Posljednji preživjeli tužitelj sa suđenja u Nürnbergu nakon Drugog svjetskog rata Ben Ferencz preminuo je u dobi od 103 godine. Ben Ferencz je imao samo 27 godina kada je osigurao osude nacističkih časnika za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Kasnije se zalagao za uspostavu međunarodnog suda za procesuiranje ratnih zločina, što je cilj ostvaren 2002. godine.

Potvrđujući njegovu smrt, američki Muzej holokausta rekao je da je svijet izgubio “vođu u potrazi za pravdom za žrtve genocida”.

Ferencz je rođen u Transilvaniji, dijelu Rumunjske 1920. godine, ali je njegova obitelj emigrirala u SAD kad je bio mlad kako bi pobjegao od antisemitizma, a kasnije se nastanio u New Yorku.

Nakon što je 1943. diplomirao na Pravnom fakultetu na Harvardu, prijavio se u američku vojsku i sudjelovao u savezničkom iskrcavanju u Normandiji i bitci kod Bulgea. Dospio je do čina narednika i naposljetku se pridružio timu zaduženom za istraživanje i prikupljanje dokaza o nacističkim ratnim zločinima.

Tim je bio stacioniran s vojskom u Njemačkoj i ulazili bi u koncentracijske logore nakon što bi bili oslobođeni, bilježeći uvjete u svakom od njih i intervjuirajući preživjele.

U kasnijoj priči o svom životu, Ferencz je govorio o pronalaženju tijela “nagomilanih poput drva” i “bespomoćnih kostura s proljevom, dizenterijom, tifusom, tuberkulozom, upalom pluća i drugim bolestima, kako povraćaju u krevetima prožetim ušima ili na tlu samo s njihove jadne oči mole za pomoć.”

Opisao je Buchenwald, jedan od najvećih logora u Njemačkoj – kao “kosturnicu neopisivih užasa”. “Nema sumnje da sam bio neizbrisivo traumatiziran mojim iskustvima kao istražitelj ratnih zločina u nacističkim centrima za istrebljenje”, napisao je. ” I dalje se trudim ne govoriti niti razmišljati o detaljima.”

Nakon rata vratio se u New York kako bi se bavio odvjetništvom, ali je nedugo nakon toga angažiran da pomogne u procesuiranju nacista na suđenjima u Nürnbergu, unatoč tome što nije imao prethodnog iskustva u suđenjima.

Postao je glavni tužitelj na suđenju članovima Einsatzgruppen, mobilnih SS odreda smrti koji su djelovali unutar nacističke okupirane istočne Europe i procjenjuje se da su ubili više od milijun ljudi.

Nakon Drugog svjetskog rata podignute su optužnice protiv 24 visoka nacistička dužnosnika. Devetnaest ih je osuđeno, a troje oslobođeno. Dvanaestorici su izrečene smrtne kazne, a 10 ih je pogubljeno.

Nakon što su suđenja završila, Ferencz, koji je tečno govorio šest jezika, uključujući njemački, ostao je u Zapadnoj Njemačkoj i pomogao židovskim skupinama da dobiju nagodbu za odštetu od nove vlade.

U svojim kasnijim godinama postao je profesor međunarodnog prava i zalagao se za međunarodni sud koji bi mogao procesuirati čelnike vlada za koje se utvrdi da su počinili ratne zločine, te je napisao nekoliko knjiga o toj temi.