Milan Penava i Ranko Predović godinama preko svojih tvrtki Tigra i GIP Pionir dobivaju najunosnije građevinske poslove u Zagrebu, a sada ih je Dragutin Ferenčak optužio da skrivaju dio imovine pokojnog zagrebačkog gradonačelnika te su se za njih zainteresirali DORH i USKOK
Dragutin Ferenčak, osoba od najvećeg povjerenja bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je Nacionalu otkrio nevjerojatne detalje o korupcijom i klijentelizmom nelegalno stečenoj Bandićevoj imovini, u svojem je istupu posebno istaknuo dvije osobe koje povezuje s preminulim gradonačelnikom. Riječ je o Milanu Penavi, vlasniku tvrtke Tigra, i Ranku Predoviću, vlasniku tvrtke GIP Pionir. Ta dva poduzetnika godinama su slovili za poduzetnike od najvećeg povjerenja Milana Bandića te su od Grada Zagreba dobivali najunosnije građevinske poslove, koji su često bili preplaćeni za desetke milijuna kuna. Ti isti poslovi našli su se pod lupom DORH-a i USKOK-a, ali do danas se još uvijek čeka na pravosudni ishod tih istraga.
Bandićev kum Milan Penava, kojeg je Dragutin Ferenčak optužio da skriva dio Bandićeve imovine, samo je do 2016. godine s Gradom Zagrebom i ZG Holdingom sklopio ugovore u ukupnoj vrijednosti od više od 64 milijuna kuna. A od tog iznosa samo jedan ugovor s Gradom Zagrebom iznosio je 48 milijuna i 862 tisuće kuna. Najviše ugovora, ali niže vrijednosti, Tigra je imala sa Zagrebačkim holdingom. Kolika je vrijednost ugovora od 2016. do danas nije poznato budući da nam iz Grada Zagreba nisu dostavili podatke o poslovanju s tvrtkom Tigra, kao ni s tvrtkom GIP Pionir Ranka Predovića.
Milan Penava vjerojatno je najpoznatiji po famoznim poslovima gradnje javnih WC-a te limenki za odmor zaposlenika ZET-a. Tigra se na naslovnim stranicama našla zbog gradnje dva javna WC-a u Zagrebu koji su Zagrepčane koštali čak 1,5 milijuna kuna. Poslove je obavila Tigra kao podizvođač u međuvremenu propalog diva Gredelja. Penava se znao naći i u obrnutoj situaciji – dobiti posao na gradskom natječaju, a zatim posao dati podizvođačima. I pritom dobro zaraditi. Tako je 2008. Grad Zagreb obnovu drvene konstrukcije paviljona u Parku Vladimira Nazora platio 2,1 milijun kuna (4152 eura po četvornome metru). Na natječaju je pobijedila Tigra, a posao je odradio podizvođač za 630 tisuća kuna. Tako je Penava bez puno truda zaradio gotovo milijun i pol kuna.
U listopadu te iste godine radnici i kontrolori ZET-a su na zagrebačkom Črnomercu dobili novi objekt za odmor, odnosno prostor u kojem će preuzeti svoju smjenu u vozilima ZET-a. Svečano ga je otvorio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, ponosno rekavši da su radovi stajali oko tri milijuna kuna. Budući da taj objekt ima 83 četvorna metra, to znači da je jedan kvadrat plaćen 5009 eura. Radove je izvodila zagrebačka tvrtka Tigra, čiji je vlasnik Milan Penava. Arhitektonski fakultet pri izradi projekta 2003. godine procijenio je da bi kompletni radovi uz 10 posto nepredviđenih troškova koštali 700.000 kuna. Pomoćnica pročelnika za graditeljstvo Vesna Lubin, koja je u ime Grada vodila projekt, obrazložila je razliku od 700.000 kuna iz 2003. godine do 3,8 milijuna kuna iz 2008. godine činjenicom da su građevinski materijali poskupjeli. Nakon gradnje ZET-ove kućice na Črnomercu te javnih zahoda na okretištima Dubrava i Dubec tvrtka Tigra dobro je zaradila i na poslu rekonstrukcije tramvajskog stajališta na Gupčevoj zvijezdi. Cijena koju su Zagrepčani platili bila je poprilično velika jer je za obnovu stajališta Penavina tvrtka naplatila Gradu 1,5 milijuna kuna ili čak šest tisuća eura po metru četvornom.
Penava je pod istragom Državnog odvjetništva i USKOK-a bio i zbog navodnih nezakonitosti u poslu sanacije Velikog potoka na zagrebačkom Črnomercu, vrijednom oko stotinu milijuna kuna, u koji su uključeni i gradski i državni novac. Istražna tijela pokušala su otkriti kako se u 100 milijuna kuna vrijednom poslu sanacije Velikog potoka na zagrebačkom Črnomercu, za koji su Hrvatske vode i Zagrebački holding angažirali poduzeće Vodoprivreda, na kraju našla tvrtka Tigra.
Odluku o sanaciji Velikog potoka i tamošnjeg klizišta donio je zagrebački gradonačelnik Bandić, a troškovi su u startu procijenjeni na 53 milijuna kuna i trebali su ih snositi Grad Zagreb i Hrvatske vode. Državno poduzeće trebalo je dati 30 posto ukupnog iznosa, a Grad Zagreb ostatak novca. Cijeli projekt delegiran je Zagrebačkom holdingu, a ugovorom o sufinanciranju precizirano je da će Holding poslove povjeriti Hrvatskim vodama, a da će ta državna tvrtka te iste poslove povjeriti Vodoprivredi. Tako su Hrvatske vode, kao naručitelj poslova, sklopile ugovor s izvođačem radova Vodoprivredom i podizvođačem Hidrocommercom, i to u srpnju 2008. Samo tri mjeseca kasnije, u radove je uključena i Tigra, za poslove vrijedne gotovo osam milijuna kuna.
Cijena za obnovu stajališta na Gupčevoj zvijezdi, koju su platili Zagrepčani, bila je poprilično velika jer je Penavina tvrtka naplatila Gradu 1,5 milijuna kuna ili čak šest tisuća eura po metru četvornom
Posljednji veliki posao koji je Tigra napravila za Grad Zagreb je gradnja Spomenika domovini na livadi između zgrade gradskog poglavarstva i Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Na ponovljenom natječaju za gradnju tog spomenika Tigra je 2019. pobijedila s tvrtkom Vodotehnika, a dvije su tvrtke dale ponudu da će spomenik izgraditi za 34,7 milijuna kuna, što je nešto više od 30 milijuna, na koliko je Grad procijenio vrijednost posla. Spomenik je otvoren u prosincu 2020. na 21. godišnjicu smrti Franje Tuđmana, ali su već nakon četiri mjeseca primijećena oštećenja na pločama čija je sanacija koštala dodatnih milijuna i pol kuna. Druga Bandićeva osoba od povjerenja je vlasnik građevinske tvrtke GIP Pionir Ranko Predović.
Ta je tvrtka bila zadužena za vjerojatno ogledni primjer netransparentnosti poslovanja bivšeg zagrebačkog gradonačelnika i njegove uprave, a zagrebačka je Žičara ujedno i najbolji primjer umreženosti Bandićeve administracije i tvrtki koje su se obogatile isključivo na poslovima s Gradom Zagrebom. Tvrtka GIP Pionir Bandićeva intimusa Ranka Predovića najbolji je primjer tog povlaštenog statusa prilikom dodjele poslova na raznim projektima u Zagrebu, uključujući i gradnju Žičare. Poslovanje GIP Pionira i njegovi poslovi s Gradom i državnim tvrtkama ujedno su predmet nekoliko kaznenih prijava, a USKOK i policija krajem prošle godine istraživali su barem jedan sumnjivi posao između Hrvatske pošte i te tvrtke. Međutim, do danas nijedan slučaj još nije dovršen niti ima naznaka bilo kakvog pravosudnog epiloga.
GIP Pionir u vlasništvu je Ranka Predovića, kojega se u medijima često označavalo kao „Bandićeva omiljenog graditelja“; bio je angažiran na brojnim poslovima s Gradom Zagrebom, od prometnica i fontana do zgrade u kojoj se nalazi gradonačelnikov stan. Tvrtka Paron, pak, njena je tvrtka kći kojoj se kao vlasnica formalno pojavljuje Dragica Predović. Obje tvrtke prolazile su više različitih restrukturiranja, preslagivanja i menadžerskih preslagivanja, no nesumnjivo se radi o povezanim subjektima, što je vidljivo čak i na njihovoj web stranici.
U istu skupinu, koja je donedavno djelovala pod krovnom Pimont Grupom, svrstavale su se i tvrtke Gradko, Framag, Tehnikagradnja, Munis i druge. Paron je, inače, investitor zgrade u kojoj je USKOK utvrdio da je Bandićev tajni stan, a i za izbore je Bandićev stožer bio u njihovim prostorima. Ova tvrtka nalazi se i u jednoj od optužnica protiv Bandića, gdje USKOK tvrdi da joj se pogodovalo. Poznato je i da je ta tvrtka godinama mijenjala tisuće četvornih metara zemljišta s Gradom Zagrebom, a i GIP Pionir je dvaput bio predmet USKOK-ove istrage.
Penava je pod istragom Državnog odvjetništva i USKOK-a bio i zbog navodnih nezakonitosti u poslu sanacije Velikog potoka na zagrebačkom Črnomercu, vrijednom oko stotinu milijuna kuna
Navodno najomiljeniji Bandićev građevinski poduzetnik Ranko Predović rijetko se javno eksponira. Pojavio se u javnosti u siječnju 2020. godine na potpisivanju ugovora o gradnji sljemenske Žičare, na kojoj je angažirana upravo njegova tvrtka GIP Pionir. Mediji su primijetili njegovo neobično mrzovoljno ponašanje i gotovo potpunu nezainteresiranost za sve što se oko njega događa, kao i još neobičnije odijevanje. Na sebe je navukao skromnu jaknu „tankericu“ i vunenu kapu, trudeći se izgledati „obično“ i nimalo bogato.
Istovremeno, ukupna cijena projekta izgradnje sljemenske Žičare kroz niz različitih ugovora, dodataka ugovoru, nepredviđenih radova i zaduženja tvrtke ZET narasla je s početno procijenjenih dvjestotinjak milijuna na preko 800 milijuna kuna. U vrijeme Bandićeve vladavine glavnim gradom Hrvatske različite tvrtke povezane s Predovićem dobile su više desetaka građevinskih projekata diljem grada, poput rekonstrukcija cesta, obnove vrtića i dvorana, izgradnje bazena i fontana ili 22,5 milijuna kuna vrijedne obnove Psihijatrijske bolnice Vrapče. Građevinski teškaš izgradio je i zgradu u Bužanovoj ulici u kojoj gradonačelnik Bandić ima stan, dok je tvrtka Paron bila knjižni vlasnik stana od 93,85 četvornih metara na Gračanskoj cesti u Zagrebu, koji je sud po zahtjevu USKOK-a svojedobno blokirao Bandiću nakon što je on uhićen u aferi Agram. Da je spomenuti stan povezan s Bandićem doznalo se nakon što se upravo on žalio na odluku suda te nakon što je Vrhovni sud odbio tu žalbu. Iz odluke tog suda proizlazilo je da Bandić i njegova obitelj u Zagrebu posjeduju četiri stana, od kojih tri nisu bila prijavljena u imovinskoj kartici.
Za vrijeme Bandićeve vladavine Zagrebom različite tvrtke povezane s Predovićem dobile su više desetaka građevinskih projekata diljem grada, poput rekonstrukcija cesta, obnove vrtića i dvorana, izgradnje bazena i fontana. Svi ti poslovi bili su samo uvertira u najveći projekt koji je Bandić dodijelio Predoviću i njegovoj tvrtki GIP Pionir – gradnju zagrebačke Žičare koja će u konačnici građane Zagreba stajati gotovo milijardu kuna. Naime, kada je stara žičara uklonjena prije 12 godina, procjene nove su bile da će cijena biti maksimalno oko 200 milijuna kuna, ali već se prije pet godina spominjala cijena od 324 milijuna kuna. Na kraju su raspisani odvojeni natječaji za gradnju postaja i stupova te za gondole i popratnu opremu. Grad na čelu s Bandićem računao je da će cijena gradnje postaja biti maksimalno 250 milijuna kuna bez PDV-a. Sve ponude su probile taj iznos, a gondole i oprema su ugovorene na 111,5 milijuna kuna. Kada je na kraju Milan Bandić sjeo u bager i zakopao temelj za Žičaru, ona je trebala s PDV-om stajati 523 milijuna kuna. Ugovor za gradnju postaja dobio je GIP Pionir, a za opremu austrijski Doppelmayr.
Međutim, tu rastu cijena Žičare nije bio kraj pa je kroz razne anekse ugovora cijena prvo porasla na 625 milijuna kuna, te se kasnije još dozvolilo i kreditno zaduženje ZET-a na koje će se kroz 15 godina otplate kredita platiti 112 milijuna kuna kamata. Odvojeno od ovih radova, Grad je potpisao i ugovor za gradnju rotora pokraj donje postaje, ali i gradnju novog sustava sanitarne odvodnje s vrha Sljemena. Oba ugovora je dobio Pionir, a s PDV-om su vrijedni 19 milijuna kuna. Kada se svi ovi troškovi i kamate zbroje, dolazi se do cifre veće od 800 milijuna kuna, a ostaje pitanje je li ona i krajnji iznos najskuplje žičare u Europi.
Konstantni rast Pionir bilježi još od 2016., kada su prihodi iznosili nešto više od 250 milijuna kuna, a u razdoblju od 2016. do 2019. prihodi Predovićeve tvrtke narasli su za oko 400 milijuna kuna
Na nepravilnosti u gradnji Žičare upozorio je i aktualni gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je skrenuo pozornost na činjenicu da je tvrtka GIP Pionir, „preko koje se izvlači 89 milijuna kuna u ovom projektu“, gradila i zgradu u kojoj je Milan Bandić živio. Tomašević je u predizbornoj kampanji podnio i kaznenu prijavu zbog gradnje Žičare, ali iz USKOK-a i DORH-a do danas se nisu oglasili po pitanju ove kaznene prijave, kao ni po pitanju drugih spornih poslova koje je GIP Pionir imao s Gradom Zagrebom i državnim tvrtkama.
Za to vrijeme ta je tvrtka bilježila značajne financijske dobitke pa je tako prema posljednjim dostupnim podacima, onima za 2019. godinu, GIP Pionir ostvario ukupni godišnji prihod u iznosu od 661.727.743,00 kuna, što predstavlja relativnu promjenu ukupnih prihoda od 198.107.003,00 kuna u odnosu na prethodno razdoblje, kada je ostvario ukupne godišnje prihode u iznosu od 463.620.740,00 kuna. Takav konstantni rast Pionir bilježi još od 2016., kada su prihodi iznosili nešto više od 250 milijuna kuna, što znači da su u razdoblju od tri godine prihodi Pionira narasli za oko 400 milijuna kuna, što dovoljno govori koliko su se Predoviću isplatili bliski odnosi s pokojnim gradonačelnikom na koje i danas upozorava Dragutin Ferenčak.
Komentari