Nacionalna groupie

“Adam je zbog Eve ZAGRIZAO JABUKU. A evo, ja zbog tebe srbosotonska gujetino grizem paradajz da ne bi pregrizao tebi grkljan”, patetično je Frljiću izrecitirao moj otac

Starog i njegovu novu ljubavnicu Ljilju Đomlinu zadnjih tjedan dana vukao sam svuda po Zagrebu. Stari me zamolio da ih malo provedem po nekim boljim mjestima. Želio se pred Ljiljom pokazat kako dobro poznaje kulturni Zagreb. I da ne čame samo u šatoru u Savskoj. Stara kad je saznala da se ne namjerava za tu žensku oženit, rekla je da je baš briga za to njihovo idiotsko ljubovanje. Vezu te Ljilje i starog doživljavala je kao neki survajver šou. Čak smo se ona i ja kladili u sto kuna koliko će ta ženska izdržat sa starim, dokle će se on suzdržavat da pred njom ne pokaže svoje pravo lice. Ja sam im dao dva tjedna, stara tjedan.

Zato sam i pristao vodat ih po svim tim kulturnim događanjima. Ljilja je bila u spiki da branitelji moraju pokazat kako su fini, kulturni ljudi i tako razbit onu degradirajuću sliku koju su o njima stvorili mediji kao o nasilnicima i alkosima. Stari se pred Ljiljom htio pokazat kao uglađeni branitelj kojem sin studira književnost u Zagrebu i preko kojeg se i on povezuje sa svim novim strujanjima u kulturi.

ODVEO SAM IH TAKO NA PERFORMANS SEVERINE I MLADE UMJETNICE OKO U LAUBU. Starom je pucalo za Oko i njezinu umjetnost, on svoja oba oka nije skidao sa Severine koja je stajala u nekakvom prozirnom kavezu i svako toliko ispuštala zvukove nalik onima iz “Bliskih susreta treće vrste”. Starog je to počelo nervirat.

“Šta nam nešto normalno ne kaže nego riče iz kaveza kao morž pred parenje… Eto što ti ta moderna nazovi umjetnost napravi od naših lijepih djevojaka sa sela… Ma, da sam Severina ja bih toj Oko izvadio oko da me tako zatvori u taj gej kavez i još me natjera da ričem!”

Ljila ga je presjekla pogledom.

“Šta to govoriš, irud ti jezik izija! Kome bi ti vadija oči! I to tu pred ovim kulturnim svitom govoriš! Pa se čudiš kad branitelje prikazuju po novinama ka agresivce!”

Naglo me obuzeo osjećaj da to govori senjsko-dalmatinski klon moje stare. To zapravo i jesu ljubavnice, poboljšani klonovi supruga koji se u nepovoljnim životnim uvjetima mogu vratiti na staro i zadobit iste one neugodne osobine koje ti je imala i supruga, pomislio sam. Starom se to očito događalo.

Kao zadnji papučarski papak počeo se ispričavati Ljilji, udvornički govorit da mu je Severina zapravo puno ljepša, dostojanstvenija u toj dugačkoj, umjetničkoj haljini nego ono kad je na televiziji skoro skroz gola i vitla po zraku stražnjicom kao da ubija muhe. Nikad ga u životu nisam čuo da mojoj staroj tako povlađuje. Osjetio sam navalu teškog bjesa. Pred starom čitav život glumi mačo mena, a pred ovom dođošicom gmiže kao crv po natruloj šljivi… Ne bih li osvetio staru, idući dan sam starog i Ljilju odveo na novi kulturni događaj: Frljićev performans u Rijeci. Bilo mi je jasno kao dan da će Frljić na tom performansu provocirat branitelje. Šta drugo u ovoj državi i možeš u umjetnosti radit ako ne želiš čamit na margini i režirat eksperimentalne predstave o njihanju grana. Htio sam na tom performansu stavit starog na Tantalove muke.

Zbog svoje nove drage i njezinog inzistiranja na miroljubovosti branitelja, morat će stajat miran kao bubica dok će Frljić iznositi svoje provokativne teze o domovinskom ratu, braniteljima, Hrvatskoj. Ha, ha, ha, već sam unaprijed guštao u sebi! Bit će to dostojna kazna starom pohotniku koji je mojoj mami nanio toliko jada e da bi sad neku novu iz Oćestvova tretirao kao kraljevnu na zrnu graška. Sad će tebe, stari, oblijevat grašci znoja dok će Frljić tebi i tvojima očitavat bukvicu!

Ispred riječkog HNK okupilo se u publici dosta nabrijane ekipe. Kad je Frljić u svom performansu krenuo čitat uvrede koje je zaprimio na internetu, zaorila se pjesma Zovi samo zovi i pokoje prijeteće dobacivanje. Frljić se na to podosta hrabro isprsio i viknuo:

“Jeste li se za to borili! Da bi danas mogli prijetit svojim neistomišljenicima!” Vidio sam kako starom trza lijevi kapak. Uvijek bi mu to tako pred tuču s nekim. Ljilja ga je uhvatila za lakat.

“Da se nisi usudio! Ako imaš išta za reći tom četničkom smradu, reci mu to na fin, dostojanstven način. Nemoj vodit vodu na njegov mlin. Vidiš da nas on baš hoće isprovocirat… Propast će mu sve ovo ako ga netko ne napadne!”

Stari se primirio. Prekrižio je ruke i napravio onu neku svečanu facu kakvu je imao kad bi se na Božić odvukao na misu. Odlučio sam mu dodatno zagorčat situaciju. Nehajno sam citirao nekoliko Frljićevih izjava. Ono da je sve branitelje koji su se na prosvjedu sklonili u crkvu Sv. Marka trebalo odmah pohapsit. Po kratkom postupku.

STARI JE PLANUO I PRIJE NEGO SAM OČEKIVAO. Istrgnuo je lakat iz Ljiljine ruke i zaletio se prema stolu na koji je Frljić odložio kalašnjikove, paradajz i kamenje. Da se ljudi posluže. U trenutku kad se stari nadvio nad stol i pogledom zvjerao što da prvo dohvati, Lilja se iz sveg glasa zaderala:

“Ako mu padne dlaka s glave, okači našu ljubav kobili o rep! Nećeš me više nikada vidjet ni opipat!”

Starog kao da je to vratilo iz transa. Smireno je iz zdjele dohvatio paradajz. I zagrizao.

“Adam je zbog Eve zagrizao jabuku. A, evo ja zbog tebe srbosotonska gujetino grizem ovaj tvoj paradajz da ne pregrizao tebi grkljan. Za ljubav svoje Lilje, iz hrvatskog ću raja za koji sam se borio, bit izbačen u srbokomunistički pakao!” patetično je izrecitirao kao Joško Ševo na Kolindinoj inaguraciji. Valjda je svečani, recitatorski ton poistovjećivao s kulturnim izražavanjem.

Frljić je na to nekontrolirano zapalucao jezikom kao Mik Đeger na Simpati for d devil.