“Prema indeksu korumpiranosti, Hrvatska je između 146 zemalja na 67. mjestu, što pokazuje da je naša država iz godine u godinu sve korumpiranija”, ističe predsjednik Transparency Internationala Hrvatska Zorislav Antun Petrović. Nedavno objavljena svjetska ljestvica, prema indeksu koji mjeri percepciju korupcije, otkriva poredak zemalja prema stupnju raširenosti korupcije među državnim službenicima i političarima. U petnaestak različitih anketa ispitano je nekoliko tisuća bankara, analitičara, političara i ostalih poslovnih ljudi iz cijelog svijeta.

LJESTVICA KAO POKAZATELJ ‘Argentina se 1996. našla na dnu ljestvice, a uskoro je i bankrotirala, dijelom i zbog korupcije’ STROGI KRITERIJI INDEKSIRANJA Dosad je samo Finska imala idealnu ocjenu 10 kao zemlja bez korupcije, i to samo 2001. NAIVNI STRANI ANALITIČARI Svjetski analitičari smatraju da su koalicijske vlade manje sklone korupciji, jer partneri jedni druge kontroliraju O RAZLOZIMA SVE LOŠIJEG STANJA ‘U Hrvatskoj nema političke volje za suzbijanje korupcije i transparentnosti mehanizama odlučivanja’ NAJAVA SMANJENJA INVESTICIJA Potencijalni investitor radije će se odlučiti za ulaganje u susjednu zemlju s nižim indeksom korupcije“U ovu anketu nisu uključeni obični građani, nego se istraživanje provodi među decision makerima, ljudima koji odlučuju i koji se svakodnevno mogu susretati s korupcijom. Upravo zato je to istraživanje u globalnim razmjerima vrlo relevantno. Tvorac i inicijator istraživanja je profesor Johann Graf Lambsdorff sa sveučilišta Passau u Njemačkoj. Godine 1995. odlučio je objediniti mnogobrojne ankete i istraživanja o korupciji i tako je nastala svjetska ljestvica korumpiranosti. Čim je objavljena, izazvala je mnogobrojna negodovanja, u čemu je prednjačila Indonezija koja se te godine našla na posljednjem mjestu kao najkorumpiranija. Slično se dogodilo i godinu poslije kad je bivši argentinski predsjednik Carlos Menem oštro verbalno napao autore istraživanja, no uskoro je država bankrotirala, dijelom i zbog zagađenosti korupcijom”, navodi Petrović.

Hrvatska je na svjetsku ljestvicu korumpiranosti prvi put uvrštena 2000. godine, kad se od 99 zemalja našla na 77. mjestu, s 2,7 bodova. Budući da se svake godine mijenja broj zemalja uključenih u istraživanje, poredak na ljestvici zapravo nije dobro mjerilo korumpiranosti jer svaka zemlja dobiva bodove od 1 do 10, s tim da 1 predstavlja najgori oblik korupcije, a 10 gotovo ideal ? zemlju bez korupcije. Dosad je samo Finska 2001. godine dobila 10 bodova. Ona je i ove godine s 9,7 bodova prva na ljestvici, a u prvih deset potom slijede Novi Zeland, Danska, Island, Singapur, Švedska, Švicarska, Norveška, Australija i Nizozemska. S druge strane, najkorumpiranijom zemljom svijeta ocijenjen je Haiti s ‘osvojenih’ 1,5 bodova, a među deset najlošijih su i Bangladeš, Nigerija, Burma, Čad, Paragvaj i Azerbejdžan. Za Hrvatsku je osobito neugodna činjenica da je u odnosu na prošlu godinu pala za osam mjesta, a za razliku od lanjskih 3,7 bodova, u najnovijem istraživanju dobili smo tek 3,5 bodova.

Istraživanje rade ugledni analitičari iz Svjetske banke, Europske banke za obnovu i razvitak i nekolicine drugih vrlo uglednih i utjecajnih institucija, a uzorak na kojem se istražuje broji nekoliko tisuća međunarodnih poslovnih ljudi. “Hrvatsku javnost i političare još bi više trebao zabrinuti naš negativan trend, jer na ovom indeksu od 2001. godine neprekidno tonemo, što znači da gubimo bitku s korupcijom i da se njezina razina svake godine povećava. Rezultati koji su objavljeni prošlog tjedna zapravo obuhvaćaju razdoblje od kraja 2002. do kraja 2003. godine, što znači da bi se taj loš trend mogao pripisati bivšoj Račanovoj vladi. Razloge za sve lošiju poziciju Hrvatske na ljestvici prema indeksu percepcije korupcije valja tražiti u nedostatku uvjerljivosti u reformama u zemlji, nedonošenju zakona, malom broju otkrivenih, prijavljenih i procesuiranih slučajeva korupcije, kao i u ekonomskoj stagnaciji. Kad se Hrvatska 2000. godine prvi put pojavila na ljestvici, dobila je ocjenu 2,7. Godinu poslije imala je vrlo dobar rezultat, pa smo skočili na 3,9 bodova. To se moglo pripisati smjeni vlasti, svjetski biznismeni i analitičari očito su tadašnju koalicijsku vladu smatrali manje korumpiranom, a i inače se procjenjuje da u koalicijskim vladama partneri kontroliraju jedni druge, pa je manja mogućnost za korupciju”, rekao je Zorislav Antun Petrović. Međutim, dvije godine poslije međunarodni su biznismeni procijenili da koalicijska vlast nije učinila gotovo ništa da suzbije razinu korupcije u Hrvatskoj, odnosno da su njezini postupci uglavnom bili deklarativne naravi.

U Transparency International Hrvatska upozoravaju da će sljedeće godine rezultati za Hrvatsku najvjerojatnije biti još lošiji: “Smatramo da prema indeksu percepcije korupcije Hrvatska kontinuirano tone jer nema političke volje za suzbijanje korupcije i transparentnost mehanizama odlučivanja. Protiv korupcije se treba boriti i djelima, a ne samo riječima. Na istraživanje koje će biti objavljeno za godinu dana sigurno će utjecati ljetošnja afera s Bechtelom, jer se praksa javnih natječaja na mutan način promijenila u praksu izravnog dogovaranja, koje daje veliku mogućnost za dogovore ‘ispod stola’. Još ako tomu dodamo način na koji je cijeli taj slučaj objašnjen, gotovo je sigurno da će ocjena percepcije korupcije biti još gora. Primjer koji će utjecati na nova istraživanja je i Zakon o sprečavanju sukoba interesa, kod kojeg je vrlo zanimljiv sam proces donošenja: dvaput je ulazio u saborsku proceduru, 2002. je u jednom trenutku doslovce nestao iz procedure, a ni izglasana verzija zakona ne pokazuje volju političara da njihov rad postane transparentan. Naši su nam zastupnici prilično jasno pokazali što misle o bilo kakvoj kontroli političara ili postavljanju jasnih i javnih pravila kojima bi se spriječio prodor korupcije. Odličan primjer netransparentnog zakona bio je bivši Zakon o pretvorbi, koji je omogućavao da se praktički na temelju diskrecione odluke Upravnog odbora Fonda za privatizaciju pojedina poduzeća ‘prodaju’ prijatelju, rođaku ili stranačkom kolegi. Slični tomu su i svi natječaji za dodjelu koncesija jer ne postoji uvid javnosti u odlučivanje i kriterije za odlučivanje”, smatra Zorislav Antun Petrović.

Na česte komentare da ljestvica nije relevantna jer ne mjeri stvarnu korupciju, već samo percepciju javnosti koja je u većoj ili manjoj mjeri uvijek pretjerana, Transparency International spremno odgovara: “Komparativne izjave o razini korupcije u raznim zemljama teško je temeljiti na konkretnim empirijskim podacima, poput primjerice uspoređivanja broja tužbi ili sudskih slučajeva. Takvi podaci ionako ne odražavaju pravu razinu korupcije, već stavljaju naglasak na kvalitetu tužitelja, sudova ili medija u otkrivanju korupcije. Jedina metoda prikupljanja komparativnih podataka tako se temelji na iskustvu i percepcijama osoba koje su neposredno suočene s korupcijom u pojedinim zemljama.”

U međunarodnim poslovnim krugovima koji svojim sudjelovanjem zapravo i kreiraju istraživanje, indeks percepcije korupcije ima važnu ulogu u poslovnim odlučivanjima. Tako će se, primjerice, potencijalni investitor vrlo teško odlučiti za ulaganje u zemlju koja je zagađena korupcijom, ili će čak u svojim poslovnim planovima kao potencijalnu državu za investiranje odabrati neku susjednu zemlju, u kojoj je stupanj korupcije manji. Tako je u ovogodišnjem indeksu za Hrvatsku poražavajuće da je susjedna Slovenija na 31. mjestu sa 6 bodova ili, pak, Austrija na 13. mjestu sa 8,4 boda, dok smo mi sve bliži istočnim susjedima, a sve dalji od zapadnih zemalja, pogotovo članica Europske unije čijom bismo članicom željeli postati.

Zbog poražavajućih rezultata ovogodišnjeg indeksa, Josip Kregar, član Upravnog odbora Transparency Internationala Hrvatska, ovih se dana javno založio i za reviziju Nacionalnog programa za suzbijanje korupcije, a uputio je i poziv svim predsjedničkim kandidatima da u kampanji uoči izbora navedu i za koje će se antikorupcijske mjere zalagati. Budući da je indeks potvrdio stavove hrvatskih građana koji već godinama smatraju da su mito i korupcija posve uobičajena stvar u državnim institucijama, bolnicama, sudstvu, policiji i ostalim javnim službama, Hrvatskoj vladi očito predstoji jasan zadatak ? borba protiv sve veće korupcije u Hrvatskoj.