoviću i njegovoj tvrtki GIP Pionir – gradnju zagrebačke žičare koja će u konačnici građane Zagreba stajati gotovo milijardu kuna. Naime, kada je stara žičara uklonjena prije 12 godina, procjene nove su bile da će cijena biti maksimalno oko 200 milijuna kuna maksimalno, ali već se prije pet godina spominjala cijena od 324 milijuna kuna. Na kraju su raspisani odvojeni natječaji za gradnju postaja i stupova te za gondole i popratnu opremu. Grad na čelu s Bandićem računao je da će cijena gradnje postaja biti maksimalno 250 milijuna kuna bez PDV-a. Sve ponude su probile taj iznos, a gondole i oprema su ugovoreni na 111,5 milijuna kuna. Kada je na kraju Milan Bandić sjeo u bager i zakopao temelj za žičaru, ona je trebala s PDV-om stajati 523 milijuna kuna. Ugovor za gradnju postaja dobio je GIP Pionir, a opremu austrijski Doppelmayr.

Međutim, tu rastu cijena žičare nije bio kraj pa je kroz razne anekse ugovora cijena prvo porasla na 625 milijuna kuna, da bi se kasnije još dozvolilo i kreditno zaduženje ZET-a na koje će se kroz 15 godina otplate kredita platiti 112 milijuna kuna kamata. Odvojeno od ovih radova, Grad je potpisao i ugovor za gradnju rotora kraj donje postaje, ali i gradnju novog sustava sanitarne odvodnje s vrha Sljemena. Oba ugovora je dobio Pionir, a s PDV-om su vrijedni 19 milijuna kuna. Kada se svi ovi troškovi i kamate zbroje dolazi se do cifre veće od 800 milijuna kuna, a ostaje pitanje je li ona i krajnji iznos najskuplje žičare u Europi.

O cijeloj gradnji žičare krajem prošle godine nepoznati je autor na YouTubeu objavio i sedmosatni video (https://www.youtube.com/watch?v=RdOuW5QGMY4) koji detaljno objašnjava kako su rasli troškovi ovog megalomanskog projekta bivšeg gradonačelnika. U tom videu nazvanom “Operacija Žičara” autor je iznio niz dokumenata, ugovora i troškovnika te stavku po stavku objasnio poskupljenje, ali i postupno micanje s projekta onih ljudi koji su upozoravali na propuste. Video donosi kronologiju izgradnje Žičare Sljeme od prvog potpisa ugovora do događaja koji datiraju unazad nekoliko mjeseci prije objave videa, a glavni akteri su Grad Zagreb kao naručitelj projekta, tvrtka GIP Pionir vlasnika Ranka Predovića, glavna nadzorna inženjerka Ela Mihovilović Brkić, suradnici gradonačelnika Milana Bandića u gradskoj upravi, predstavnici austrijske tvrtke Doppelmayr, podizvođači te glavni projektant tvrtka Elektroprojekt. Autor tog videa analizira svaki detalj, od toga kako se od malih svota, poput one u kojem profili mijenjaju cijenu od 374 kune po komadu iz osnovnog ugovora pa do 516 kuna u aneksu ugovora. Ili kad dokazuje kako je promjenom naziva ventila cijena narasla s 200 kuna na 40 tisuća kuna. Glavna teza autora ili grupe autora ovog videa je da su predstavnici Grada, tvrtke GIP Pionir i tvrtke za nadzor udružili se kako bi dorađujući troškovnike i stvarajući nove ugovore povećali troškove na račun građana. Najozbiljnija stavka kojom se temeljito bavi su troškovi iskopa građevinske jame na donjoj postaji. U ugovoru je to trebalo stajati 880 tisuća kuna. No kroz devet mjeseci naraslo je na 11 milijuna kuna. GIP Pionir dobio je posao ponudivši najnižu cijenu – 299 milijuna kuna. No, cijena gradnje s naknadno sklopljenim ugovorima i aneksima narasla je na gotovo 389 milijuna kuna.

Oko petog sata materijala autor videa nudi šokantan detalj u fazi nadzora. U dokumentu se navode odstupanja izvedbe konstrukcije projekta tijekom izvođenja koje je uočio projektant, tvrtka Elektroprojekt. Projektant zove revidente za čelične i armirano betonske konstrukcije, a u videu je objavljen njihov nalaz od 20. siječnja ove godine. U analizi glavnog stupa žičare na donjoj postaji revident navodi: “Otkazivanje tog elementa može izazvati pad kabina i gubitke ljudskih života. Razlog: greška u izvedbi”. U drugoj stavci zahtijeva se sanacija zidova, a u opisu utjecaja navodi se: “Otkazivanja izvedenog spoja za posljedicu može imati urušavanje dijela konstrukcije i gubitke ljudskih života”.

Zbog ovih dramatičnih optužbi u videu objavljenom na YouTubeu par dana kasnije protiv Bandića su aktualni kandidat za gradonačelnika Tomislav Tomašević i njegova platforma Možemo! podigli kaznenu prijavu zbog zlouporabe položaja i ovlasti, primanja mita i počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja. Tomašević je u studenome prošle godine izjavio da je „najskuplja žičara u Europi ujedno i HDZ-ova žičara“ te da Žičara Sljeme „nije samo Bandićeva, nego je i žičara Andreja Plenkovića“. Istaknuo je kako bi DORH i USKOK trebali djelovati po službenoj dužnosti, na temelju sedmosatnog videa koji je medijima poslao i na YouTubeu objavio nepoznati autor, ali da kaznenu prijavu podnosi „kako se nitko ne bi pravio blesav i kako bi on kao prijavitelj bio obaviješten o nalazima”.

I Tomašević je tada skrenuo pozornost na činjenicu da je tvrtka GIP Pionir, „preko koje se izvlači 89 milijuna kuna u ovom projektu“, gradila i zgradu u kojoj je Milan Bandić živio, ali u proteklih pola godine iz USKOK-a i DORH-a nisu s oglasili po pitanju ove kaznene prijave, kao ni po pitanju drugih spornih poslova koje je GIP Pionir imao s Gradom Zagrebom i državnim tvrtkama. Za to vrijeme ta je tvrtka bilježile značajne financijske dobitke pa je tako prema posljednjim dostupnim podacima, onima za 2019. godinu, GIP Pionir ostvario ukupni godišnji prihod u iznosu od 661.727.743,00 kuna što predstavlja relativnu promjenu ukupnih prihoda od 198.107.003,00 kuna u odnosu na prethodno razdoblje kada je ostvario ukupne godišnje prihode u iznosu od 463.620.740,00 kuna. Takav konstantan rast Pionir bilježi još od 2016., kada su prihodi iznosili nešto više od 250 milijuna kuna, što znači da su u razdoblju od tri godine prihodi Pionira narasli za oko 400 milijuna kuna.

U strukturi prihoda sljemenska žičara je značajna stavka. Ali značajan dio od tih predviđenih prihoda još se nalazi u stavci nenaplaćenih potraživanja. Zato izvođač radova željno očekuje i službeno puštanje žičare u rad, a ono se zakompliciralo i temeljito odužilo. Sve to kreira okružje koje može generirati motiv da se potpali automobil onomu čija upozorenja službeni dovršetak tog projekta dodatno odgađaju.